Malo koji veliki, strateški politički potez u posljednjih nekoliko godina je bio toliko pogrešan kao nedavna odluka Možemo! da ne ide u predizbornu koaliciju sa SDP-om. Stoga ne čudi da je, unatoč tome što je i od provladinih i (malobrojnih) nezavisnih medija dočekana sa skoro jednoglasnim klicanjem, tako malo vremena trebalo proći da se pokaže prvi ozbiljan minus odbijenice najjačoj stranci lijevog centra. Riječ je, dakako, o plinskoj aferi.
Dojam je pokretačka snaga politike
Brojke su, jednostavno, takve. I po posljednjoj anketi, objavljenoj prošlog vikenda, HDZ je za skoro devet postotnih bodova ispred najjače oporbene stranke, SDP-a i stječe se dojam da nikakve afere, ni promašaji ne mogu ni zagrebati stamenu podršku Plenkovićevoj ekipi.
Dojam je, dakako, kriv – ali, dojam i percepcija su pokretačka snaga politike. A oni bi bili posve drugačiji da vladajuća stranka u Zagrebu nije nedavno donijela odluku o odbijanju predizborne koalicije sa SDP-om.
Jači od HDZ-a
Brojke su, jednostavno, takve. Po posljednjoj anketi, objavljenoj prošlog vikenda, HDZ ima podršku 25,5 posto, SDP 16,7, a Možemo! 9,7 posto birača. Da je stranka koju vode Tomislav Tomašević i Sandra Benčić prije desetak dana odlučila ići u predizbornu koaliciju sa SDP-om, nema medija koji ne bi objavio da su budući koalicijski partneri, već sad, jači od HDZ-a.
Istina, krajem mjeseca ide druga anketa, u kojoj HDZ obično stoji nešto bolje (mada je strelica i tu crvene boje) i moguće je da bi ipak bio i dalje nešto jači od dvije najjače oporbene stranke. Ali, usred plinske afere glavna vijest bi bila da su SDP i Možemo! pretekli HDZ, i Hrvatskoj bi se ovih dana, umjesto konstatacije o nedodirljivosti HDZ-a, već krenuo širiti miris promjena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Legitimna odluka i amaterski spinovi
Kako su dojam i percepcija pokretačka snaga politike, nije teško zaključiti da bi takva atmosfera bila motivacijski faktor za oporbenu predizbornu kampanju. I da bi se, u krajnjoj liniji, mnogo manje ljudi odlučilo da za izborni dan ostanu kod kuće, uz opravdanje kako se “ionako ništa ne može promijeniti”. No, u Možemo! su se odlučili da je za njih važnije graditi dalje samostalni politički profil, nego srušiti HDZ s vlasti 2024. godine.
Što je, dakako, posve legitimna odluka. Samo ju je smiješno pravdati amaterskim spinovima što ignoriraju hrvatski izborni sustav koji nagrađuje najjače liste. Ili (jednom!) anketom po kojoj, godinu dana prije izbora, zajednička lista dobija (u okviru statističke pogreške!) manje glasova nego dvije odvojene.
Miris katrana i perja
Vrijeme za sudar sa stvarnošću je, dakle, već došlo. Zbog odluke o samostalnom izlasku na izbore, Andrej Plenković već sad može zahvaliti Tomaševiću, Benčić i njihovima na činjenici da ipak, i u ovako gadnoj aferi, nešto lakše diše.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer, nema sumnje da bi, da je iz zadnje ankete prokuljao miris promjena, nervoza u Plenkovićevoj stranci krenula opasno blizu točke vrenja. Onog vrenja u HDZ-u koje za dotadašnjeg neupitno obožavanog, voljenog i štovanog vođu odjednom počinje poprimati miris – katrana i perja.
Da su SDP i Možemo dogovorili koaliciju, po zadnjim anketama bili bi jači od HDZ-a
Plenković može zahvaliti Tomaševiću i Benčić što već sad nije u mnogo većim problemima
Da su zeleno-lijevi odlučili ići u predizbornu koaliciju sa SDP-om, nema medija koji ne bi objavio da su budući koalicijski partneri, već sad, jači od HDZ-a. Ovako, svi pričaju o tome kako ni posljednja afera ne ugrožava premoćni HDZ
Malo koji veliki, strateški politički potez u posljednjih nekoliko godina je bio toliko pogrešan kao nedavna odluka Možemo! da ne ide u predizbornu koaliciju sa SDP-om. Stoga ne čudi da je, unatoč tome što je i od provladinih i (malobrojnih) nezavisnih medija dočekana sa skoro jednoglasnim klicanjem, tako malo vremena trebalo proći da se pokaže prvi ozbiljan minus odbijenice najjačoj stranci lijevog centra. Riječ je, dakako, o plinskoj aferi.
U ovim trenucima, dok se Andrej Plenković u istupima pred medijima trese od pokušaja da iskontrolira vlastitu nervozu, objašnjavajući kako se Hrvatska “ne trese” zbog još jedne plinske afere, posve je očito da bi drugačija odluka Možemo! imala presudan utjecaj na politički okvir cijele priče. Onaj okvir koji se danas svodi na očajavajući ili trijumfalan iskaz kako je, unatoč svemu, HDZ i dalje uvjerljivo najjača politička snaga u zemlji.
Dojam je pokretačka snaga politike
Brojke su, jednostavno, takve. I po posljednjoj anketi, objavljenoj prošlog vikenda, HDZ je za skoro devet postotnih bodova ispred najjače oporbene stranke, SDP-a i stječe se dojam da nikakve afere, ni promašaji ne mogu ni zagrebati stamenu podršku Plenkovićevoj ekipi.
Dojam je, dakako, kriv – ali, dojam i percepcija su pokretačka snaga politike. A oni bi bili posve drugačiji da vladajuća stranka u Zagrebu nije nedavno donijela odluku o odbijanju predizborne koalicije sa SDP-om.
Jači od HDZ-a
Brojke su, jednostavno, takve. Po posljednjoj anketi, objavljenoj prošlog vikenda, HDZ ima podršku 25,5 posto, SDP 16,7, a Možemo! 9,7 posto birača. Da je stranka koju vode Tomislav Tomašević i Sandra Benčić prije desetak dana odlučila ići u predizbornu koaliciju sa SDP-om, nema medija koji ne bi objavio da su budući koalicijski partneri, već sad, jači od HDZ-a.
Istina, krajem mjeseca ide druga anketa, u kojoj HDZ obično stoji nešto bolje (mada je strelica i tu crvene boje) i moguće je da bi ipak bio i dalje nešto jači od dvije najjače oporbene stranke. Ali, usred plinske afere glavna vijest bi bila da su SDP i Možemo! pretekli HDZ, i Hrvatskoj bi se ovih dana, umjesto konstatacije o nedodirljivosti HDZ-a, već krenuo širiti miris promjena.
Legitimna odluka i amaterski spinovi
Kako su dojam i percepcija pokretačka snaga politike, nije teško zaključiti da bi takva atmosfera bila motivacijski faktor za oporbenu predizbornu kampanju. I da bi se, u krajnjoj liniji, mnogo manje ljudi odlučilo da za izborni dan ostanu kod kuće, uz opravdanje kako se “ionako ništa ne može promijeniti”. No, u Možemo! su se odlučili da je za njih važnije graditi dalje samostalni politički profil, nego srušiti HDZ s vlasti 2024. godine.
Što je, dakako, posve legitimna odluka. Samo ju je smiješno pravdati amaterskim spinovima što ignoriraju hrvatski izborni sustav koji nagrađuje najjače liste. Ili (jednom!) anketom po kojoj, godinu dana prije izbora, zajednička lista dobija (u okviru statističke pogreške!) manje glasova nego dvije odvojene.
Miris katrana i perja
Vrijeme za sudar sa stvarnošću je, dakle, već došlo. Zbog odluke o samostalnom izlasku na izbore, Andrej Plenković već sad može zahvaliti Tomaševiću, Benčić i njihovima na činjenici da ipak, i u ovako gadnoj aferi, nešto lakše diše.
Jer, nema sumnje da bi, da je iz zadnje ankete prokuljao miris promjena, nervoza u Plenkovićevoj stranci krenula opasno blizu točke vrenja. Onog vrenja u HDZ-u koje za dotadašnjeg neupitno obožavanog, voljenog i štovanog vođu odjednom počinje poprimati miris – katrana i perja.