Brošura je na sjajnom, finom papiru i ovih dana slijeće u poštanske sandučiće diljem Hrvatske. “Euro – naš novac” na naslovnici, a na drugoj strani, kako i priliči, uvodna riječ. Sa slikom. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske objašnjava kako je uvođenje eura “generacijska prilika” za gradnju “još uspješnije Hrvatske”.
Svjetlucavi specijalni efekti
Teško je, naime, biti toliko naivno dobrohotan, pa pomisliti da se ovdje radi samo o informativnoj kampanji, kako bi se i onima koji tek ovlaš prate priču o promjeni valute, pojasnilo da se uskoro neće više moći plaćati u kunama. Ovdje se radi, možda čak prije svega, o posipanju svjetlucavih specijalnih efekata na uvođenje eura kao političkog dosega jedne u gotovo svemu ostalom dramatično neučinkovite administracije. Ukratko, o klasičnoj političkoj, gotovo predizbornoj kampanji.
Uostalom, takav je i ton Plenkovićevog uvodnika. “Vlada je u svibnju 2018. usvojila Strategiju za uvođenje eura. Zahvaljujući ispunjenju svih preuzetih obveza unatoč pandemiji, već smo u srpnju 2020. ušli u bankovnu uniju i Europski tečajni mehanizam II, posljednji korak prije uvođenja eura. Preduvjet za to bila je politička stabilnost, naše odgovorno upravljanje javnim financijama i provedba reformi”, piše premijer u brošuri HNB-a. Stabilnost, odgovornost, reforme – pa tko ne bi odmah pomislio na Plenkovićeve Vlade?
Mučnina u želucu
Ako se ne prati detaljno politička scena u Hrvatskoj ovdje se da zdravorazumski zaključiti kako Plenković ovom nepotrebnom samohvalom na račun poreznih obveznika nije napravio ništa pretjerano loše. Malo koji političar bi, realno, odolio prilici da se pohvali nekim uspjehom, pa makar to bilo i kroz kampanju koju financira država. O ovakvim situacijama je tanka je i mutna linija između nužnog protokola i neukusne zloupotrebe.
Problem s Andrejem Plenkovićem i informativnim kampanjama je, međutim, nešto slojevitiji. I izaziva ozbiljnu mučninu u želucu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kome to treba tumačiti?
Krajem lipnja prošle godine, naime, premijera su pitali o informativnoj kampanji za promociju cijepljenja. Odgovor je bio je odsječan. “Ja ne bih uložio ni lipe u kampanju za cijepljenje jer je ovo stvar globalne naravi. Kome to treba tumačiti? Svi prate covid, što da se tu više tumači?”, kazao je Plenković.
Šesnaest mjeseci kasnije, Hrvatska je i dalje pri samom dnu Europske unije po postotku cijepljenih. Gore su samo Rumunjska i Bugarska. Šesnaest mjeseci kasnije, u Hrvatskoj se više nego udvostručio broj umrlih od Covida-19, dovodeći je u top 10 najgorih zemalja na svijetu po smrtnosti u pandemiji.
Šesnaest mjeseci i 25 milijuna kuna kasnije, Hrvatska ima informativnu kampanju o uvođenje eura i brošuru s čijih je stranica zadovoljni premijer poziva na gradnju “još uspješnije” zemlje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Građani u kasliće dobivaju letke o uvođenju eura s premijerovom slikom. To je tek dio samohvale koja košta 25 milijuna kuna
Lani se premijer pjenio da ne bi uložio ni lipe u kampanju za cijepljenje. Ali, kampanja za euro je druga stvar
“Ja ne bih uložio ni lipe u kampanju za cijepljenje jer je ovo stvar globalne naravi. Kome to treba tumačiti? Svi prate covid, što da se tu više tumači?”, govorio je Plenković lani. Danas se uvođenje eura tumači u kampanji teškoj 25 milijuna kuna i u kojoj, na sjajnom papiru, imamo premijera kako hvali uspjehe svoje Vlade
Brošura je na sjajnom, finom papiru i ovih dana slijeće u poštanske sandučiće diljem Hrvatske. “Euro – naš novac” na naslovnici, a na drugoj strani, kako i priliči, uvodna riječ. Sa slikom. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske objašnjava kako je uvođenje eura “generacijska prilika” za gradnju “još uspješnije Hrvatske”.
Eto, tako izgleda odgovor na pitanje koje smo na ovom mjestu postavili prije pola godine – zbog čega, dovraga, Hrvatska troši toliku količinu novca (tad je plan bio 27 milijuna, izgleda da će na kraju ceh biti 25 milijuna kuna) za kampanju o uvođenju eura. Jer, prelazak na novu valutu je već tad bio gotova stvar, s definiranim tečajem, rokovima i bez potrebe za nekakvim referendumom ili bilo kakvim drugim izjašnjavanjem građana.
Svjetlucavi specijalni efekti
Teško je, naime, biti toliko naivno dobrohotan, pa pomisliti da se ovdje radi samo o informativnoj kampanji, kako bi se i onima koji tek ovlaš prate priču o promjeni valute, pojasnilo da se uskoro neće više moći plaćati u kunama. Ovdje se radi, možda čak prije svega, o posipanju svjetlucavih specijalnih efekata na uvođenje eura kao političkog dosega jedne u gotovo svemu ostalom dramatično neučinkovite administracije. Ukratko, o klasičnoj političkoj, gotovo predizbornoj kampanji.
Uostalom, takav je i ton Plenkovićevog uvodnika. “Vlada je u svibnju 2018. usvojila Strategiju za uvođenje eura. Zahvaljujući ispunjenju svih preuzetih obveza unatoč pandemiji, već smo u srpnju 2020. ušli u bankovnu uniju i Europski tečajni mehanizam II, posljednji korak prije uvođenja eura. Preduvjet za to bila je politička stabilnost, naše odgovorno upravljanje javnim financijama i provedba reformi”, piše premijer u brošuri HNB-a. Stabilnost, odgovornost, reforme – pa tko ne bi odmah pomislio na Plenkovićeve Vlade?
Mučnina u želucu
Ako se ne prati detaljno politička scena u Hrvatskoj ovdje se da zdravorazumski zaključiti kako Plenković ovom nepotrebnom samohvalom na račun poreznih obveznika nije napravio ništa pretjerano loše. Malo koji političar bi, realno, odolio prilici da se pohvali nekim uspjehom, pa makar to bilo i kroz kampanju koju financira država. O ovakvim situacijama je tanka je i mutna linija između nužnog protokola i neukusne zloupotrebe.
Problem s Andrejem Plenkovićem i informativnim kampanjama je, međutim, nešto slojevitiji. I izaziva ozbiljnu mučninu u želucu.
Kome to treba tumačiti?
Krajem lipnja prošle godine, naime, premijera su pitali o informativnoj kampanji za promociju cijepljenja. Odgovor je bio je odsječan. “Ja ne bih uložio ni lipe u kampanju za cijepljenje jer je ovo stvar globalne naravi. Kome to treba tumačiti? Svi prate covid, što da se tu više tumači?”, kazao je Plenković.
Šesnaest mjeseci kasnije, Hrvatska je i dalje pri samom dnu Europske unije po postotku cijepljenih. Gore su samo Rumunjska i Bugarska. Šesnaest mjeseci kasnije, u Hrvatskoj se više nego udvostručio broj umrlih od Covida-19, dovodeći je u top 10 najgorih zemalja na svijetu po smrtnosti u pandemiji.
Šesnaest mjeseci i 25 milijuna kuna kasnije, Hrvatska ima informativnu kampanju o uvođenje eura i brošuru s čijih je stranica zadovoljni premijer poziva na gradnju “još uspješnije” zemlje.