Spominjao je i analitičare koji su plaćeni da govore protiv HDZ-a, ideološke televizije, agende, “bozu koju se može prodavati naivcima”, pasivno-agresivno kuckao po mikrofonima… Ukratko, radilo se o jednom apsolutnom i kolosalnom ispadu kakvih Plenković dosad ipak nije imao.
Unezvjereni teoretičar zavjera
Što se, dakle, dovraga dogodilo da se čelnik stranke koja je dobila uvjerljivo najviše glasova i osvojila uvjerljivo najviše jedinica lokalne samouprave preko noći transformira u unezvjerenog teoretičara zavjera i lošeg gubitnika (da, opet je Splićanima predbacio da su odabrali antisemita za dogradonačelnika) koji optužuje medije za sustavnu sabotažu?
Moguće da je razlog ovog nervoznog napada na medije neporeciva činjenica da je HDZ dvije najveće bitke lokalnih izbora – one u Zagrebu i Splitu – dosta spektakularno izgubio, te da Plenkovićeva stranka više nema nikakvog utjecaja na bogate proračune ta dva grada. Pritom, malo koja ozbiljna analiza tih poraza ide mnogo dalje od dva nedostatno kvalitetna kandidata, Davora Filipovića i Vice Mihanovića, za čiji je odabir predsjednik stranke, jasno, itekako osobno odgovoran.
Gorak okus pobjede
A kad Plenković bira između priznanja vlastitih promašaja i traženja krivnje bilo gdje drugo, prilično je izvjesno kakav će biti ishod – samo dosad nije bio ovoliko eksplozivan. Stoga vjerojatno u cipeli izbornog pobjednika ima još cijeli niz nezgodnih kamenčića koji bilo kakav trijumfalizam, a pogotovo apsolutan i kolosalan, čine potpuno pretjeranim.
Jest, HDZ je osvojio najveći broj županija ikad, točno, HDZ se sa svojih županijskih utvrda na jugu i istoku zemlje krenuo širiti prema sjeveru i zapadu. Ali… pobjeda HDZ-a na lokalnim izborima (koja nikad nije izostala u trideset godina hrvatske samostalnosti) rijetko kad je imala ovako gorak okus.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je u padu
HDZ je, naime, u padu. Osim bolnog i materijalno sigurno značajnog silaska u opoziciju u dva najveća hrvatska grada, Plenkovićeva stranka i na razini cijele zemlje gubi podršku. U odnosu na iznimno uspješne lanjske parlamentarne izbore, pad je više nego otrežnjujući (netko bi možda rekao i kolosalan) – s podrške od 37,26 posto, nakon samo deset mjeseci ostali su na 29,35 posto, koliko su ukupno dobile njihove liste za županijske skupštine.
To znači da se negdje putem izgubio svaki peti (zapravo i malo više) birač koji je na koronaizborima dao glas za HDZ. Što se tiče parlamentarnih izbora, HDZ je manje od rezultata na netom završenim lokalnim izborima dobio samo onda kad je uvjerljivo gubio vlast, 2000. (26,88) i 2011. godine (23,93 posto).
Pedeset i tri tisuće glasova manje
Jasno je da dio tog gubitka ipak ide “na dušu” drugačijoj vrsti izbora. Oni za parlament su ideološki nabrijaniji i tu često veće stranke bolje prolaze nego na lokalnim izborima, kad su u prvom planu lokalne, komunalne teme, te sami kandidati. Pa opet, i tu je HDZ u deficitu u odnosu na prošle lokalne izbore, održane pritom nakon dramatičnog raskola s Mostom i pod prijetnjom mogućih izvanrednih izbora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neposredno prije nego što je HNS (sjetit će se stariji, Hrvatska narodna stanka, nekad bitan faktor u domaćoj politici) postao stranka-žetončić i time održao Plenkovića na vlasti, HDZ je na lokalnim izborima osvojio 31,77 posto ili, u apsolutnim brojkama, 53.071 glas više nego ovog puta.
Prorijeđene tvrđave
Ne treba biti posebno promućuran da se iz ovih brojki zaključi kako stranka plovi u nezgodnom pravcu. Bez obzira na pobjede u središnjoj i centralnoj Hrvatskoj, činjenica je da su ozbiljno ugroženi u Vukovarsko-srijemskoj županiji i da su značajno prorijeđene tradicionalne stranačke tvrđave po Dalmaciji.
Kad se to upari s baš gadnim porazima u dva najveća grada, čini se da bi u HDZ-u bilo zdravo da rezultat lokalnih izbora shvate kao ozbiljno i kolosalno – upozorenje. Ono koje ih upućuje da neke politike, prakse i ljude – moraju početi mijenjati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Škoro na TV-u s crnim labudovima
Sudeći po premijerovom današnjem ispadu, međutim, prije će biti da će za uznemirujuće neveselu pobjedu biti krivi – vanjski neprijatelji. Jednom crni labudovi, drugi put (za poraz) Miroslav Škoro, a treći, eto, agende ideoloških televizija.
Cinici će reći kako stanje ipak nije toliko loše. HDZ ovaj put, naime, barem ne napadaju raznobojni vragovi. Još.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je od parlamentarnih do lokalnih izbora izgubio svakog petog birača. O kojoj to kolosalnoj pobjedi priča Plenković?
HDZ je na lanjskim parlamentarnim izborima dobio više od 37 posto glasova. Sad su jedva prebacili 29 posto
Bez obzira na pobjede u središnjoj i centralnoj Hrvatskoj, činjenica je da su ozbiljno ugroženi u Vukovarsko-srijemskoj županiji i da su značajno prorijeđene tradicionalne stranačke tvrđave po Dalmaciji. Kad se to upari s baš gadnim porazima u dva najveća grada, čini se da bi u HDZ-u bilo zdravo da rezultat lokalnih izbora shvate kao ozbiljno i kolosalno - upozorenje.
Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković sinoć je ocijenio da je HDZ na upravo završenim lokalnim izborima ostvario, ide citat: “apsolutnu, kolosalnu pobjedu”. Danas je, s rekordnim podočnjacima i vidno uznemiren, novinarima iznosio teoriju po kojoj je njegov kandidat u Zagrebu, Davor Filipović, sustavno bojkotiran u hrvatskim medijima, toliko da su mu na RTL-u i Novoj TV namjerno krivo izgovarali ime.
Spominjao je i analitičare koji su plaćeni da govore protiv HDZ-a, ideološke televizije, agende, “bozu koju se može prodavati naivcima”, pasivno-agresivno kuckao po mikrofonima… Ukratko, radilo se o jednom apsolutnom i kolosalnom ispadu kakvih Plenković dosad ipak nije imao.
Unezvjereni teoretičar zavjera
Što se, dakle, dovraga dogodilo da se čelnik stranke koja je dobila uvjerljivo najviše glasova i osvojila uvjerljivo najviše jedinica lokalne samouprave preko noći transformira u unezvjerenog teoretičara zavjera i lošeg gubitnika (da, opet je Splićanima predbacio da su odabrali antisemita za dogradonačelnika) koji optužuje medije za sustavnu sabotažu?
Moguće da je razlog ovog nervoznog napada na medije neporeciva činjenica da je HDZ dvije najveće bitke lokalnih izbora – one u Zagrebu i Splitu – dosta spektakularno izgubio, te da Plenkovićeva stranka više nema nikakvog utjecaja na bogate proračune ta dva grada. Pritom, malo koja ozbiljna analiza tih poraza ide mnogo dalje od dva nedostatno kvalitetna kandidata, Davora Filipovića i Vice Mihanovića, za čiji je odabir predsjednik stranke, jasno, itekako osobno odgovoran.
Gorak okus pobjede
A kad Plenković bira između priznanja vlastitih promašaja i traženja krivnje bilo gdje drugo, prilično je izvjesno kakav će biti ishod – samo dosad nije bio ovoliko eksplozivan. Stoga vjerojatno u cipeli izbornog pobjednika ima još cijeli niz nezgodnih kamenčića koji bilo kakav trijumfalizam, a pogotovo apsolutan i kolosalan, čine potpuno pretjeranim.
Jest, HDZ je osvojio najveći broj županija ikad, točno, HDZ se sa svojih županijskih utvrda na jugu i istoku zemlje krenuo širiti prema sjeveru i zapadu. Ali… pobjeda HDZ-a na lokalnim izborima (koja nikad nije izostala u trideset godina hrvatske samostalnosti) rijetko kad je imala ovako gorak okus.
HDZ je u padu
HDZ je, naime, u padu. Osim bolnog i materijalno sigurno značajnog silaska u opoziciju u dva najveća hrvatska grada, Plenkovićeva stranka i na razini cijele zemlje gubi podršku. U odnosu na iznimno uspješne lanjske parlamentarne izbore, pad je više nego otrežnjujući (netko bi možda rekao i kolosalan) – s podrške od 37,26 posto, nakon samo deset mjeseci ostali su na 29,35 posto, koliko su ukupno dobile njihove liste za županijske skupštine.
To znači da se negdje putem izgubio svaki peti (zapravo i malo više) birač koji je na koronaizborima dao glas za HDZ. Što se tiče parlamentarnih izbora, HDZ je manje od rezultata na netom završenim lokalnim izborima dobio samo onda kad je uvjerljivo gubio vlast, 2000. (26,88) i 2011. godine (23,93 posto).
Pedeset i tri tisuće glasova manje
Jasno je da dio tog gubitka ipak ide “na dušu” drugačijoj vrsti izbora. Oni za parlament su ideološki nabrijaniji i tu često veće stranke bolje prolaze nego na lokalnim izborima, kad su u prvom planu lokalne, komunalne teme, te sami kandidati. Pa opet, i tu je HDZ u deficitu u odnosu na prošle lokalne izbore, održane pritom nakon dramatičnog raskola s Mostom i pod prijetnjom mogućih izvanrednih izbora.
Neposredno prije nego što je HNS (sjetit će se stariji, Hrvatska narodna stanka, nekad bitan faktor u domaćoj politici) postao stranka-žetončić i time održao Plenkovića na vlasti, HDZ je na lokalnim izborima osvojio 31,77 posto ili, u apsolutnim brojkama, 53.071 glas više nego ovog puta.
Prorijeđene tvrđave
Ne treba biti posebno promućuran da se iz ovih brojki zaključi kako stranka plovi u nezgodnom pravcu. Bez obzira na pobjede u središnjoj i centralnoj Hrvatskoj, činjenica je da su ozbiljno ugroženi u Vukovarsko-srijemskoj županiji i da su značajno prorijeđene tradicionalne stranačke tvrđave po Dalmaciji.
Kad se to upari s baš gadnim porazima u dva najveća grada, čini se da bi u HDZ-u bilo zdravo da rezultat lokalnih izbora shvate kao ozbiljno i kolosalno – upozorenje. Ono koje ih upućuje da neke politike, prakse i ljude – moraju početi mijenjati.
Škoro na TV-u s crnim labudovima
Sudeći po premijerovom današnjem ispadu, međutim, prije će biti da će za uznemirujuće neveselu pobjedu biti krivi – vanjski neprijatelji. Jednom crni labudovi, drugi put (za poraz) Miroslav Škoro, a treći, eto, agende ideoloških televizija.
Cinici će reći kako stanje ipak nije toliko loše. HDZ ovaj put, naime, barem ne napadaju raznobojni vragovi. Još.