Svi su, dakle, sve znali. I ministar gospodarstva Davor Filipović, i predsjednik Vlade Andrej Plenković, i, u krajnjoj liniji, prvi čovjek HEP-a Frane Barbarić. Potonji je, štoviše, o cirkusu koji prijeti obavijestio ostalu dvojicu – još 13. veljače.
Dakle, puna četiri mjeseca prije nego se plinom koje prosječno hrvatsko kućanstvo potroši za 350 godina trgovalo po cijeni jedne kuglice sladoleda (okej, one skuplje, na obali) i Plenković i Filipović su bili upozoreni što se može dogoditi – da viškovi plina koje HEP mora otkupljivati od Ine mogu završiti na aukciji i biti prodani po “znatno nižim” cijenama. Nisu napravili ništa.
Zemlja endemski raširene korupcije
S obzirom na štetu koja je nastala za državnu firmu, a koja se mjeri u sedmeroznamenkastoj količini eura, potpuno je jasno koja je cijena političke odgovornosti za ovoliku količinu ignorancije ili – ne treba isključiti ni tu mogućnost – kriminalne motivacije. Jer, gubitak za HEP koji je nastao Vladinim nemarom za nekoga je bila sjajna zarada. Ukratko, i Filipović, i Plenković, ali i Barbarić koji je o prijetećem gubitku trebao vrištati znatno šire i glasnije dok ga se moglo prevenirati – moraju otići.
Ovo je, dakako, Hrvatska, Plenkovićeva Hrvatska, zemlja endemski raširene korupcije i zarobljenih institucija. Zemlja u kojoj se posve legitimno zapitati je li jutrošnji upad USKOK-a u HEP – iako afera traje već osmi dan – zapravo, osvetnička akcija vrha vlasti. Jer, jučer predvečer je objavljena naslovnica Nacionala po kojoj je Plenković mogao zaključiti da mu Barbarić zabija nož u leđa. Desetak sati kasnije USKOK je upao u tvrtku koju Barbarić vodi.
Debela magla zaborava
Ukratko, teško je vjerovati da će zbog ove afere – sasvim sigurno politički najgore dosad u ogromnoj konkurenciji Plenkovićevih sedam godina na vlasti – premijer i priznati vlastitu pogrešku, a kamoli se povući i tako terminirati svoju političku karijeru. Onu u kojoj sam svoj lik skromno ocrtava kao lik ultimativnog spasitelja Hrvatske.
Štoviše, teško je ne pretpostaviti da će vrlo brzo medijski prostor – strateški financiran pogodbama s državom i državnim tvrtkama – biti zasut drugim temama (ljeto, vrućine, trava u Zagrebu ili turisti u Splitu – you name it) – kako bi se, konačno, taj prokleti plin zakopao pod, do pucanja nabrekli tepih zaboravljenih afera. Za mjesec-dva moglo bi se tako dogoditi da se javnost cijele priče, egzemplara nereda, nerada, improvizacije i neodgovornosti samog vrha vlasti – prisjeća tek u debeloj magli. Kao afere u kojoj su – možda! – stradali ondašnji šef HEP-a, kako li se ono zvao, i onaj pomalo smiješni ministar koji je imao problema sa semaforima i Balaševićem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neće biti dovoljno
No, to nimalo ne mijenja na činjenici da bi sva trojica spomenutih junaka morali otići – sad, odmah, kao primjer da nema ozbiljne politike bez odgovornosti i kao hipoteku za sve buduće upravljače u ovoj zemlji, da nikad više nitko ne pomisli da posljedice – ne postoje. Samo, ni to neće biti dovoljno.
Priča o trgovini HEP-ovim viškovima plina mora se rasvijetliti do kraja. Čak i da minutu nakon objave ovog teksta Plenković potpiše vlastitu ostavku to neće biti dovoljno. Prije svega mora se znati tko su bili kupci u danima kad je plin koštao tek nekoliko centi? Kako je moguće da nitko nije nudio višu cijenu?
Ovakva Hrvatska, nikad više
Nadalje, jesu li ti koji su s dva klika zarađivali desetke i stotine tisuća eura povezani s nekim u vertikali vlasti tko je trebao spriječiti ovakav rasplet? Na koji su, dakako, način i koliko duboko povezani? Je li bilo još nekog posla u kojem su se izvlačile desetine ili stotine milijuna državnog novca na privatne račune?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odlazak Barbarića, Filipovića i Plenkovića, te izvanredni parlamentarni izbori koji bi morali (ali neće, jer Hrvatska) biti posljedica ovakve količine neodgovornosti su, dakle, tek početak. Priču s trgovinom plinom za nekoliko stoljeća po cijeni jedne kuglice sladoleda treba raščistiti do zadnjeg atoma. Kako Hrvatska ubuduće ne bi više nikad došla ni blizu toga da sklizne u Hrvatsku kakvu imamo danas.
Ostavke moraju dati i Filipović, i Barbarić, i Plenković. Ali, ni to neće biti dovoljno
Afera s plinom treba se raščistiti do zadnjeg atoma. Tko je kupovao po cijeni od nekoliko centi i kakve veze ima s vlasti
Nažalost, teško je ne pretpostaviti da će vrlo brzo medijski prostor - strateški financiran pogodbama s državom i državnim tvrtkama - biti zasut drugim temama (ljeto, vrućine, trava u Zagrebu ili turisti u Splitu - you name it) - kako bi se, konačno, taj prokleti plin zakopao pod, do pucanja nabrekli tepih zaboravljenih afera
Svi su, dakle, sve znali. I ministar gospodarstva Davor Filipović, i predsjednik Vlade Andrej Plenković, i, u krajnjoj liniji, prvi čovjek HEP-a Frane Barbarić. Potonji je, štoviše, o cirkusu koji prijeti obavijestio ostalu dvojicu – još 13. veljače.
Dakle, puna četiri mjeseca prije nego se plinom koje prosječno hrvatsko kućanstvo potroši za 350 godina trgovalo po cijeni jedne kuglice sladoleda (okej, one skuplje, na obali) i Plenković i Filipović su bili upozoreni što se može dogoditi – da viškovi plina koje HEP mora otkupljivati od Ine mogu završiti na aukciji i biti prodani po “znatno nižim” cijenama. Nisu napravili ništa.
Zemlja endemski raširene korupcije
S obzirom na štetu koja je nastala za državnu firmu, a koja se mjeri u sedmeroznamenkastoj količini eura, potpuno je jasno koja je cijena političke odgovornosti za ovoliku količinu ignorancije ili – ne treba isključiti ni tu mogućnost – kriminalne motivacije. Jer, gubitak za HEP koji je nastao Vladinim nemarom za nekoga je bila sjajna zarada. Ukratko, i Filipović, i Plenković, ali i Barbarić koji je o prijetećem gubitku trebao vrištati znatno šire i glasnije dok ga se moglo prevenirati – moraju otići.
Ovo je, dakako, Hrvatska, Plenkovićeva Hrvatska, zemlja endemski raširene korupcije i zarobljenih institucija. Zemlja u kojoj se posve legitimno zapitati je li jutrošnji upad USKOK-a u HEP – iako afera traje već osmi dan – zapravo, osvetnička akcija vrha vlasti. Jer, jučer predvečer je objavljena naslovnica Nacionala po kojoj je Plenković mogao zaključiti da mu Barbarić zabija nož u leđa. Desetak sati kasnije USKOK je upao u tvrtku koju Barbarić vodi.
Debela magla zaborava
Ukratko, teško je vjerovati da će zbog ove afere – sasvim sigurno politički najgore dosad u ogromnoj konkurenciji Plenkovićevih sedam godina na vlasti – premijer i priznati vlastitu pogrešku, a kamoli se povući i tako terminirati svoju političku karijeru. Onu u kojoj sam svoj lik skromno ocrtava kao lik ultimativnog spasitelja Hrvatske.
Štoviše, teško je ne pretpostaviti da će vrlo brzo medijski prostor – strateški financiran pogodbama s državom i državnim tvrtkama – biti zasut drugim temama (ljeto, vrućine, trava u Zagrebu ili turisti u Splitu – you name it) – kako bi se, konačno, taj prokleti plin zakopao pod, do pucanja nabrekli tepih zaboravljenih afera. Za mjesec-dva moglo bi se tako dogoditi da se javnost cijele priče, egzemplara nereda, nerada, improvizacije i neodgovornosti samog vrha vlasti – prisjeća tek u debeloj magli. Kao afere u kojoj su – možda! – stradali ondašnji šef HEP-a, kako li se ono zvao, i onaj pomalo smiješni ministar koji je imao problema sa semaforima i Balaševićem.
Neće biti dovoljno
No, to nimalo ne mijenja na činjenici da bi sva trojica spomenutih junaka morali otići – sad, odmah, kao primjer da nema ozbiljne politike bez odgovornosti i kao hipoteku za sve buduće upravljače u ovoj zemlji, da nikad više nitko ne pomisli da posljedice – ne postoje. Samo, ni to neće biti dovoljno.
Priča o trgovini HEP-ovim viškovima plina mora se rasvijetliti do kraja. Čak i da minutu nakon objave ovog teksta Plenković potpiše vlastitu ostavku to neće biti dovoljno. Prije svega mora se znati tko su bili kupci u danima kad je plin koštao tek nekoliko centi? Kako je moguće da nitko nije nudio višu cijenu?
Ovakva Hrvatska, nikad više
Nadalje, jesu li ti koji su s dva klika zarađivali desetke i stotine tisuća eura povezani s nekim u vertikali vlasti tko je trebao spriječiti ovakav rasplet? Na koji su, dakako, način i koliko duboko povezani? Je li bilo još nekog posla u kojem su se izvlačile desetine ili stotine milijuna državnog novca na privatne račune?
Odlazak Barbarića, Filipovića i Plenkovića, te izvanredni parlamentarni izbori koji bi morali (ali neće, jer Hrvatska) biti posljedica ovakve količine neodgovornosti su, dakle, tek početak. Priču s trgovinom plinom za nekoliko stoljeća po cijeni jedne kuglice sladoleda treba raščistiti do zadnjeg atoma. Kako Hrvatska ubuduće ne bi više nikad došla ni blizu toga da sklizne u Hrvatsku kakvu imamo danas.