U kolovozu prošle godine Eurozona je zabilježila godišnju stopu inflacije od 9,1 %. Najnižu stopu imala je Francuska (6,6 %), a najvišu Estonija (25,2 %). Europska središnja banka, ECB, nakon osam godina primjene negativnih kamatnih stopa na depozite, napokon je 27. srpnja te godine prestala teretiti deponente za čuvanje njihovoga novca.
Bio sam među rijetkima koji su tada javno upozoravali da europska monetarna vlast neoprostivo kasni s dizanjem kamata. Američki FED tada je već imao ključnu kamatnu stopu od 2,25-2,5 % iako je stopa američke inflacije u kolovozu te godine (8,3 %) bila niža od one u eurozoni.
Eurozona ‘uvezla’ inflaciju
FED je započeo dizanje kamatnih stopa još u ožujku prošle godine kada je razlika između stope inflacije u eurozoni i one američke bila jedva nešto veća od jednoga postotnog boda (7,4 % u odnosu na 8,5 %). U pet narednih mjeseci FED je u četiri navrata podizao kamatnu stopu, a ECB je i dalje držao negativnu stopu na depozite (-0,5 %) pa su se američka i stopa inflacije u eurozoni kretale u protivnim smjerovima.
U listopadu je stopa inflacije u eurozoni zabilježila dotad nezamislivu rekordnu godišnju dvoznamenkastu stopu (10,62 %), a američka je pala na 7,7 %. Razlika u kamatnim stopama doprinijela je i slabljenju eura u odnosu na dolar – od svibnja 2021. do listopada 2022. euro je oslabio s 1,22 dolara na svega 0,98 dolara, a budući da burzovne cijene nafte i prirodnoga plina kotiraju u dolarima, eurozona je tako „uvezla“ dodatnu inflaciju kroz značajno višu cijenu energenata.
ECB-ov pucanj u nogu
Činjenica je da je ECB cijeloj eurozoni pucao u nogu, a zašto je to učinio možda će otkriti memoari nekoga od trenutačnih europskih čelnika ili tek budući povjesničari prekapajući europske arhive.
U Francuskoj su u travnju prošle godine održavani predsjednički izbori, francuska stopa inflacije bila je najniža u eurozoni pa je Emmanuel Macron sigurno učinio sve što je bilo u njegovoj moći da ECB početak povišenja kamatnih stopa odgodi za postizborno razdoblje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li zbog toga njegova izborna pobjeda bila uvjerljivija ne možemo znati, ali da se zbog kašnjenja ECB-a inflacija u eurozoni razmahala daleko snažnije nego što je trebala valjda je danas jasno i onima koji samo površno prate politike središnjih banaka.
Apsurdna Vujčićeva odluka
Hrvatska godišnja stopa inflacije u kolovozu prošle godine bila je 12,6 %, značajno viša od prosječne stope u eurozoni (9,1 %), ali to nikoga u HNB-u i Vladi nije previše brinulo. U listopadu 2021. godine HNB je prognozirao da će inflacija u Hrvatskoj u 2022. godini „usporiti na 2,1 %“ i da ne treba previše „paničariti“ oko dizanja kamatnih stopa.
Dapače, kada je u srpnju prošle godine ECB napokon započeo njihovo podizanje, Savjet HNB-a smanjio je obaveznu pričuvu banaka za ukupno 34,2 milijardi kuna iako je tada prosječni dnevni višak likvidnosti u bankama iznosio 60 do 70 milijardi kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obrazlažući tu apsurdnu i kontraproduktivnu odluku guverner HNB-a Boris Vujčić prognozirao je da će u 2022. godini stopa inflacije iznositi 9,4 %, a u 2023. godini usporiti na 4,6 %. Uz takvu politiku i prognoze hrvatske središnje banke u posljednjim mjesecima ovdašnje monetarne suverenosti nikoga ne bi trebalo čuditi zašto je hrvatska godišnja stopa inflacije u srpnju i kolovozu ove godine bila druga najviša u eurozoni (8,0 % u srpnju i 8,5 % u kolovozu).
Europa daleko od cilja
Američki FED uspio je svojom politikom stupnjevanoga rasta kamatnih stopa spustiti godišnju stopu inflacije s 9,1 % (u lipnju 2022.) na 3,2 % u srpnju ove godine. Ove srijede bit će objavljeni podaci za kolovoz, a tjedan dana kasnije FED će donijeti odluku hoće li i dalje dizati kamatnu stopu koja je sada najviša u posljednje 22 godine (5,25 % – 5,50 %).
ECB je svojom zakašnjelom politikom ipak uspio prepoloviti prosječnu stopu inflacije u eurozoni s 10,62 % u listopadu prošle na 5,3 % u kolovozu ove godine. Početkom kolovoza kamatna stopa (MRO) podignuta je na 4,25 % i možemo očekivati njeno novo povećanje u četvrtak. Činjenica je da se američka središnja banka primakla ciljanoj inflaciji od 2 % godišnje, da je njena ključna stopa za dva postotna boda viša od stope inflacije, a da je ECB jako daleko od toga cilja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pad životnog standarda
Velike razlike u stopi inflacije među pojedinim članicama eurozone dodatno kompliciraju donošenje odluka. Belgija i Španjolska imale su u kolovozu godišnju stopu inflacije od gotovo idealnih 2,4 %, a Hrvatska i Slovačka 8,5 % odnosno 9,6 %.
ECB može i mora odraditi svoj posao kreirajući monetarnu politiku u skladu s prosjekom eurozone, a nacionalne vlade trebaju svojim fiskalnim politikama i pažljivim doziranjem državne potrošnje učiniti sve potrebno da se što više približe tome prosjeku.
Svako veće i dugotrajnije odstupanje od prosječne stope inflacije u eurozoni, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, rezultirat će padom životnoga standarda i siromašenjem većine građana te smanjenjem gospodarskoga rasta u dužem roku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković je politički luzer
Upravo je frapantno da u hrvatskome javnom prostoru nitko ne postavlja pitanje kako su Estonija, Latvija i Litva uspjele godišnju stopu inflacije iz kolovoza prošle godine s 21 % – 25 % višestruko srezati i svesti na 4,3 % – 6,4 %, a hrvatska je godišnja inflacija u istome razdoblju jedva smanjena s 12,6 % na 8,5 %.
Možda bi trebalo zamoliti premijera Andreja Plenkovića i ministra financija Marka Primorca da odu na mini turneju po baltičkim zemljama kako bi iz prve ruke saznali što su to njihove vlade učinile, a hrvatska nije. I oni i mi imamo istu monetarnu vlast na koju kao mali i marginalni ne možemo imati nekoga naročitoga utjecaja, ali očito je da su njihove vlade borbu s inflacijom shvatile vrlo ozbiljno i iz te bitke izašle kao pobjednici.
Samozaljubljeni Andrej Plenković vjerojatno nije svjestan da ga neznanje, nemoć i nečinjenje u ratu s inflacijom, a to je notorna činjenica, neminovno stavlja u poziciju političkoga luzera. Većina hrvatskih građana neće proliti za njim ni jednu suzu, ali će mnogi gorko zaplakati zbog oskudice i siromaštva uzrokovanih tom izgubljenom bitkom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samozaljubljenog političkog luzera Plenkovića uopće ne brine inflacija. Zbog toga nas čekaju oskudica i siromaštvo
Inflacija u kolovozu 2022. kod nas je bila znatno viša nego u eurozoni, ali to nikoga u HNB-u i Vladi nije previše diralo
Možda bi trebalo zamoliti premijera Andreja Plenkovića i ministra financija Marka Primorca da odu na mini turneju po baltičkim zemljama. I oni i mi imamo istu monetarnu vlast na koju kao mali i marginalni ne možemo imati nekoga naročitoga utjecaja, ali očito je da su njihove vlade borbu s inflacijom shvatile vrlo ozbiljno i iz te bitke izašle kao pobjednici.
U kolovozu prošle godine Eurozona je zabilježila godišnju stopu inflacije od 9,1 %. Najnižu stopu imala je Francuska (6,6 %), a najvišu Estonija (25,2 %). Europska središnja banka, ECB, nakon osam godina primjene negativnih kamatnih stopa na depozite, napokon je 27. srpnja te godine prestala teretiti deponente za čuvanje njihovoga novca.
Bio sam među rijetkima koji su tada javno upozoravali da europska monetarna vlast neoprostivo kasni s dizanjem kamata. Američki FED tada je već imao ključnu kamatnu stopu od 2,25-2,5 % iako je stopa američke inflacije u kolovozu te godine (8,3 %) bila niža od one u eurozoni.
Eurozona ‘uvezla’ inflaciju
FED je započeo dizanje kamatnih stopa još u ožujku prošle godine kada je razlika između stope inflacije u eurozoni i one američke bila jedva nešto veća od jednoga postotnog boda (7,4 % u odnosu na 8,5 %). U pet narednih mjeseci FED je u četiri navrata podizao kamatnu stopu, a ECB je i dalje držao negativnu stopu na depozite (-0,5 %) pa su se američka i stopa inflacije u eurozoni kretale u protivnim smjerovima.
U listopadu je stopa inflacije u eurozoni zabilježila dotad nezamislivu rekordnu godišnju dvoznamenkastu stopu (10,62 %), a američka je pala na 7,7 %. Razlika u kamatnim stopama doprinijela je i slabljenju eura u odnosu na dolar – od svibnja 2021. do listopada 2022. euro je oslabio s 1,22 dolara na svega 0,98 dolara, a budući da burzovne cijene nafte i prirodnoga plina kotiraju u dolarima, eurozona je tako „uvezla“ dodatnu inflaciju kroz značajno višu cijenu energenata.
ECB-ov pucanj u nogu
Činjenica je da je ECB cijeloj eurozoni pucao u nogu, a zašto je to učinio možda će otkriti memoari nekoga od trenutačnih europskih čelnika ili tek budući povjesničari prekapajući europske arhive.
U Francuskoj su u travnju prošle godine održavani predsjednički izbori, francuska stopa inflacije bila je najniža u eurozoni pa je Emmanuel Macron sigurno učinio sve što je bilo u njegovoj moći da ECB početak povišenja kamatnih stopa odgodi za postizborno razdoblje.
Je li zbog toga njegova izborna pobjeda bila uvjerljivija ne možemo znati, ali da se zbog kašnjenja ECB-a inflacija u eurozoni razmahala daleko snažnije nego što je trebala valjda je danas jasno i onima koji samo površno prate politike središnjih banaka.
Apsurdna Vujčićeva odluka
Hrvatska godišnja stopa inflacije u kolovozu prošle godine bila je 12,6 %, značajno viša od prosječne stope u eurozoni (9,1 %), ali to nikoga u HNB-u i Vladi nije previše brinulo. U listopadu 2021. godine HNB je prognozirao da će inflacija u Hrvatskoj u 2022. godini „usporiti na 2,1 %“ i da ne treba previše „paničariti“ oko dizanja kamatnih stopa.
Dapače, kada je u srpnju prošle godine ECB napokon započeo njihovo podizanje, Savjet HNB-a smanjio je obaveznu pričuvu banaka za ukupno 34,2 milijardi kuna iako je tada prosječni dnevni višak likvidnosti u bankama iznosio 60 do 70 milijardi kuna.
Obrazlažući tu apsurdnu i kontraproduktivnu odluku guverner HNB-a Boris Vujčić prognozirao je da će u 2022. godini stopa inflacije iznositi 9,4 %, a u 2023. godini usporiti na 4,6 %. Uz takvu politiku i prognoze hrvatske središnje banke u posljednjim mjesecima ovdašnje monetarne suverenosti nikoga ne bi trebalo čuditi zašto je hrvatska godišnja stopa inflacije u srpnju i kolovozu ove godine bila druga najviša u eurozoni (8,0 % u srpnju i 8,5 % u kolovozu).
Europa daleko od cilja
Američki FED uspio je svojom politikom stupnjevanoga rasta kamatnih stopa spustiti godišnju stopu inflacije s 9,1 % (u lipnju 2022.) na 3,2 % u srpnju ove godine. Ove srijede bit će objavljeni podaci za kolovoz, a tjedan dana kasnije FED će donijeti odluku hoće li i dalje dizati kamatnu stopu koja je sada najviša u posljednje 22 godine (5,25 % – 5,50 %).
ECB je svojom zakašnjelom politikom ipak uspio prepoloviti prosječnu stopu inflacije u eurozoni s 10,62 % u listopadu prošle na 5,3 % u kolovozu ove godine. Početkom kolovoza kamatna stopa (MRO) podignuta je na 4,25 % i možemo očekivati njeno novo povećanje u četvrtak. Činjenica je da se američka središnja banka primakla ciljanoj inflaciji od 2 % godišnje, da je njena ključna stopa za dva postotna boda viša od stope inflacije, a da je ECB jako daleko od toga cilja.
Pad životnog standarda
Velike razlike u stopi inflacije među pojedinim članicama eurozone dodatno kompliciraju donošenje odluka. Belgija i Španjolska imale su u kolovozu godišnju stopu inflacije od gotovo idealnih 2,4 %, a Hrvatska i Slovačka 8,5 % odnosno 9,6 %.
ECB može i mora odraditi svoj posao kreirajući monetarnu politiku u skladu s prosjekom eurozone, a nacionalne vlade trebaju svojim fiskalnim politikama i pažljivim doziranjem državne potrošnje učiniti sve potrebno da se što više približe tome prosjeku.
Svako veće i dugotrajnije odstupanje od prosječne stope inflacije u eurozoni, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, rezultirat će padom životnoga standarda i siromašenjem većine građana te smanjenjem gospodarskoga rasta u dužem roku.
Plenković je politički luzer
Upravo je frapantno da u hrvatskome javnom prostoru nitko ne postavlja pitanje kako su Estonija, Latvija i Litva uspjele godišnju stopu inflacije iz kolovoza prošle godine s 21 % – 25 % višestruko srezati i svesti na 4,3 % – 6,4 %, a hrvatska je godišnja inflacija u istome razdoblju jedva smanjena s 12,6 % na 8,5 %.
Možda bi trebalo zamoliti premijera Andreja Plenkovića i ministra financija Marka Primorca da odu na mini turneju po baltičkim zemljama kako bi iz prve ruke saznali što su to njihove vlade učinile, a hrvatska nije. I oni i mi imamo istu monetarnu vlast na koju kao mali i marginalni ne možemo imati nekoga naročitoga utjecaja, ali očito je da su njihove vlade borbu s inflacijom shvatile vrlo ozbiljno i iz te bitke izašle kao pobjednici.
Samozaljubljeni Andrej Plenković vjerojatno nije svjestan da ga neznanje, nemoć i nečinjenje u ratu s inflacijom, a to je notorna činjenica, neminovno stavlja u poziciju političkoga luzera. Većina hrvatskih građana neće proliti za njim ni jednu suzu, ali će mnogi gorko zaplakati zbog oskudice i siromaštva uzrokovanih tom izgubljenom bitkom.