Politika u demokraciji je često prokleto nepravedna djelatnost, pogotovo kad su u pitanju manje zemlje. U današnjem, globaliziranom svijetu, nemoguće je ne osjetiti velike ekonomske poremećaje, a još ih je teže amortizirati na lokalnoj razini, ma koliko se u to ulagalo truda i vještine.
No, birači ne pitaju za opravdane okolnosti – dođe li do sloma ekonomije izazvanog globalnom recesijom ili pada životnog standarda zbog inflacije izazvane vanjskim poremećajima – kaznu na izborima platit će, gotovo bez izuzetka, lokalna vlast. Problem Hrvatske s inflacijom, međutim, ne spada u tu kategoriju.
Tko je kriv?
Dakako, rast cijena je krenuo lani, izazvan faktorima koji su daleko izvan mogućnosti iole značajnijeg utjecaja bilo kakve vlasti u Hrvatskoj. Kombinacija globalne monetarne politike i rata u Ukrajini je svugdje pogurala cijene prema gore.
Ali, tako je bilo i s pandemijom. Nisu Vili Beroš i Andrej Plenković krivi što je svijet pogodilo širenje smrtonosnog virusa, ali su, o itekako, krivi što je Hrvatska od Covida-19 toliko tragično nastradala, da je po smrtnosti na vrhu svjetske ljestvice. Ili s potresom. Nisu Horvat, Paladina, Bačić i Plenković krivi što su Hrvatsku u 2020. godinu pogodila dva razorna potresa. Ali, za obnovu…
Kako inflacija postaje žilavom
Što se tiče inflacije, ona je sve manje globalni fenomen. Stopa rasta cijena pada i to je svakako dobra vijest. Ali, u nekim zemljama, među kojima je, opet s pogrešne strane ljestvice i Hrvatska, čini se ozbiljno žilavom.
U ponedjeljak objavljeni podaci Eurostata su doista zabrinjavajući. Sa stopom inflacije od 8,1 posto u srpnju, Hrvatska je poslije Slovačke najveći inflacijski bolesnik eurozone. Unatoč predviđanjima, rast cijena u Hrvatskoj tako se pokazuje izuzetno žilavim, što je kod inflacije poseban problem, jer njena dugotrajnost utječe na to da pojedinci i tvrtke inflacijska očekivanja ugrađuje u svoje poslovne poteze i potrošačke odluke. Što joj daje pogonsko gorivo da se i dalje održava na visokim razinama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije zbog turizma
Vlada nije očekivala ovakav razvoj situacije. Kod donošenja proračuna za ovu godinu planirali su stopu inflacije od 5,7 posto u 2023. godini, a kod rebalansa krajem svibnja 6,6 posto. Hrvatska narodna banka je u ponedjeljak prognozirala 7,7 posto rasta cijena u 2023. godini, nakon što su lani porasle za ogromnih 10,8 posto.
S obzirom da se inflacija, istina sporo, ispuhuje u ostatku eurozone (prosječna stopa je 5,3 posto), postavlja se pitanje zašto u Hrvatskoj cijene i dalje rastu po znatno višim stopama. Turizam, očito, nije razlog. Primjerice, Grčka je na 3,4, a Španjolska na 2,1 posto.
Noćna mora svake vlasti
Ne ulazeći u ekonomsku anatomiju problema, valja naglasiti njegovu golemu političku težinu. Ovakav rast cijena već drugu godinu zaredom ne izluđuje samo građane koji s mukom natežu kućne budžete (hrana i piće rastu još mnogo višom stopom od općih cijena), već vjerojatno i vladajuće političare. Ući u izbornu godinu nakon što je dvije godine zaredom stopa inflacije bila blizu deset posto je noćna mora svake vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A taj bi problem, prirodom predizbornog vremena, mogao biti još gori. Sindikati se već oštre za jesenske pregovore o plaćama, svjesni da je svaka vlast u periodu neposredno pred izbore najpodložnija pritiscima i najspremnija za ustupke. Oni će ovdje značiti povećanja plaća. Povećanja plaća će povećati potrošnju građana. Potrošnja će, pak, utjecati na to inflacija u Hrvatskoj i dalje bude žilavija nego drugdje u eurozoni. Što će na kraju, psihološki utjecati i na buduća očekivanja i poteze građana i poduzeća – a to bi mogao biti temelj za još duži period koji bi trebao proći da se poskupljenja svedu na izdrživiju mjeru.
Otvaranje Pandorine kutije
U ovako dramatičnim okolnostima posebno se jasno vidi koliko je golema pogreška bilo povećanje plaća liječnicima nakon njihove prijetnje štrajkom ovog proljeća. Time je, umjesto da su se plaće za sve koji je primaju iz državne blagajne riješile u jednom potezu, otvorena Pandorina kutija iz koje već mjesecima kuljaju opravdani, ali i inflatorni zahtjevi ostalih struka za višim primanjima. U izbornoj godini se politika neće usuditi zalupiti poklopcem te kutije.
To se vidi i iz retorike vlasti, ali i njoj bliskih medija, koje će država, po radnom materijalu za novi Zakon o medijima ubuduće još više vezati uz sebe bogatijim financiranjem iz javnih sredstava. Vladajućim narativom se, dakle, na cijeli problem baca tek kanta ružičaste boje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Te se, zapravo, radi o višemjesečnom smanjenju stope rasta inflacije. Te je Vlada, svakako, napravila sve što je mogla. Te je za sve kriv Putin ili hrvatski građani koji, eto, neviđenom upornošću kupuju preskupe stvari.
Psovka među zubima
Prvi korak u rješavanju nekog problema je sebi priznati da on – postoji. Hrvatska vlast još nije na toj točci i ne čini se da će uskoro tamo biti. Valjda smatraju da bi im to pokvarilo izborne izglede.
Ali, sasvim je moguće da tu planiraju jednako dobro kao sa stopom inflacije za ovu godinu. Nema, naime, tog predizbornog plakata, ni te Barbie nijanse kojom se uporno farba stvarnost koja će nadjačati psovku što je među zubima vrte građani pri odlasku u trgovinu. Već, evo, drugu godinu zaredom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako Plenković hini da je sve pod kontrolom, inflacija postaje ogroman predizborni problem za HDZ
Hrvatska je inflacijski bolesnik eurozone i ne, to nema veze s turizmom
Ovakav rast cijena već drugu godinu zaredom ne izluđuje samo građane koji s mukom natežu kućne budžete već vjerojatno i vladajuće političare. Ući u izbornu godinu nakon što je dvije godine zaredom stopa inflacije bila blizu deset posto je noćna mora svake vlasti
Politika u demokraciji je često prokleto nepravedna djelatnost, pogotovo kad su u pitanju manje zemlje. U današnjem, globaliziranom svijetu, nemoguće je ne osjetiti velike ekonomske poremećaje, a još ih je teže amortizirati na lokalnoj razini, ma koliko se u to ulagalo truda i vještine.
No, birači ne pitaju za opravdane okolnosti – dođe li do sloma ekonomije izazvanog globalnom recesijom ili pada životnog standarda zbog inflacije izazvane vanjskim poremećajima – kaznu na izborima platit će, gotovo bez izuzetka, lokalna vlast. Problem Hrvatske s inflacijom, međutim, ne spada u tu kategoriju.
Tko je kriv?
Dakako, rast cijena je krenuo lani, izazvan faktorima koji su daleko izvan mogućnosti iole značajnijeg utjecaja bilo kakve vlasti u Hrvatskoj. Kombinacija globalne monetarne politike i rata u Ukrajini je svugdje pogurala cijene prema gore.
Ali, tako je bilo i s pandemijom. Nisu Vili Beroš i Andrej Plenković krivi što je svijet pogodilo širenje smrtonosnog virusa, ali su, o itekako, krivi što je Hrvatska od Covida-19 toliko tragično nastradala, da je po smrtnosti na vrhu svjetske ljestvice. Ili s potresom. Nisu Horvat, Paladina, Bačić i Plenković krivi što su Hrvatsku u 2020. godinu pogodila dva razorna potresa. Ali, za obnovu…
Kako inflacija postaje žilavom
Što se tiče inflacije, ona je sve manje globalni fenomen. Stopa rasta cijena pada i to je svakako dobra vijest. Ali, u nekim zemljama, među kojima je, opet s pogrešne strane ljestvice i Hrvatska, čini se ozbiljno žilavom.
U ponedjeljak objavljeni podaci Eurostata su doista zabrinjavajući. Sa stopom inflacije od 8,1 posto u srpnju, Hrvatska je poslije Slovačke najveći inflacijski bolesnik eurozone. Unatoč predviđanjima, rast cijena u Hrvatskoj tako se pokazuje izuzetno žilavim, što je kod inflacije poseban problem, jer njena dugotrajnost utječe na to da pojedinci i tvrtke inflacijska očekivanja ugrađuje u svoje poslovne poteze i potrošačke odluke. Što joj daje pogonsko gorivo da se i dalje održava na visokim razinama.
Nije zbog turizma
Vlada nije očekivala ovakav razvoj situacije. Kod donošenja proračuna za ovu godinu planirali su stopu inflacije od 5,7 posto u 2023. godini, a kod rebalansa krajem svibnja 6,6 posto. Hrvatska narodna banka je u ponedjeljak prognozirala 7,7 posto rasta cijena u 2023. godini, nakon što su lani porasle za ogromnih 10,8 posto.
S obzirom da se inflacija, istina sporo, ispuhuje u ostatku eurozone (prosječna stopa je 5,3 posto), postavlja se pitanje zašto u Hrvatskoj cijene i dalje rastu po znatno višim stopama. Turizam, očito, nije razlog. Primjerice, Grčka je na 3,4, a Španjolska na 2,1 posto.
Noćna mora svake vlasti
Ne ulazeći u ekonomsku anatomiju problema, valja naglasiti njegovu golemu političku težinu. Ovakav rast cijena već drugu godinu zaredom ne izluđuje samo građane koji s mukom natežu kućne budžete (hrana i piće rastu još mnogo višom stopom od općih cijena), već vjerojatno i vladajuće političare. Ući u izbornu godinu nakon što je dvije godine zaredom stopa inflacije bila blizu deset posto je noćna mora svake vlasti.
A taj bi problem, prirodom predizbornog vremena, mogao biti još gori. Sindikati se već oštre za jesenske pregovore o plaćama, svjesni da je svaka vlast u periodu neposredno pred izbore najpodložnija pritiscima i najspremnija za ustupke. Oni će ovdje značiti povećanja plaća. Povećanja plaća će povećati potrošnju građana. Potrošnja će, pak, utjecati na to inflacija u Hrvatskoj i dalje bude žilavija nego drugdje u eurozoni. Što će na kraju, psihološki utjecati i na buduća očekivanja i poteze građana i poduzeća – a to bi mogao biti temelj za još duži period koji bi trebao proći da se poskupljenja svedu na izdrživiju mjeru.
Otvaranje Pandorine kutije
U ovako dramatičnim okolnostima posebno se jasno vidi koliko je golema pogreška bilo povećanje plaća liječnicima nakon njihove prijetnje štrajkom ovog proljeća. Time je, umjesto da su se plaće za sve koji je primaju iz državne blagajne riješile u jednom potezu, otvorena Pandorina kutija iz koje već mjesecima kuljaju opravdani, ali i inflatorni zahtjevi ostalih struka za višim primanjima. U izbornoj godini se politika neće usuditi zalupiti poklopcem te kutije.
To se vidi i iz retorike vlasti, ali i njoj bliskih medija, koje će država, po radnom materijalu za novi Zakon o medijima ubuduće još više vezati uz sebe bogatijim financiranjem iz javnih sredstava. Vladajućim narativom se, dakle, na cijeli problem baca tek kanta ružičaste boje.
Te se, zapravo, radi o višemjesečnom smanjenju stope rasta inflacije. Te je Vlada, svakako, napravila sve što je mogla. Te je za sve kriv Putin ili hrvatski građani koji, eto, neviđenom upornošću kupuju preskupe stvari.
Psovka među zubima
Prvi korak u rješavanju nekog problema je sebi priznati da on – postoji. Hrvatska vlast još nije na toj točci i ne čini se da će uskoro tamo biti. Valjda smatraju da bi im to pokvarilo izborne izglede.
Ali, sasvim je moguće da tu planiraju jednako dobro kao sa stopom inflacije za ovu godinu. Nema, naime, tog predizbornog plakata, ni te Barbie nijanse kojom se uporno farba stvarnost koja će nadjačati psovku što je među zubima vrte građani pri odlasku u trgovinu. Već, evo, drugu godinu zaredom.