I tu nije stao. U redovnoj salvi samohvale kojom otvara svaku sjednice Vlade, Plenković je skromno priznao kako krizne mjere Vlade usporavaju rast inflacije već sedam mjeseci zaredom. Med i mlijeko, dame i gospodo…
Stvarnost se, dakako, ne uklapa u ovu sliku pojačanu filterima snage kakve još nisu otkrili ni najodaniji korisnici Tik-toka i Instagrama. A kako je stvarnost (za razliku od svega ostalog, rekao bi prokleti cinik) na sve nižoj cijeni, valja ipak uložiti malo truda da se istakne koliko ju je (i) ovaj put premijer ofarbao, namirisao parfemom i posuo proljetnim cvjetićima.
Štucanje na svim frontovima
Umirovljenički standard ne samo da nije krenuo putem kojim im se obećavao u programu HDZ-a pod kojim je Andrej Plenković 2016. godine osvojio vlast (prosječna mirovina je tad bila nešto više od 40 posto prosječne plaće, HDZ je obećao rast prema 60, a sad je taj omjer 38 posto), nego šteka i štuca na svim frontovima.
Unatoč povećanju prosječne mirovine od 44 posto od 2016. godine naovamo, taj rast je u posljednje dvije godine debelo devalviran eksplozivnim rastom inflacije, a cijene su, da stvar bude gora, najviše porasle upravo prehrambenim artiklima, na koje Hrvati (a još više umirovljenici) troše daleko viši postotak svojih prihoda (cca trećinu prosječne plaće) od ostalih građana Europske unije.
Kruh skuplji za 20, a krumpir za 50 posto
Nedavno je Novi list objavio kako je samo u posljednjih godinu dana kruh u Hrvatskoj poskupio za 18,9 posto, voće 17, a povrće 25,4 posto, dok je rekordan rast cijene krumpira od 50 posto. Radi se, valja naglasiti, o poskupljenjima u samo posljednjoj od sedam dosadašnjih godina Plenkovićevog mandata, koja su se pritom dodala na cijene koje su još jače rasle i cijelu godinu prije toga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uostalom, letimični pregled cijena iz letka jednog od trgovačkih centara iz rujna 2016. godine i njegova usporedba s podacima sa čuvene stranice ministra Davora Filipovića o cijenama, koja je trebala suzbiti inflaciju, pokazuju koliko su dramatično neki ključni artikli poskupjeli.
Podsjetnik na 2016. godinu
Tako je mali tekući jogurt iste marke prije Plenkovićevog dolaska na vlast u istom dućanu koštao (redovna, a ne akcijska cijena) 2,5 kuna. Sad je 4,3. Trajno mlijeko s 5,9 na 7,7 kuna. WC papir s 24 na 37 kuna. Glatko brašno s 2,66 na 5,73. Deterdžent za pranje rublja s 21,42 na 30,2 kune, s tim da se 2016. godine prodavao u pakiranju od 2,8 kg, a danas, za trećinu višu cijenu, dolazi pakiranje od 1,17 kilograma.
Teško je, dakle, reći da je umirovljenički standard bitno viši nego što je to bio davne 2016. godine. Što nikako nije spriječilo premijera da nabroji sve silne uspjehe po pitanju kvalitete života ove društvene skupine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sveobuhvatno i masivno
Kao što ga stvarnost nije spriječila ni da naglasi kako Vladine krizne mjere usporavaju rast inflacije. Prošle jeseni se Plenković jako potrudio isticati kako je protuinflacijski paket mjera koji je Vlada upravo bila donijela – fenomenalan. “Paket će zaštititi građane, zaštitit će cijeli javni, nevladin i neprofitni sektor i zaštitit će hrvatska poduzeća. Nitko nije ostavljen po strani”, govorio je premijer.
Tadašnji predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić je, ni ne sluteći da će skoro avansirati do mjesta ministra u Vladi, koristio još jače epitete. “Nikada nije bilo većeg, sveobuhvatnijeg, masivnijeg paketa mjera”, divio se Bačić.
Skoro punih godinu dana kasnije, inflacija se pokazala tvrdokornijom od očekivanja. A usporavanje rasta cijena na razini eurozone, koja je, valjda, imala “sveobuhvatnije i masivnije pakete mjera”, više je nego ono u Hrvatskoj. Premijer koji je početkom godine ratoborno prijetio svima koji navodno neopravdano podižu cijene, i uz sekundiranje ministra gospodarstva se grozio ultimatumima, zamrzavanjem cijena, ukidanjem subvencija, inspekcijskim tsunamijem, mega novčanim kaznama i sličnim strahotama – danas je prilično krotak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo inercija
Cijene i dalje rastu, trgovci i dalje imaju goleme marže, a premijer kaže kako “napori za smanjivanje inflacije zahtijevaju punu odgovornost i solidarnost svih aktera, pa i nadzor i pritisak u konačnici na one koji dižu cijene neopravdano”. Eto, umrli su od straha svi oni (a ima ih) koji masno profitiraju na inflacijskim kretanjima u zemlji.
Čini se, zapravo, da se i u ovoj priči stvar odvija svojom prirodnom inercijom na koju Vlada ima vrlo slabašan utjecaj. Uostalom, tako je i u drugim resorima koji reforme uzalud čekaju već skoro dva puna mandata.
Eh, tko će to nadzirati…
Teško je naći boljeg primjera za pokazati doseg Vladinih nakana od nedavnih rečenica državnog tajnika u ministarstvu graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine Željka Uhlira, koji je pokušao objasniti kako je teško stati na kraj masovnom dnevnom iznajmljivanju stanova koje stravično diže cijene najma svima onima kojima stanovi trebaju na duže vrijeme.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Neki europski gradovi su postavili kvotu, a neki, primjerice njemački gradovi, su potpuno zabranili kratkoročni najam. Ako je najam kraći od mjesec dana, kazne idu do 100.000 eura. Možemo i mi to propisati, no tko će to nadzirati. Koje inspekcijske službe bi to mogle odraditi?”, zapitao se Uhlir.
Gasi internet, motaj kablove, rekli bi na društvenim mrežama. Jer, država koja je svjesna da nije u stanju provoditi ni vlastite namjere je država koja sama sebi odbrojava do knock-downa. Ali, valjda će PR parfemi, cvjetići i farba držati vodu makar do izbora…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina o Plenkovićevom spašavanju umirovljenika: prije njega prosječna penzija bila je 40 posto prosječne plaće, sad je 38
Neobično je koliko malo realnost utječe na samohvalu Andreja Plenkovića
Premijer koji je početkom godine ratoborno prijetio svima koji navodno neopravdano podižu cijene, i uz sekundiranje ministra gospodarstva se grozio ultimatumima, zamrzavanjem cijena, ukidanjem subvencija, inspekcijskim tsunamijem, mega novčanim kaznama i sličnim strahotama - danas je prilično krotak
Premijer nije razočarao. Kako smo i najavili, redovno godišnje, zakonom definirano usklađivanje mirovina predstavio je kao još jedan uspjeh svoje Vlade, ne propustivši naglasiti da je u njegovom mandatu prosječna mirovina porasla za 44 posto.
I tu nije stao. U redovnoj salvi samohvale kojom otvara svaku sjednice Vlade, Plenković je skromno priznao kako krizne mjere Vlade usporavaju rast inflacije već sedam mjeseci zaredom. Med i mlijeko, dame i gospodo…
Stvarnost se, dakako, ne uklapa u ovu sliku pojačanu filterima snage kakve još nisu otkrili ni najodaniji korisnici Tik-toka i Instagrama. A kako je stvarnost (za razliku od svega ostalog, rekao bi prokleti cinik) na sve nižoj cijeni, valja ipak uložiti malo truda da se istakne koliko ju je (i) ovaj put premijer ofarbao, namirisao parfemom i posuo proljetnim cvjetićima.
Štucanje na svim frontovima
Umirovljenički standard ne samo da nije krenuo putem kojim im se obećavao u programu HDZ-a pod kojim je Andrej Plenković 2016. godine osvojio vlast (prosječna mirovina je tad bila nešto više od 40 posto prosječne plaće, HDZ je obećao rast prema 60, a sad je taj omjer 38 posto), nego šteka i štuca na svim frontovima.
Unatoč povećanju prosječne mirovine od 44 posto od 2016. godine naovamo, taj rast je u posljednje dvije godine debelo devalviran eksplozivnim rastom inflacije, a cijene su, da stvar bude gora, najviše porasle upravo prehrambenim artiklima, na koje Hrvati (a još više umirovljenici) troše daleko viši postotak svojih prihoda (cca trećinu prosječne plaće) od ostalih građana Europske unije.
Kruh skuplji za 20, a krumpir za 50 posto
Nedavno je Novi list objavio kako je samo u posljednjih godinu dana kruh u Hrvatskoj poskupio za 18,9 posto, voće 17, a povrće 25,4 posto, dok je rekordan rast cijene krumpira od 50 posto. Radi se, valja naglasiti, o poskupljenjima u samo posljednjoj od sedam dosadašnjih godina Plenkovićevog mandata, koja su se pritom dodala na cijene koje su još jače rasle i cijelu godinu prije toga.
Uostalom, letimični pregled cijena iz letka jednog od trgovačkih centara iz rujna 2016. godine i njegova usporedba s podacima sa čuvene stranice ministra Davora Filipovića o cijenama, koja je trebala suzbiti inflaciju, pokazuju koliko su dramatično neki ključni artikli poskupjeli.
Podsjetnik na 2016. godinu
Tako je mali tekući jogurt iste marke prije Plenkovićevog dolaska na vlast u istom dućanu koštao (redovna, a ne akcijska cijena) 2,5 kuna. Sad je 4,3. Trajno mlijeko s 5,9 na 7,7 kuna. WC papir s 24 na 37 kuna. Glatko brašno s 2,66 na 5,73. Deterdžent za pranje rublja s 21,42 na 30,2 kune, s tim da se 2016. godine prodavao u pakiranju od 2,8 kg, a danas, za trećinu višu cijenu, dolazi pakiranje od 1,17 kilograma.
Teško je, dakle, reći da je umirovljenički standard bitno viši nego što je to bio davne 2016. godine. Što nikako nije spriječilo premijera da nabroji sve silne uspjehe po pitanju kvalitete života ove društvene skupine.
Sveobuhvatno i masivno
Kao što ga stvarnost nije spriječila ni da naglasi kako Vladine krizne mjere usporavaju rast inflacije. Prošle jeseni se Plenković jako potrudio isticati kako je protuinflacijski paket mjera koji je Vlada upravo bila donijela – fenomenalan. “Paket će zaštititi građane, zaštitit će cijeli javni, nevladin i neprofitni sektor i zaštitit će hrvatska poduzeća. Nitko nije ostavljen po strani”, govorio je premijer.
Tadašnji predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić je, ni ne sluteći da će skoro avansirati do mjesta ministra u Vladi, koristio još jače epitete. “Nikada nije bilo većeg, sveobuhvatnijeg, masivnijeg paketa mjera”, divio se Bačić.
Skoro punih godinu dana kasnije, inflacija se pokazala tvrdokornijom od očekivanja. A usporavanje rasta cijena na razini eurozone, koja je, valjda, imala “sveobuhvatnije i masivnije pakete mjera”, više je nego ono u Hrvatskoj. Premijer koji je početkom godine ratoborno prijetio svima koji navodno neopravdano podižu cijene, i uz sekundiranje ministra gospodarstva se grozio ultimatumima, zamrzavanjem cijena, ukidanjem subvencija, inspekcijskim tsunamijem, mega novčanim kaznama i sličnim strahotama – danas je prilično krotak.
Samo inercija
Cijene i dalje rastu, trgovci i dalje imaju goleme marže, a premijer kaže kako “napori za smanjivanje inflacije zahtijevaju punu odgovornost i solidarnost svih aktera, pa i nadzor i pritisak u konačnici na one koji dižu cijene neopravdano”. Eto, umrli su od straha svi oni (a ima ih) koji masno profitiraju na inflacijskim kretanjima u zemlji.
Čini se, zapravo, da se i u ovoj priči stvar odvija svojom prirodnom inercijom na koju Vlada ima vrlo slabašan utjecaj. Uostalom, tako je i u drugim resorima koji reforme uzalud čekaju već skoro dva puna mandata.
Eh, tko će to nadzirati…
Teško je naći boljeg primjera za pokazati doseg Vladinih nakana od nedavnih rečenica državnog tajnika u ministarstvu graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine Željka Uhlira, koji je pokušao objasniti kako je teško stati na kraj masovnom dnevnom iznajmljivanju stanova koje stravično diže cijene najma svima onima kojima stanovi trebaju na duže vrijeme.
“Neki europski gradovi su postavili kvotu, a neki, primjerice njemački gradovi, su potpuno zabranili kratkoročni najam. Ako je najam kraći od mjesec dana, kazne idu do 100.000 eura. Možemo i mi to propisati, no tko će to nadzirati. Koje inspekcijske službe bi to mogle odraditi?”, zapitao se Uhlir.
Gasi internet, motaj kablove, rekli bi na društvenim mrežama. Jer, država koja je svjesna da nije u stanju provoditi ni vlastite namjere je država koja sama sebi odbrojava do knock-downa. Ali, valjda će PR parfemi, cvjetići i farba držati vodu makar do izbora…