Hoće li i na ovim izborima većina od 1,22 milijuna korisnika mirovina opet dati svoju podršku stranci koja je hrvatsku umirovljeničku populaciju ustrajno pauperizirala te je učinila jednom od relativno najsiromašnijih u cijeloj Europskoj uniji, saznat ćemo već za koji tjedan
Andrej Plenković obožava javnost zasipati ogromnom količinom brojčanih podataka, po njemu već ostvarenih ili onih koji se tek trebaju dogoditi. Nezgoda je da su statistički podaci vrlo lako provjerljivi, a obećanja moraju imati barem nekakvu podlogu u planovima državnih institucija. U želji da pokaže javnosti koliko je njegova vlada bila uspješnija od one koju je vodio predsjednik Republike Zoran Milanović, premijer je uspoređivao kruške i jabuke.
Svaka usporedba povećanja plaća i mirovina mora polaziti od jednostavne činjenice da je u četiri godine vlade Zorana Milanovića (2012.-2015.) kumulativna inflacija iznosila 5,67 posto, a u sedam godina vlada Andreja Plenkovića (2017.-2023.) čak 27,85 posto, što Andrej Plenković u svojim filipikama prešućuje i onda obmanjuje javnost navodeći je na pogrešne zaključke.
Umirovljenici žive u neimaštini
Prosječni hrvatski umirovljenik danas je siromašniji nego u prvoj godini premijerskoga mandata Andreja Plenkovića, a dovoljan dokaz za tu tvrdnju možemo vidjeti u dvije priložene tabele napravljene korištenjem i premijeru Plenkoviću dostupnih podataka Eurostata. Udio hrvatskih umirovljenika u riziku od siromaštva povećan je od 2014. do 2022. godine za točno 54,49 posto.
Njihov udio je povećan s 18,9 posto na 29,2 posto što znači da ukupno 360.000 umirovljenika živi u neimaštini i socijalnoj isključenosti. Poraznije podatke imaju samo tri baltičke države, Estonija, Latvija i Litva, a statistički gledano čak i Bugarska i Srbija bolje brinu o svojim građanima s najmanjim mirovinama.
Plenkoviću se neće svidjeti podaci
Druga tabela ukazuje na razloge takvoga rapidnog siromašenja hrvatske umirovljeničke populacije. Hrvatska je uz Litvu prošle godine zabilježila najmanji odnos medijana isplaćene bruto mirovine za umirovljenike u dobi od 65 do 74 godine i medijana isplaćene bruto plaće za zaposlene u dobi od 50 do 59 godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Medijan mirovine bio je svega nešto veći od trećine medijana plaće, a za usporedbu u Rumunjskoj, Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj on je viši od polovine medijana plaće. Slovački odnos medijana mirovine i plaće nije bio samo najviši među usporedivim istočnoeuropskim zemljama (0,62), već je zabilježio i najmanje oscilacija od 2010. do 2023. godine.
Andreju Plenkoviću neće se svidjeti podaci da je omjer između medijana mirovine i medijana plaće od 2010. do 2016. (znači i u vrijeme mandata Zorana Milanovića) porastao s 0,29 na 0,38, pa da je u razdoblju od 2016. do 2023. smanjen na 0,36. Isto tako neće mu se svidjeti činjenica da je i u siromašnijim zemljama, Bugarskoj i Srbiji, taj omjer osjetno veći (0,46), pa zasigurno neće priznati da je sve to zajedno rezultat HDZ-ovoga dugotrajnog guranja pogrešnih proračunskih prioriteta i kupovine glasova naopakom politikom socijalnih transfera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ključno predizborno pitanje
Hrvatska je u 2021. godini za starosne mirovine izdvojila svega 5,5 posto BDP-a što je uz Estoniju daleko najmanji udio među svim članicama Europske unije. Druge istočnoeuropske države izdvajale su od 5,8 posto (Litva) pa sve do 8,2 posto (Poljska) što pak znači razliku za hrvatski proračun od 200 milijuna eura pa sve do 1,8 milijardi eura godišnje.
Prema podacima HZMO-a u Hrvatskoj je ove godine približno 870.000 korisnika starosne mirovine, za njih su planirane mirovine u ukupnome iznosu od 5,27 milijardi eura, a ako želimo da njihov udio u ovogodišnjemu BDP-u bude približno jednak onome u Češkoj, Sloveniji, Slovačkoj, Rumunjskoj ili Poljskoj onda ga trebamo povećati za barem 700 milijuna eura.
Tako smo došli do jednoga od ključnih hrvatskih predizbornih pitanja koje možemo postaviti svim relevantnim političkim strankama: „Budući da su mirovine politički arbitrarna veličina, te da će se ove godine od potrebnih 8,72 milijardi eura samo 4,56 milijardi isplatiti iz doprinosa, a preostali dio iz proračuna, zašto proračun ne bi isplatio 700 milijuna više za mirovine, a toliko manje za neke druge namjene?“ Odgovori na to pitanje dijele ili bi trebali dijeliti političku ljevicu i centar od etatističke i svake druge desnice, barem je tako u većini liberalnih demokracija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Planirano povećanje ispada manje
Prije dva tjedna Andrej Plenković razbacivao se obećanjima i rekao da će u njegovome sljedećem mandatu prosječna plaća dosegnuti 1600 eura, a prosječna mirovina biti povećana za 25 posto. Nakon što su umirovljeničke udruge i stranke, politička oporba i predsjednik Zoran Milanović upozorili da to zapravo znači daljnji realni pad mirovina, HDZ je bio prisiljen na novu matematičku operaciju iz koje je izvedeno novo obećanje o povećanju mirovina u sljedeće četiri godine, ovoga puta za 30 posto.
Već sam napomenuo da obećanja stranke na vlasti moraju imati podlogu u planiranim vrijednostima i planskim dokumentima državnih institucija jer u protivnome izgledaju nevjerodostojna i lažna. Obećanje o povećanju mirovina u iznosu od 30 % najlakše je provjeriti u javno objavljenome dokumentu: „Financijski plan Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje za 2024. i projekcije za 2025. i 2026. godinu“ koji je Upravno vijeće HZMO-a usvojilo 18. prosinca 2023. godine.
Prema tome dokumentu ukupan planirani iznos starosnih mirovina u 2025. je 5,39 milijardi eura, a u 2026. godini 5,65 milijardi eura što je povećanje od 7,22 posto u odnosi na ovu godinu. Planirani broj korisnika mirovina povećan je s ovogodišnjih 860.000 na 870.000 u 2026. godini ili za 1,16 posto pa je planirano povećanje prosječne mirovine još manje, iznosi svega 6,06 posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lažno obećanje i predizborna maškarada
Iz navedenoga možemo zaključiti da Upravnome vijeću HZMO-a nitko nije javio da HDZ ima namjeru povećati mirovine u sljedeće četiri godine za 30 posto ili da će se to povećanje događati u 2027. i 2028. pa zbog toga nije planirano do 2026. godine ili pak, što je najvjerojatnije, da je obećanje lažno i dio je predizborne maškarade.
U svakome slučaju cijela ova predizborna epizoda pokazala je da o iznosu mirovina diskrecijski odlučuje politika baš na isti način kao i o iznosima plaća radnika u državnim službama i u javnome sektoru. No za razliku od zaposlenih umirovljenici ne mogu prijetiti štrajkovima i javnim protestima, pa su u protekla tri desetljeća bili lagan i vrlo jeftin plijen HDZ-a i njegovih manipulativnih opsjena.
Hoće li i na ovim izborima većina od 1,22 milijuna korisnika mirovina opet dati svoju podršku stranci koja je hrvatsku umirovljeničku populaciju ustrajno pauperizirala te je učinila jednom od relativno najsiromašnijih u cijeloj Europskoj uniji, saznat ćemo već za koji tjedan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Izvukli smo suhe brojke i nedvojbeno pokazuju: hrvatski umirovljenici danas žive bitno lošije nego na početku Plenkovićeva mandata
Hrvatska je u 2021. za starosne mirovine izdvojila svega 5,5 posto BDP-a što je uz Estoniju daleko najmanji udio među svim članicama EU-a
Hoće li i na ovim izborima većina od 1,22 milijuna korisnika mirovina opet dati svoju podršku stranci koja je hrvatsku umirovljeničku populaciju ustrajno pauperizirala te je učinila jednom od relativno najsiromašnijih u cijeloj Europskoj uniji, saznat ćemo već za koji tjedan
Andrej Plenković obožava javnost zasipati ogromnom količinom brojčanih podataka, po njemu već ostvarenih ili onih koji se tek trebaju dogoditi. Nezgoda je da su statistički podaci vrlo lako provjerljivi, a obećanja moraju imati barem nekakvu podlogu u planovima državnih institucija. U želji da pokaže javnosti koliko je njegova vlada bila uspješnija od one koju je vodio predsjednik Republike Zoran Milanović, premijer je uspoređivao kruške i jabuke.
Svaka usporedba povećanja plaća i mirovina mora polaziti od jednostavne činjenice da je u četiri godine vlade Zorana Milanovića (2012.-2015.) kumulativna inflacija iznosila 5,67 posto, a u sedam godina vlada Andreja Plenkovića (2017.-2023.) čak 27,85 posto, što Andrej Plenković u svojim filipikama prešućuje i onda obmanjuje javnost navodeći je na pogrešne zaključke.
Umirovljenici žive u neimaštini
Prosječni hrvatski umirovljenik danas je siromašniji nego u prvoj godini premijerskoga mandata Andreja Plenkovića, a dovoljan dokaz za tu tvrdnju možemo vidjeti u dvije priložene tabele napravljene korištenjem i premijeru Plenkoviću dostupnih podataka Eurostata. Udio hrvatskih umirovljenika u riziku od siromaštva povećan je od 2014. do 2022. godine za točno 54,49 posto.
Njihov udio je povećan s 18,9 posto na 29,2 posto što znači da ukupno 360.000 umirovljenika živi u neimaštini i socijalnoj isključenosti. Poraznije podatke imaju samo tri baltičke države, Estonija, Latvija i Litva, a statistički gledano čak i Bugarska i Srbija bolje brinu o svojim građanima s najmanjim mirovinama.
Plenkoviću se neće svidjeti podaci
Druga tabela ukazuje na razloge takvoga rapidnog siromašenja hrvatske umirovljeničke populacije. Hrvatska je uz Litvu prošle godine zabilježila najmanji odnos medijana isplaćene bruto mirovine za umirovljenike u dobi od 65 do 74 godine i medijana isplaćene bruto plaće za zaposlene u dobi od 50 do 59 godina.
Medijan mirovine bio je svega nešto veći od trećine medijana plaće, a za usporedbu u Rumunjskoj, Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj on je viši od polovine medijana plaće. Slovački odnos medijana mirovine i plaće nije bio samo najviši među usporedivim istočnoeuropskim zemljama (0,62), već je zabilježio i najmanje oscilacija od 2010. do 2023. godine.
Andreju Plenkoviću neće se svidjeti podaci da je omjer između medijana mirovine i medijana plaće od 2010. do 2016. (znači i u vrijeme mandata Zorana Milanovića) porastao s 0,29 na 0,38, pa da je u razdoblju od 2016. do 2023. smanjen na 0,36. Isto tako neće mu se svidjeti činjenica da je i u siromašnijim zemljama, Bugarskoj i Srbiji, taj omjer osjetno veći (0,46), pa zasigurno neće priznati da je sve to zajedno rezultat HDZ-ovoga dugotrajnog guranja pogrešnih proračunskih prioriteta i kupovine glasova naopakom politikom socijalnih transfera.
Ključno predizborno pitanje
Hrvatska je u 2021. godini za starosne mirovine izdvojila svega 5,5 posto BDP-a što je uz Estoniju daleko najmanji udio među svim članicama Europske unije. Druge istočnoeuropske države izdvajale su od 5,8 posto (Litva) pa sve do 8,2 posto (Poljska) što pak znači razliku za hrvatski proračun od 200 milijuna eura pa sve do 1,8 milijardi eura godišnje.
Prema podacima HZMO-a u Hrvatskoj je ove godine približno 870.000 korisnika starosne mirovine, za njih su planirane mirovine u ukupnome iznosu od 5,27 milijardi eura, a ako želimo da njihov udio u ovogodišnjemu BDP-u bude približno jednak onome u Češkoj, Sloveniji, Slovačkoj, Rumunjskoj ili Poljskoj onda ga trebamo povećati za barem 700 milijuna eura.
Tako smo došli do jednoga od ključnih hrvatskih predizbornih pitanja koje možemo postaviti svim relevantnim političkim strankama: „Budući da su mirovine politički arbitrarna veličina, te da će se ove godine od potrebnih 8,72 milijardi eura samo 4,56 milijardi isplatiti iz doprinosa, a preostali dio iz proračuna, zašto proračun ne bi isplatio 700 milijuna više za mirovine, a toliko manje za neke druge namjene?“ Odgovori na to pitanje dijele ili bi trebali dijeliti političku ljevicu i centar od etatističke i svake druge desnice, barem je tako u većini liberalnih demokracija.
Planirano povećanje ispada manje
Prije dva tjedna Andrej Plenković razbacivao se obećanjima i rekao da će u njegovome sljedećem mandatu prosječna plaća dosegnuti 1600 eura, a prosječna mirovina biti povećana za 25 posto. Nakon što su umirovljeničke udruge i stranke, politička oporba i predsjednik Zoran Milanović upozorili da to zapravo znači daljnji realni pad mirovina, HDZ je bio prisiljen na novu matematičku operaciju iz koje je izvedeno novo obećanje o povećanju mirovina u sljedeće četiri godine, ovoga puta za 30 posto.
Već sam napomenuo da obećanja stranke na vlasti moraju imati podlogu u planiranim vrijednostima i planskim dokumentima državnih institucija jer u protivnome izgledaju nevjerodostojna i lažna. Obećanje o povećanju mirovina u iznosu od 30 % najlakše je provjeriti u javno objavljenome dokumentu: „Financijski plan Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje za 2024. i projekcije za 2025. i 2026. godinu“ koji je Upravno vijeće HZMO-a usvojilo 18. prosinca 2023. godine.
Prema tome dokumentu ukupan planirani iznos starosnih mirovina u 2025. je 5,39 milijardi eura, a u 2026. godini 5,65 milijardi eura što je povećanje od 7,22 posto u odnosi na ovu godinu. Planirani broj korisnika mirovina povećan je s ovogodišnjih 860.000 na 870.000 u 2026. godini ili za 1,16 posto pa je planirano povećanje prosječne mirovine još manje, iznosi svega 6,06 posto.
Lažno obećanje i predizborna maškarada
Iz navedenoga možemo zaključiti da Upravnome vijeću HZMO-a nitko nije javio da HDZ ima namjeru povećati mirovine u sljedeće četiri godine za 30 posto ili da će se to povećanje događati u 2027. i 2028. pa zbog toga nije planirano do 2026. godine ili pak, što je najvjerojatnije, da je obećanje lažno i dio je predizborne maškarade.
U svakome slučaju cijela ova predizborna epizoda pokazala je da o iznosu mirovina diskrecijski odlučuje politika baš na isti način kao i o iznosima plaća radnika u državnim službama i u javnome sektoru. No za razliku od zaposlenih umirovljenici ne mogu prijetiti štrajkovima i javnim protestima, pa su u protekla tri desetljeća bili lagan i vrlo jeftin plijen HDZ-a i njegovih manipulativnih opsjena.
Hoće li i na ovim izborima većina od 1,22 milijuna korisnika mirovina opet dati svoju podršku stranci koja je hrvatsku umirovljeničku populaciju ustrajno pauperizirala te je učinila jednom od relativno najsiromašnijih u cijeloj Europskoj uniji, saznat ćemo već za koji tjedan.