Bivši pilot i vojni analitičar: Nitko se ne povlači kao 'izraz dobre volje'. Što, dakle, smjeraju Rusi u Ukrajini?

Opasnost za Kijev je još uvijek ozbiljna

Vojska Ruske Federacije ne napušta ranije osvojena naselja, zapadno i sjeverozapadno od Kijeva dobrovoljno, već pod borbom. U uličnim borbama, za prigradska naselja, očito do izražaja dolazi bolja motiviranost, obučenost i brojnost jurišnih borbenih grupa Vojske Ukrajine. Na drugoj pak strani, u urbanim sredinama, brojčanija borbena tehnika ruskih snaga i njena vatrena moć ne mogu doći do punog izražaja.

Zaraćene vojske nalaze se na rastojanju su od nekoliko desetaka metara. Svaka posredna vatrena potpora, dalekometnom artiljerijom, može ugroziti i vlastite snage. Izgleda da, sjeverozapadno od Kijeva, vojni zapovjednici ruske vojske žele uspostaviti klasičnu obrambenu liniju fronta na otvorenom bojnom polju. Kad se „odlijepe“ od neposrednog borbenog dodira s ukrajinskim snagama, vatrena nadmoć Vojske Ruske Federacuhe moći će doći do punog izražaja.

Lokalni taktički uspjesi ukrajinske vojske u okolici Kijeva nisu zanemarivi. Spriječena je blokada grada i njegova opsada. Međutim, opasnost za glavni grad Ukrajine još uvijek je prisutna i vrlo je ozbiljna. Dalekometna artiljerija ruske vojske, prije svega haubice Msta-S kalibra od 152 milimetra, ukopana je u okolici aerodroma Antonov kod mjesta Homstel. S tih pozicija ruski topnici mogu gađati i centar Ukrajinske prijestolnice.

Kako čestitaju generali poražene vojske

Kolona ruske opreme s “V” oznakom kretala se prema Bjeloruskom gradu Gomelu autocestom M10 u smjeru istoka. Uočeno je najmanje osam lansirnih vozila balističkih taktičkih projektila Točka-U. Na udaljenost od 70 kilometara raketa ispaljena iz Točke-U izbaci bojevu glavu mase od 482 kilograma s greškom do 150 metara na mjestu udara.

Zanimljivost je da je kolona krenula prema istoku u odnosu na sadašnje pozicije Vojske Ruske Federacije kod Kijeva. To je indikacija da se koncentracija snaga taktičkih raketnih jedinica vrši negdje istočno od Kijeva. Inače Točka-U zamijenila je stariji tip balističke rakete zemlja-zemlja Luna-M. Na dan priznanja Republike Hrvatske, 15.01.1992. godine, JNA je ispalila ove rakete na zagrebačka prigradska mjesta Veliku Goricu, Lučko i Brezovicu. Valjda je to način kako generali poražene vojske šalju čestitke?

Logističke baze u Bjelorusiji

Ruska vojska je u Bjelorusiji sagradila prave logističke baze preko kojih se vrši opskrba i popuna trupa koje napadaju Kijev. Iako ukrajinska vojska nanosi ozbiljne gubitke agresorskim snagama, do sada nisu uspjeli opkoliti i uništiti niti jednu cijelu postrojbu. Većina borbenih djelovanja provodi se u borbenim grupama jačine do bataljuna. To su nedovoljne snage za postizanje odlučujuće pobjede. Vjerojatno je da dijelovi ruskih snaga u okolici Kijeva zauzima defenzivne položaje. Za očekivati je nastavak artiljerijskih i raketnih napada na grad. No, to ne znači da je nova ruska ofenziva prema Kijevu isključena.

Javno objavljivanje kako će druga faza “specijalne vojne operacije” biti usmjerena na istok Ukrajine radi oslobađanje Donbasa ne djeluje mi baš previše uvjerljivo. Tu informaciju prvo je iznio načelnik Glavne operativne uprave, Glavnog stožera Oružanih snaga Ruske Federacije general-pukovnik Sergej Rudskoj. Zatim je isto ponovio i ministar obrane Sergej Šojgu.

Teško je okružiti Ukrajince na istoku

Uvelike se priča o nakanama ruske vojske da odsiječe, opkoli i uništi snage Vojske Ukrajine u istočnoj Ukrajini. Naime glavnina borbenih snaga ukrajinske vojske upravo se nalazi na istoku zemlje. Računa se da je tamo locirano najmanje šest profesionalni mehaniziranih brigada. S lokalnim teritorijalnom obranom to je oko 50.000 boraca. Ukopani su u tri linije obrambenih položaja prema odcjepljenjem teritoriju Luganska i Donjecka. Frontalni napad na njihove položaje sigurno bi iziskivao velike snage a i gubitci ruske vojske ne bi bili zanemarivi.

Odsijecanje i stavljanje u okruženje ukrajinskih snaga na istoku zemlje zahtjeva brzi prodor ruske vojske, sa sjevera i s juga, od ukupno 200 kilometara. Međutim, prodor sa sjevera, zbog stanja tla, limitiran je na komunikacije. Također, napadne kolone bile bi izložene bočnim udarima što se u dosadašnjim operacijama pokazalo kao izuzetno slaba točka Vojske Ruske Federacije. Sigurno bi se opet javio i problem s logistikom. Za sada, ruska vojska nema dovoljno snaga kako bi izvršila i osigurala bokove takvog velikog dvostrukog obuhvatnog manevra. Ako bi ruske snage krenule u ozbiljnije napade na istoku zemlje, to bi se sigurno radilo u manjim “zalogajima”.

Demonstrativno djelovanje

Zbog čega bi se Vojska Ruske Federacije većinom svojih snaga angažirala na istoku? Što bi dobili? Uništenje glavnine snaga Vojske Ukrajine nije garantirano. Još jedan komad teritorija, prekrivenog černozem, kojeg i onako imaju da i ne znaju što će s njim baš i nije potreban Rusima.

Jedina stvarna korist bilo bi skraćenje linije fronta na jugoistoku. Sadašnja linija fronta od Hersona na jugu do Izumija na istoku duga je oko 1600 kilometara. Međutim, trenutne aktivnosti ruskih snaga na istoku vrlo izgledno predstavljaju samo demonstrativno djelovanje radi vezivanja glavnine ukrajinskih snaga.

Prodor na zapad primamljiv, ali…

Pravi zalogaj za osvajača bili bi zauzimanje Odese ili Dnjepropetrovska. Prethodna nakana s početka invazije, da se izvrši prodor prema Odesi propao je u dva pokušaja. Nakon okupacije Hersona, ruska vojska je prvi put probala prodrijeti prema Odesi preko Mikolajeva. Tu su zaustavljeni, a poslije i odbačeni. Sljedeći pokušaj bio je obilazak Mikolajeva sa sjevera. No i tad su bili zaustavljeni. Prethodnicu glavnine ruskih snaga do nogu su potukli naoružani građani i teritorijalna obrana gradića Voznesenska.

Gubitkom Odese, Ukrajina bi se potpuno odsjekla od pristupa Crnom moru, ruske snage izbile bi u Pridnjestrovlje, dio Moldavije pod ruskom dominacijom i eto ih na granici Rumunjske. Kucaju na vrata Balkana. Međutim, koliko god ovaj zalogaj bio primamljiv, zasad nije realan. Prodor prema zapadu dodatno bi razvukao ruske snage, oslabio njihovu udarnu moć i učinio ih vrlo ranjivim na bočne udare.

Ofenziva na Dnjepropetrovsk?

Prodor prema Dnjepropetrovsku čini se vrlo primamljivim. To je veliki industrijski centar gdje se proizvode, između ostalog, i raketni motori. U Zaporožju se nalazi Motor Sic, najveća tvornica turboventilatorskih, turboelisnih i turboosovinski motora ugrađeni u zrakoplove i helikoptere koji lete u Rusiji.

Bilo da prodiru preko Zaporožja istočno od rijeke Dnjepar ili preko Krivog Roga, zapadno od iste rijeke, jedno krilo napadača uvijek bi bilo zaštićeno rijekom, velikom vodenom pregradom. A ako prodiru s istočne strane Dnjepra došlo bi do skraćenja fronta što odgovara Vojsci Ruske Federacije. Uz sve to treba uzeti u obzir da je na jugu stanje tla mnogo povoljnije za djelovanje oklopno-mehaniziranih manevarskih snaga.

Putinov rat do posljednje kapi tuđe krvi

Stanje na sjeveru je suprotno. Zbog stanja tla, takozvane rasputice, manevriranje tehnikom izvan puteva vrlo je ograničeno. Gdje će Vojska Ruske federacije izraziti težište na jugu ili jugoistoku vidjet će se nakon okončanja bitke za Mariupolj. Sjedinjene Američke Države uredno snabdijevaju zapovjedništvo Vojske Ukrajine s obavještajnim podacima. Sumnjam da bi se mogla izvršiti veća koncentracija ruskih snaga bez da to bude primijećeno od Amerikanaca, ali i Ukrajinaca koji još uvijek imaju obavještajnu mrežu na okupiranom teritoriju.

U međuvremenu se nastavlja razaranje civilne infrastrukture diljem Ukrajine. Pregovori koji se vode o zaustavljanju rata nemaju ama baš nikakve veze s ratnim operacijama na terenu. Sve što ruska strana izjavi, dogovori ili potpiše, apsolutno ne važi sve dok smatraju da njihova vojna moć može osigurati više. Tragedija je u tome što je Putin tip vladara koji je spreman boriti se do posljednje kapi tuđe krvi.