S odmakom od 365 dana, dovoljne su samo dvije riječi kao “note to self” autoru: “Jezik pregriz’o!”
Radilo se, jasno, o najavi političke 2020. godine, one u kojoj su nas trebali čekati dugoročno presudni izbori – drugi krug predsjedničkih, obračun u HDZ-u te novi parlamentarni izbori. Nakon što su istekli posljednji sati okrutne 2020., sasvim je lako zaključiti kako stvari koje su dugoročno presudne ipak ne ovise isključivo o političkim izborima građana.
Je li dosta historije?
Godina koja je trebala, dakle, biti obilježena s dva kruga velikih izbora i jednim unutarstranačkim ratom, a ostat će zapamćena po dva povijesno jaka potresa i pandemiji kakve nije bilo stotinu godina, valjda je potrošila dozu historije barem za koje desetljeće. I valjda uspomene iz 2021. neće biti one o kojima će unuci slušati s grozom.
Godina koja upravo počinje bi u Hrvatskoj morala biti zapamćena kao godina obnove, hitne i hitre na Baniji i one koja će se konačno pokrenuti u Zagrebu. Novi početak bi i globalno trebalo obilježiti masovno cijepljenje protiv Covida-19, čime bi i ovaj virus čovječanstvo stavilo u već poveću ropotarnicu pobijeđenih bolesti.
Svađa s premijerom, normalno
A onda će i politika izići iz kriznog moda koji je debelo obilježio sva zbivanja u 2020. godini. Posljednji tračak normalnog, uobičajenog života na političkoj sceni svježe i konačno lanjske godine, bila je pobjeda čovjeka koji je kampanju vodio pod sloganom: “Normalno!” (e, i on jezik pregriz’o!).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zoran Milanović je postao tako jedina institucionalna politička brana svevlasti HDZ-a i Andreja Plenkovića, što je, u kombinaciji s njegovim neukrotivim jezikom i porivom da svima bez kočnice kaže ono što misli da ih ide, izazvalo seriju žestokih svađa s premijerom, a nisu lišo prošli ni mnogi ostali, na desnici i pogotovo na ljevici, koji su mu se našli na verbalnom nišanu.
Vlast čvrsto u rukama HDZ-a
Plenković je, pak, svoje bitke vodio već duboko u pandemiji. Pomoć činjenice da se u krizi ne mijenja vodstvo iskoristio je prvo na unutarstranačkim, a zatim i na parlamentarnim izborima, te dodatno učvrstio svoju osobnu i vlast svoje stranke i to za vrijeme koje već solidno zadire u dubinu trećeg desetljeća ovog stoljeća. Kamenčić u cipeli s Pantovčaka će već nekako morati istrpjeti (iako mu dosad baš i nije išlo s tim trpljenjem).
Hoće li činjenicu da ima pred sobom cijeli mandat, od čega će tri godine proteći bez ikakvih izbora, HDZ i njegov šef iskoristiti da Hrvatsku pretvore u dinamičnije i modernije društvo, ili je i dalje držati u okovima tmaste birokracije, vižljaste korupcije, te nagaziti ostatke ostataka nezavisnih institucija – u ovom trenutku je pitanje na kojeg nema odgovora. No, sudeći po dosadašnjem iskustvu, stagnacija, manjak ambicije i višak autoritarnosti zvuče kao dosta uvjerljivija prognoza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lokalni izbori, pa tri godine tišine
Posljednja izborna bitka, negdje usred proljeća, kad već ljeto bude toliko blizu da ga se može namirisati intenzivnošću koja će topiti sjećanja na tragičnu i traumatičnu jesen i zimu 2020. godine, bit će lokalni izbori.
Prije tri godine potpunog prekida glasačke vatre (sljedeći po redovnom rasporedu su tek izbori za EU parlament na proljeće 2024. godine) Hrvatska će u trećoj nedjelji svibnja i prvoj lipanjskoj (drugi krug) birati vlasti u jedinicama lokalne samouprave.
Bitka za ljevicu, pa tek onda za Zagreb
U desecima ključnih bitaka koje će odrediti političke sudbine mnogih nacionalno jakih igrača, a naznačiti i daljnje trendove političkog klatna koje u Hrvatskoj sad solidno naginje udesno, izdvaja se – Zagreb.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Era Milana Bandića je, čini se, pri kraju, a drugu najbogatiju blagajnu u zemlji (prva je, naravno, državni proračun) mogao bi pod kontrolu uzeti novi lijevi pokret, Zeleno-lijeva koalicija i njihov lider Tomislav Tomašević.
Odlukom Tomaševićeve koalicije od prije nekoliko dana da ne idu po Zagreb u suradnji sa SDP-om, međutim, borba za glavni grad postaje i borba za ljevicu, tako da će vatrometa biti na sve strane. HDZ se oko kandidata još premišlja, kao i ostatak oporbe predvođen SDP-om. Potonji će, kako se može doznati, ime svog kandidata ili kandidatkinje obznaniti u prvoj polovici siječnja, a trenutno je dosta izgledno jedino da to neće biti predsjednik zagrebačkog HDZ-a Gordan Maras.
Plavi val: ‘glitch’ ili trend?
Što se tiče ostalih velikih gradova, jedino sigurno je nesigurnost, nitko više nema zagarantirano gradonačelničko mjesto, čak ni SDP u Rijeci. Tko će biti prvi čovjek tog grada, te Splita i Osijeka, trenutno je vrlo teško prognozirati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zato je izvjesno da će HDZ, kao i obično imati najviše župana, no hoće li ta stranka održati trend osvajanja sve više urbanih centara, kakav se nazirao iz rezultata parlamentarnih izbora, moglo bi pokazati je li “plavi val” kakav se vidio na koronaizborima u srpnju tek pandemijom izazvano štucanje sustava ili se radi o održivom trendu.
No, kako god prošli lokalni izbori, nakon svega što nas je potreslo i prestravilo u 2020. godini, ljeto koje će uslijediti trebalo bi označiti početak povratka u normalu – u vrijeme kad se političke svađe i rezultati izbora doista doimaju – dramatičnima i presudnima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mogu li lokalni izbori, nakon svih ovih užasa, biti najveća uzbudljivost u 2021.?
U godini u kojoj ćemo zaboraviti potrese i koronu, lokalni izbori bit će najveći politički okršaj
Hoće li HDZ održati trend osvajanja sve više urbanih centara, kakav se nazirao iz rezultata parlamentarnih izbora, moglo bi pokazati je li “plavi val” kakav se vidio na koronaizborima u srpnju tek pandemijom izazvano štucanje sustava ili se radi o održivom trendu.
Očekivanja su bila na razini. U najavi političkih zbivanja objavljenoj na ovom mjestu 1. siječnja 2020., godina koja je upravo počinjala ocjenjivala se “dramatičnom i dugoročno presudnom”, svakako onom koja se neće moći nazvati “godinom mira i stabilnosti”.
S odmakom od 365 dana, dovoljne su samo dvije riječi kao “note to self” autoru: “Jezik pregriz’o!”
Radilo se, jasno, o najavi političke 2020. godine, one u kojoj su nas trebali čekati dugoročno presudni izbori – drugi krug predsjedničkih, obračun u HDZ-u te novi parlamentarni izbori. Nakon što su istekli posljednji sati okrutne 2020., sasvim je lako zaključiti kako stvari koje su dugoročno presudne ipak ne ovise isključivo o političkim izborima građana.
Je li dosta historije?
Godina koja je trebala, dakle, biti obilježena s dva kruga velikih izbora i jednim unutarstranačkim ratom, a ostat će zapamćena po dva povijesno jaka potresa i pandemiji kakve nije bilo stotinu godina, valjda je potrošila dozu historije barem za koje desetljeće. I valjda uspomene iz 2021. neće biti one o kojima će unuci slušati s grozom.
Godina koja upravo počinje bi u Hrvatskoj morala biti zapamćena kao godina obnove, hitne i hitre na Baniji i one koja će se konačno pokrenuti u Zagrebu. Novi početak bi i globalno trebalo obilježiti masovno cijepljenje protiv Covida-19, čime bi i ovaj virus čovječanstvo stavilo u već poveću ropotarnicu pobijeđenih bolesti.
Svađa s premijerom, normalno
A onda će i politika izići iz kriznog moda koji je debelo obilježio sva zbivanja u 2020. godini. Posljednji tračak normalnog, uobičajenog života na političkoj sceni svježe i konačno lanjske godine, bila je pobjeda čovjeka koji je kampanju vodio pod sloganom: “Normalno!” (e, i on jezik pregriz’o!).
Zoran Milanović je postao tako jedina institucionalna politička brana svevlasti HDZ-a i Andreja Plenkovića, što je, u kombinaciji s njegovim neukrotivim jezikom i porivom da svima bez kočnice kaže ono što misli da ih ide, izazvalo seriju žestokih svađa s premijerom, a nisu lišo prošli ni mnogi ostali, na desnici i pogotovo na ljevici, koji su mu se našli na verbalnom nišanu.
Vlast čvrsto u rukama HDZ-a
Plenković je, pak, svoje bitke vodio već duboko u pandemiji. Pomoć činjenice da se u krizi ne mijenja vodstvo iskoristio je prvo na unutarstranačkim, a zatim i na parlamentarnim izborima, te dodatno učvrstio svoju osobnu i vlast svoje stranke i to za vrijeme koje već solidno zadire u dubinu trećeg desetljeća ovog stoljeća. Kamenčić u cipeli s Pantovčaka će već nekako morati istrpjeti (iako mu dosad baš i nije išlo s tim trpljenjem).
Hoće li činjenicu da ima pred sobom cijeli mandat, od čega će tri godine proteći bez ikakvih izbora, HDZ i njegov šef iskoristiti da Hrvatsku pretvore u dinamičnije i modernije društvo, ili je i dalje držati u okovima tmaste birokracije, vižljaste korupcije, te nagaziti ostatke ostataka nezavisnih institucija – u ovom trenutku je pitanje na kojeg nema odgovora. No, sudeći po dosadašnjem iskustvu, stagnacija, manjak ambicije i višak autoritarnosti zvuče kao dosta uvjerljivija prognoza.
Lokalni izbori, pa tri godine tišine
Posljednja izborna bitka, negdje usred proljeća, kad već ljeto bude toliko blizu da ga se može namirisati intenzivnošću koja će topiti sjećanja na tragičnu i traumatičnu jesen i zimu 2020. godine, bit će lokalni izbori.
Prije tri godine potpunog prekida glasačke vatre (sljedeći po redovnom rasporedu su tek izbori za EU parlament na proljeće 2024. godine) Hrvatska će u trećoj nedjelji svibnja i prvoj lipanjskoj (drugi krug) birati vlasti u jedinicama lokalne samouprave.
Bitka za ljevicu, pa tek onda za Zagreb
U desecima ključnih bitaka koje će odrediti političke sudbine mnogih nacionalno jakih igrača, a naznačiti i daljnje trendove političkog klatna koje u Hrvatskoj sad solidno naginje udesno, izdvaja se – Zagreb.
Era Milana Bandića je, čini se, pri kraju, a drugu najbogatiju blagajnu u zemlji (prva je, naravno, državni proračun) mogao bi pod kontrolu uzeti novi lijevi pokret, Zeleno-lijeva koalicija i njihov lider Tomislav Tomašević.
Odlukom Tomaševićeve koalicije od prije nekoliko dana da ne idu po Zagreb u suradnji sa SDP-om, međutim, borba za glavni grad postaje i borba za ljevicu, tako da će vatrometa biti na sve strane. HDZ se oko kandidata još premišlja, kao i ostatak oporbe predvođen SDP-om. Potonji će, kako se može doznati, ime svog kandidata ili kandidatkinje obznaniti u prvoj polovici siječnja, a trenutno je dosta izgledno jedino da to neće biti predsjednik zagrebačkog HDZ-a Gordan Maras.
Plavi val: ‘glitch’ ili trend?
Što se tiče ostalih velikih gradova, jedino sigurno je nesigurnost, nitko više nema zagarantirano gradonačelničko mjesto, čak ni SDP u Rijeci. Tko će biti prvi čovjek tog grada, te Splita i Osijeka, trenutno je vrlo teško prognozirati.
Zato je izvjesno da će HDZ, kao i obično imati najviše župana, no hoće li ta stranka održati trend osvajanja sve više urbanih centara, kakav se nazirao iz rezultata parlamentarnih izbora, moglo bi pokazati je li “plavi val” kakav se vidio na koronaizborima u srpnju tek pandemijom izazvano štucanje sustava ili se radi o održivom trendu.
No, kako god prošli lokalni izbori, nakon svega što nas je potreslo i prestravilo u 2020. godini, ljeto koje će uslijediti trebalo bi označiti početak povratka u normalu – u vrijeme kad se političke svađe i rezultati izbora doista doimaju – dramatičnima i presudnima.