Sad je već potpuno jasno. Traljavi početak dugo najavljivane ruske ofenzive za “oslobađanje” preostalog dijela Donjecke oblasti potvrđuje nespremnost Vojske Ruske Federacije za izvođenje velikih, brzih i složenih vojnih operacija. Sve se opet svelo na nemilosrdnu potrošnju brojčano većih, vlastitih snaga i sredstava u brojnim pokušajima proboja na širokom frontu.
Stanje ruske vojske nameće obilnu potrošnju ljudskog “materijala” kao sredstvo ostvarenja premoći nad suprotnom stranom. Uz obilatu, vrlo često neselektivnu potrošnju streljiva, kompenziraju se slabosti i nedostaci oružane sile Ruske Federacije. Ruski vojnici svojim životima plaćaju slijepu poslušnost šefa generalštaba, generala-armije Valerija Gerasimova, raskošnu vilu ministra obrane Sergeja Šojgua i politički voluntarizam njegovog šefa Vladimira Vladimiroviča Putina.
Na vidjelo izlaze štetne posljedice naprasne smjene ruskih operativnih zapovjednika na terenu. General-armije Valerij Gerasimov, koji je sad u ulozi glavnog zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini, očito nije prava zamjena za “nogiranog” generala armije Sergeja Surovikina i njegovog glavnog terenskog operativca, general-pukovnika Mihaila Teplinskog.
Ruski ‘uspjesi’ nisu ni izbliza jednaki izgubljenim sredstvima
Ruske snage napravile su nekoliko manjih prodora. Pod njihovom kontrolom su Dvorične kod Kupjanska te Lobovke i Mirne u Zaporoškoj oblasti. Oko nadzora Krasne Gore, sjeverno od Bahmuta, dolaze oprečne informacije. U borbama za Bahmut, ukrajinski izvori javljaju kako su odbacili Wagnerove postrojbe od važne prometnice Bahmut-Kostantinivka. Ova važna komunikacijska linija vodi od Bahmuta prema zapadu.
Međutim, ruski nedavni “uspjesi“ ni približno nisu ekvivalentni količini prikupljenih snaga i sredstava kao i enormnom utrošku streljiva. Jasno je da se više ne radi od borbenim izviđanjima i ispitivanjima snage ukrajinske obrane. Prodorom iz pravca Kremine prema Limanu trebalo se izolirati preostali dio Donjecka sa sjevera. To je očito zamišljeni desni krak širokog obuhvatnog manevra koji je, pored dovođenja branitelja Donjecka u nepovoljan položaj, trebao pod ruski nadzor vratiti dio Luganske oblasti pod ukrajinskom kontrolom.
Iz pravca Pavlivke, preko Vuhledara, lijevi krak kliješta, oklopno-mehaniziranih ruskih snaga, trebao se napadnim operacijama probiti prema sjeveru u smjeru mjesta Pokrovska radi odsijecanja branitelja Donjecka sa zapada. Operacije oko Bahmuta, kao i brojni drugi taktički napadi očito služe za vezivanje ukrajinskih snaga. Nakon početnih uspjeha, zaustavljen je pokušaj prodora najveće grupacije ruskih snaga kroz Serebrjanske šume od Kremine prema Limanu. Za sada nema informacija o nekom značajnom napretku ka zapadu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo oko Bahmuta od Nove godine izgubljeno 10 aviona
Oko Bahmuta se i dalje vode teške borbe. Izgleda da je ukrajinsko zapovjedništvo počelo postupno izvlačiti snage na bolje obrambene položaje. To još ne znači i napuštanje grada. Kada su se popravile vremenske prilike, u neposrednu vatrenu podršku privatnoj grupaciji Wagner uključena je i avijacija. Samo oko Bahmuta od Nove godine do sada izgubili su 10 aviona Suhoj Su-25, a nedavno i jedan taktički supersonični bombarder Su-24M. Pokušaj ruskog tenkovskog prodora prema mjestu Avdiivka uspješno je odbijen 9. veljače.
Ruske snage doživjele su pravu katastrofu pri pokušaju zauzimanja Vuhledara. Od neuspješnog pokušaja forsiranja rijeke Severski Donec, u ljeto prošle godine kada je s lica zemlje zbrisan cijeli oklopno-mehanizirani bataljun, Vuhledar je najteži pojedinačni poraz ruskog oklopa. U zadnjih nekoliko dana napadači su izgubili preko šezdeset tenkova i borbenih vozila pješadije u borbi za mjesto od 10.000 stanovnika. Pokušaj napada oklopno-mehaniziranih snaga krenuo je u dva smjera od Pavlivke. Jedna kolona nadirala je s juga dok je druga pokušala obuhvatni manevar s jugozapada.
Nakon potpunog neuspjeha organiziran je drugi pokušaj zauzimanja Vuhledara. Ovaj put oklop je krenuo od naselja Mjkivske. U četiri kolone su pokušali zauzeti ugljenokop Pivdenodonbaska, sjeveroistočno od Vuhledara i time odsjeći grad od logističke podrške. I tu su doživjeli poraz. Ruski marinci iz sastava 155. i 40. mornaričke brigade doživjeli su značajne gubitke u ljudstvu i tehnici koje ne mogu sakriti ni proruski mediji. Vuhledarska klaonica dokumentirana je brojnim snimkama s bespilotnih letjelica i iz satelita.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tenkovi nisu koristili rolere za aktivaciju mina
Koja je ruska formula za poraz? Oklopne formacije pokrenule su napad kroz minska polja i prije nego što su inženjerci očistili prolaz. Tenkovi, koji su bili na čelu kolone nisu koristili “rolere“, masivne čelične kotače koje se guraju ispred tenka radi aktivacije protutenkovskih mina. Tragedija je u tome što je takva oprema za čišćenje mina stajala neupotrebljena u Pavlivki.
Nakon toga poslali su UR-77 Meteorit, specijalizirano vozilo za čišćenje mina. Meteorit ispaljuje crijevo punjeno eksplozivom, duljine 90 metara. Nakon aktivacije eksplozivnog punjenja, aktiviraju se sve mine u duljini od devedeset i širini od šest metara. Tako se otvara prolaz kroz minsko polje. Ukrajinska artiljerija uništila je vozila UR-77 i prije nego što su stupila u akciju čišćenja mina. Bez obzira na neuspjeh akcije otvaranja prolaza u minskom polju, ruski zapovjednici poslali su tenkove u napad. Još jedna katastrofa bila je neizbježna.
Pored već ranije pripremljenog zaprečavanja protutenkovskim minama, ukrajinski artiljerci koriste granate M718 i M741 od 155 milimetara. Svaka granata sadrži sedam protutenkovskih mina koje se standardnim NATO haubicama mogu isporučiti na daljinu od četiri do 17,6 kilometara. Mine se mogu programirati za samouništenje na određeno vrijeme. Amerikanci su do sada isporučili 10.200 komada ovih specijaliziranih granata. One omogućavaju minsko zaprečavanje prolaza u realnom vremenu na aktualnom smjeru prodora oklopnih snaga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pogubne ideje kancelarijskih generala
Obrambena taktika bila je vrlo jednostavna. Kad bi ruska kolona zaglavila u minskom polju, nastupila bi ukrajinska dalekometna artiljerija velikog kalibra. Čak nije bilo potrebe za angažman izravnog protuoklopnog naoružanja s ukrajinske strane. Razvaljeni tenkovi, borbena vozila pješadije i mrtvi ruski vojnici ostali su razasuti širem ukrajinske ravnice. Zamisao ruskih kancelarijskih generala čini se logičnom. Iskoristiti brojnu oklopnu tehniku na tenkoprohodnom zemljištu te s nadmoćnim snagama, kombinacijom vatre i manevra, nadjačati i nadigrati ukrajinsku obranu.
Ipak, realnost je potpuno drugačija. Napadna borbena djelovanja oklopno-mehaniziranih snaga spadaju u složenije oblike oružane borbe. Potrebno je dobro planiranje, kombinirano djelovanje različitih redova te koordinacija u realnom vremenu tijekom izvođenja borbenih djelovanja. To se može izvoditi samo s uvježbanim vojnicima i osposobljenim zapovjedništvima. Točni podaci o minskim poljima ili nisu bili dostupni ruskim zapovjednicima ili su ih oni ignorirali svjesno žrtvujući svoje ljude.
Krimski Tatari nisu baš raspoloženi biti topovsko meso
Suradnja s inženjerijskim jedinicama očito je kasnila. Raspoloživa oprema za čišćenje mina nije se koristila. Je li bila neispravna ili mobilizirani rezervisti nisu znali kako se koristi, sad više nije važno. Ruski topnici doslovno su sravnili Vuhledar sa zemljom. Međutim, nisu neutralizirali ukrajinsku artiljeriju. I na kraju, oklop je krenuo bez pješadije. Pješadijsku podršku napadima na Vuhledar trebala je pružiti 72. motorizirana streljačka brigada mobilizirana na Krimu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U njezinom sastavu nalazi se veliki broj na silu skupljenih krimskih Tatara. Mislim da nisu baš raspoloženi postati rusko topovsko meso. Normalno, ruska propaganda krivi izostanak pješadijske podrške za poraz kod Vuhledara. Međutim, u datim okolnostima od pješadije ne bi bilo nikakve koristi
Najveća ukrajinska slabost
Na drugoj strani vidljivo je da Ukrajinci imaju korektne obavještajne podatke o većim ruskim grupacijama. Na temelju toga mogu raspoređivati snage i organizirati obranu. Također, Združene snage Ukrajine, masovnom upotrebom dronova osigurale su neprekidni nadzor bojišta. To im omogućava neposrednu koordinaciju s artiljerijskim snagama u realnom vremenu.
Najveća ukrajinska slabost je velika potrošnja topničkog streljiva. Nema točnih podataka o raspoloživim zalihama streljiva ukrajinske vojske i zapadnih saveznika. Da je stvar kritična javno je upozorio i glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza, Norvežanin Jens Stoltenberg. Svaki novi dan borbi smanjuje ukrajinske zalihe streljiva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U kojoj će mjeri Rusi nastaviti napadati bez obzira na gubitke, teško je prognozirati. Svaki novi neuspjeli ruski napad skraćuje vrijeme raspoloživo za ofenzivu prije proljetnog blatnog razdoblja. Očito da Moskva ne haje za gubitke i za očekivati je nastavak napadnih operacija bez obzira na cijenu. Zbog toga, pobjedu kod Vuhledara ne treba smatrati krahom ruske ofenzive.
Vojni komentator: Rusi su već na početku nove ofenzive doživjeli strašne gubitke. Ali, Ukrajinci ostaju bez municije
Rusi su samo oko Bahmuta izgubili 10 aviona, ali i dalje napadaju, bez obzira na sve
Na drugoj strani vidljivo je da Ukrajinci imaju korektne obavještajne podatke o većim ruskim grupacijama. Na temelju toga mogu raspoređivati snage i organizirati obranu. Također, Združene snage Ukrajine, masovnom upotrebom dronova, osigurale su neprekidni nadzor bojišta. To im omogućava neposrednu koordinaciju s artiljerijskim snagama u realnom vremenu.
Sad je već potpuno jasno. Traljavi početak dugo najavljivane ruske ofenzive za “oslobađanje” preostalog dijela Donjecke oblasti potvrđuje nespremnost Vojske Ruske Federacije za izvođenje velikih, brzih i složenih vojnih operacija. Sve se opet svelo na nemilosrdnu potrošnju brojčano većih, vlastitih snaga i sredstava u brojnim pokušajima proboja na širokom frontu.
Stanje ruske vojske nameće obilnu potrošnju ljudskog “materijala” kao sredstvo ostvarenja premoći nad suprotnom stranom. Uz obilatu, vrlo često neselektivnu potrošnju streljiva, kompenziraju se slabosti i nedostaci oružane sile Ruske Federacije. Ruski vojnici svojim životima plaćaju slijepu poslušnost šefa generalštaba, generala-armije Valerija Gerasimova, raskošnu vilu ministra obrane Sergeja Šojgua i politički voluntarizam njegovog šefa Vladimira Vladimiroviča Putina.
Na vidjelo izlaze štetne posljedice naprasne smjene ruskih operativnih zapovjednika na terenu. General-armije Valerij Gerasimov, koji je sad u ulozi glavnog zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini, očito nije prava zamjena za “nogiranog” generala armije Sergeja Surovikina i njegovog glavnog terenskog operativca, general-pukovnika Mihaila Teplinskog.
Ruski ‘uspjesi’ nisu ni izbliza jednaki izgubljenim sredstvima
Ruske snage napravile su nekoliko manjih prodora. Pod njihovom kontrolom su Dvorične kod Kupjanska te Lobovke i Mirne u Zaporoškoj oblasti. Oko nadzora Krasne Gore, sjeverno od Bahmuta, dolaze oprečne informacije. U borbama za Bahmut, ukrajinski izvori javljaju kako su odbacili Wagnerove postrojbe od važne prometnice Bahmut-Kostantinivka. Ova važna komunikacijska linija vodi od Bahmuta prema zapadu.
Međutim, ruski nedavni “uspjesi“ ni približno nisu ekvivalentni količini prikupljenih snaga i sredstava kao i enormnom utrošku streljiva. Jasno je da se više ne radi od borbenim izviđanjima i ispitivanjima snage ukrajinske obrane. Prodorom iz pravca Kremine prema Limanu trebalo se izolirati preostali dio Donjecka sa sjevera. To je očito zamišljeni desni krak širokog obuhvatnog manevra koji je, pored dovođenja branitelja Donjecka u nepovoljan položaj, trebao pod ruski nadzor vratiti dio Luganske oblasti pod ukrajinskom kontrolom.
Iz pravca Pavlivke, preko Vuhledara, lijevi krak kliješta, oklopno-mehaniziranih ruskih snaga, trebao se napadnim operacijama probiti prema sjeveru u smjeru mjesta Pokrovska radi odsijecanja branitelja Donjecka sa zapada. Operacije oko Bahmuta, kao i brojni drugi taktički napadi očito služe za vezivanje ukrajinskih snaga. Nakon početnih uspjeha, zaustavljen je pokušaj prodora najveće grupacije ruskih snaga kroz Serebrjanske šume od Kremine prema Limanu. Za sada nema informacija o nekom značajnom napretku ka zapadu.
Samo oko Bahmuta od Nove godine izgubljeno 10 aviona
Oko Bahmuta se i dalje vode teške borbe. Izgleda da je ukrajinsko zapovjedništvo počelo postupno izvlačiti snage na bolje obrambene položaje. To još ne znači i napuštanje grada. Kada su se popravile vremenske prilike, u neposrednu vatrenu podršku privatnoj grupaciji Wagner uključena je i avijacija. Samo oko Bahmuta od Nove godine do sada izgubili su 10 aviona Suhoj Su-25, a nedavno i jedan taktički supersonični bombarder Su-24M. Pokušaj ruskog tenkovskog prodora prema mjestu Avdiivka uspješno je odbijen 9. veljače.
Ruske snage doživjele su pravu katastrofu pri pokušaju zauzimanja Vuhledara. Od neuspješnog pokušaja forsiranja rijeke Severski Donec, u ljeto prošle godine kada je s lica zemlje zbrisan cijeli oklopno-mehanizirani bataljun, Vuhledar je najteži pojedinačni poraz ruskog oklopa. U zadnjih nekoliko dana napadači su izgubili preko šezdeset tenkova i borbenih vozila pješadije u borbi za mjesto od 10.000 stanovnika. Pokušaj napada oklopno-mehaniziranih snaga krenuo je u dva smjera od Pavlivke. Jedna kolona nadirala je s juga dok je druga pokušala obuhvatni manevar s jugozapada.
Nakon potpunog neuspjeha organiziran je drugi pokušaj zauzimanja Vuhledara. Ovaj put oklop je krenuo od naselja Mjkivske. U četiri kolone su pokušali zauzeti ugljenokop Pivdenodonbaska, sjeveroistočno od Vuhledara i time odsjeći grad od logističke podrške. I tu su doživjeli poraz. Ruski marinci iz sastava 155. i 40. mornaričke brigade doživjeli su značajne gubitke u ljudstvu i tehnici koje ne mogu sakriti ni proruski mediji. Vuhledarska klaonica dokumentirana je brojnim snimkama s bespilotnih letjelica i iz satelita.
Tenkovi nisu koristili rolere za aktivaciju mina
Koja je ruska formula za poraz? Oklopne formacije pokrenule su napad kroz minska polja i prije nego što su inženjerci očistili prolaz. Tenkovi, koji su bili na čelu kolone nisu koristili “rolere“, masivne čelične kotače koje se guraju ispred tenka radi aktivacije protutenkovskih mina. Tragedija je u tome što je takva oprema za čišćenje mina stajala neupotrebljena u Pavlivki.
Nakon toga poslali su UR-77 Meteorit, specijalizirano vozilo za čišćenje mina. Meteorit ispaljuje crijevo punjeno eksplozivom, duljine 90 metara. Nakon aktivacije eksplozivnog punjenja, aktiviraju se sve mine u duljini od devedeset i širini od šest metara. Tako se otvara prolaz kroz minsko polje. Ukrajinska artiljerija uništila je vozila UR-77 i prije nego što su stupila u akciju čišćenja mina. Bez obzira na neuspjeh akcije otvaranja prolaza u minskom polju, ruski zapovjednici poslali su tenkove u napad. Još jedna katastrofa bila je neizbježna.
Pored već ranije pripremljenog zaprečavanja protutenkovskim minama, ukrajinski artiljerci koriste granate M718 i M741 od 155 milimetara. Svaka granata sadrži sedam protutenkovskih mina koje se standardnim NATO haubicama mogu isporučiti na daljinu od četiri do 17,6 kilometara. Mine se mogu programirati za samouništenje na određeno vrijeme. Amerikanci su do sada isporučili 10.200 komada ovih specijaliziranih granata. One omogućavaju minsko zaprečavanje prolaza u realnom vremenu na aktualnom smjeru prodora oklopnih snaga.
Pogubne ideje kancelarijskih generala
Obrambena taktika bila je vrlo jednostavna. Kad bi ruska kolona zaglavila u minskom polju, nastupila bi ukrajinska dalekometna artiljerija velikog kalibra. Čak nije bilo potrebe za angažman izravnog protuoklopnog naoružanja s ukrajinske strane. Razvaljeni tenkovi, borbena vozila pješadije i mrtvi ruski vojnici ostali su razasuti širem ukrajinske ravnice. Zamisao ruskih kancelarijskih generala čini se logičnom. Iskoristiti brojnu oklopnu tehniku na tenkoprohodnom zemljištu te s nadmoćnim snagama, kombinacijom vatre i manevra, nadjačati i nadigrati ukrajinsku obranu.
Ipak, realnost je potpuno drugačija. Napadna borbena djelovanja oklopno-mehaniziranih snaga spadaju u složenije oblike oružane borbe. Potrebno je dobro planiranje, kombinirano djelovanje različitih redova te koordinacija u realnom vremenu tijekom izvođenja borbenih djelovanja. To se može izvoditi samo s uvježbanim vojnicima i osposobljenim zapovjedništvima. Točni podaci o minskim poljima ili nisu bili dostupni ruskim zapovjednicima ili su ih oni ignorirali svjesno žrtvujući svoje ljude.
Krimski Tatari nisu baš raspoloženi biti topovsko meso
Suradnja s inženjerijskim jedinicama očito je kasnila. Raspoloživa oprema za čišćenje mina nije se koristila. Je li bila neispravna ili mobilizirani rezervisti nisu znali kako se koristi, sad više nije važno. Ruski topnici doslovno su sravnili Vuhledar sa zemljom. Međutim, nisu neutralizirali ukrajinsku artiljeriju. I na kraju, oklop je krenuo bez pješadije. Pješadijsku podršku napadima na Vuhledar trebala je pružiti 72. motorizirana streljačka brigada mobilizirana na Krimu.
U njezinom sastavu nalazi se veliki broj na silu skupljenih krimskih Tatara. Mislim da nisu baš raspoloženi postati rusko topovsko meso. Normalno, ruska propaganda krivi izostanak pješadijske podrške za poraz kod Vuhledara. Međutim, u datim okolnostima od pješadije ne bi bilo nikakve koristi
Najveća ukrajinska slabost
Na drugoj strani vidljivo je da Ukrajinci imaju korektne obavještajne podatke o većim ruskim grupacijama. Na temelju toga mogu raspoređivati snage i organizirati obranu. Također, Združene snage Ukrajine, masovnom upotrebom dronova osigurale su neprekidni nadzor bojišta. To im omogućava neposrednu koordinaciju s artiljerijskim snagama u realnom vremenu.
Najveća ukrajinska slabost je velika potrošnja topničkog streljiva. Nema točnih podataka o raspoloživim zalihama streljiva ukrajinske vojske i zapadnih saveznika. Da je stvar kritična javno je upozorio i glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza, Norvežanin Jens Stoltenberg. Svaki novi dan borbi smanjuje ukrajinske zalihe streljiva.
U kojoj će mjeri Rusi nastaviti napadati bez obzira na gubitke, teško je prognozirati. Svaki novi neuspjeli ruski napad skraćuje vrijeme raspoloživo za ofenzivu prije proljetnog blatnog razdoblja. Očito da Moskva ne haje za gubitke i za očekivati je nastavak napadnih operacija bez obzira na cijenu. Zbog toga, pobjedu kod Vuhledara ne treba smatrati krahom ruske ofenzive.