Relativizacija i banalizacija
Ministar Fuchs ispravno je ukazao na diskutabilne kriterije za napredovanje sveučilišnih nastavnika koje utvrđuje Rektorski zbor, tijelo koje okuplja sve rektore. Među tim uvjetima se, kod ocjene nastavnog doprinosa, može vrednovati i nastavni materijal koji je profesor izradio, koji mu je recenziran, odobren od stručnog vijeća faksa te objavljen na webu faksa. Sve ove parametre, baš kao da će mu jednom zatrebati među uvjetima za napredovanje, ispunila je Banožićeva e-kompilacija; recenzirana, odobrena na stručnom vijeću veleučilišta i objavljena na webu.
Sadržaj tog e-uratka, sklepan od zastarjelih Power Point prezentacija, uobličen je 2020. u e-knjigu koja je dobila svoj ISBN – međunarodni knjižni broj i jedinstveni identifikator knjiga. U tom je smislu Fuchs ispravno uperio u rektore, donositelje kriterija koji omogućavaju ovakvu travestiju. Dalje od ove točke, Fuchs je – kao znanstvenik i ministar znanosti – posve neopravdano relativizirao i banalizirao cijeli slučaj.
Kazao je kako je to “jedna Power Point prezentacija”, kako slajdovi za studente trebaju biti “atraktivni” i kako se to “ne može svrstati u neki udžbenik ili knjigu”, iako nema govora ni o kakvoj atraktivnosti Banožićevih slajdova, iako je njegov uradak uobličen točno prema kriterijima za napredovanje, a dobio je i jedinstveni knjižni broj. Fuchsu je sasvim sigurno jasno o čemu se ovdje radi, međutim lojalnost stranci nadjačala je privrženost akademskim vrednotama o kojima je par rečenica prije tako srčano govorio.
Priča Nine Obuljen Koržinek
Slično je učinila i Nina Obuljen Koržinek, ministrica o čijoj je strpljivoj i ustrajnoj borbi protiv grubog plagijata Telegram godinama izvještavao. Obuljen Koržinek još je 2012. godine prijavila nadležnim tijelima zagrebačkog sveučilišta svoju sumnju da je Martina Borovac Pečarević u svom doktoratu iz 2011. obranjenom na Filozofskom fakultetu plagirala dijelove njezina magisterija i još nekih njezinih radova. Tri godine kasnije, sveučilišna tijela daju za pravo Obuljen Koržinek i potvrđuju da se “nesumnjivo” radi o teškom plagijatu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon toga, u sveučilišnim okvirima ne događa se ništa. Obuljen, potom, u narednim godinama na Trgovačkom sudu dokazuje da su joj povrijeđena autorska prava. Uprava Sveučilišta pod bivšim rektorom Damirom Borasom svejedno ne čini ništa pa se Obuljen obraća i Upravnom sudu. Konačno, tek je početkom 2022. – deset godina nakon što je pokrenula postupak – predloženo oduzimanje spornog doktorata, što je finalno i učinjeno krajem ožujka prošle godine. Prema Telegramu dostupnim podacima, bilo je to prvo poništenje doktorata na Sveučilištu u Zagrebu.
Stranačka vs. akademska etika
Njezino ispravno inzistiranje na oduzimanju potvrđenog plagijata, u potpunoj je suprotnosti s onime što je neki dan rekla o slučaju svog kolege Banožića. Govoreći o akademskoj čestitosti, naznačila je kako to “nije pitanje objavljivanja nekakvog Power Pointa koji se prezentira studentima, to je puno veći problem i mislim da se znanstvena zajednica, za dobrobit svih nas, i uopće pozicioniranja hrvatskih sveučilišta, mora ozbiljnije uhvatiti s tim ukoštac”. Drugim riječima, poručila je plagirana ministrica, etički prekršaji ogroman su problem, ali Banožićev slučaj nije ta kategorija.
Na konkretno pitanje novinara vidi li problem u njegovom masivnom prepisivanju te kakvu to poruku šalje onima koji jednoga dana žele raditi u hrvatskoj znanosti, ministrica je poručila kako su to pitanja za akademsku zajednicu te kako se ona ne trebaju “selektivno tretirati u pojedinim medijima ili na portalima”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U obrani svog kolege opredijelila se, dakle, za opomenu “pojedinim medijima ili portalima” koji su pisali o Banožićevoj akademskoj neetičnosti. U slučaju ministra obrane, ministrica kulture nije principijelno inzistirala na akademskoj čestitosti, onako kako je to cijelo desetljeće činila u vlastitom slučaju. Kao i Fuchs, pokazala je se kako pored stranačke “etike”, akademska nema baš nikakve šanse. Stoga je sve ono ispravno, što su izrekli Radovan Fuchs i Nina Obuljen Koržinek, zapravo ispražnjeno od stvarnog sadržaja.
Obuljen i Fuchs bili su najpozvaniji govoriti o slučaju Banožić. I doista nisu šutjeli, ali sve dobro što su rekli iste su sekunde uprskali
Izostavili su ograditi se od kolege koji je utjelovljenje baš onih problema u znanstvenoj zajednici koje su oboje precizno identificirali
U slučaju ministra obrane, ministrica kulture nije principijelno inzistirala na akademskoj čestitosti, onako kako je to cijelo desetljeće činila u vlastitom slučaju. Kao i Fuchs, pokazala je se kako pored stranačke "etike", akademska nema baš nikakve šanse
Nakon Telegramovih otkrića o razmjerima akademskog prepisivanja i višednevne bure u javnosti, ministar obrane Mario Banožić u utorak je – šokiran medijskim tretmanom – objavio da zasad obustavlja postupak svog napredovanja u izvanrednog profesora. Nekoliko sati prije Banožićeve objave na The Facebooku, novinari su o tom besprizornom slučaju upitali njegove kolege iz Vlade, ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek te ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa.
Pred novinarima inicijalno na skroz drugu temu, Obuljen Koržinek i Fuchs bili su možda najpozvaniji članovi Vlade govoriti o slučaju Banožić. Ministrica zbog svog slučaja u kojem je deset godina utjerivala pravdu jer je bila grubo plagirana, a Fuchs jer je šef obrazovno-znanstvenog resora. Oboje su, pritom, izrekli nekoliko važnih, točnih i uistinu upozoravajućih stvari. Izostavili su, međutim, ograditi se od kolege ministra koji je utjelovljenje baš onih problema u znanstvenoj zajednici koje su oboje podcrtali.
Relativizacija i banalizacija
Ministar Fuchs ispravno je ukazao na diskutabilne kriterije za napredovanje sveučilišnih nastavnika koje utvrđuje Rektorski zbor, tijelo koje okuplja sve rektore. Među tim uvjetima se, kod ocjene nastavnog doprinosa, može vrednovati i nastavni materijal koji je profesor izradio, koji mu je recenziran, odobren od stručnog vijeća faksa te objavljen na webu faksa. Sve ove parametre, baš kao da će mu jednom zatrebati među uvjetima za napredovanje, ispunila je Banožićeva e-kompilacija; recenzirana, odobrena na stručnom vijeću veleučilišta i objavljena na webu.
Sadržaj tog e-uratka, sklepan od zastarjelih Power Point prezentacija, uobličen je 2020. u e-knjigu koja je dobila svoj ISBN – međunarodni knjižni broj i jedinstveni identifikator knjiga. U tom je smislu Fuchs ispravno uperio u rektore, donositelje kriterija koji omogućavaju ovakvu travestiju. Dalje od ove točke, Fuchs je – kao znanstvenik i ministar znanosti – posve neopravdano relativizirao i banalizirao cijeli slučaj.
Kazao je kako je to “jedna Power Point prezentacija”, kako slajdovi za studente trebaju biti “atraktivni” i kako se to “ne može svrstati u neki udžbenik ili knjigu”, iako nema govora ni o kakvoj atraktivnosti Banožićevih slajdova, iako je njegov uradak uobličen točno prema kriterijima za napredovanje, a dobio je i jedinstveni knjižni broj. Fuchsu je sasvim sigurno jasno o čemu se ovdje radi, međutim lojalnost stranci nadjačala je privrženost akademskim vrednotama o kojima je par rečenica prije tako srčano govorio.
Priča Nine Obuljen Koržinek
Slično je učinila i Nina Obuljen Koržinek, ministrica o čijoj je strpljivoj i ustrajnoj borbi protiv grubog plagijata Telegram godinama izvještavao. Obuljen Koržinek još je 2012. godine prijavila nadležnim tijelima zagrebačkog sveučilišta svoju sumnju da je Martina Borovac Pečarević u svom doktoratu iz 2011. obranjenom na Filozofskom fakultetu plagirala dijelove njezina magisterija i još nekih njezinih radova. Tri godine kasnije, sveučilišna tijela daju za pravo Obuljen Koržinek i potvrđuju da se “nesumnjivo” radi o teškom plagijatu.
Nakon toga, u sveučilišnim okvirima ne događa se ništa. Obuljen, potom, u narednim godinama na Trgovačkom sudu dokazuje da su joj povrijeđena autorska prava. Uprava Sveučilišta pod bivšim rektorom Damirom Borasom svejedno ne čini ništa pa se Obuljen obraća i Upravnom sudu. Konačno, tek je početkom 2022. – deset godina nakon što je pokrenula postupak – predloženo oduzimanje spornog doktorata, što je finalno i učinjeno krajem ožujka prošle godine. Prema Telegramu dostupnim podacima, bilo je to prvo poništenje doktorata na Sveučilištu u Zagrebu.
Stranačka vs. akademska etika
Njezino ispravno inzistiranje na oduzimanju potvrđenog plagijata, u potpunoj je suprotnosti s onime što je neki dan rekla o slučaju svog kolege Banožića. Govoreći o akademskoj čestitosti, naznačila je kako to “nije pitanje objavljivanja nekakvog Power Pointa koji se prezentira studentima, to je puno veći problem i mislim da se znanstvena zajednica, za dobrobit svih nas, i uopće pozicioniranja hrvatskih sveučilišta, mora ozbiljnije uhvatiti s tim ukoštac”. Drugim riječima, poručila je plagirana ministrica, etički prekršaji ogroman su problem, ali Banožićev slučaj nije ta kategorija.
Na konkretno pitanje novinara vidi li problem u njegovom masivnom prepisivanju te kakvu to poruku šalje onima koji jednoga dana žele raditi u hrvatskoj znanosti, ministrica je poručila kako su to pitanja za akademsku zajednicu te kako se ona ne trebaju “selektivno tretirati u pojedinim medijima ili na portalima”.
U obrani svog kolege opredijelila se, dakle, za opomenu “pojedinim medijima ili portalima” koji su pisali o Banožićevoj akademskoj neetičnosti. U slučaju ministra obrane, ministrica kulture nije principijelno inzistirala na akademskoj čestitosti, onako kako je to cijelo desetljeće činila u vlastitom slučaju. Kao i Fuchs, pokazala je se kako pored stranačke “etike”, akademska nema baš nikakve šanse. Stoga je sve ono ispravno, što su izrekli Radovan Fuchs i Nina Obuljen Koržinek, zapravo ispražnjeno od stvarnog sadržaja.