Već je odavno poznato da Hrvatskoj slijedi superizborna godina. Ali, čini se da, što se izlazaka na birališta tiče, raste mogućnost da bude još luđa od toga (megaizborna? hiperizborna?). Naime, ankete prilično uvjerljivo i prilično dugo pokazuju da bi sklapanje parlamentarne većine i posljedično formiranje Vlade mogao biti vrlo zahtjevan posao. Štoviše, da bi mogao graničiti s nemogućim.
Kad se u mikser ubace podaci o anketnom rejtingu i najave kako HDZ neće s ljevicom, ni s Mostom, Most neće s HDZ-om, a Možemo! neće s nikim desnije od centra, uglavnom se dobiva ishod koji svima 76 ruku u Saboru čini – nedostižnim. Jasno, Hrvatska je itekako naučila da je jedno priča u predizbornoj kampanji, a drugo ona nakon što se birališta zatvore i ne treba posve isključiti mogućnost da se ipak na neki način okupe i oni koji se sad gledaju preko nišana. No, druga mogućnost je također sasvim realna – da se, nakon parlamentarnih izbora, vrlo brzo ide na još jedne parlamentarne izbore. Ukratko, da 2024. godina postane još – superizbornija.
Što nakon pat-pozicije?
Uostalom, na to vrlo ozbiljno računaju u Mostu i Možemo!, toliko ozbiljno da su o tome sasvim otvoreno govorili u razgovorima za Telegram. Nikola Grmoja je tako prije nekoliko tjedana govorio o “pat poziciji”, da nitko ne može do većine. “Most ide na pobjedu na idućim izborima. Jer, ako ljudi osjete da HDZ ne može sastaviti većinu, onda će dobar dio apstinenata shvatiti da je došlo vrijeme”, kazao nam je potpredsjednik Mosta.
Premijerska kandidatkinja stranke Možemo! Sandra Benčić također nam je govorila o mogućnosti da se nakon izbora ide na izvanredne izbore. Govoreći o tome da ne dolazi u obzir poslijeizborna suradnja s Mostom, kazala je sljedeće: “Netko će reći “E, onda će Andrej Plenković…”. Neće. Nego ćemo vjerojatno ići na ponovljene izbore ili ćemo imati manjinsku Vladu”.
Bit će – histerija
Dakle, očito u (barem) ove dvije stranke vrlo ozbiljno računaju da bi njihova poslijeizborna principijelnost mogla dovesti do brzih izvanrednih izbora na kojima bi prošli bolje nego na redovnima, koji će se održati za nekoliko mjeseci. Ta računica je, međutim, vrlo vjerojatno pogrešna.
Ona, naime, izostavlja iz opće slike jedan dosta bitan element – raspoloženje javnosti. Koje neće biti gordo, principijelno i pobjedničko kakvome se nadaju. Bit će histerično.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska, naime, nije normalna demokratska zemlja, s bogatom tradicijom izbora i koaliranja i razvijenom političkom kulturom. Hrvatska je zemlja sa zarobljenim medijima i marno uzgajanom političkom nepismenošću puka.
Hitno, odmah, još jučer!
Ne treba ići daleko u povijest, samo do 2015. godine da se objasni kako to izgleda i što bi moglo čekati sadašnju opoziciju u 2024. godini. HDZ je imao relativno najviše mandata isključivo zahvaljujući troje zastupnika iz dijaspore, no do većine nije mogao doći bez Mosta. Most se nije mogao odlučiti između SDP-a i HDZ-a.
Pregovori su trajali tridesetak dana, a javnost je divljala kao da je u toku revolucija. Medijske ultimativne naslove i komentare o tome da se hitno, odmah, još jučer formira nova vlast je upotpunjavao politički pritisak predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović koja je, balansirajući na samom rubu (i to s pogrešne strane) Ustava, ucijenila stranke formiranjem svoje privremene Vlade – ako se odmah i hitno ne dogovore. I tako je Hrvatska dobila Tima Oreškovića i Vladu koja se raspala za pola godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Evo, jesmo li vam rekli…’
Dugotrajni poslijeizborni pregovori – a ovi su trajali tek nešto više od mjesec dana! – nisu, međutim, nimalo neobični u doista demokratskim zemljama. Evo, na posljednjim parlamentarnim izborima u Njemačkoj (2021.) prošla su dva i pol mjeseca od zatvaranja birališta do formiranja nove Vlade. Nitko nije histerizirao, zaboga, bio je to “običan dan u uredu” jedne zrele demokracije.
U Hrvatskoj su, međutim, stvari gore, daleko gore nego 2015. godine. Mediji su daleko manje slobodni, javnost daleko podložnija propagandi, fake-newsu i vulgaris idiotarijama s društvenih mreža.
Pritisak koji bi se, uglavnom pod dirigentskom palicom HDZ-a, vršio nad svim akterima političke scene bio bi strašan. Pogotovo ako ne bi bilo dogovora – HDZ-ova mantra o takozvanoj “političkoj stabilnosti” (koja podrazumijeva isključivo HDZ na vlasti) postala bi osnovna poruka pred izvanredne izbore. U stilu, “evo, jesmo li vam rekli”…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hibridni utjecaj
Naslovnice i komentari bi se pjenili od uskličnika o ugroženoj ekonomiji, zabrinutim investitorima, općoj neizvjesnosti koja je stegla zemlju. O političarima koji se “evo, jesmo li vam rekli” samo svađaju, a ne rade za narod. Plenković i HDZ bi solili te apokaliptične najave nabrajajući što se sve postiglo u vrijeme tzv. “političke stabilnosti”, a sigurno bi se provukla i teza o hibridnom utjecaju Rusije koja je, eto, destabilizirala još jednu zemlju.
U stvarnosti se ne bi događalo ništa dramatično. Ako se ne bi mogla formirati nova Vlada, zemlju bi nastavila do novih izbora voditi tehnička Vlada Andreja Plenkovića. Plaće bi se isplaćivale, turisti i dalje dolazili, a novac iz EU fondova bi nastavio rutinski kapati. Uostalom, u prošlom desetljeću najveći rast BDP-a zabilježen je upravo u politički najkaotičnijoj, 2016. godini.
Poznato poglavlje
Stvarnost u Hrvatskoj, međutim, posljednjih godina nema previše šanse. Uz medijsku topničku pripremu i opću histeriju, teško da bi Most ili Možemo! ostvarili željene velike dobitke na izvanrednim izborima. Prije će biti da bi isprepadani birači ili digli ruke od onih koji se “evo, jesmo li vam rekli”, samo svađaju i ostali kod kuće. Ne treba sumnjati čiji bi stupali prema biralištima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Priča o izvanrednim izborima nakon parlamentarnih izbora stoga bi se, od ushićenih očekivanja nekih oporbenih stranaka mogla vrlo lako pretvoriti u još jedno poznato poglavlje. Ono o političkoj prevlasti HDZ-a i drugom desetljeću umirujuće, sedativne i takozvane “političke stabilnosti”.
Oporba se nada da bi joj pasali izvanredni izbori nakon parlamentarnih. Kakva greška: histerija koju bi režirao HDZ bila bi strašna
Uz medijsku topničku pripremu i pritiske birače bi se prepariralo da se vrate tzv. "političkoj stabilnosti"
Dosta je sjetiti se nedaleke 2015. godine, kad je ultimativne naslove i komentare o tome da se hitno, odmah, još jučer formira nova vlast upotpunjavao politički pritisak predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović
Već je odavno poznato da Hrvatskoj slijedi superizborna godina. Ali, čini se da, što se izlazaka na birališta tiče, raste mogućnost da bude još luđa od toga (megaizborna? hiperizborna?). Naime, ankete prilično uvjerljivo i prilično dugo pokazuju da bi sklapanje parlamentarne većine i posljedično formiranje Vlade mogao biti vrlo zahtjevan posao. Štoviše, da bi mogao graničiti s nemogućim.
Kad se u mikser ubace podaci o anketnom rejtingu i najave kako HDZ neće s ljevicom, ni s Mostom, Most neće s HDZ-om, a Možemo! neće s nikim desnije od centra, uglavnom se dobiva ishod koji svima 76 ruku u Saboru čini – nedostižnim. Jasno, Hrvatska je itekako naučila da je jedno priča u predizbornoj kampanji, a drugo ona nakon što se birališta zatvore i ne treba posve isključiti mogućnost da se ipak na neki način okupe i oni koji se sad gledaju preko nišana. No, druga mogućnost je također sasvim realna – da se, nakon parlamentarnih izbora, vrlo brzo ide na još jedne parlamentarne izbore. Ukratko, da 2024. godina postane još – superizbornija.
Što nakon pat-pozicije?
Uostalom, na to vrlo ozbiljno računaju u Mostu i Možemo!, toliko ozbiljno da su o tome sasvim otvoreno govorili u razgovorima za Telegram. Nikola Grmoja je tako prije nekoliko tjedana govorio o “pat poziciji”, da nitko ne može do većine. “Most ide na pobjedu na idućim izborima. Jer, ako ljudi osjete da HDZ ne može sastaviti većinu, onda će dobar dio apstinenata shvatiti da je došlo vrijeme”, kazao nam je potpredsjednik Mosta.
Premijerska kandidatkinja stranke Možemo! Sandra Benčić također nam je govorila o mogućnosti da se nakon izbora ide na izvanredne izbore. Govoreći o tome da ne dolazi u obzir poslijeizborna suradnja s Mostom, kazala je sljedeće: “Netko će reći “E, onda će Andrej Plenković…”. Neće. Nego ćemo vjerojatno ići na ponovljene izbore ili ćemo imati manjinsku Vladu”.
Bit će – histerija
Dakle, očito u (barem) ove dvije stranke vrlo ozbiljno računaju da bi njihova poslijeizborna principijelnost mogla dovesti do brzih izvanrednih izbora na kojima bi prošli bolje nego na redovnima, koji će se održati za nekoliko mjeseci. Ta računica je, međutim, vrlo vjerojatno pogrešna.
Ona, naime, izostavlja iz opće slike jedan dosta bitan element – raspoloženje javnosti. Koje neće biti gordo, principijelno i pobjedničko kakvome se nadaju. Bit će histerično.
Hrvatska, naime, nije normalna demokratska zemlja, s bogatom tradicijom izbora i koaliranja i razvijenom političkom kulturom. Hrvatska je zemlja sa zarobljenim medijima i marno uzgajanom političkom nepismenošću puka.
Hitno, odmah, još jučer!
Ne treba ići daleko u povijest, samo do 2015. godine da se objasni kako to izgleda i što bi moglo čekati sadašnju opoziciju u 2024. godini. HDZ je imao relativno najviše mandata isključivo zahvaljujući troje zastupnika iz dijaspore, no do većine nije mogao doći bez Mosta. Most se nije mogao odlučiti između SDP-a i HDZ-a.
Pregovori su trajali tridesetak dana, a javnost je divljala kao da je u toku revolucija. Medijske ultimativne naslove i komentare o tome da se hitno, odmah, još jučer formira nova vlast je upotpunjavao politički pritisak predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović koja je, balansirajući na samom rubu (i to s pogrešne strane) Ustava, ucijenila stranke formiranjem svoje privremene Vlade – ako se odmah i hitno ne dogovore. I tako je Hrvatska dobila Tima Oreškovića i Vladu koja se raspala za pola godine.
‘Evo, jesmo li vam rekli…’
Dugotrajni poslijeizborni pregovori – a ovi su trajali tek nešto više od mjesec dana! – nisu, međutim, nimalo neobični u doista demokratskim zemljama. Evo, na posljednjim parlamentarnim izborima u Njemačkoj (2021.) prošla su dva i pol mjeseca od zatvaranja birališta do formiranja nove Vlade. Nitko nije histerizirao, zaboga, bio je to “običan dan u uredu” jedne zrele demokracije.
U Hrvatskoj su, međutim, stvari gore, daleko gore nego 2015. godine. Mediji su daleko manje slobodni, javnost daleko podložnija propagandi, fake-newsu i vulgaris idiotarijama s društvenih mreža.
Pritisak koji bi se, uglavnom pod dirigentskom palicom HDZ-a, vršio nad svim akterima političke scene bio bi strašan. Pogotovo ako ne bi bilo dogovora – HDZ-ova mantra o takozvanoj “političkoj stabilnosti” (koja podrazumijeva isključivo HDZ na vlasti) postala bi osnovna poruka pred izvanredne izbore. U stilu, “evo, jesmo li vam rekli”…
Hibridni utjecaj
Naslovnice i komentari bi se pjenili od uskličnika o ugroženoj ekonomiji, zabrinutim investitorima, općoj neizvjesnosti koja je stegla zemlju. O političarima koji se “evo, jesmo li vam rekli” samo svađaju, a ne rade za narod. Plenković i HDZ bi solili te apokaliptične najave nabrajajući što se sve postiglo u vrijeme tzv. “političke stabilnosti”, a sigurno bi se provukla i teza o hibridnom utjecaju Rusije koja je, eto, destabilizirala još jednu zemlju.
U stvarnosti se ne bi događalo ništa dramatično. Ako se ne bi mogla formirati nova Vlada, zemlju bi nastavila do novih izbora voditi tehnička Vlada Andreja Plenkovića. Plaće bi se isplaćivale, turisti i dalje dolazili, a novac iz EU fondova bi nastavio rutinski kapati. Uostalom, u prošlom desetljeću najveći rast BDP-a zabilježen je upravo u politički najkaotičnijoj, 2016. godini.
Poznato poglavlje
Stvarnost u Hrvatskoj, međutim, posljednjih godina nema previše šanse. Uz medijsku topničku pripremu i opću histeriju, teško da bi Most ili Možemo! ostvarili željene velike dobitke na izvanrednim izborima. Prije će biti da bi isprepadani birači ili digli ruke od onih koji se “evo, jesmo li vam rekli”, samo svađaju i ostali kod kuće. Ne treba sumnjati čiji bi stupali prema biralištima.
Priča o izvanrednim izborima nakon parlamentarnih izbora stoga bi se, od ushićenih očekivanja nekih oporbenih stranaka mogla vrlo lako pretvoriti u još jedno poznato poglavlje. Ono o političkoj prevlasti HDZ-a i drugom desetljeću umirujuće, sedativne i takozvane “političke stabilnosti”.