U svakoj uređenoj demokraciji gotovo pa da je stvar političke higijene da nakon devet godina neprekidne vladavine neke stranke, ili manje-više sličnih koalicijskih vlada, ta struktura siđe s vlasti i da je zamijeni drugačija politička opcija, iz malo drugačijeg političkog areala. Nakon devet godina vladavine HDZ-a već zbog navedenog razloga smatram da bi odlazak HDZ-a u opoziciju bio ne dobra, nego izvrsna stvar – i da bi to bila promjena koja bi mogla izvući zemlju iz ovog neizdrživog stanja.
Ono što većina građana vidi – i zašto smatra da je stanje neizdrživo – jesu korupcionaške afere kojima više nitko ne zna ni broja, a još manje njihove razmjere. Građani vide da su sve državne strukture impregnirane korupcijom i klijentelizmom koji nisu izraz banditskog ponašanja jednog ili nekolicine raspojasanih i kriminogenih pojedinaca, nego sistemski fenomen.
Stranački podobni kadrovi
Dijelom je to rezultat paralelnog procesa koji javnost također može uočiti – u proteklih devet godina dogodilo se postupno, puzajuće partijsko zarobljavanje institucija. Počelo je još u doba Oreškovićeve vlade kad je Mirjana Rakić zbog huškačkog progona iz krugova vlasti podnijela ostavku na mjesto predsjednice Vijeća za elektroničke medije – da bi je zamijenili stranački podobni kadrovi. Kulminiralo je nedavnim izborom državnog odvjetnika koji je u mnogim aspektima nepodoban za tu funkciju, osim jednog – kadar je vladajuće stranke.
Paralelno, došlo je i do urušavanja demokratskih standarda. U mnogim se aspektima danas u Hrvatskoj više ne poštuje pravna stečevina EU-a (Acquis communautaire) koju smo se 2013. pristupanjem obvezali provoditi. Osim toga, vladajuća se vrhuška u mnogim situacijama proteklih godina izrugivala zakonima i Ustavu.
To se, posljedično, očituje i u konkretnim politikama: Plenkovićeve se vlade nisu znale nositi s izazovima – po postotku umrlih u pandemiji covida-19 od nas su u Europskoj uniji gore samo Bugarska i Rumunjska; o tome kako se organizirala obnova nakon potresa ne treba trošiti riječi; o tome kako je poljoprivreda u sve dubljoj krizi suvišno je govoriti (jedina smo zemlja u kojoj se nakon ulaska u EU smanjuje, a ne povećava!); o tome kako se pljačka novac koji dolazi iz EU fondova svakodnevno dobivamo informacije itd., itd.
Intelektualno potkapacitirana Vlada
Sve to, i još mnogo toga drugog, svjedoči da je Vlada intelektualno potkapacitirana i da nije sposobna strateški promišljati, a onda niti provesti dobro osmišljene projekte. O sad već legendarnoj nesposobnosti ministara u ključnim resorima (obrana, vanjski poslovi, gospodarstvo i održivi razvoj) u javnosti se sve zna. Kad se zbroje svi plusevi (ulazak u Schengen i u eurozonu) i minusi, sve zadatosti konkretnih situacija, nema sumnje da je Andrej Plenković najlošiji hrvatski premijer u protekle 34 godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U odnosu na grijehe HDZ-ovskih vlada u posljednjih devet godina, sve greške, zastranjenja, zablude i gluposti snaga koje im se na ovim izborima suprotstavljaju nisu vrijedne ni spomena.
Hrvatska je imala desetljeća loših javnih politika i malo prekratkih razdoblja kad su te politike bile dobre. Došlo je valjda vrijeme da te politike postanu ako ne dobre, onda barem malo bolje. Treba se samo odšetati do svoga biračkog mjesta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stvar je političke higijene da HDZ pošaljemo u opoziciju. Plenković je uvjerljivo najlošiji premijer u protekle 34 godine
Država nije impregnirana korupcijom i klijentelizmom zbog banditskog ponašanja par pojedinaca; to je sistemski fenomen
U odnosu na grijehe HDZ-ovskih vlada u posljednjih devet godina, sve greške, zastranjenja, zablude i gluposti snaga koje im se na ovim izborima suprotstavljaju nisu vrijedne ni spomena
U svakoj uređenoj demokraciji gotovo pa da je stvar političke higijene da nakon devet godina neprekidne vladavine neke stranke, ili manje-više sličnih koalicijskih vlada, ta struktura siđe s vlasti i da je zamijeni drugačija politička opcija, iz malo drugačijeg političkog areala. Nakon devet godina vladavine HDZ-a već zbog navedenog razloga smatram da bi odlazak HDZ-a u opoziciju bio ne dobra, nego izvrsna stvar – i da bi to bila promjena koja bi mogla izvući zemlju iz ovog neizdrživog stanja.
Ono što većina građana vidi – i zašto smatra da je stanje neizdrživo – jesu korupcionaške afere kojima više nitko ne zna ni broja, a još manje njihove razmjere. Građani vide da su sve državne strukture impregnirane korupcijom i klijentelizmom koji nisu izraz banditskog ponašanja jednog ili nekolicine raspojasanih i kriminogenih pojedinaca, nego sistemski fenomen.
Stranački podobni kadrovi
Dijelom je to rezultat paralelnog procesa koji javnost također može uočiti – u proteklih devet godina dogodilo se postupno, puzajuće partijsko zarobljavanje institucija. Počelo je još u doba Oreškovićeve vlade kad je Mirjana Rakić zbog huškačkog progona iz krugova vlasti podnijela ostavku na mjesto predsjednice Vijeća za elektroničke medije – da bi je zamijenili stranački podobni kadrovi. Kulminiralo je nedavnim izborom državnog odvjetnika koji je u mnogim aspektima nepodoban za tu funkciju, osim jednog – kadar je vladajuće stranke.
Paralelno, došlo je i do urušavanja demokratskih standarda. U mnogim se aspektima danas u Hrvatskoj više ne poštuje pravna stečevina EU-a (Acquis communautaire) koju smo se 2013. pristupanjem obvezali provoditi. Osim toga, vladajuća se vrhuška u mnogim situacijama proteklih godina izrugivala zakonima i Ustavu.
To se, posljedično, očituje i u konkretnim politikama: Plenkovićeve se vlade nisu znale nositi s izazovima – po postotku umrlih u pandemiji covida-19 od nas su u Europskoj uniji gore samo Bugarska i Rumunjska; o tome kako se organizirala obnova nakon potresa ne treba trošiti riječi; o tome kako je poljoprivreda u sve dubljoj krizi suvišno je govoriti (jedina smo zemlja u kojoj se nakon ulaska u EU smanjuje, a ne povećava!); o tome kako se pljačka novac koji dolazi iz EU fondova svakodnevno dobivamo informacije itd., itd.
Intelektualno potkapacitirana Vlada
Sve to, i još mnogo toga drugog, svjedoči da je Vlada intelektualno potkapacitirana i da nije sposobna strateški promišljati, a onda niti provesti dobro osmišljene projekte. O sad već legendarnoj nesposobnosti ministara u ključnim resorima (obrana, vanjski poslovi, gospodarstvo i održivi razvoj) u javnosti se sve zna. Kad se zbroje svi plusevi (ulazak u Schengen i u eurozonu) i minusi, sve zadatosti konkretnih situacija, nema sumnje da je Andrej Plenković najlošiji hrvatski premijer u protekle 34 godine.
U odnosu na grijehe HDZ-ovskih vlada u posljednjih devet godina, sve greške, zastranjenja, zablude i gluposti snaga koje im se na ovim izborima suprotstavljaju nisu vrijedne ni spomena.
Hrvatska je imala desetljeća loših javnih politika i malo prekratkih razdoblja kad su te politike bile dobre. Došlo je valjda vrijeme da te politike postanu ako ne dobre, onda barem malo bolje. Treba se samo odšetati do svoga biračkog mjesta.