Izrugivanje se, kako je bilo i očekivano, rutinski nastavlja. Sinoćnja sjednica Odbora za gospodarstvo o aferi “jedan cent” dala je nove i nove detalje nestvarnih, alanfordovskih opravdanja za HEP-ov gubitak od 10 milijuna eura koji se, jednostavno, nije smio dogoditi. Pardon, nije gubitak, kako je to maestralno objasnio večer prije Branko Bačić (a tko bi drugi), nego “smanjenje uštede”.
U rekordno dugoj sjednici jednog saborskog odbora (7 sati!), koja se pokušala odvući u besmisao laudama HDZ-ovih zastupnika mudroj politici Vlade i poslovičnim Hrvojem Zekanovićem, javnost je unatoč svemu dobila nekoliko vrlo bitnih odgovora, koji, pak, otvaraju i neka nova, još nezgodnija pitanja.
U ovom gradu više nema mjesta za jednog od njih
Prvo, posve je jasno da u “ovom gradu” nema više mjesta za jednog od njih. U najmanju ruku moraju otići ili ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović ili predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić. Stvar je tim nezgodnija što je potonji vrlo blizak samom Andreju Plenkoviću, a Filipović je Plenkovićev omiljeni kadrovski odabir.
No, netko od njih dvojice mora otići, jer je ovakva situacija neodrživa. Barbarić, naime, tvrdi kako je prodaja viškova plina koja se dogodila u lipnju i po karikaturalnim cijenama uobičajena stvar koja se događa u poslovanju i kako se takve stvari, uostalom, događaju i u svijetu.
Jutarnji list, potjernice i Milorad Pupovac
Filipović, pak, tvrdi da je takvo poslovanje prekinuo čim je za njega saznao. Barbarić tvrdi, pak, da je ministarstvo bilo obaviješteno daleko prije nego je plin krenuo odlaziti za “kikiriki”. Teško je i zamisliti zemlju u kojoj resorni ministar i šef najveće državne firme u njegovom resoru imaju ovako dijametralno suprotne izjave o golemoj aferi koja se dogodila i da su i dalje obojica na svom mjestu.
Pa opet, Hrvatska je zemlja u kojoj se dogodi da na naslovnici dnevnih novina (Jutarnji list) nakon svega osvane kako su Barbarić i Filipović odustali od međusobnih optužbi, iako je obojici nedostajalo samo da za govornicu izađu s isprintanom potjernicom s likom ovog drugog. Tako da je, eto, moguće da Vlada – i dalje! – traži još vremena za analizu slučaja, makar ih javno požuruje čak i dosad vrlo odan koalicijski partner, Milorad Pupovac.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Oni su tu samo biciklom. I zbog stabilnosti
Politički je za HDZ najgora činjenica da se ova agonija nastavlja; prvotna taktika da sve poslovično pokriju ruzmarin, snjegovi, šaš, godišnji odmori i prijateljski mediji je očito propala. Svako odgađanje sad i dalje u žiži drži plinsku aferu i povećava pritisak na stranku na ulasku u izbornu godinu.
Ovdje valja zamijetiti i kako su koalicijski partneri HDZ-a nježno oprali ruke od svega – poručivši da daju otvorene ruke Plenkoviću da riješi problem. Nema to nikakve veze s njima. Oni su tu, eto, samo biciklom, tu i tamo dignu ruku u Saboru iz ljubavi prema Hrvatskoj i političkoj stabilnosti kao takvoj. Odgovornost? Eno vam Plenkovića.
Zašto je na proljeće produljena Uredba?
Što se tiče odgovora, pak, dva su se ključna pitanja postavljala pred sjednicu Odbora. Zašto je, pobogu, ususret toplijim danima i prepunjavanju skladišta Okoli Vlada krajem ožujka produžila uredbu po kojoj HEP mora otkupljivati sav plin od Ine? Kako je moguće da nitko u HEP-u ili ministarstvu, već tad!, nije vidio da to vodi viškovima, a viškovi nižim cijenama? Na to nismo dobili niti jedan suvisao odgovor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zaboga, da HROTE nije obavijestio ministarstvo 29. lipnja o čudesima koja se događaju, viškovi plina bi se i danas i dalje veselo upumpavali privatnim kupcima po kikiriki cijenama, a Plenković i kompanija bi veselo zviždukali kako su spasili građane u još jednoj krizi. Nitko drugi nije reagirao na činjenicu da se za kuglicu sladoleda prodavalo plina koje prosječno hrvatsko kućanstvo potroši u 3,5 stoljeća. Stoljeća! Nothing to see here…
Plin, vino, Konzum – kako li je svijet mali!
Na drugo ključno pitanje – tko je kupovao HEP-ov jeftini plin, odgovore je opet dao HROTE, odnosno na samoj sjednici Odbora direktor te regulatorne agencije, Boris Abramović. Najveći udio je, dakako, pripao PPD-u (63 posto). Firmi koja je svojevremeno kreditirala HDZ. Čiji je vlasnik u isto vrijeme najveći pojedinačni dioničar Fortenove. Čiji Konzum, pak, prodaje vina s privatnog OPG-a državnog tajnika za energetiku u Ministarstvu gospodarstva, Ive Milatića. Kako li je svijet mali!
U ovom trenutku, dakle, na stolu imamo resornog državnog tajnika u majci svih sukoba interesa. Ministra s katedrom na Ekonomskom fakultetu kojem nije palo na pamet da bi ista razina ponude, uz smanjenu potražnju mogla rezultirati padom cijena plina. Predsjednika uprave HEP-a kojemu je to sve skupa, uključujući deset savršeno nepotrebnih milijuna eura manjka (koji su, eto, nekom sjeli kao lijep dobitak) uobičajen tok poslovanja, pa nije ni dizao veliku frku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sretne podudarnosti i sustav koji bazdi na korupciju
Imamo sustav koji je, pokazalo se, bizarno nekoordiniran, impregniran nedostatkom odgovornosti i toliko količinom nesposobnosti i koji, stoga, neizdrživo bazdi na korupciju. Vladu koja, eto, još analizira i institucije istrage koje rade svoj posao.
Osim epiloga, nedostaje još tek jedan detalj – identitet ultimativnog dobitnika, onog koji je plin kojeg je HEP platio 47,6 eura plaćao po jedan cent (nije PPD). A onda će se već nekako iščeprkati ima li i tu kakve police s vinima ili neke druge, sasvim sretne i slučajne podudarnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plinska afera, pokazao je sada saborski odbor, još je i gora nego što izgleda
Da HROTE nije upozorio Filipovića krajem lipnja, i danas bi HEP veselo bilježio minuse u trgovini plinom
Politički je za HDZ najgora činjenica da se ova agonija nastavlja; prvotna taktika da sve poslovično pokriju ruzmarin, snjegovi, šaš, godišnji odmori i prijateljski mediji je očito propala
Izrugivanje se, kako je bilo i očekivano, rutinski nastavlja. Sinoćnja sjednica Odbora za gospodarstvo o aferi “jedan cent” dala je nove i nove detalje nestvarnih, alanfordovskih opravdanja za HEP-ov gubitak od 10 milijuna eura koji se, jednostavno, nije smio dogoditi. Pardon, nije gubitak, kako je to maestralno objasnio večer prije Branko Bačić (a tko bi drugi), nego “smanjenje uštede”.
U rekordno dugoj sjednici jednog saborskog odbora (7 sati!), koja se pokušala odvući u besmisao laudama HDZ-ovih zastupnika mudroj politici Vlade i poslovičnim Hrvojem Zekanovićem, javnost je unatoč svemu dobila nekoliko vrlo bitnih odgovora, koji, pak, otvaraju i neka nova, još nezgodnija pitanja.
U ovom gradu više nema mjesta za jednog od njih
Prvo, posve je jasno da u “ovom gradu” nema više mjesta za jednog od njih. U najmanju ruku moraju otići ili ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović ili predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić. Stvar je tim nezgodnija što je potonji vrlo blizak samom Andreju Plenkoviću, a Filipović je Plenkovićev omiljeni kadrovski odabir.
No, netko od njih dvojice mora otići, jer je ovakva situacija neodrživa. Barbarić, naime, tvrdi kako je prodaja viškova plina koja se dogodila u lipnju i po karikaturalnim cijenama uobičajena stvar koja se događa u poslovanju i kako se takve stvari, uostalom, događaju i u svijetu.
Jutarnji list, potjernice i Milorad Pupovac
Filipović, pak, tvrdi da je takvo poslovanje prekinuo čim je za njega saznao. Barbarić tvrdi, pak, da je ministarstvo bilo obaviješteno daleko prije nego je plin krenuo odlaziti za “kikiriki”. Teško je i zamisliti zemlju u kojoj resorni ministar i šef najveće državne firme u njegovom resoru imaju ovako dijametralno suprotne izjave o golemoj aferi koja se dogodila i da su i dalje obojica na svom mjestu.
Pa opet, Hrvatska je zemlja u kojoj se dogodi da na naslovnici dnevnih novina (Jutarnji list) nakon svega osvane kako su Barbarić i Filipović odustali od međusobnih optužbi, iako je obojici nedostajalo samo da za govornicu izađu s isprintanom potjernicom s likom ovog drugog. Tako da je, eto, moguće da Vlada – i dalje! – traži još vremena za analizu slučaja, makar ih javno požuruje čak i dosad vrlo odan koalicijski partner, Milorad Pupovac.
Oni su tu samo biciklom. I zbog stabilnosti
Politički je za HDZ najgora činjenica da se ova agonija nastavlja; prvotna taktika da sve poslovično pokriju ruzmarin, snjegovi, šaš, godišnji odmori i prijateljski mediji je očito propala. Svako odgađanje sad i dalje u žiži drži plinsku aferu i povećava pritisak na stranku na ulasku u izbornu godinu.
Ovdje valja zamijetiti i kako su koalicijski partneri HDZ-a nježno oprali ruke od svega – poručivši da daju otvorene ruke Plenkoviću da riješi problem. Nema to nikakve veze s njima. Oni su tu, eto, samo biciklom, tu i tamo dignu ruku u Saboru iz ljubavi prema Hrvatskoj i političkoj stabilnosti kao takvoj. Odgovornost? Eno vam Plenkovića.
Zašto je na proljeće produljena Uredba?
Što se tiče odgovora, pak, dva su se ključna pitanja postavljala pred sjednicu Odbora. Zašto je, pobogu, ususret toplijim danima i prepunjavanju skladišta Okoli Vlada krajem ožujka produžila uredbu po kojoj HEP mora otkupljivati sav plin od Ine? Kako je moguće da nitko u HEP-u ili ministarstvu, već tad!, nije vidio da to vodi viškovima, a viškovi nižim cijenama? Na to nismo dobili niti jedan suvisao odgovor.
Zaboga, da HROTE nije obavijestio ministarstvo 29. lipnja o čudesima koja se događaju, viškovi plina bi se i danas i dalje veselo upumpavali privatnim kupcima po kikiriki cijenama, a Plenković i kompanija bi veselo zviždukali kako su spasili građane u još jednoj krizi. Nitko drugi nije reagirao na činjenicu da se za kuglicu sladoleda prodavalo plina koje prosječno hrvatsko kućanstvo potroši u 3,5 stoljeća. Stoljeća! Nothing to see here…
Plin, vino, Konzum – kako li je svijet mali!
Na drugo ključno pitanje – tko je kupovao HEP-ov jeftini plin, odgovore je opet dao HROTE, odnosno na samoj sjednici Odbora direktor te regulatorne agencije, Boris Abramović. Najveći udio je, dakako, pripao PPD-u (63 posto). Firmi koja je svojevremeno kreditirala HDZ. Čiji je vlasnik u isto vrijeme najveći pojedinačni dioničar Fortenove. Čiji Konzum, pak, prodaje vina s privatnog OPG-a državnog tajnika za energetiku u Ministarstvu gospodarstva, Ive Milatića. Kako li je svijet mali!
U ovom trenutku, dakle, na stolu imamo resornog državnog tajnika u majci svih sukoba interesa. Ministra s katedrom na Ekonomskom fakultetu kojem nije palo na pamet da bi ista razina ponude, uz smanjenu potražnju mogla rezultirati padom cijena plina. Predsjednika uprave HEP-a kojemu je to sve skupa, uključujući deset savršeno nepotrebnih milijuna eura manjka (koji su, eto, nekom sjeli kao lijep dobitak) uobičajen tok poslovanja, pa nije ni dizao veliku frku.
Sretne podudarnosti i sustav koji bazdi na korupciju
Imamo sustav koji je, pokazalo se, bizarno nekoordiniran, impregniran nedostatkom odgovornosti i toliko količinom nesposobnosti i koji, stoga, neizdrživo bazdi na korupciju. Vladu koja, eto, još analizira i institucije istrage koje rade svoj posao.
Osim epiloga, nedostaje još tek jedan detalj – identitet ultimativnog dobitnika, onog koji je plin kojeg je HEP platio 47,6 eura plaćao po jedan cent (nije PPD). A onda će se već nekako iščeprkati ima li i tu kakve police s vinima ili neke druge, sasvim sretne i slučajne podudarnosti.