Napad je najbolja obrana! Vojska Ruske Federacije pokušava povratiti momentum već ranije započetoj ofenzivi na istočnom dijelu ukrajinskog ratišta uz granicu Harkovske i Luganske oblasti.
Prema ukrajinskim izvorima, što je očito pretjerivanje, ruske snage broje oko 100.000 vojnika s 900 tenkova. Ruski vojni blogeri govore o koncentraciji 59.000 vojnika, 200 tenkova i oko 300 oklopnih vozila pješadije na dijelu fronta od Kupjanska do Kremine.
Teško je točno procijeniti stvarne brojke. Međutim, sigurno je da su ruske snage, napadajući u tri područja, uspjele ostvariti neke teritorijalne dobitke. Sjeverno od Kupjanska, kod mjesta Masjutivka ruske motorizirane snage navodno su uspjele preci i rijeku Oskil.
Ukrajinci su izgubili neke položaje
Za to nema neovisnih potvrda. Također, ruski izvori javljaju o koncentričnim ruskim napadima prema Kupjansku. U rajonu naselja Novoselivke, na središnjem dijelu fronta na istoku, Ukrajinci su izgubili neke položaje.
Međutim, nema naznaka o eksploataciji ruskih taktičkih uspjeha. Vjerojatni cilj je zauzimanje samog mjesta i izbijanje na rijeku Žerebec. Napadajući prema zapadu, na osi Kremina-Liman, s osloncem na Serebrjanske šume, ruske snage djelovale su ofenzivno u četiri divergentna smjera.
Najveći napredak ostvaren je na zapadnom smjeru. Prednje jedinice agresora uspjele su doći do prvih kuća u naselju Torske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Žestoki sukobi na obje strane
Ipak, ukrajinski branitelji, nakon prispjelih pojačanja uspjeli su potisnuti snage napadača dva kilometra istočno od sela. Obje strane javljaju o žestokim sukobima.
Koji su mogući ciljevi i potencijalni dosezi ruskih napada na istoku? Osnovni cilj nesumnjivo je iznuditi angažiranje ukrajinskih rezervi. Na taj način, mobilne ukrajinske snage koje bi mogle biti angažirane u južnom dijelu Donjecka i na zaporoškom frontu, ostale bi vezane na istoku.
Ujedno, ruski zapovjednici očito nastoje umanjiti učinak strategijske inicijative koju su Združene snage Ukrajine ponovo preuzele u lipnju. Većinu ukrajinskih snaga na ovom dijelu bojišnice čine postrojbe teritorijalne obrane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema naznaka većeg ruskog proboja
Linija fronta na ukrajinskoj strani relativno je slabo fortificirana. Kolačićima minskih polja zanemariva je u odnosu na Zaporožje. Također, većina ukrajinske suvremene i dalekometne artiljerije koncentrirana je oko borbenih rasporeda u Donjecku i Zaporožju.
Sve su to povoljni uvjeti za organizaciju i provođenje napadnih djelovanja oklopno-mehaniziranih snaga, koje u ovom slučaju predvodi ruska 4. gardijska tenkovska divizija. Eventualni ruski prodor zapadno, prema Limanu, izuzetno bi kompromitirao ukrajinske položaje na istočnom dijelu donjeckog fronta.
Prema dostupnim podacima, za sada nema naznaka o većem ruskom proboju prema zapadu. Naime, svaka veća koncentracija snaga ruskih oklopno-mehaniziranih snaga na otvorenom polju predstavlja izuzetno unosnu metu za djelovanje ukrajinske artiljerije “pametnim” protutenkovskim granatama kalibra od 155 milimetara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi su postavili jako puno mina
Kijev je dobio, i svakom prilikom koristi, najsuvremeniju protuoklopnu municiju, njemačke Smart i francusko-švedske 155 BONUS granate. Jedna granata sadrži dvije protuoklopne kumulativne bojeve glave koje, nakon što napuste kontejner, kruže iznad određenog područja te pomoću minijaturnog doppler-radara i infracrvenog senzora samostalno traže i uništavaju neprijateljski oklop na udaljenosti od 27,5 kilometara.
Na ostalom dijelu fronta, ukrajinske snage nastavljaju svoje napadne operacije koristeći potpuno drugu taktiku u odnosu na početak ofenzive. Umjesto oklopno-mehaniziranih jedinica, u napad se kreće za manjim skupinama pješadije potpomognutim inženjercima za čišćenje minskih polja.
Ruske snage prednju liniju obrane zasitile su minsko-eksplozivnim sredstvima znatno iznad standarda za rusku vojsku. Minska polja postavljena su po dubini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mine ograničavaju djelovanje
Procjenjuje se da je na jednom četvornom kilometru fronta “zasijano” čak 1500 protutenkovskih mina. Takva gustoća minskog-eksplozivnog zaprečivanja ima svoje prednosti, a i nedostatke.
U takvom okolišu djelovanje oklopno-mehaniziranih snaga u napadu ekstremno je ograničeno. Također, velika količina mina ograničava i protuudar ruskih snaga radi povrata izgubljenih položaja.
“Predoziranje” prednjih linija obrane s enormnom količinom mina za posljedicu ima znatno manju miniranu površinu narednih obrambenih položaja. Iz tih razloga, ruska strana grčevito nastoji vratiti izgubljene prednje linije u Zaporožju i Donjecku. Upravo u tim protuudarima ruske trupe trpe najveće gubitke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusija nema dovoljno vojnika
Minska polja predstavljaju stvarnu prepreku za napadača jedino ako se neposredno ili posredno čuvaju, to jest posakrivaju vatrom radi sprječavanja deminiranja. Okupator ne raspolaže dovoljnim brojem vojnika da bi “hermetički” pokrio cijeli front.
Iz tih razloga, ruska reakcija na brojne ukrajinske napade manjih skupina, na razini nasilnog izviđanja, jest nužan angažman njihove artiljerije. Takve reakcije za posljedicu imaju kontrabatiranje ukrajinskih topnika. Združene snage Ukrajine dobile su od Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država velik broj artiljerijskih radara.
U suradnji s bespilotnim letjelicama detektiraju ruske vatrene položaje s preciznošću od jednog metra. Ostalo je stvar rutinskog unošenja koordinata cilja u rakete M30A1, koje lansira HIMARS, ili granate M982 Excalibur koje ispaljuje svaka suvremena haubica, kalibra od 155 milimetara, zapadnog porijekla.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinska uspješna nova taktika
Promjenom taktike Ukrajinci su potpuno okrenuli početni negativan trend gubitaka u svoju korist. Međutim, ono što mnogi zanemaruju jest sistematično i uspješno uništavanje ruskih zapovjednih mjesta, pozadinskih skladišta goriva i streljiva te logističke infrastrukture.
Svakim danom stižu nedvojbene potvrde dobrog djelovanja ukrajinske obavještajne zajednice, moći suvremenog zapadnog naoružanja i umjetnosti njegove primjene od strane Združenih snaga Ukrajine
Nedavna likvidacija generala Olega Jurjeviča Cokova, zamjenika zapovjednika ruskog Južnog vojnog okruga, najbolji je dokaz tome. Britanske rakete Storm Shadow ispaljene s ukrajinskih aviona pogodile su i uništile hotel u koji je general smjestio svoje zapovjedništvo.
Za Ruse nema sigurnoga mjesta
Lokacija zapovjednog mjesta, u lučkom gradu Berdjansku na obali Azovskog mora, kao i kretanje generala očito za Ukrajince nisu bili tajna. Nedugo poslije, 16. srpnja, zapadno od Luganska, uništeno je rusko skladište raketa smješteno u napuštenom rudniku. Opet Storm Shadow.
I tako iz dana u dan ruska operativna dubina trpi po nekoliko udara. Ruski okupatori više nemaju niti jednog sigurnog mjesta gdje bi se mogli sakriti na okupiranom teritoriju Ukrajine.
U tu shemu uklapa se i ponovni, uspješni napad na most koji povezuje Krim s kopnenim dijelom Ruske Federacije. Krimski most predstavlja apsolutno najvredniji strategijski objekt koji izravno utječe na tijek i sudbinu cjelokupne ruske “specijalne vojne operacije”. Branjen je višeslojnom obranom od napada iz zraka, s kopna i mora.
Važnost Krimskog mosta za logistiku
Kako su Združene snage Ukrajine ponovo uspjele osramotiti moćnu Vojsku Ruske Federacije? Ponovni prekid cestovnog prometa preko “ponosa integracije okupiranih područja”, nesumnjivo dodatno komplicira rusku logistiku na Krimu i u Zaporožju. Dvije eksplozije, prva u 03:00 a druga 20 minuta kasnije udarile su ruke na Krimskom mostu kao grom iz vedra neba. Jedan trak je srušen, a drugi teško oštećen na cestovnom dijelu mosta.
Željeznički dio mosta ima mnogo veći značaj za rusku vojnu logistiku. Zbog čega se nije išlo na rušenje tog dijela mosta vjerojatno znaju samo Ukrajinci. Za sada se zna da je eksplozija izvršena ispod mosta uz jedan od nosećih pilona.
Dakle, napad iz zraka otpada kao varijanta izvedbe. Diverzantski upad malo je vjerojatan. Velika količina korištenog eksploziva nije primjerena osobnoj prtljazi pojedinca. Zbog toga se upotreba pomorskog drona nameće kao najvjerojatnija opcija.
Ruski dronovi kompliciraju stvar
Ukrajinci su razvili nekoliko prototipova površinskih i podvodnih morskih dronova. Brzi pomorski dronovi, izrađeni na bazi skutera na vodi, malo su vjerojatni. Procjena je da je korišteno, kod svake pojedinačne eksplozije, oko pola tone eksploziva.
Takav teret daleko nadmašuje nosivost jet-ski izvedbe drona. Rusi su još isti dan objavili navodni satelitski snimak četiri pomorska drona kako tijekom noći, uz obalu Krima, plove prema istoku. Tipično. Sad imaju razlog za reći da je sustav na vrijeme otkrio napadače, ali su zakazali neodgovorni pojedinci.
Ipak, stvar se dodatno zakomplicirala kad je procurila informacija da je jedan od dronova došao iz Azovskog mora, čije su obale i površina pod potpunom ruskom kontrolom.
Očekivao se napad iz zraka
U tom slučaju, dron je lansiran s nekog od brodova koji su ušli u Azovsko more ili je neki od brodova, prilikom uplovljavanja u zatvoreno more, poslužio kao maska za prikriveni ulazak ukrajinskog pomorskog drona. Svemu je prethodila tipična maskirovka.
Prema mostu su povremeno lansirane balističke rekete kako bi se pažnja usredotočila na moguće napade iz zraka. Za su tu svrhu korištene su prastare modificirane protuzrakoplovne rakete S-200.
Učestala uporaba krstarećih raketa Storm Shadow po ciljevima na obalama Azovskog mora dodatno je pojačavala uvjerenje o mogućem napadu iz zraka. Još nitko nema odgovor na koji su način Ukrajinci uspjeli, s udaljenosti od 600 kilometara, morskim putem dopremiti i detonirati tonu eksploziva.
Prst u oko za Šojgua i Putina
Mnogo pitanja, a malo odgovora za rusku stranu. Još jedna akcija vrijedna poštovanja koja je uspješno integrirala obavještajne, operativne i tehničke kapacitete “izmišljene nacije”. Prepad na Krimski most, koji je uključivao relativno mali broj ljudi, postigao je strategijski učinak na bojnom polju.
Pored toga, to je i politički “prst u oko” za nesposobnog ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, a posredno i za samog vrhovnog zapovjednika Vojske Ruske Federacije Vladimira Putina.
Gubitak šest tenkova Leopard 2 i 35 borbenih vozila pješadije M2A2 Bradley ne mijenja činjenicu da se Ruska Federacija mora braniti od Moskve pa do Krasnodarskog kraja.
Prst u oko nesposobnom Šojguu i uzdrmanom Putinu. Kako su Ukrajinci uspjeli izvesti već drugu sabotažu Krimskog mosta
Prepad na Krimski most postigao je strategijski učinak na bojnom polju
Mnogo pitanja, a malo odgovara za rusku stranu. Još jedna akcija, vrijedna poštovanja, koja je uspješno integrirala obavještajne, operativne i tehničke kapacitete "izmišljene nacije"
Napad je najbolja obrana! Vojska Ruske Federacije pokušava povratiti momentum već ranije započetoj ofenzivi na istočnom dijelu ukrajinskog ratišta uz granicu Harkovske i Luganske oblasti.
Prema ukrajinskim izvorima, što je očito pretjerivanje, ruske snage broje oko 100.000 vojnika s 900 tenkova. Ruski vojni blogeri govore o koncentraciji 59.000 vojnika, 200 tenkova i oko 300 oklopnih vozila pješadije na dijelu fronta od Kupjanska do Kremine.
Teško je točno procijeniti stvarne brojke. Međutim, sigurno je da su ruske snage, napadajući u tri područja, uspjele ostvariti neke teritorijalne dobitke. Sjeverno od Kupjanska, kod mjesta Masjutivka ruske motorizirane snage navodno su uspjele preci i rijeku Oskil.
Ukrajinci su izgubili neke položaje
Za to nema neovisnih potvrda. Također, ruski izvori javljaju o koncentričnim ruskim napadima prema Kupjansku. U rajonu naselja Novoselivke, na središnjem dijelu fronta na istoku, Ukrajinci su izgubili neke položaje.
Međutim, nema naznaka o eksploataciji ruskih taktičkih uspjeha. Vjerojatni cilj je zauzimanje samog mjesta i izbijanje na rijeku Žerebec. Napadajući prema zapadu, na osi Kremina-Liman, s osloncem na Serebrjanske šume, ruske snage djelovale su ofenzivno u četiri divergentna smjera.
Najveći napredak ostvaren je na zapadnom smjeru. Prednje jedinice agresora uspjele su doći do prvih kuća u naselju Torske.
Žestoki sukobi na obje strane
Ipak, ukrajinski branitelji, nakon prispjelih pojačanja uspjeli su potisnuti snage napadača dva kilometra istočno od sela. Obje strane javljaju o žestokim sukobima.
Koji su mogući ciljevi i potencijalni dosezi ruskih napada na istoku? Osnovni cilj nesumnjivo je iznuditi angažiranje ukrajinskih rezervi. Na taj način, mobilne ukrajinske snage koje bi mogle biti angažirane u južnom dijelu Donjecka i na zaporoškom frontu, ostale bi vezane na istoku.
Ujedno, ruski zapovjednici očito nastoje umanjiti učinak strategijske inicijative koju su Združene snage Ukrajine ponovo preuzele u lipnju. Većinu ukrajinskih snaga na ovom dijelu bojišnice čine postrojbe teritorijalne obrane.
Nema naznaka većeg ruskog proboja
Linija fronta na ukrajinskoj strani relativno je slabo fortificirana. Kolačićima minskih polja zanemariva je u odnosu na Zaporožje. Također, većina ukrajinske suvremene i dalekometne artiljerije koncentrirana je oko borbenih rasporeda u Donjecku i Zaporožju.
Sve su to povoljni uvjeti za organizaciju i provođenje napadnih djelovanja oklopno-mehaniziranih snaga, koje u ovom slučaju predvodi ruska 4. gardijska tenkovska divizija. Eventualni ruski prodor zapadno, prema Limanu, izuzetno bi kompromitirao ukrajinske položaje na istočnom dijelu donjeckog fronta.
Prema dostupnim podacima, za sada nema naznaka o većem ruskom proboju prema zapadu. Naime, svaka veća koncentracija snaga ruskih oklopno-mehaniziranih snaga na otvorenom polju predstavlja izuzetno unosnu metu za djelovanje ukrajinske artiljerije “pametnim” protutenkovskim granatama kalibra od 155 milimetara.
Rusi su postavili jako puno mina
Kijev je dobio, i svakom prilikom koristi, najsuvremeniju protuoklopnu municiju, njemačke Smart i francusko-švedske 155 BONUS granate. Jedna granata sadrži dvije protuoklopne kumulativne bojeve glave koje, nakon što napuste kontejner, kruže iznad određenog područja te pomoću minijaturnog doppler-radara i infracrvenog senzora samostalno traže i uništavaju neprijateljski oklop na udaljenosti od 27,5 kilometara.
Na ostalom dijelu fronta, ukrajinske snage nastavljaju svoje napadne operacije koristeći potpuno drugu taktiku u odnosu na početak ofenzive. Umjesto oklopno-mehaniziranih jedinica, u napad se kreće za manjim skupinama pješadije potpomognutim inženjercima za čišćenje minskih polja.
Ruske snage prednju liniju obrane zasitile su minsko-eksplozivnim sredstvima znatno iznad standarda za rusku vojsku. Minska polja postavljena su po dubini.
Mine ograničavaju djelovanje
Procjenjuje se da je na jednom četvornom kilometru fronta “zasijano” čak 1500 protutenkovskih mina. Takva gustoća minskog-eksplozivnog zaprečivanja ima svoje prednosti, a i nedostatke.
U takvom okolišu djelovanje oklopno-mehaniziranih snaga u napadu ekstremno je ograničeno. Također, velika količina mina ograničava i protuudar ruskih snaga radi povrata izgubljenih položaja.
“Predoziranje” prednjih linija obrane s enormnom količinom mina za posljedicu ima znatno manju miniranu površinu narednih obrambenih položaja. Iz tih razloga, ruska strana grčevito nastoji vratiti izgubljene prednje linije u Zaporožju i Donjecku. Upravo u tim protuudarima ruske trupe trpe najveće gubitke.
Rusija nema dovoljno vojnika
Minska polja predstavljaju stvarnu prepreku za napadača jedino ako se neposredno ili posredno čuvaju, to jest posakrivaju vatrom radi sprječavanja deminiranja. Okupator ne raspolaže dovoljnim brojem vojnika da bi “hermetički” pokrio cijeli front.
Iz tih razloga, ruska reakcija na brojne ukrajinske napade manjih skupina, na razini nasilnog izviđanja, jest nužan angažman njihove artiljerije. Takve reakcije za posljedicu imaju kontrabatiranje ukrajinskih topnika. Združene snage Ukrajine dobile su od Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država velik broj artiljerijskih radara.
U suradnji s bespilotnim letjelicama detektiraju ruske vatrene položaje s preciznošću od jednog metra. Ostalo je stvar rutinskog unošenja koordinata cilja u rakete M30A1, koje lansira HIMARS, ili granate M982 Excalibur koje ispaljuje svaka suvremena haubica, kalibra od 155 milimetara, zapadnog porijekla.
Ukrajinska uspješna nova taktika
Promjenom taktike Ukrajinci su potpuno okrenuli početni negativan trend gubitaka u svoju korist. Međutim, ono što mnogi zanemaruju jest sistematično i uspješno uništavanje ruskih zapovjednih mjesta, pozadinskih skladišta goriva i streljiva te logističke infrastrukture.
Svakim danom stižu nedvojbene potvrde dobrog djelovanja ukrajinske obavještajne zajednice, moći suvremenog zapadnog naoružanja i umjetnosti njegove primjene od strane Združenih snaga Ukrajine
Nedavna likvidacija generala Olega Jurjeviča Cokova, zamjenika zapovjednika ruskog Južnog vojnog okruga, najbolji je dokaz tome. Britanske rakete Storm Shadow ispaljene s ukrajinskih aviona pogodile su i uništile hotel u koji je general smjestio svoje zapovjedništvo.
Za Ruse nema sigurnoga mjesta
Lokacija zapovjednog mjesta, u lučkom gradu Berdjansku na obali Azovskog mora, kao i kretanje generala očito za Ukrajince nisu bili tajna. Nedugo poslije, 16. srpnja, zapadno od Luganska, uništeno je rusko skladište raketa smješteno u napuštenom rudniku. Opet Storm Shadow.
I tako iz dana u dan ruska operativna dubina trpi po nekoliko udara. Ruski okupatori više nemaju niti jednog sigurnog mjesta gdje bi se mogli sakriti na okupiranom teritoriju Ukrajine.
U tu shemu uklapa se i ponovni, uspješni napad na most koji povezuje Krim s kopnenim dijelom Ruske Federacije. Krimski most predstavlja apsolutno najvredniji strategijski objekt koji izravno utječe na tijek i sudbinu cjelokupne ruske “specijalne vojne operacije”. Branjen je višeslojnom obranom od napada iz zraka, s kopna i mora.
Važnost Krimskog mosta za logistiku
Kako su Združene snage Ukrajine ponovo uspjele osramotiti moćnu Vojsku Ruske Federacije? Ponovni prekid cestovnog prometa preko “ponosa integracije okupiranih područja”, nesumnjivo dodatno komplicira rusku logistiku na Krimu i u Zaporožju. Dvije eksplozije, prva u 03:00 a druga 20 minuta kasnije udarile su ruke na Krimskom mostu kao grom iz vedra neba. Jedan trak je srušen, a drugi teško oštećen na cestovnom dijelu mosta.
Željeznički dio mosta ima mnogo veći značaj za rusku vojnu logistiku. Zbog čega se nije išlo na rušenje tog dijela mosta vjerojatno znaju samo Ukrajinci. Za sada se zna da je eksplozija izvršena ispod mosta uz jedan od nosećih pilona.
Dakle, napad iz zraka otpada kao varijanta izvedbe. Diverzantski upad malo je vjerojatan. Velika količina korištenog eksploziva nije primjerena osobnoj prtljazi pojedinca. Zbog toga se upotreba pomorskog drona nameće kao najvjerojatnija opcija.
Ruski dronovi kompliciraju stvar
Ukrajinci su razvili nekoliko prototipova površinskih i podvodnih morskih dronova. Brzi pomorski dronovi, izrađeni na bazi skutera na vodi, malo su vjerojatni. Procjena je da je korišteno, kod svake pojedinačne eksplozije, oko pola tone eksploziva.
Takav teret daleko nadmašuje nosivost jet-ski izvedbe drona. Rusi su još isti dan objavili navodni satelitski snimak četiri pomorska drona kako tijekom noći, uz obalu Krima, plove prema istoku. Tipično. Sad imaju razlog za reći da je sustav na vrijeme otkrio napadače, ali su zakazali neodgovorni pojedinci.
Ipak, stvar se dodatno zakomplicirala kad je procurila informacija da je jedan od dronova došao iz Azovskog mora, čije su obale i površina pod potpunom ruskom kontrolom.
Očekivao se napad iz zraka
U tom slučaju, dron je lansiran s nekog od brodova koji su ušli u Azovsko more ili je neki od brodova, prilikom uplovljavanja u zatvoreno more, poslužio kao maska za prikriveni ulazak ukrajinskog pomorskog drona. Svemu je prethodila tipična maskirovka.
Prema mostu su povremeno lansirane balističke rekete kako bi se pažnja usredotočila na moguće napade iz zraka. Za su tu svrhu korištene su prastare modificirane protuzrakoplovne rakete S-200.
Učestala uporaba krstarećih raketa Storm Shadow po ciljevima na obalama Azovskog mora dodatno je pojačavala uvjerenje o mogućem napadu iz zraka. Još nitko nema odgovor na koji su način Ukrajinci uspjeli, s udaljenosti od 600 kilometara, morskim putem dopremiti i detonirati tonu eksploziva.
Prst u oko za Šojgua i Putina
Mnogo pitanja, a malo odgovora za rusku stranu. Još jedna akcija vrijedna poštovanja koja je uspješno integrirala obavještajne, operativne i tehničke kapacitete “izmišljene nacije”. Prepad na Krimski most, koji je uključivao relativno mali broj ljudi, postigao je strategijski učinak na bojnom polju.
Pored toga, to je i politički “prst u oko” za nesposobnog ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, a posredno i za samog vrhovnog zapovjednika Vojske Ruske Federacije Vladimira Putina.
Gubitak šest tenkova Leopard 2 i 35 borbenih vozila pješadije M2A2 Bradley ne mijenja činjenicu da se Ruska Federacija mora braniti od Moskve pa do Krasnodarskog kraja.