Sjevernokorejski diktator doputovao je oklopnim vlakom na kozmodrom Vostočni u dalekoistočnu Amursku oblast. Glavna tema razgovora, kako je objavljeno, bila je vojna pomoć Sjeverne Koreje ruskoj invaziji na Ukrajinu. Tople riječi dobrodošlice i Kimova verbalna podrška imperijalističkoj politici Moskve još uvijek ne otkrivaju cijenu koju će Rusija morati platiti za prijeko potrebnu pomoć u ratnom materijalu.
Kako se Putinova trodnevna „Specijalna vojna operacija“ u susjedstvu produžila na više od godinu i pol dana, sve je očitije da ruska vojna industrija nije u stanju zadovoljiti apetite ruskog vojnog stroja za ratnim materijalom. Domaća namjenska proizvodnja nije u stanju pokriti gubitke u suvremenoj vojnoj tehnici i potrošnji streljiva. Iz tih razloga Moskva mora tražiti druge izvore opskrbljivanja izvan granica Ruske Federacije.
Putin je prvo žicao Iran
Prvu obilniju stranu pomoć predsjednik Ruske Federacije „nažicao“ je od vrhovnog vođe Islamske Republike Iran, ajatolaha Alija Hameneija. U zamjenu za isporuku višenamjenskih borbenih aviona tipa Suhoj Su-35, iz Irana su nabavljeni uglavnom dronovi. U Rusiju je stiglo nešto malo izvidničkih bespilotnih letjelica, dok se većina pomoći Islamske Republike Iran odnosila na dronove-kamikaze velikog doleta Shahed-132/136.
Radilo se o tehnološkom i tehničkom deficitu ruske vojne industrije koja nije razvila napadne dronove sposobne za djelovanje duboko u neprijateljskoj pozadini. To je trebala činiti slavna ruska avijacija koja se baš i nije pokazala nekom neovisnom borbenom silom.
Interventni uvoz iz Irana, a kasnije i domaća proizvodnja po licenci, zadaje dosta muke ukrajinskoj protuzračnoj obrani. Ipak, dronovi Shahed 136, koji se u Rusiji proizvode pod nazivom Geran-2, nisu igrali niti će igrati presudnu ulogu u ratnim djelovanjima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusija ima deficit granata
Međutim, stvar sa Sjevernom Korejom vrlo je ozbiljnija. Vojska Ruske Federacije u značajnom je deficitu s granatama za haubice, kalibra od 152 milimetra. Nedostaju i projektili za višecijevne bacače raketa kalibra od 122 milimetra. Daljnje topljenje ruskih zaliha streljiva velikog kalibra nedvojbeno bi imalo ozbiljan negativan utjecaj na borbenu sposobnost ruske okupacijske armade u Ukrajini.
Presudan značaj, cijevne i raketne artiljerije, u dosadašnjim borbama u Ukrajini, više je nego evidentan. Od ukupnog broja žrtava, 70 posto otpada na djelovanje artiljerije. Na vrhuncu intenziteta napadnih operacija, sredinom 2022., ruska strana ispucavala je do 60.000 granata velikog kalibra dnevno. Na mjesečnoj razini to je nevjerojatnih 1,8 milijuna projektila. Današnja potrošnja ruskih topnika dostiže tek četvrtinu ispaljenih projektila iz najboljih dana.
U 2023. prosječna ruska potrošnja granata velikog kalibra iznosi „tek“ 440.000 komada na mjesec. Zapadne procjene ruskih proizvodnih kapaciteta granata kalibra od 152 milimetra značajno variraju – od 20.000 do 90.000 na mjesec. Prema ruskom blogeru, mjesečna proizvodnja iznosi 58.000 komada. Sa skladišta mjesečno se reparira i za borbu isporuči još dodatnih 141.000 granata iz sovjetskog vremena. U prosjeku, to je svega 6600 granata na dan, što je znatno manje od tekuće dnevne potrošnje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajina nema toliko teškog streljiva
Nisu sve granate koje dospiju na bojište ispravne za upotrebu. Od streljiva kalibra od 152 milimetra, iz vremena bivšeg SSSR-a, od 10 do 30 posto ne eksplodira nakon udara. Na brzinu provedena reparacija streljiva, koje na skladištu stoji preko 40 godina, očigledno ne dostiže potrebne tehničke standarde.
Ukrajinska strana ne raspolaže tolikom količinom streljiva teškog kalibra. Prema službenim podacima iz ožujka ove godine, ukrajinski topnici ispale u prosjeku 115.000 granata kalibra od 155 milimetara na mjesec. Kapacitet ispaljenja njihovog topništva zapadnog porijekla iznosi 594.000 granata istog kalibra za jedan mjesec. Dakle, u ožujku ove godine, zbog ograničene isporuke, oko 80 posto teoretskog kapaciteta zapadnih artiljerijskih sustava ostalo je neiskorišteno.
Ove brojke su očito napuhavane od strane ukrajinskih službenika kako bi se pojačala opskrba. Vrlo jednostavno, od oko 300 haubica koje su dobili sa Zapada, najmanje jedna trećina nalazi se na popravku ili remontu. Dakle, stvarni kapacitet ukrajinskog topništva ne prelazi ispaljenih 360.000 granata kalibra od 152 milimetra na mjesec.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zapad ima male zalihe streljiva
Većina pomoći u topničkom streljivu za topove kalibra od 155 milimetara dolazila je sa skladišta zapadnih zemalja. Ukrajinski rat razotkrio je gorku istinu kako su zemlje, članice NATO saveza, imale vrlo male zalihe streljiva za tešku artiljeriju. Uz Veliku Britaniju i Norvešku, svega 12 država Europske unije ima sposobnosti proizvodnje granata kalibra od 155 milimetara.
Cijela EU trenutno proizvodi 55.000 komada na mjesec. Od tog broja samo njemački Rheinmetall mjesečno izbaci 37.500 granata od 155 milimetara. Ciljana mjesečna proizvodnja EU je 86.000 komada. Sjedinjene Države u travnju iduće godine planiraju imati proizvodnju od 80.000 granata na mjesec.
Uz podršku ostalih partnera, Ukrajini će se tijekom 2024. isporučivati mjesečno preko 180.000 granata velikog kalibra. Za sada manjak razornih granata kalibra od 155 milimetara nadomješten je dostavom kazetnog streljiva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinski artiljerci su učinkovitiji
Iako trenutno ruska strana ispaljuje četiri puta više granata od Ukrajinaca, ukrajinski artiljerci ostvarili su balans, a na pojedinim dijelovima fronta su nadjačali ruske topnike. Razlog je vrlo jednostavan. Ukrajinsko topništvo koristi prednosti zapadne tehnike i tehnologije zbog čega postiže znatno veću učinkovitost topničke vatre. To znači da s istom količinom ispaljenih granata ostvaruje veći razarajući učinak.
Haubice zapadnog porijekla imaju veći domet i postižu bolju preciznost. Također, njihove topničke cijevi dokazale su znatno veću trajnost od teoretski deklarirane. Izdržljivost cijevi američke vučne haubice M777 procijenjena je na 2500 ispaljenja prije remonta. U stvarnim uvjetima bez problema izdrži 10.000 ispaljenja prije nego što je potrebno mijenjati cijev.
Njemačke samohodne haubice PzH2000 trebale bi u radionu, zbog promjene cijevi, nakon 4500 ispaljenja. Na bojištu je zabilježena fantastična izdržljivost jedne samohotke koje je išla na remont tek nakon ispaljenih 20.000 projektila. Ipak, 50 posto PzH2000 nalazi se stalno u radioni zbog drugih tehničkih problema.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinska ‘shoot-and-scoot’ taktika
Ukrajina je od zapadnih saveznika dobila izuzetno sofisticirane artiljerijske doppler radare. Pomoću njih, i uz suradnju dronova, vrlo brzo, gotovo u realnom vremenu, detektiraju koordinate s kojih Rusi otvaraju vatru. To im omogućava vrlo efikasno kontrabatiranje. Pred početak ofenzive Ukrajinci su gubili jednu za uništene tri ruske haubice. Od kad je počela ofenziva taj je odnos povećan na rusku štetu.
Sada Rusi gube četiri artiljerijska oružja, a stignu neutralizirati samo jedno ukrajinsko. Dobra koordinacija svih segmenata artiljerije, i velika pokretljivost topničkih sustava, omogućava Ukrajincima primjenu „shoot-and-scoot“ taktike. Nakon nekoliko ispaljenih zrna, žurno se mijenja pozicija tako da ruska protuartiljerijska vatra, ako i otkriju lokaciju ispaljenja, udara u prazno.
Posebna prednost Ukrajinaca je upotreba pametnih artiljerijskih projektila. Nesumnjivo najpoznatiji je satelitski navođeni projektil M982 Excalibur. Jedna granata stoji oko 100.000 američkih dolara. Zbog izuzetne preciznosti zamjenjuje 10 do 50 klasičnih grana kalibra od 155 milimetara kao što je M795. Cijena jednog projektila M795, zavisno od tipa, iznosi od 500 do 3000 dolara po komadu. Računa se da je, samo od Amerikanaca, Ukrajina dobila 3000 do 5000 granata M982 Excalibur.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Proizvodnja satelitski navođenih raketa
Ruska strana raspolaže s “pametnim” projektilima kalibra od 152 milimetra tipa 2K25 Krasnopol. Ruske pametne granate koriste lasersko poluaktivno samonavođenje na cilj. To znači da dron, ili operator sa zemlje, mora laserom označiti cilj na koji se navodi projektil.
Prvo, ruska vojska ima na raspolaganju jako malo projektila 2K25 Krasnopol. Drugo, ograničen je broj bespilotnih letjelica kao i zemaljskih uređaja za markiranje cilja. I konačno, sustav je kompleksan za upotrebu jer zahtijeva stalnu koordinaciju i vezu operatora koji upravlja laserom i topničke posade.
Dobre vijesti za Ukrajince stižu iz Lockheed Martina. Godišnju proizvodnju satelitski navođenih raketa GMLRS, koje koristiti višecijevni bacač raketa HIMARS, uspjeli su podići s 5000 na 10.000. To znači da će svaki od 30 isporučenih HIMARS-a imati na raspolaganju oko 300 GMLRS-a na mjesec. Upravo HIMARS igra ključnu ulogu u uništavanju ruske artiljerije.
Rusija mora tražiti nova rješenja
Još nepotvrđena vijest o isporuci taktičkih balističkih projektila MGM-140 ATACMS, vjerojatan je odgovor na novu eskalaciju. Naime, Rusi su na granice s Ukrajinom rasporedili 46 lansera tipa Iskander. Svaki lanser može nositi dvije rekete. To znači da će u jednom salvu Rusi moći ispaliti 92 taktička balistička projektila Iskander-M prema Ukrajini.
Hoće li to potaknuti i američku suglasnost za upotrebu njihovog oružja i na teritoriju Ruske Federacije, još se ne zna. Rakete MGM-140 ATACMS, zavisno od varijante, imaju domet do 500 kilometara i mogle bi se upotrijebiti za neutralizaciju najnovije ruske prijetnje, lansere tipa Iskander.
U svakom slučaju, ukoliko ne osigura stalan i masivan dotok artiljerijskog streljiva svojim trupama, ruska borbena sposobnost u Ukrajini drastično će se urušiti. Za razliku od Ukrajinca, koji imaju osiguranu stalnu pomoć sa Zapada, Rusija mora tražiti nova rješenja.
Sjeverna Koreja nudi samo granate
Indija i Kina, koje imaju ogromne zalihe streljiva ruskog kalibra, za sada ne pokazuju namjeru vojno pomagati Rusiji. Iz tih razloga Sjeverna Koreja, koja ima napunjena velika artiljerijska skladišta, jedini je mogući izbor koji bi mogao osigurati redovito i masovno snabdijevanje Vojske Ruske Federacije topničkim streljivom.
Očito posjet ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua Sjevernoj Koreji, u srpnju ove godine, nije dao rezultate pa se pitanje mora rješavati na najvišem nivou. Nema sumnje da će Pjongjang odrediti vrlo visoku cijenu za svoju vojnu pomoć.
Ipak, osim količine granata Sjeverna Koreja nema ponuditi mnogo više. Njihove rakete za višecijevni bacač raketa BM-21 Grad, kalibra od 122 milimetra, pokazale su se vrlo loše kvalitete i po pitanju dometa i preciznosti. Teško da će uspjeti preokrenuti sadašnji trend postupnog preuzimanja dominacije ukrajinske artiljerije.
Putin je doveo Rusiju u poziciju da ovisi o inferiornoj Sjevernoj Koreji. A postoji i drugi, mnogo ozbiljniji problem
Nema sumnje da će Pjongjang odrediti vrlo visoku cijenu za svoju vojnu pomoć
Ipak, osim količine granata Sjeverna Koreja nema ponuditi mnogo više. Njihove rakete za višecijevni bacač raketa BM-21 Grad, kalibra od 122 milimetra, pokazale su se vrlo loše kvalitete i po pitanju dometa i preciznosti. Teško da će uspjeti preokrenuti sadašnji trend postupnog preuzimanja dominacije ukrajinske artiljerije.
Gospodar Kremlja i vladar cijele Rusije, Vladimir Vladimirovič Putin doveo je sebe, i svoju zemlju, u položaj ovisnika o vojnoj pomoći daleko manjih – politički, gospodarski i vojno – i inferiornijih država. U srijedu se predsjednik Putin susreo i s vrhovnim vođom Demokratske Republike Sjeverne Koreje, Kim Jong-Unom.
Sjevernokorejski diktator doputovao je oklopnim vlakom na kozmodrom Vostočni u dalekoistočnu Amursku oblast. Glavna tema razgovora, kako je objavljeno, bila je vojna pomoć Sjeverne Koreje ruskoj invaziji na Ukrajinu. Tople riječi dobrodošlice i Kimova verbalna podrška imperijalističkoj politici Moskve još uvijek ne otkrivaju cijenu koju će Rusija morati platiti za prijeko potrebnu pomoć u ratnom materijalu.
Kako se Putinova trodnevna „Specijalna vojna operacija“ u susjedstvu produžila na više od godinu i pol dana, sve je očitije da ruska vojna industrija nije u stanju zadovoljiti apetite ruskog vojnog stroja za ratnim materijalom. Domaća namjenska proizvodnja nije u stanju pokriti gubitke u suvremenoj vojnoj tehnici i potrošnji streljiva. Iz tih razloga Moskva mora tražiti druge izvore opskrbljivanja izvan granica Ruske Federacije.
Putin je prvo žicao Iran
Prvu obilniju stranu pomoć predsjednik Ruske Federacije „nažicao“ je od vrhovnog vođe Islamske Republike Iran, ajatolaha Alija Hameneija. U zamjenu za isporuku višenamjenskih borbenih aviona tipa Suhoj Su-35, iz Irana su nabavljeni uglavnom dronovi. U Rusiju je stiglo nešto malo izvidničkih bespilotnih letjelica, dok se većina pomoći Islamske Republike Iran odnosila na dronove-kamikaze velikog doleta Shahed-132/136.
Radilo se o tehnološkom i tehničkom deficitu ruske vojne industrije koja nije razvila napadne dronove sposobne za djelovanje duboko u neprijateljskoj pozadini. To je trebala činiti slavna ruska avijacija koja se baš i nije pokazala nekom neovisnom borbenom silom.
Interventni uvoz iz Irana, a kasnije i domaća proizvodnja po licenci, zadaje dosta muke ukrajinskoj protuzračnoj obrani. Ipak, dronovi Shahed 136, koji se u Rusiji proizvode pod nazivom Geran-2, nisu igrali niti će igrati presudnu ulogu u ratnim djelovanjima.
Rusija ima deficit granata
Međutim, stvar sa Sjevernom Korejom vrlo je ozbiljnija. Vojska Ruske Federacije u značajnom je deficitu s granatama za haubice, kalibra od 152 milimetra. Nedostaju i projektili za višecijevne bacače raketa kalibra od 122 milimetra. Daljnje topljenje ruskih zaliha streljiva velikog kalibra nedvojbeno bi imalo ozbiljan negativan utjecaj na borbenu sposobnost ruske okupacijske armade u Ukrajini.
Presudan značaj, cijevne i raketne artiljerije, u dosadašnjim borbama u Ukrajini, više je nego evidentan. Od ukupnog broja žrtava, 70 posto otpada na djelovanje artiljerije. Na vrhuncu intenziteta napadnih operacija, sredinom 2022., ruska strana ispucavala je do 60.000 granata velikog kalibra dnevno. Na mjesečnoj razini to je nevjerojatnih 1,8 milijuna projektila. Današnja potrošnja ruskih topnika dostiže tek četvrtinu ispaljenih projektila iz najboljih dana.
U 2023. prosječna ruska potrošnja granata velikog kalibra iznosi „tek“ 440.000 komada na mjesec. Zapadne procjene ruskih proizvodnih kapaciteta granata kalibra od 152 milimetra značajno variraju – od 20.000 do 90.000 na mjesec. Prema ruskom blogeru, mjesečna proizvodnja iznosi 58.000 komada. Sa skladišta mjesečno se reparira i za borbu isporuči još dodatnih 141.000 granata iz sovjetskog vremena. U prosjeku, to je svega 6600 granata na dan, što je znatno manje od tekuće dnevne potrošnje.
Ukrajina nema toliko teškog streljiva
Nisu sve granate koje dospiju na bojište ispravne za upotrebu. Od streljiva kalibra od 152 milimetra, iz vremena bivšeg SSSR-a, od 10 do 30 posto ne eksplodira nakon udara. Na brzinu provedena reparacija streljiva, koje na skladištu stoji preko 40 godina, očigledno ne dostiže potrebne tehničke standarde.
Ukrajinska strana ne raspolaže tolikom količinom streljiva teškog kalibra. Prema službenim podacima iz ožujka ove godine, ukrajinski topnici ispale u prosjeku 115.000 granata kalibra od 155 milimetara na mjesec. Kapacitet ispaljenja njihovog topništva zapadnog porijekla iznosi 594.000 granata istog kalibra za jedan mjesec. Dakle, u ožujku ove godine, zbog ograničene isporuke, oko 80 posto teoretskog kapaciteta zapadnih artiljerijskih sustava ostalo je neiskorišteno.
Ove brojke su očito napuhavane od strane ukrajinskih službenika kako bi se pojačala opskrba. Vrlo jednostavno, od oko 300 haubica koje su dobili sa Zapada, najmanje jedna trećina nalazi se na popravku ili remontu. Dakle, stvarni kapacitet ukrajinskog topništva ne prelazi ispaljenih 360.000 granata kalibra od 152 milimetra na mjesec.
Zapad ima male zalihe streljiva
Većina pomoći u topničkom streljivu za topove kalibra od 155 milimetara dolazila je sa skladišta zapadnih zemalja. Ukrajinski rat razotkrio je gorku istinu kako su zemlje, članice NATO saveza, imale vrlo male zalihe streljiva za tešku artiljeriju. Uz Veliku Britaniju i Norvešku, svega 12 država Europske unije ima sposobnosti proizvodnje granata kalibra od 155 milimetara.
Cijela EU trenutno proizvodi 55.000 komada na mjesec. Od tog broja samo njemački Rheinmetall mjesečno izbaci 37.500 granata od 155 milimetara. Ciljana mjesečna proizvodnja EU je 86.000 komada. Sjedinjene Države u travnju iduće godine planiraju imati proizvodnju od 80.000 granata na mjesec.
Uz podršku ostalih partnera, Ukrajini će se tijekom 2024. isporučivati mjesečno preko 180.000 granata velikog kalibra. Za sada manjak razornih granata kalibra od 155 milimetara nadomješten je dostavom kazetnog streljiva.
Ukrajinski artiljerci su učinkovitiji
Iako trenutno ruska strana ispaljuje četiri puta više granata od Ukrajinaca, ukrajinski artiljerci ostvarili su balans, a na pojedinim dijelovima fronta su nadjačali ruske topnike. Razlog je vrlo jednostavan. Ukrajinsko topništvo koristi prednosti zapadne tehnike i tehnologije zbog čega postiže znatno veću učinkovitost topničke vatre. To znači da s istom količinom ispaljenih granata ostvaruje veći razarajući učinak.
Haubice zapadnog porijekla imaju veći domet i postižu bolju preciznost. Također, njihove topničke cijevi dokazale su znatno veću trajnost od teoretski deklarirane. Izdržljivost cijevi američke vučne haubice M777 procijenjena je na 2500 ispaljenja prije remonta. U stvarnim uvjetima bez problema izdrži 10.000 ispaljenja prije nego što je potrebno mijenjati cijev.
Njemačke samohodne haubice PzH2000 trebale bi u radionu, zbog promjene cijevi, nakon 4500 ispaljenja. Na bojištu je zabilježena fantastična izdržljivost jedne samohotke koje je išla na remont tek nakon ispaljenih 20.000 projektila. Ipak, 50 posto PzH2000 nalazi se stalno u radioni zbog drugih tehničkih problema.
Ukrajinska ‘shoot-and-scoot’ taktika
Ukrajina je od zapadnih saveznika dobila izuzetno sofisticirane artiljerijske doppler radare. Pomoću njih, i uz suradnju dronova, vrlo brzo, gotovo u realnom vremenu, detektiraju koordinate s kojih Rusi otvaraju vatru. To im omogućava vrlo efikasno kontrabatiranje. Pred početak ofenzive Ukrajinci su gubili jednu za uništene tri ruske haubice. Od kad je počela ofenziva taj je odnos povećan na rusku štetu.
Sada Rusi gube četiri artiljerijska oružja, a stignu neutralizirati samo jedno ukrajinsko. Dobra koordinacija svih segmenata artiljerije, i velika pokretljivost topničkih sustava, omogućava Ukrajincima primjenu „shoot-and-scoot“ taktike. Nakon nekoliko ispaljenih zrna, žurno se mijenja pozicija tako da ruska protuartiljerijska vatra, ako i otkriju lokaciju ispaljenja, udara u prazno.
Posebna prednost Ukrajinaca je upotreba pametnih artiljerijskih projektila. Nesumnjivo najpoznatiji je satelitski navođeni projektil M982 Excalibur. Jedna granata stoji oko 100.000 američkih dolara. Zbog izuzetne preciznosti zamjenjuje 10 do 50 klasičnih grana kalibra od 155 milimetara kao što je M795. Cijena jednog projektila M795, zavisno od tipa, iznosi od 500 do 3000 dolara po komadu. Računa se da je, samo od Amerikanaca, Ukrajina dobila 3000 do 5000 granata M982 Excalibur.
Proizvodnja satelitski navođenih raketa
Ruska strana raspolaže s “pametnim” projektilima kalibra od 152 milimetra tipa 2K25 Krasnopol. Ruske pametne granate koriste lasersko poluaktivno samonavođenje na cilj. To znači da dron, ili operator sa zemlje, mora laserom označiti cilj na koji se navodi projektil.
Prvo, ruska vojska ima na raspolaganju jako malo projektila 2K25 Krasnopol. Drugo, ograničen je broj bespilotnih letjelica kao i zemaljskih uređaja za markiranje cilja. I konačno, sustav je kompleksan za upotrebu jer zahtijeva stalnu koordinaciju i vezu operatora koji upravlja laserom i topničke posade.
Dobre vijesti za Ukrajince stižu iz Lockheed Martina. Godišnju proizvodnju satelitski navođenih raketa GMLRS, koje koristiti višecijevni bacač raketa HIMARS, uspjeli su podići s 5000 na 10.000. To znači da će svaki od 30 isporučenih HIMARS-a imati na raspolaganju oko 300 GMLRS-a na mjesec. Upravo HIMARS igra ključnu ulogu u uništavanju ruske artiljerije.
Rusija mora tražiti nova rješenja
Još nepotvrđena vijest o isporuci taktičkih balističkih projektila MGM-140 ATACMS, vjerojatan je odgovor na novu eskalaciju. Naime, Rusi su na granice s Ukrajinom rasporedili 46 lansera tipa Iskander. Svaki lanser može nositi dvije rekete. To znači da će u jednom salvu Rusi moći ispaliti 92 taktička balistička projektila Iskander-M prema Ukrajini.
Hoće li to potaknuti i američku suglasnost za upotrebu njihovog oružja i na teritoriju Ruske Federacije, još se ne zna. Rakete MGM-140 ATACMS, zavisno od varijante, imaju domet do 500 kilometara i mogle bi se upotrijebiti za neutralizaciju najnovije ruske prijetnje, lansere tipa Iskander.
U svakom slučaju, ukoliko ne osigura stalan i masivan dotok artiljerijskog streljiva svojim trupama, ruska borbena sposobnost u Ukrajini drastično će se urušiti. Za razliku od Ukrajinca, koji imaju osiguranu stalnu pomoć sa Zapada, Rusija mora tražiti nova rješenja.
Sjeverna Koreja nudi samo granate
Indija i Kina, koje imaju ogromne zalihe streljiva ruskog kalibra, za sada ne pokazuju namjeru vojno pomagati Rusiji. Iz tih razloga Sjeverna Koreja, koja ima napunjena velika artiljerijska skladišta, jedini je mogući izbor koji bi mogao osigurati redovito i masovno snabdijevanje Vojske Ruske Federacije topničkim streljivom.
Očito posjet ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua Sjevernoj Koreji, u srpnju ove godine, nije dao rezultate pa se pitanje mora rješavati na najvišem nivou. Nema sumnje da će Pjongjang odrediti vrlo visoku cijenu za svoju vojnu pomoć.
Ipak, osim količine granata Sjeverna Koreja nema ponuditi mnogo više. Njihove rakete za višecijevni bacač raketa BM-21 Grad, kalibra od 122 milimetra, pokazale su se vrlo loše kvalitete i po pitanju dometa i preciznosti. Teško da će uspjeti preokrenuti sadašnji trend postupnog preuzimanja dominacije ukrajinske artiljerije.