Upotreba sjevernokorejskih taktičkih balističkih projektila na ukrajinskom ratištu još je jedan od nepobitnih dokaza ovisnosti Moskve o stranoj vojnoj pomoći. Balistički projektili KN-23, službenog naziva Hwasong-11Ga, predstavlja sjevernokorejsku kopiju ruskog taktičkog balističkog projektila Iskander- M. Drugi tip balističke rakete zemlja-zemlja, koji je Rusija „užicala“ od Sjeverne Koreje nosi službeni naziv Hwasongpho-11Na.
Hwasongpho-11Na, kodne oznake KN-24, predstavlja kopiju američkog taktičkog balističkog projektila ATACMS. Domet KN-23, u povećanoj verziji, procijenjen je na 600 kilometara dok se za KN-24 pretpostavlja da doseže distance od oko 400 kilometara. Obje rakete koriste čvrsto pogonsko gorivo. Ispaljuju se sa mobilnih lansera.
Mogu poslužiti kao oružje terora
Kvazi-balistička putanja, u gušćim slojevima atmosfere ispod 50 kilometara, omogućava efikasno korištenje aerodinamički upravljačkih krilaca za promjene smjera leta. Na taj način postiže se veća preciznost, ali i primjena manevra za izbjegavanje PZO sustava. Iako obje rakete predstavljaju „state of the art“ sjevernokorejske vojne industrije, kvalitete izvedbe i primjena elektroničkih komponenti daleko su ispod originalnih modela.
Ruska raketa Iskander-M ostvaruje odstupanje od cilja 5 do 7 metara dok njegova sjevernokorejska kopija može postići maksimalnu preciznost od 65 metara sa satelitskim navođenjem. Bez pomoći GPS-a, američkog satelitskog sustava, KN-23 ostvaraje grešku pogađanja od 200 metara na krajnjem dometu. Slične su vrijednosti i za rakete oznake KN-23 jer koriste istu tehnologiju. Dakle, sjevernokorejske balističke rakete, ako uspiju doći do cilja, mogu poslužiti kao oružje terora, a nikako za učinkovito uništavanja točkastih ciljeva.
Streljivo je upitne kvalitete
Prema navodima Južne Koreja, iz studenog ove godine, Sjeverna Koreja isporučila je nekoliko vrsta kritičnog vojnog materijala Rusiji. Potvrda prijevoza desetaka tisuća kontejnera vojnog materijala stigla je i putem satelitskih snimaka. Za sada, osim sjevernokorejskih taktičkih balističkih projektila, u Ukrajini je dokumentirana upotreba projektila za višecijevne bacače raketa BM-21, kalibra od 122 milimetra, topničko streljivo kalibra od 122 i 152 milimetra.
Međutim, kvaliteta streljiva kojeg je Pjongjang velikodušno isporučio Moskvi daleko je ispod zahtijevanog tehničkog standarda. Neujednačena je finalna obrada topničkog zrna. Kvalitete barutnog punjenja za haubice varira od punjenja do punjenja. Projektili od 122 milimetra nemaju istu količinu punjenja raketnim gorivom. Čak je i jedan od sjevernokorejskih taktičkih balističkih projektila, ničim izazvan, završio na poljima Zaporožja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto Rusija plaća smeće?
Zbog čega je moćna vojska Ruske Federacije prisiljena plaćati i koristiti sjevernokorejsko vojno smeće? Odgovor je vrlo jednostavan. Domaća ratna proizvodnja Ruske Federacije, i pored svih napora, obećanja i javnih pohvala ne uspijeva zadovoljiti apetite ruske ratne mašinerije u Ukrajini.
Kako je 29. prosinca prošle godine prenio TASS, ruske oružane snage dobile su preko 1.500 tenkova, više od 2.200 borbenih oklopnih vozila, 1.400 raketnih i topničkih sustava te najmanje 22.000 bespilotnih letjelica. Brojke, i da su točne, ne predstavljaju godišnje kapacitete proizvodnje ruske namjenske industrije.
Ogromna većina isporučenih tenkova stari su modeli T-62, T-72 i T-80 povučeni iz ratne rezerve. Na bojnom polju jedva je primjetna upotreba novih tenkova T-90M ili potpuno moderniziranih hladnoratovskih tenkovskih modela T-72 i T-80. Vojska Ruske Federacije u rat je ušla s 2900 operativnih tenkova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dronovi kao prijetnja Ukrajini
Dosad je neovisno potvrđen gubitak od najmanje 2600 tenkova. Što znači da je stvarni gubitak znatno veći. Svim brojkama, treba dodati i habanje komponenti borbenog sustava kao što je tenk. Životni vijek topa 2A46 kojeg koristi tenk T-72 iznosi svega 150 ispaljivanja potkalibarnih granata. Nakon toga ovaj top s glatkom cijevi, kalibra od 125 milimetara, mora se mijenjati. Dakle, ruska vojska još je u velikom minusu u odnosu na početak rata.
Isto vrijedi i za artiljeriju. Potvrđeni gubitak ruske cijevne i raketne artiljerije iznosi 1.310 komada. Prema sadašnjim procjenama, ruska artiljerija u dosadašnjim borbenim djelovanjima ispalila je najmanje šest milijuna topničkih granata velikog kalibra. Cijevi ruskih haubica konstruirane su za ispaljenja 1500 do 2500 zrna. U najboljem slučaju, vojska Ruske Federacije potrošila je između 2400 i 4000 topničkih cijevi.
Ipak, masovna proizvodnja dronova kamikaza, pogotovo obitelj ZALA Lancet, predstavlja stvarnu prijetnju Oružanim snagama Ukrajine. Poboljšana varijanta Lancet-3 s dometom od 50 kilometara postala je jedno od osnovnih sredstava u borbi protiv ukrajinske artiljerije i oklopa. Ruski topnici nisu u stanju ravnopravno parirati, po dometu i preciznosti, ukrajinskim artiljercima koji sve više koriste artiljeriju, cijevnu i raketnu, zapadnog porijekla. Taj nedostatak zamjenjuju borbene bespilotne letjelice. Ruski plan je proizvesti 32.500 jedinica do 2030. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi hvataju korak s dronovima
Iako Ukrajinci još uvijek prednjače u proizvodnji „first-person view“ (FPV) dronova, njihova produkcija uzela je zamaha i u Ruskoj Federaciji. Mali kvadrokopteri na električni pogon postali su noćna mora za vojnike na frontu obje zaraćene strane. Iako su kasnili u izobrazbi, vojska Ruske Federacije uspjela je osposobili 3500 operatera FPV dronova i dodatnih 1700 timova za druge bespilotne letjelice tijekom prošle godine.
Prema ukrajinskim iskustvima jedan operator može dnevno lansirati do 15 FPV dronova. Trećina od njih uspijeva pogoditi cilj. Čak i kod konzervativne procjene, da jedan operator lansira jedan FPV dron na dan, to iznosi 105.000 kvadrokoptera na mjesec ili nevjerojatnih 1.260.000 jedinica na godišnjoj razini.
Ruska Federacija angažirala je sve raspoložive kapacitete za proizvodnju borbenih, izviđačkih i FPV dronova. Za sklapanje dronova koriste se čak i pekare. Ipak, raspoloživost uvoznih komponenti još uvijek ograničava maksimalnu proizvodnju FPV dronova u Ruskoj Federaciji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi pucaju 10.000 granata dnevno
Moskva je posebnu pozornost posvetila proizvodnji streljiva. Pretpostavlja se da bi u 2024. godini Ruska Federacija mogla postići godišnju proizvodnju, odnosno reparaciju, od oko dva milijuna granata velikog kalibra. Ipak, i takva uvećana proizvodnja mogla bi osigurati dnevnu potrošnju od prosječnih 5.500 granata. To je još uvijek nedovoljno za ozbiljnije ofenzivne prodore.
Zbog toga će artiljerci vojske Ruske Federacije i tijekom ove godine, u velikoj mjeri, biti oslonjeni na pomoć svojih saveznika, prvenstveno Sjeverne Koreje. Isporuke iz Sjeverne Koreje spasile su rusko topništvo od potpunog kolapsa. Prema podacima koje je objavio The Wall Street Journal, u ljeto 2023. godine Ukrajinci su ispaljivali prosječno 7000, dok je rusko topništvo pucalo 5000 granata na dan.
Trenutno, Rusi pucaju u prosjeku 10.000 dok im Ukrajinci pariraju sa svega 2000 granata dnevno. To je jedan od osnovnih razloga zbog kojeg je ruska vojska preuzela inicijativu na gotovo svim dijelovima fronta, No, i pored odnosa pet naprema jedan, Rusi ne uspijevaju ostvariti značajnije prodore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iran priprema isporuku za Rusiju?
Rat u Ukrajini u 2024. godini u velikoj mjeri bit će određen spremnošću saveznika u podršci zaraćenim strana. Nabavom dronova Shahed -131/136 iz Irana i uvozom taktičkih balističkih raketa KN-23 i KN-24 iz Sjeverne Koreje očito je kršenje Režima kontrole raketne tehnologije. Prema američkim obavještajnim izvorima Islamska republika Iran također priprema isporuku taktičkih balističkih projektila Moskvi.
Režim kontrole raketne tehnologije predstavlja neformalni politički dogovor između 35 države članica, uključujući i Rusiju, kojim se nastoji ograničiti širenje tehnologije koja bi mogla poslužiti za prijenos oružja masovnog uništenja. Naime, zemlje članice dogovora ne bi trebale sudjelovati u širenju rakete i bespilotne letjelice dometa preko 300 kilometara.
Iz tih razloga Velika Britanija i Francuska ograničile su domet svojih krstarećih projektila Storm Shadow, odnosno SCALP-EG, isporučenih Ukrajini. Iz tih razloga Njemačka radi na ograničenju dometa krstarećih raketa Taurus, koje bi trebale biti isporučene Kijevu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Diktatori ili slobodni svijet?
Prema obavještajnim procjenama, na temelju prvih udara, osnovni cilj ovosezonske ruske strategijske ofenzive iz zraka jest uništenje ukrajinske namjenske industrije. Ruske tvornice mjesečno isporuče oko 42 taktička balistička projektila Iskander-M i 5 hipertoničnih balističkih raketa zrak-zemlja raketa Kindžal.
Uz sjevernokorejsku i iransku pomoć, Ukrajina bi se mogla naći pred ozbiljnim problemom jer raspolaže sa svega tri baterije sposobne za presretanje ove vrste projektila. Hoće li snaga tri udružena diktatorska režima uspjeti nadjačati, ne mogućnosti već spremnost, slobodnog svijeta u podršci Ukrajini?
Teheran i Pjongjang opskrbljuju Moskvu svim kritičnim radnim materijalom, bez zadrške. Zapad još uvijek nema jasnu viziju u podršci Ukrajini. Ova godina odredit će smjer u kojem će se rješavati, ne samo rat u Ukrajini, nego i budućnost sigurnosnog okvira Starog kontinenta. Ovakva vrsta oklijevanja karakteristika je država i organizacija bez snažnog političkog vodstva.
Zašto je moćna ruska vojska prisiljena plaćati i koristiti sjevernokorejsko smeće? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan
Upotreba sjevernokorejskih projektila na ukrajinskom ratištu još je jedan od nepobitnih dokaza ovisnosti Moskve o stranoj vojnoj pomoći
Kvaliteta streljiva kojeg je Pjongjang velikodušno isporučio Moskvi daleko je ispod zahtijevanog tehničkog standarda. Neujednačena je finalna obrada topničkog zrna. Kvalitete barutnog punjenja za haubice varira od punjenja do punjenja
Upotreba sjevernokorejskih taktičkih balističkih projektila na ukrajinskom ratištu još je jedan od nepobitnih dokaza ovisnosti Moskve o stranoj vojnoj pomoći. Balistički projektili KN-23, službenog naziva Hwasong-11Ga, predstavlja sjevernokorejsku kopiju ruskog taktičkog balističkog projektila Iskander- M. Drugi tip balističke rakete zemlja-zemlja, koji je Rusija „užicala“ od Sjeverne Koreje nosi službeni naziv Hwasongpho-11Na.
Hwasongpho-11Na, kodne oznake KN-24, predstavlja kopiju američkog taktičkog balističkog projektila ATACMS. Domet KN-23, u povećanoj verziji, procijenjen je na 600 kilometara dok se za KN-24 pretpostavlja da doseže distance od oko 400 kilometara. Obje rakete koriste čvrsto pogonsko gorivo. Ispaljuju se sa mobilnih lansera.
Mogu poslužiti kao oružje terora
Kvazi-balistička putanja, u gušćim slojevima atmosfere ispod 50 kilometara, omogućava efikasno korištenje aerodinamički upravljačkih krilaca za promjene smjera leta. Na taj način postiže se veća preciznost, ali i primjena manevra za izbjegavanje PZO sustava. Iako obje rakete predstavljaju „state of the art“ sjevernokorejske vojne industrije, kvalitete izvedbe i primjena elektroničkih komponenti daleko su ispod originalnih modela.
Ruska raketa Iskander-M ostvaruje odstupanje od cilja 5 do 7 metara dok njegova sjevernokorejska kopija može postići maksimalnu preciznost od 65 metara sa satelitskim navođenjem. Bez pomoći GPS-a, američkog satelitskog sustava, KN-23 ostvaraje grešku pogađanja od 200 metara na krajnjem dometu. Slične su vrijednosti i za rakete oznake KN-23 jer koriste istu tehnologiju. Dakle, sjevernokorejske balističke rakete, ako uspiju doći do cilja, mogu poslužiti kao oružje terora, a nikako za učinkovito uništavanja točkastih ciljeva.
Streljivo je upitne kvalitete
Prema navodima Južne Koreja, iz studenog ove godine, Sjeverna Koreja isporučila je nekoliko vrsta kritičnog vojnog materijala Rusiji. Potvrda prijevoza desetaka tisuća kontejnera vojnog materijala stigla je i putem satelitskih snimaka. Za sada, osim sjevernokorejskih taktičkih balističkih projektila, u Ukrajini je dokumentirana upotreba projektila za višecijevne bacače raketa BM-21, kalibra od 122 milimetra, topničko streljivo kalibra od 122 i 152 milimetra.
Međutim, kvaliteta streljiva kojeg je Pjongjang velikodušno isporučio Moskvi daleko je ispod zahtijevanog tehničkog standarda. Neujednačena je finalna obrada topničkog zrna. Kvalitete barutnog punjenja za haubice varira od punjenja do punjenja. Projektili od 122 milimetra nemaju istu količinu punjenja raketnim gorivom. Čak je i jedan od sjevernokorejskih taktičkih balističkih projektila, ničim izazvan, završio na poljima Zaporožja.
Zašto Rusija plaća smeće?
Zbog čega je moćna vojska Ruske Federacije prisiljena plaćati i koristiti sjevernokorejsko vojno smeće? Odgovor je vrlo jednostavan. Domaća ratna proizvodnja Ruske Federacije, i pored svih napora, obećanja i javnih pohvala ne uspijeva zadovoljiti apetite ruske ratne mašinerije u Ukrajini.
Kako je 29. prosinca prošle godine prenio TASS, ruske oružane snage dobile su preko 1.500 tenkova, više od 2.200 borbenih oklopnih vozila, 1.400 raketnih i topničkih sustava te najmanje 22.000 bespilotnih letjelica. Brojke, i da su točne, ne predstavljaju godišnje kapacitete proizvodnje ruske namjenske industrije.
Ogromna većina isporučenih tenkova stari su modeli T-62, T-72 i T-80 povučeni iz ratne rezerve. Na bojnom polju jedva je primjetna upotreba novih tenkova T-90M ili potpuno moderniziranih hladnoratovskih tenkovskih modela T-72 i T-80. Vojska Ruske Federacije u rat je ušla s 2900 operativnih tenkova.
Dronovi kao prijetnja Ukrajini
Dosad je neovisno potvrđen gubitak od najmanje 2600 tenkova. Što znači da je stvarni gubitak znatno veći. Svim brojkama, treba dodati i habanje komponenti borbenog sustava kao što je tenk. Životni vijek topa 2A46 kojeg koristi tenk T-72 iznosi svega 150 ispaljivanja potkalibarnih granata. Nakon toga ovaj top s glatkom cijevi, kalibra od 125 milimetara, mora se mijenjati. Dakle, ruska vojska još je u velikom minusu u odnosu na početak rata.
Isto vrijedi i za artiljeriju. Potvrđeni gubitak ruske cijevne i raketne artiljerije iznosi 1.310 komada. Prema sadašnjim procjenama, ruska artiljerija u dosadašnjim borbenim djelovanjima ispalila je najmanje šest milijuna topničkih granata velikog kalibra. Cijevi ruskih haubica konstruirane su za ispaljenja 1500 do 2500 zrna. U najboljem slučaju, vojska Ruske Federacije potrošila je između 2400 i 4000 topničkih cijevi.
Ipak, masovna proizvodnja dronova kamikaza, pogotovo obitelj ZALA Lancet, predstavlja stvarnu prijetnju Oružanim snagama Ukrajine. Poboljšana varijanta Lancet-3 s dometom od 50 kilometara postala je jedno od osnovnih sredstava u borbi protiv ukrajinske artiljerije i oklopa. Ruski topnici nisu u stanju ravnopravno parirati, po dometu i preciznosti, ukrajinskim artiljercima koji sve više koriste artiljeriju, cijevnu i raketnu, zapadnog porijekla. Taj nedostatak zamjenjuju borbene bespilotne letjelice. Ruski plan je proizvesti 32.500 jedinica do 2030. godine.
Rusi hvataju korak s dronovima
Iako Ukrajinci još uvijek prednjače u proizvodnji „first-person view“ (FPV) dronova, njihova produkcija uzela je zamaha i u Ruskoj Federaciji. Mali kvadrokopteri na električni pogon postali su noćna mora za vojnike na frontu obje zaraćene strane. Iako su kasnili u izobrazbi, vojska Ruske Federacije uspjela je osposobili 3500 operatera FPV dronova i dodatnih 1700 timova za druge bespilotne letjelice tijekom prošle godine.
Prema ukrajinskim iskustvima jedan operator može dnevno lansirati do 15 FPV dronova. Trećina od njih uspijeva pogoditi cilj. Čak i kod konzervativne procjene, da jedan operator lansira jedan FPV dron na dan, to iznosi 105.000 kvadrokoptera na mjesec ili nevjerojatnih 1.260.000 jedinica na godišnjoj razini.
Ruska Federacija angažirala je sve raspoložive kapacitete za proizvodnju borbenih, izviđačkih i FPV dronova. Za sklapanje dronova koriste se čak i pekare. Ipak, raspoloživost uvoznih komponenti još uvijek ograničava maksimalnu proizvodnju FPV dronova u Ruskoj Federaciji.
Rusi pucaju 10.000 granata dnevno
Moskva je posebnu pozornost posvetila proizvodnji streljiva. Pretpostavlja se da bi u 2024. godini Ruska Federacija mogla postići godišnju proizvodnju, odnosno reparaciju, od oko dva milijuna granata velikog kalibra. Ipak, i takva uvećana proizvodnja mogla bi osigurati dnevnu potrošnju od prosječnih 5.500 granata. To je još uvijek nedovoljno za ozbiljnije ofenzivne prodore.
Zbog toga će artiljerci vojske Ruske Federacije i tijekom ove godine, u velikoj mjeri, biti oslonjeni na pomoć svojih saveznika, prvenstveno Sjeverne Koreje. Isporuke iz Sjeverne Koreje spasile su rusko topništvo od potpunog kolapsa. Prema podacima koje je objavio The Wall Street Journal, u ljeto 2023. godine Ukrajinci su ispaljivali prosječno 7000, dok je rusko topništvo pucalo 5000 granata na dan.
Trenutno, Rusi pucaju u prosjeku 10.000 dok im Ukrajinci pariraju sa svega 2000 granata dnevno. To je jedan od osnovnih razloga zbog kojeg je ruska vojska preuzela inicijativu na gotovo svim dijelovima fronta, No, i pored odnosa pet naprema jedan, Rusi ne uspijevaju ostvariti značajnije prodore.
Iran priprema isporuku za Rusiju?
Rat u Ukrajini u 2024. godini u velikoj mjeri bit će određen spremnošću saveznika u podršci zaraćenim strana. Nabavom dronova Shahed -131/136 iz Irana i uvozom taktičkih balističkih raketa KN-23 i KN-24 iz Sjeverne Koreje očito je kršenje Režima kontrole raketne tehnologije. Prema američkim obavještajnim izvorima Islamska republika Iran također priprema isporuku taktičkih balističkih projektila Moskvi.
Režim kontrole raketne tehnologije predstavlja neformalni politički dogovor između 35 države članica, uključujući i Rusiju, kojim se nastoji ograničiti širenje tehnologije koja bi mogla poslužiti za prijenos oružja masovnog uništenja. Naime, zemlje članice dogovora ne bi trebale sudjelovati u širenju rakete i bespilotne letjelice dometa preko 300 kilometara.
Iz tih razloga Velika Britanija i Francuska ograničile su domet svojih krstarećih projektila Storm Shadow, odnosno SCALP-EG, isporučenih Ukrajini. Iz tih razloga Njemačka radi na ograničenju dometa krstarećih raketa Taurus, koje bi trebale biti isporučene Kijevu.
Diktatori ili slobodni svijet?
Prema obavještajnim procjenama, na temelju prvih udara, osnovni cilj ovosezonske ruske strategijske ofenzive iz zraka jest uništenje ukrajinske namjenske industrije. Ruske tvornice mjesečno isporuče oko 42 taktička balistička projektila Iskander-M i 5 hipertoničnih balističkih raketa zrak-zemlja raketa Kindžal.
Uz sjevernokorejsku i iransku pomoć, Ukrajina bi se mogla naći pred ozbiljnim problemom jer raspolaže sa svega tri baterije sposobne za presretanje ove vrste projektila. Hoće li snaga tri udružena diktatorska režima uspjeti nadjačati, ne mogućnosti već spremnost, slobodnog svijeta u podršci Ukrajini?
Teheran i Pjongjang opskrbljuju Moskvu svim kritičnim radnim materijalom, bez zadrške. Zapad još uvijek nema jasnu viziju u podršci Ukrajini. Ova godina odredit će smjer u kojem će se rješavati, ne samo rat u Ukrajini, nego i budućnost sigurnosnog okvira Starog kontinenta. Ovakva vrsta oklijevanja karakteristika je država i organizacija bez snažnog političkog vodstva.