Dečka od 15 godina, učenika prvog razreda jedne zagrebačke srednje škole, presreo je prije dvadeset dana na autobusnoj stanici školski kolega i prebio ga. Završio je s podljevima i dubokom ranom na jeziku, zastrašen je i deprimiran i više ne želi ići u školu. Majka kaže da ga je napadač četiri puta udario šakom i nogom u glavu. Morali su ga voditi u bolnicu.
To se, na žalost, događa. Vršnjačkog nasilja je puno, a stariji onda gledaju kako će krivca naučiti pameti i da to više nikad ne ponovi. Dakle, događa se. Ali rijetko se dogodi da nakon takvog incidenta upoznamo školskog ravnatelja koga bi sustav trebao, ali pod hitno, maknuti s bilo kakvog posla s djecom.
Pratim danima tu priču u 24sata, tešku jer su i žrtva i napadač tinejdžeri, a još puno strašniju zato što bi problem trebao rješavati ravnatelj potpuno nedostojan svog položaja u odgojno-obrazovnoj ustanovi.
‘Nije ga iz čista mira lupio, očito je bilo nešto prije između njih’
Ne znamo o kojoj je školi riječ, kako je ime ravnatelju i s kojim je referencama postao ravnatelj jer su ti podaci u tekstovima zatajeni u interesu djece. Mi i ne trebamo znati. Ali za generalije ovog slučaja moralo se istog časa zainteresirati Ministarstvo prosvjete jer, ako je suditi po izjavama tog ravnatelja, usred Zagreba imamo školu koja nije škola nego Divlji zapad.
Pa evo što je ravnatelj rekao novinarima kad su ga pitali što se to dogodilo i što je poduzeo: ”Bila nam je i mama dječaka napadača. On je, prema našim saznanjima, bio izazvan od ovog drugog. Ne opravdavam njegovo nasilje, ali iza svakog napada se istražuje pozadina. Nije ga iz čista mira lupio, očito je bilo nešto prije između njih”.
I još: ”Događaj se nije zbio u školi. Ja ne mogu hodati za djecom i pratiti što se događa na autobusnoj stanici”. I još: ”Mi smo obavijestili Grad i Centar za socijalnu skrb te poduzeli sve moguće korake. Dalje je sve na višim institucijama, prvenstveno na policiji”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Među djecom, kao i odraslima, uvijek ima neke ‘pozadine’
Ne bih htjela da mi dijete ide u školu koju vodi ovakav pedagog. Jer ni pastir koji u planini čuva krave neće reći, tako da ga sve djeca čuju, da je njegov učenik premlaćen zato što je nečim ”očito” izazvao drugog učenika i jer tu ima neke ”pozadine”.
Među djecom, kao i među odraslima, uvijek ima neke ”pozadine”. U ovom slučaju pozadina je mogla eventualno biti riječ jer žrtva i nije upotrijebila nikakvu fizičku silu, a čini se da nije bilo čak ni toga nego da ga je skupina momaka naprosto uzela na pik. Prije napada sakrili su mu torbu. Dječak ima govornu manu i teško priča.
A kakva god ”pozadina” bila, jedina ispravna poruka je da se čarke ne rješavaju batinama, nikad i ni sa kakvim opravdanjem. Fizička osveta je ružna i nedopustiva. To je bilo na ravnatelju da kaže, a ne da pravda nasilje koje, kaže, ”ne opravdava”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto ravnatelj sjedi u svojoj fotelji i čemu služi?
Drugo, strašno je to ravnateljevo pranje ruku i skidanje odgovornosti za slučaj nasilja o kome bruji cijela škola. Majku napadnutog dječaka upućuje da incident ”ako želi” prijavi policiji. A on je obavijestio Grad i socijalnu službu pa je sada sve ”na višim institucijama”.
No, ako ravnatelj više nema ništa s tim, zašto sjedi u svojoj fotelji i čemu služi? Da pozove majstora da zamijeni žarulju u kabinetu za kemiju i da potpiše platne liste? Pa ravnatelj prvi treba djelovati kad među djecom izbije kriza. A ovaj među svojim đacima ima nasilnika, ima žrtvu i ima publiku djece koja na autobusnoj stanici stoje i gledaju kako jedan njihov kolega do krvi mlati drugoga.
Od ovakvih pedagoga treba sačuvati svako dijete u Hrvatskoj
U takvim situacijama potreban je ozbiljan i temeljit rad sa svima uključujući i one đake koji u ovome ni na koji način nisu sudjelovali.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije ovdje riječ samo o utvrđivanju krivice, kažnjavanju izgrednika i zacjeljivanju rana kod žrtve, nego o tome da se ovakva priča mora apsolvirati na način da škola pouči svu djecu nenasilnom rješavanju sporova, empatiji i potrebi da se među njima grade i njeguju prijateljstvo i poštovanje.
Ali ravnatelj čeka ”više institucije” da odrade njegov posao. Pa nasilni dječak još nije kažnjen. Pa roditelji sele žrtvu u drugu školu. Od ovakve pedagogije i ovakvih pedagoga treba sačuvati svako dijete u Hrvatskoj. Imamo li nadležnu instancu da to učini?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ravnatelj škole usred Zagreba nije reagirao na brutalno premlaćivanje učenika. Čemu taj čovjek uopće služi?
Upoznali smo ravnatelja koga bi sustav trebao, ali pod hitno, maknuti s bilo kakvog posla s djecom
Ako ravnatelj više nema ništa s tim, zašto sjedi u svojoj fotelji i čemu služi? Da pozove majstora da zamijeni žarulju u kabinetu za kemiju i da potpiše platne liste? Pa ravnatelj prvi treba djelovati kad među djecom izbije kriza. A ovaj među svojim đacima ima nasilnika, ima žrtvu i ima publiku djece koja na autobusnoj stanici stoje i gledaju kako jedan njihov kolega do krvi mlati drugoga
Dečka od 15 godina, učenika prvog razreda jedne zagrebačke srednje škole, presreo je prije dvadeset dana na autobusnoj stanici školski kolega i prebio ga. Završio je s podljevima i dubokom ranom na jeziku, zastrašen je i deprimiran i više ne želi ići u školu. Majka kaže da ga je napadač četiri puta udario šakom i nogom u glavu. Morali su ga voditi u bolnicu.
To se, na žalost, događa. Vršnjačkog nasilja je puno, a stariji onda gledaju kako će krivca naučiti pameti i da to više nikad ne ponovi. Dakle, događa se. Ali rijetko se dogodi da nakon takvog incidenta upoznamo školskog ravnatelja koga bi sustav trebao, ali pod hitno, maknuti s bilo kakvog posla s djecom.
Pratim danima tu priču u 24sata, tešku jer su i žrtva i napadač tinejdžeri, a još puno strašniju zato što bi problem trebao rješavati ravnatelj potpuno nedostojan svog položaja u odgojno-obrazovnoj ustanovi.
‘Nije ga iz čista mira lupio, očito je bilo nešto prije između njih’
Ne znamo o kojoj je školi riječ, kako je ime ravnatelju i s kojim je referencama postao ravnatelj jer su ti podaci u tekstovima zatajeni u interesu djece. Mi i ne trebamo znati. Ali za generalije ovog slučaja moralo se istog časa zainteresirati Ministarstvo prosvjete jer, ako je suditi po izjavama tog ravnatelja, usred Zagreba imamo školu koja nije škola nego Divlji zapad.
Pa evo što je ravnatelj rekao novinarima kad su ga pitali što se to dogodilo i što je poduzeo: ”Bila nam je i mama dječaka napadača. On je, prema našim saznanjima, bio izazvan od ovog drugog. Ne opravdavam njegovo nasilje, ali iza svakog napada se istražuje pozadina. Nije ga iz čista mira lupio, očito je bilo nešto prije između njih”.
I još: ”Događaj se nije zbio u školi. Ja ne mogu hodati za djecom i pratiti što se događa na autobusnoj stanici”. I još: ”Mi smo obavijestili Grad i Centar za socijalnu skrb te poduzeli sve moguće korake. Dalje je sve na višim institucijama, prvenstveno na policiji”.
Među djecom, kao i odraslima, uvijek ima neke ‘pozadine’
Ne bih htjela da mi dijete ide u školu koju vodi ovakav pedagog. Jer ni pastir koji u planini čuva krave neće reći, tako da ga sve djeca čuju, da je njegov učenik premlaćen zato što je nečim ”očito” izazvao drugog učenika i jer tu ima neke ”pozadine”.
Među djecom, kao i među odraslima, uvijek ima neke ”pozadine”. U ovom slučaju pozadina je mogla eventualno biti riječ jer žrtva i nije upotrijebila nikakvu fizičku silu, a čini se da nije bilo čak ni toga nego da ga je skupina momaka naprosto uzela na pik. Prije napada sakrili su mu torbu. Dječak ima govornu manu i teško priča.
A kakva god ”pozadina” bila, jedina ispravna poruka je da se čarke ne rješavaju batinama, nikad i ni sa kakvim opravdanjem. Fizička osveta je ružna i nedopustiva. To je bilo na ravnatelju da kaže, a ne da pravda nasilje koje, kaže, ”ne opravdava”.
Zašto ravnatelj sjedi u svojoj fotelji i čemu služi?
Drugo, strašno je to ravnateljevo pranje ruku i skidanje odgovornosti za slučaj nasilja o kome bruji cijela škola. Majku napadnutog dječaka upućuje da incident ”ako želi” prijavi policiji. A on je obavijestio Grad i socijalnu službu pa je sada sve ”na višim institucijama”.
No, ako ravnatelj više nema ništa s tim, zašto sjedi u svojoj fotelji i čemu služi? Da pozove majstora da zamijeni žarulju u kabinetu za kemiju i da potpiše platne liste? Pa ravnatelj prvi treba djelovati kad među djecom izbije kriza. A ovaj među svojim đacima ima nasilnika, ima žrtvu i ima publiku djece koja na autobusnoj stanici stoje i gledaju kako jedan njihov kolega do krvi mlati drugoga.
Od ovakvih pedagoga treba sačuvati svako dijete u Hrvatskoj
U takvim situacijama potreban je ozbiljan i temeljit rad sa svima uključujući i one đake koji u ovome ni na koji način nisu sudjelovali.
Nije ovdje riječ samo o utvrđivanju krivice, kažnjavanju izgrednika i zacjeljivanju rana kod žrtve, nego o tome da se ovakva priča mora apsolvirati na način da škola pouči svu djecu nenasilnom rješavanju sporova, empatiji i potrebi da se među njima grade i njeguju prijateljstvo i poštovanje.
Ali ravnatelj čeka ”više institucije” da odrade njegov posao. Pa nasilni dječak još nije kažnjen. Pa roditelji sele žrtvu u drugu školu. Od ovakve pedagogije i ovakvih pedagoga treba sačuvati svako dijete u Hrvatskoj. Imamo li nadležnu instancu da to učini?