Desnica je ovaj put u pravu – priča oko namjera nove zagrebačke vlasti za mjeru roditelj-odgajatelj svakako je primjer čiste ideološke bitke. One u kakvoj su argumenti i činjenice tek glina koju se da oblikovati i mijenjati kako bi se postigli svoji ciljevi u preoblikovanju društva. A cilj ove ideološke bitke opako podsjeća na – Gilead.
Ideološko žongliranje
Kad je valjda popio šećera i vode, dan kasnije, na tiskovnoj konferenciji je bio nešto manje dramatičan, konstatirajući kako se mjeru roditelj-odgajatelj ne može svesti pod nazivnik štednje, kako se izdvajanja možda čine prevelikima, no kako će dugoročno i strateški sasvim sigurno dati rezultate. I da, naglasio je, kako “to nije tema za ideološko žongliranje”.
Sličnog ideološkog žongliranja poput Peternelovog bilo je dosta ovih dana s desne strane političkog spektra, a bit će sasvim sigurno toga i još kad se nakon godišnjih odmora u Skupštini bude raspravljalo o tome da se zaustave nove prijave za ovu mjeru.
Brutalan nesrazmjer
Činjenice će, međutim, i tad biti potpuno iste. Mjeru roditelj-odgajatelj predložio je pokojni gradonačelnik u kasno ljeto 2016. godine u topničkoj pripremi za svoju posljednju pobjedu na lokalnim izborima. Njen trošak je u prvoj godini primjene bio 70 milijuna kuna. Sad je pola milijarde. Godišnje.
Tom mjerom, kojom se roditeljima troje ili više djece starosti do 15 godina mjesečno isplaćuje nešto više od 4.200 kuna neto (oko 6.800 kuna bruto) obuhvaćeno je 5.338 roditelja. U svim zagrebačkim vrtićima, pak, na znatno više djece (35 tisuća) i plaće njihovim odgoditeljima potroši se jedva dvostruko više novca. Koliko je dramatičan razmjer utroška ove mjere pokazuje i kako je cijeli gradski proračun drugog grada u Hrvatskoj, Splita, tek oko 2,5 puta viši od onoga što Zagreb troši samo na roditelje-odgajatelje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Štercova ‘matematika’
Mjera je, dakle, užasavajuće skupa, a kad se govori o demografiji, prilično je očito da bi bilo učinkovitije da se za te novce izgrade vrtići u kojima u glavnom gradu nema mjesta za dovoljno djece. Pritom je i posve neučinkovita. Idejni autor mjere roditelj-odgajatelj, demograf izrazito desnih stavova, Stjepan Šterc, pokušao se nedavno poigrati brojkama kako bi opravdao njeno uvođenje. Jer, eto, u odnosu na 2015. godinu, broj novorođene djece u Zagrebu raste, za razliku od ostalih gradova u Hrvatskoj gdje je u padu.
Manipulacija statistikom je ovdje prilično banalna. Šterc, a sigurno će isto raditi narednih tjedana i mjeseci cijela desna oporba, kao referentnu točku uzima 2015. godinu, kad u niti jednom trenutku nije bilo mjere roditelj-odgajatelj. I kad je, u posljednjih deset godina, rođeno najmanje djece u Zagrebu, 8.039. Četiri godine i oko milijardu kuna kasnije, u Zagrebu je rođeno 8.062 djece. Dakle, impozantnih 23 bebe više.
Katastrofalan učinak
Samo, 2015. godina za ovakvu usporedbu ne može biti referentna. Mjera se primjenjuje od rujna 2016. godine, pa ako se već priča o tome je li utjecala na broj novorođene djece i ako je od začeća do rođenja još uvijek devet mjeseci, onda bi baš 2016. godina trebala biti ona u kojoj se posljednji put nije osjetio učinak ove ultra skupe mjere. Eh, ali u 2016. je rođeno 58 beba više nego 2019. godine, pa je tu nezgodnu činjenicu nekako lakše prešutjeti…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kao i, uostalom, onu o doseljenima u glavni grad. Evo, recimo, samo je 2019. godine u Zagreb došlo 3.697 ljudi više nego što ih se odselilo. Kad se taj podatak s pola milijarde kuna godišnje teškom mjerom, čak je i onaj nategnuti plus od 23 bebe (a zapravo minus od 58) – katastrofalan učinak.
Razvoj djece
Da stvar bude veselija, iako se stvara dojam da su sad, eto, ultraljevičari iz Možemo! odjednom nasrnuli na obitelj mada su im iz usta u kampanji ispadali bomboni za naivne birače, valja malo zaviriti u program ove stranke za nedavno održane lokalne izbore.
U njemu se kaže kako će se napraviti analiza svih gradskih socijalnih programa: “S obzirom na to privremeno nećemo uključivati nove korisnike u demografsku mjeru roditelj-odgojitelj dok ne napravimo analizu strukture korisnika i njezinih demografskih učinaka te učinaka u pogledu rodne ravnopravnosti i razvoja djece u daljnjem obrazovanju”. Dakle, doslovno točno ono što su neki dan iz zagrebačke vlasti najavili i napraviti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Razvoj djece u daljnjem obrazovanju” u ovom kontekstu se odnosi na činjenicu da djeca čiji je roditelj korisnik ove mjere ne mogu ići u vrtić. Dakle, od predškolskog obrazovanja imaju isključivo ono što dobiju kod kuće. Od roditelja koji već imaju najmanje troje djece. Pritom, do polaska u školu ostaju i bez socijalizacije među vršnjacima.
LGBT ujdurma?
A kakva je to rodna ravnopravnost koja se spominje? Da nije neka globalna LGBT ujdurma koja se želi servirati hrvatskoj nejači i iznervirati Nikolu Grmoju i ekipu?
Opet, činjenice. Korisnici ove mjere ne mogu biti zaposleni. Dakle, do petnaeste godine djeteta, roditelj je izvan tržišta rada. Ili, govoreći otvoreno, majka je izvan tržišta rada – ova mjera se isprva zvala “majka-odgajateljica”, a onda je politički korektno promijenjena u “roditelj-odgajatelj”. No, očeva prijavljenih kao njenih korisnika ima manje od jedne desetine. Kako će te majke (i dobro, koji rijetki otac) uopće nakon tolike pauze uspjeti graditi bilo kakvu karijeru? Osim one za štednjakom, do daljnjeg?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ratnici Gileada
Kad se sve zbroji i oduzme, “ideološko žongliranje” je posve očito. Radi se o nestvarnoj količini novca koju financijski ionako ranjeni grad upucava u demografski posve neučinkovitu mjeru.
No, politički, odnosno ideološki, ona je za ratnike Gileada itekako učinkovita – gro majki dugoročno vezuje uz ognjište i podizanje djece, a djecu u predškolskoj dobi udaljuje od potencijalno uznemirujućih efekata društvenog odgoja.
A za to sve, priznat ćete, ne treba žaliti novca. Ili obraćati previše pažnje na one, kako se zovu, činjenice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Roditelj-odgajatelj nestvarno je skupa i neučinkovita mjera. Desnica manipulira činjenicama da to sakrije
Mjera teška pola milijarde kuna godišnje nije uspjela povisiti broj novorođenih beba u glavnom gradu
Kad se sve zbroji i oduzme, “ideološko žongliranje” je posve očito. Radi se o nestvarnoj količini novca koju financijski ionako ranjeni grad upucava u demografski posve neučinkovitu mjeru. No, politički, odnosno ideološki, ona je za ratnike Gileada itekako učinkovita - gro majki dugoročno vezuje uz ognjište i podizanje djece, a djecu u predškolskoj dobi udaljuje od potencijalno uznemirujućih efekata društvenog odgoja.
Desnica je ovaj put u pravu – priča oko namjera nove zagrebačke vlasti za mjeru roditelj-odgajatelj svakako je primjer čiste ideološke bitke. One u kakvoj su argumenti i činjenice tek glina koju se da oblikovati i mijenjati kako bi se postigli svoji ciljevi u preoblikovanju društva. A cilj ove ideološke bitke opako podsjeća na – Gilead.
Gradski zastupnik Domovinskog pokreta Igor Peternel zavapio je na Facebooku nakon najave lijeve skupštinske većine o zamrzavanju mjere roditelj-odgajatelj: “Gase poticajnu mjeru roditelj – odgajatelj! Obitelj im je dakle prva na udaru! Još uvijek mislite da smo vodili preagresivnu kampanju? Svašta smo na ovim prostorima već vidjeli, ali ovi su, garantiram vam, najveće zlo!”.
Ideološko žongliranje
Kad je valjda popio šećera i vode, dan kasnije, na tiskovnoj konferenciji je bio nešto manje dramatičan, konstatirajući kako se mjeru roditelj-odgajatelj ne može svesti pod nazivnik štednje, kako se izdvajanja možda čine prevelikima, no kako će dugoročno i strateški sasvim sigurno dati rezultate. I da, naglasio je, kako “to nije tema za ideološko žongliranje”.
Sličnog ideološkog žongliranja poput Peternelovog bilo je dosta ovih dana s desne strane političkog spektra, a bit će sasvim sigurno toga i još kad se nakon godišnjih odmora u Skupštini bude raspravljalo o tome da se zaustave nove prijave za ovu mjeru.
Brutalan nesrazmjer
Činjenice će, međutim, i tad biti potpuno iste. Mjeru roditelj-odgajatelj predložio je pokojni gradonačelnik u kasno ljeto 2016. godine u topničkoj pripremi za svoju posljednju pobjedu na lokalnim izborima. Njen trošak je u prvoj godini primjene bio 70 milijuna kuna. Sad je pola milijarde. Godišnje.
Tom mjerom, kojom se roditeljima troje ili više djece starosti do 15 godina mjesečno isplaćuje nešto više od 4.200 kuna neto (oko 6.800 kuna bruto) obuhvaćeno je 5.338 roditelja. U svim zagrebačkim vrtićima, pak, na znatno više djece (35 tisuća) i plaće njihovim odgoditeljima potroši se jedva dvostruko više novca. Koliko je dramatičan razmjer utroška ove mjere pokazuje i kako je cijeli gradski proračun drugog grada u Hrvatskoj, Splita, tek oko 2,5 puta viši od onoga što Zagreb troši samo na roditelje-odgajatelje.
Štercova ‘matematika’
Mjera je, dakle, užasavajuće skupa, a kad se govori o demografiji, prilično je očito da bi bilo učinkovitije da se za te novce izgrade vrtići u kojima u glavnom gradu nema mjesta za dovoljno djece. Pritom je i posve neučinkovita. Idejni autor mjere roditelj-odgajatelj, demograf izrazito desnih stavova, Stjepan Šterc, pokušao se nedavno poigrati brojkama kako bi opravdao njeno uvođenje. Jer, eto, u odnosu na 2015. godinu, broj novorođene djece u Zagrebu raste, za razliku od ostalih gradova u Hrvatskoj gdje je u padu.
Manipulacija statistikom je ovdje prilično banalna. Šterc, a sigurno će isto raditi narednih tjedana i mjeseci cijela desna oporba, kao referentnu točku uzima 2015. godinu, kad u niti jednom trenutku nije bilo mjere roditelj-odgajatelj. I kad je, u posljednjih deset godina, rođeno najmanje djece u Zagrebu, 8.039. Četiri godine i oko milijardu kuna kasnije, u Zagrebu je rođeno 8.062 djece. Dakle, impozantnih 23 bebe više.
Katastrofalan učinak
Samo, 2015. godina za ovakvu usporedbu ne može biti referentna. Mjera se primjenjuje od rujna 2016. godine, pa ako se već priča o tome je li utjecala na broj novorođene djece i ako je od začeća do rođenja još uvijek devet mjeseci, onda bi baš 2016. godina trebala biti ona u kojoj se posljednji put nije osjetio učinak ove ultra skupe mjere. Eh, ali u 2016. je rođeno 58 beba više nego 2019. godine, pa je tu nezgodnu činjenicu nekako lakše prešutjeti…
Kao i, uostalom, onu o doseljenima u glavni grad. Evo, recimo, samo je 2019. godine u Zagreb došlo 3.697 ljudi više nego što ih se odselilo. Kad se taj podatak s pola milijarde kuna godišnje teškom mjerom, čak je i onaj nategnuti plus od 23 bebe (a zapravo minus od 58) – katastrofalan učinak.
Razvoj djece
Da stvar bude veselija, iako se stvara dojam da su sad, eto, ultraljevičari iz Možemo! odjednom nasrnuli na obitelj mada su im iz usta u kampanji ispadali bomboni za naivne birače, valja malo zaviriti u program ove stranke za nedavno održane lokalne izbore.
U njemu se kaže kako će se napraviti analiza svih gradskih socijalnih programa: “S obzirom na to privremeno nećemo uključivati nove korisnike u demografsku mjeru roditelj-odgojitelj dok ne napravimo analizu strukture korisnika i njezinih demografskih učinaka te učinaka u pogledu rodne ravnopravnosti i razvoja djece u daljnjem obrazovanju”. Dakle, doslovno točno ono što su neki dan iz zagrebačke vlasti najavili i napraviti.
“Razvoj djece u daljnjem obrazovanju” u ovom kontekstu se odnosi na činjenicu da djeca čiji je roditelj korisnik ove mjere ne mogu ići u vrtić. Dakle, od predškolskog obrazovanja imaju isključivo ono što dobiju kod kuće. Od roditelja koji već imaju najmanje troje djece. Pritom, do polaska u školu ostaju i bez socijalizacije među vršnjacima.
LGBT ujdurma?
A kakva je to rodna ravnopravnost koja se spominje? Da nije neka globalna LGBT ujdurma koja se želi servirati hrvatskoj nejači i iznervirati Nikolu Grmoju i ekipu?
Opet, činjenice. Korisnici ove mjere ne mogu biti zaposleni. Dakle, do petnaeste godine djeteta, roditelj je izvan tržišta rada. Ili, govoreći otvoreno, majka je izvan tržišta rada – ova mjera se isprva zvala “majka-odgajateljica”, a onda je politički korektno promijenjena u “roditelj-odgajatelj”. No, očeva prijavljenih kao njenih korisnika ima manje od jedne desetine. Kako će te majke (i dobro, koji rijetki otac) uopće nakon tolike pauze uspjeti graditi bilo kakvu karijeru? Osim one za štednjakom, do daljnjeg?
Ratnici Gileada
Kad se sve zbroji i oduzme, “ideološko žongliranje” je posve očito. Radi se o nestvarnoj količini novca koju financijski ionako ranjeni grad upucava u demografski posve neučinkovitu mjeru.
No, politički, odnosno ideološki, ona je za ratnike Gileada itekako učinkovita – gro majki dugoročno vezuje uz ognjište i podizanje djece, a djecu u predškolskoj dobi udaljuje od potencijalno uznemirujućih efekata društvenog odgoja.
A za to sve, priznat ćete, ne treba žaliti novca. Ili obraćati previše pažnje na one, kako se zovu, činjenice.