Što to HDZ-ovci zapravo izvode s datumom izbora: stoje li iza silnih kalkulacija pripreme za bezobraznu političku diverziju?

Cjenkanje datumom izbora nije bilo dio 'političke igre' u Hrvatskoj. Barem do ove garniture HDZ-a

Dva desetljeća su se parlamentarni izbori održavali u studenom ili prvi vikend do tog mjeseca. Rijedak je to primjer dobre demokratske prakse u Hrvatskoj. Sad gledamo neukusno javno licitiranje o tome koji bi mjesec najbolje odgovarao HDZ-u

Na papiru je stvar potpuno čista. Vladajuća većina može u svakom trenutku izglasati raspuštanje Sabora, što znači da se u roku od najduže dva mjeseca moraju održati novi parlamentarni izbori.

U demokraciji nije neuobičajeno da se ponekad time licitira, birajući najbolji mogući trenutak za vlast, onaj u kojem procijene da mogu ostvariti maksimalni izborni rezultat. No, to što nešto nije neuobičajeno, svakako ne znači da je samo po sebi dobro.

Dobra i duga demokratska praksa

Štoviše, u moru hrvatskih demokratskih minusa i felera, baš je okvirno vrijeme održavanja izbora u skoro posljednja tri desetljeća bio jedan od primjera kvalitetne demokratske prakse. Krenulo je 1995. godine kad je HDZ htio maksimalno politički iskoristiti optimizam koji je donijela vojno-redarstvena akcija Oluja. Izbori su održani 29. listopada i otad su se, sve donedavno, uvijek održavali u jesenskim danima.

Jedini koji su, sve do 2016. godine, malo kasnili u odnosu na uobičajeni datum koji je padao ili u studenom ili vrlo blizu tom mjesecu bili su oni 3. siječnja 2000. godine, koji su nešto kasnili zbog bolesti i smrti čovjeka koji ih je morao formalno raspisati, predsjednika Republike Franje Tuđmana. Svi ostali su, a govorimo o pet parlamentarnih izbora, održani ili u studenom ili u posljednjem vikendu listopada ili u prvom vikendu prosinca. Radilo se, dakle, o masivnoj, dva desetljeća dugoj dobroj demokratskoj praksi.

Iz povijesno uvjerljive pobjede u tragediju

Čak i kad je pala prva Vlada HDZ-a i Mosta 2016. godine i kad je Hrvatska po prvi put morala na prave izvanredne parlamentarne izbore, oni su održani krajem ljeta, 11. rujna, dakle ne previše daleko od uobičajenog datuma. Četiri godine kasnije, HDZ je zbog pandemije, za koju se činilo da kroz nju Hrvatska zapravo jako dobro prolazi, raspisao izbore u ljeto, već 5. srpnja.

Plenković, Beroš i njihovi su na krilima “pobjede nad koronom” zabilježili povijesno uvjerljivu pobjedu, a najesen je krenula havarija. Potpuni debakl državne borbe s pandemijom rezultirao je masovnim umiranjem od korone. Pandemija je odnijela nekoliko tisuća života više i od Domovinskog rata.

Kako je HDZ lovio u mutnom 2020.

Stoga, kad ovih dana predsjednik Sabora Gordan Jandroković kaže kako je odluka o raspuštanju Sabora i odlasku na izbore “uvijek dio političke igre”, jednostavno ne govori istinu. Ona to nije bila u Hrvatskoj, bar ne u dugačkom razdoblju od dvadeset godina, sve dok do vlasti nije došla sadašnja garnitura HDZ-a.

Posljednje javne špekulacije o tome hoće li se izbori održati na proljeće ili krajem ljeta stoga su dio političke igre koju igra današnji HDZ. Kao, uostalom, i prije četiri godine, kad se isti taj Jandroković zgražao na oporbene izjave o tome da HDZ kani raspisati izbore na ljeto.

Tvrdio je da je HDZ fokusiran na važnije teme, na zdravlje građana i spas gospodarstva, a “nametnute teorije” o izborima na ljeto komentirao je kao pokušaj oporbe da prikaže HDZ kao nekog tko bi lovio u mutnom. Pet dana kasnije, isti Jandroković je rekao da bi se izbori mogli održati u srpnju, a za još koji dan se doznalo da će, isti Jandroković, voditi izborni stožer HDZ-a.

Izbori u srcu ljeta?

S obzirom na to kad su održani posljednji parlamentarni izbori, ovaj mandat se svakako ne može dobaciti do studenog, kad se uvriježilo da Hrvatska bira novi saziv Sabora. Krajnji rok za održavanje izbora je u drugoj polovici rujna. Politički bi, stoga, a i u skladu s jednom od rijetkih pozitivnih zasada hrvatske demokracije, bilo najbolje da se izbori i održe tada, u sam smiraj ljeta, kad škole već rade i birači su se vratili s godišnjih odmora.

S ovom generacijom HDZ-a, međutim, ne treba isključiti ni najmanipulativniji scenarij, da se Sabor raspusti sredinom lipnja i tako mogući datum izbora smjesti u četiri nedjelje od sredine srpnja do sredine kolovoza (po Ustavu predsjednik Republike bira dan izbora, koji se moraju održati 30-60 dana nakon raspuštanja Sabora ili isteka mandata).

Prilika za ‘najmotiviranije’

Izbori bi tako bili raspisani u samom srcu ljeta, kad je “pola Hrvatske” izvan mjesta stanovanja i kad bi se samo najmotiviranijima dalo uzimati posebne potvrde o glasanju na drugom biračkom mjestu (a ako su u inozemstvu, vjerojatno bi morali i putovati stotine kilometara do birališta). Najmotiviraniji su, dakako, oni koji egzistencijalno ovise o tome da na vlasti ostane ista ekipa, dakle, dobar dio birača vladajuće stranke.

To bi bio “end game” političke igre o kojoj govori Jandroković, nuklearna opcija koja bi HDZ-ove izborne karte učinila jačima od onih koje bi inače imali u rukama. Valja se, ipak, nadati da politička kultura u ovoj zemlji nije baš toliko potonula da se ide na bezobraznu diverziju tipa “izbori usred vrhunca turističke sezone”. I da cinično licitiranje s datumom izlaska na najvažnije izbore u hrvatskom političkom sustavu neće predugo potrajati.