Nekoliko dana prije jučerašnjih srpskih izbora, u hrvatskim se medijima špekuliralo da bi, eto, srpski poludiktator možda napokon mogao izgubiti. Aleksandar Vučić uvjerljivo je pobijedio.
Aleksandar Vučić morao je pobijediti jer u Srbiji ne postoje elementarni infrastrukturni uvjeti za njegov poraz. U Srbiji ne postoji minimalna sloboda tiska, budući da su skoro svi važniji mediji pod Vučićevom kontrolom. U Srbiji ne postoje nikakve stvarne demokratske institucije, jer su one sustavno uništavane još od ubojstva Zorana Đinđića, da bi bile dokrajčene nakon izbornog poraza Borisa Tadića. U Srbiji, dakle, ne postoji proceduralna demokracija, a demokracija bez procedure nije demokracija.
Kako u Srbiji ne postoji proceduralna demokracija, demokratska smjena vlasti u Srbiji jednako je nemoguća kao u Mađarskoj: između Viktora Orbána i Aleksandra Vučića nema nikakve bitne razlike kad je riječ o grabežu vlasti. I Orbán i Vučić prigrabili su političku vlast, kao i velik dio ekonomske moći, ukidajući slobodu tiska i druge vitalne demokratske institucije, pri čemu im je veliki, vječni uzor Vladimir Putin. Moramo, međutim, dodati da u Rusiji nikad nije bilo demokracije, dok su Mađarska i Srbija u novijoj povijesti ipak prolazile kroz kraća demokratska razdoblja.
Uzori Orbán i Vučić
Afera Mreža pokazuje da Andrej Plenković i HDZ žele dovesti demokraciju u Hrvatskoj u jednako bolesno stanje u kakvom se nalaze demokracije u Srbiji i u Mađarskoj.
Slučaj Mreža nije o tome tko je kome što rekao, tko je kome poslao kakav mail; slučaj Mreža nije suštinski važan ni zbog rata energetskih kartela, ni zbog eventualnih obavještajnih podvala, ni zbog opakog sukoba na krajnjoj desnici.
Slučaj Mreža suštinski je važan samo zbog jedne činjenice. Slučaj Mreža pokazuje da HDZ-ova, Plenkovićeva vlast sustavno potkupljuje medije. Jer, ministarstvo HDZ-ove Vlade dalo je, ili je htjelo dati, TV postaji Mreža šesteroznamenkasti iznos u eurima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako Vlada troši sto ili dvjesto tisuća eura da bi kontrolirala bezveznu lokalnu televiziju, moramo se zapitati koliko je ta ista Vlada spremna potrošiti da bi kontrolirala velike medije? Ustvari, ne moramo se ni zapitati, jer su odgovori već dugo pred nama.
Veliki mediji pod šapom HDZ-a
Potrebno je samo zbrojiti koliko su raznih konferencija pod pokroviteljstvom Vlade organizirali veliki mediji. Sve je te konferencije platila Vlada, čime Vlada izravno financira medije, i to milijunskim uplatama. Tome treba dodati reklamne kampanje državnih tvrtki. Vlada, dakle, izravno plaća skoro sve velike informativno-političke nacionalne medije u Hrvatskoj, s iznimkom Indexa i Telegrama, i još nekoliko politički manje značajnih ili manje čitanih medija.
Plenkovićevoj Vladi i HDZ-u ni to nije dovoljno, pa su ovoga ljeta Novi list i Glas Istre, kroz vlasničke promjene, došli pod izravni nadzor ljudi vrlo bliskih vodstvu HDZ-a. Plenkovićevoj Vladi ni sve to nije dovoljno, pa je ove godine pokušala nametnuti najskandalozniji dosadašnji Zakon o medijima koji, među ostalim, predviđa da digitalni mediji financiraju tiskane dnevne listove koji su, doslovno svi, u ovom trenutku pod nadzorom HDZ-a. Usto, Plenkovićeva Vlada pokušava zakonski onemogućiti novinare u prikupljanju podataka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Očigledno je, dakle, da HDZ i Andrej Plenković aktivno i sustavno pokušavaju uništiti slobodu tiska u Hrvatskoj. O Plenkovićevim pogledima na slobodu tiska najzornije govori ljetošnja proslava rođendana Slobodne Dalmacije, na koju je došla cijela Vlada. Takvu simbiozu Vlade i medija nismo vidjeli od doba Franje Tuđmana.
Plenković uništava institucije
No, u ono je vrijeme postojalo mnogo više slobodnih medija nego danas: Globus, Jutarnji, Novi list, Radio 101, Feral Tribune i Nacional pokrivali su velik dio ondašnjeg medijskog tržišta. Danas je u Hrvatskoj bitno manje zaista utjecajnih slobodnih medija s visokim dometom, što nije samo žalosno, nego iznimno opasno.
Pokušavajući kontrolirati medije, Andrej Plenković i HDZ zapravo pokušavaju uništiti demokratske institucije u Hrvatskoj, jer bez slobodnih medija nema ni funkcionalnih demokratskih institucija. A bez demokratskih institucija nema formalne demokracije, pa tako ni smjene vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska demokracija, naravno, nije u tako katastrofalnom stanju kao srpska ili mađarska demokracija. Ali hrvatska se demokracija, kroz HDZ-ov odnos prema medijima, kao i kroz neke druge postupke i političke trendove, kreće u smjeru Beograda i Budimpešte. Stoga je za budućnost demokracije u Hrvatskoj upravo esencijalno važno da Hrvatska demokratska zajednica izgubi na idućim parlamentarnim izborima.
Trijumf Vučića pokazuje u što Plenković pretvara Hrvatsku. Kad kupiš medije, svaki izbori završe tvojom pobjedom
Hrvatska se demokracija kreće u smjeru Beograda i Budimpešte
Hrvatska se demokracija, kroz HDZ-ov odnos prema medijima, kao i kroz neke druge postupke i političke trendove, kreće u smjeru Beograda i Budimpešte. Stoga je za budućnost demokracije u Hrvatskoj upravo esencijalno važno da Hrvatska demokratska zajednica izgubi na idućim parlamentarnim izborima
Nekoliko dana prije jučerašnjih srpskih izbora, u hrvatskim se medijima špekuliralo da bi, eto, srpski poludiktator možda napokon mogao izgubiti. Aleksandar Vučić uvjerljivo je pobijedio.
Aleksandar Vučić morao je pobijediti jer u Srbiji ne postoje elementarni infrastrukturni uvjeti za njegov poraz. U Srbiji ne postoji minimalna sloboda tiska, budući da su skoro svi važniji mediji pod Vučićevom kontrolom. U Srbiji ne postoje nikakve stvarne demokratske institucije, jer su one sustavno uništavane još od ubojstva Zorana Đinđića, da bi bile dokrajčene nakon izbornog poraza Borisa Tadića. U Srbiji, dakle, ne postoji proceduralna demokracija, a demokracija bez procedure nije demokracija.
Kako u Srbiji ne postoji proceduralna demokracija, demokratska smjena vlasti u Srbiji jednako je nemoguća kao u Mađarskoj: između Viktora Orbána i Aleksandra Vučića nema nikakve bitne razlike kad je riječ o grabežu vlasti. I Orbán i Vučić prigrabili su političku vlast, kao i velik dio ekonomske moći, ukidajući slobodu tiska i druge vitalne demokratske institucije, pri čemu im je veliki, vječni uzor Vladimir Putin. Moramo, međutim, dodati da u Rusiji nikad nije bilo demokracije, dok su Mađarska i Srbija u novijoj povijesti ipak prolazile kroz kraća demokratska razdoblja.
Uzori Orbán i Vučić
Afera Mreža pokazuje da Andrej Plenković i HDZ žele dovesti demokraciju u Hrvatskoj u jednako bolesno stanje u kakvom se nalaze demokracije u Srbiji i u Mađarskoj.
Slučaj Mreža nije o tome tko je kome što rekao, tko je kome poslao kakav mail; slučaj Mreža nije suštinski važan ni zbog rata energetskih kartela, ni zbog eventualnih obavještajnih podvala, ni zbog opakog sukoba na krajnjoj desnici.
Slučaj Mreža suštinski je važan samo zbog jedne činjenice. Slučaj Mreža pokazuje da HDZ-ova, Plenkovićeva vlast sustavno potkupljuje medije. Jer, ministarstvo HDZ-ove Vlade dalo je, ili je htjelo dati, TV postaji Mreža šesteroznamenkasti iznos u eurima.
Ako Vlada troši sto ili dvjesto tisuća eura da bi kontrolirala bezveznu lokalnu televiziju, moramo se zapitati koliko je ta ista Vlada spremna potrošiti da bi kontrolirala velike medije? Ustvari, ne moramo se ni zapitati, jer su odgovori već dugo pred nama.
Veliki mediji pod šapom HDZ-a
Potrebno je samo zbrojiti koliko su raznih konferencija pod pokroviteljstvom Vlade organizirali veliki mediji. Sve je te konferencije platila Vlada, čime Vlada izravno financira medije, i to milijunskim uplatama. Tome treba dodati reklamne kampanje državnih tvrtki. Vlada, dakle, izravno plaća skoro sve velike informativno-političke nacionalne medije u Hrvatskoj, s iznimkom Indexa i Telegrama, i još nekoliko politički manje značajnih ili manje čitanih medija.
Plenkovićevoj Vladi i HDZ-u ni to nije dovoljno, pa su ovoga ljeta Novi list i Glas Istre, kroz vlasničke promjene, došli pod izravni nadzor ljudi vrlo bliskih vodstvu HDZ-a. Plenkovićevoj Vladi ni sve to nije dovoljno, pa je ove godine pokušala nametnuti najskandalozniji dosadašnji Zakon o medijima koji, među ostalim, predviđa da digitalni mediji financiraju tiskane dnevne listove koji su, doslovno svi, u ovom trenutku pod nadzorom HDZ-a. Usto, Plenkovićeva Vlada pokušava zakonski onemogućiti novinare u prikupljanju podataka.
Očigledno je, dakle, da HDZ i Andrej Plenković aktivno i sustavno pokušavaju uništiti slobodu tiska u Hrvatskoj. O Plenkovićevim pogledima na slobodu tiska najzornije govori ljetošnja proslava rođendana Slobodne Dalmacije, na koju je došla cijela Vlada. Takvu simbiozu Vlade i medija nismo vidjeli od doba Franje Tuđmana.
Plenković uništava institucije
No, u ono je vrijeme postojalo mnogo više slobodnih medija nego danas: Globus, Jutarnji, Novi list, Radio 101, Feral Tribune i Nacional pokrivali su velik dio ondašnjeg medijskog tržišta. Danas je u Hrvatskoj bitno manje zaista utjecajnih slobodnih medija s visokim dometom, što nije samo žalosno, nego iznimno opasno.
Pokušavajući kontrolirati medije, Andrej Plenković i HDZ zapravo pokušavaju uništiti demokratske institucije u Hrvatskoj, jer bez slobodnih medija nema ni funkcionalnih demokratskih institucija. A bez demokratskih institucija nema formalne demokracije, pa tako ni smjene vlasti.
Hrvatska demokracija, naravno, nije u tako katastrofalnom stanju kao srpska ili mađarska demokracija. Ali hrvatska se demokracija, kroz HDZ-ov odnos prema medijima, kao i kroz neke druge postupke i političke trendove, kreće u smjeru Beograda i Budimpešte. Stoga je za budućnost demokracije u Hrvatskoj upravo esencijalno važno da Hrvatska demokratska zajednica izgubi na idućim parlamentarnim izborima.