Jer upravo je profesorica pedagogije Dijana Vican izvrsna predstavnica onog tipa sveučilišnog kadra kome je netko svojedobno nadjenuo ime ”torbari”. To su nastavnici koji su zaposleni da rade sa studentima na jednom sveučilištu, ali istodobno u fušu drže redovne kolegije u ustanovama visokog obrazovanja po cijeloj Hrvatskoj, u Hercegovini, a ponekad u Republici Srpskoj, u Sloveniji i drugim zemljama regije.
Za to su, dakako, od tih ustanova i plaćeni. Takvih ima jako puno. Oni su stalno na putu od Zagreba i Mostara, Zadra i Splita, Gospića i Banja Luke, do Maribora i Dubrovnika i tako dalje.
Prebacuju posao
Utoliko predavanja i ispite na matičnom fakultetu i paralelne gaže moraju pomno koordinirati, a kako je to nemoguće jer svaki profesor ima na raspolaganju ograničeno vrijeme, torbari svoje obaveze tamo gdje primaju plaću od Ministarstva prebacuju na docente i asistente. Zato ih njihovi studenti rijetko vide kako bi ih mogli vidjeti njihovi kolege u drugim gradovima gdje su torbari ugovorili dodatne honorare.
Tako je, recimo, profesorica Dijana Vican – a njen slučaj nipošto nije usamljen – godinama istovremeno uspijevala raditi na nizu preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija u dvije države. Dakle, ne samo na svom zadarskom Filozofskom fakultetu, nego i na Filozofskom fakultetu i Prirodoslovnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, Sveučilištu Sjever u Varaždinu i na dubrovačkom Sveučilištu Libertas.
Redovitom profesoru u trajnom zvanju, što je rang Dijane Vican, pripada lijepa plaća iz državnog proračuna od oko tri tisuće eura, ali što su njeni studenti u Zadru mogli od nje dobiti dok je ona jurcala odrađivati fuševe, to je valjda svakome jasno već zahvaljujući elementarnim zakonima fizike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Držala 15 kolegija
A kako je profesorica Vican stizala uza sve to prihvaćati još niz odgovornih dužnosti na koje ju je lansirala politika, valjda se nitko na matičnom zadarskom Filozofskom fakultetu nije usudio problematizirati pitanje njenog fizičkog prisustva u njihovim predavaonicama. Postavio ga je Andreju Plenkoviću samo zastupnik Bojan Glavašević u proljeće 2019. godine, kad je Vican imenovana na funkciju predsjednice Upravnog vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje.
Tada je zadarska profesorica i rektorica držala ”najmanje 15 kolegija” na fakultetima u Hrvatskoj i BiH. To je logički nezamislivo i etički dvojbeno, ali u Hrvatskoj sasvim moguće.
Torbarska pošast
Osim predmete iz pedagogije, što je njena struka, Dijana Vican predavala je i odnose s javnošću, društveno odgovorno poslovanje i moguće još nešto što nam je promaknulo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njeni su joj golemi kapaciteti dopuštali da u radnom danu istodobno vodi i razna državna povjerenstva kao što je na primjer Posebno stručno povjerenstvo za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, da uređuje stručne časopise te radi kao članica upravnih odbora Hrvatskoga pedagogijskog društva i Instituta za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu.
Ministar Fuchs morao bi se pozabaviti ovom torbarskom pošasti čija bi odlična maskota mogla biti upravo Dijana Vican. Sveučilišnim nastavnicima poput nje, koji se za visoku plaću na matičnom fakultetu maksimalno štede kako bi paralelno mogli raditi u fušu na drugim sveučilištima, veleučilištima i visokim školama, mora se nekako stati na kraj. Jer iz javnih su sredstava plaćeni da predaju i drže ispite studentima na svojoj katedri, a ne da njih ostavljaju na cjedilu zbog dodatne zarade.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uhićena Dijana Vican spada u skupinu profesora 'torbara'. Država bi se konačno trebala pozabaviti ovom pošasti
Takvih ima jako puno, a bivša rektorica zadarskog sveučilišta bi im mogla biti maskota
Sveučilišnim nastavnicima poput nje, koji se za visoku plaću na matičnom fakultetu maksimalno štede kako bi paralelno mogli raditi u fušu na drugim sveučilištima, veleučilištima i visokim školama, mora se nekako stati na kraj. Jer iz javnih su sredstava plaćeni da predaju i drže ispite studentima na svojoj katedri, a ne da njih ostavljaju na cjedilu zbog dodatne zarade.
Uhićenje dojučerašnje rektorice Sveučilišta u Zadru dr. Dijane Vican zbog sumnje da je ustanovu kojoj je bila na čelu pokušala oštetiti za oko 200.000 eura u korist privatne građevinske tvrtke ”Graditelj svratišta” usput aktualizira i jako važnu temu koja se, međutim, ne otvara ni u Ministarstvu obrazovanja Radovana Fuchsa, ni na sveučilištima, ni u studentskim organizacijama, a ni u hrvatskom društvu.
Jer upravo je profesorica pedagogije Dijana Vican izvrsna predstavnica onog tipa sveučilišnog kadra kome je netko svojedobno nadjenuo ime ”torbari”. To su nastavnici koji su zaposleni da rade sa studentima na jednom sveučilištu, ali istodobno u fušu drže redovne kolegije u ustanovama visokog obrazovanja po cijeloj Hrvatskoj, u Hercegovini, a ponekad u Republici Srpskoj, u Sloveniji i drugim zemljama regije.
Za to su, dakako, od tih ustanova i plaćeni. Takvih ima jako puno. Oni su stalno na putu od Zagreba i Mostara, Zadra i Splita, Gospića i Banja Luke, do Maribora i Dubrovnika i tako dalje.
Prebacuju posao
Utoliko predavanja i ispite na matičnom fakultetu i paralelne gaže moraju pomno koordinirati, a kako je to nemoguće jer svaki profesor ima na raspolaganju ograničeno vrijeme, torbari svoje obaveze tamo gdje primaju plaću od Ministarstva prebacuju na docente i asistente. Zato ih njihovi studenti rijetko vide kako bi ih mogli vidjeti njihovi kolege u drugim gradovima gdje su torbari ugovorili dodatne honorare.
Tako je, recimo, profesorica Dijana Vican – a njen slučaj nipošto nije usamljen – godinama istovremeno uspijevala raditi na nizu preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija u dvije države. Dakle, ne samo na svom zadarskom Filozofskom fakultetu, nego i na Filozofskom fakultetu i Prirodoslovnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, Sveučilištu Sjever u Varaždinu i na dubrovačkom Sveučilištu Libertas.
Redovitom profesoru u trajnom zvanju, što je rang Dijane Vican, pripada lijepa plaća iz državnog proračuna od oko tri tisuće eura, ali što su njeni studenti u Zadru mogli od nje dobiti dok je ona jurcala odrađivati fuševe, to je valjda svakome jasno već zahvaljujući elementarnim zakonima fizike.
Držala 15 kolegija
A kako je profesorica Vican stizala uza sve to prihvaćati još niz odgovornih dužnosti na koje ju je lansirala politika, valjda se nitko na matičnom zadarskom Filozofskom fakultetu nije usudio problematizirati pitanje njenog fizičkog prisustva u njihovim predavaonicama. Postavio ga je Andreju Plenkoviću samo zastupnik Bojan Glavašević u proljeće 2019. godine, kad je Vican imenovana na funkciju predsjednice Upravnog vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje.
Tada je zadarska profesorica i rektorica držala ”najmanje 15 kolegija” na fakultetima u Hrvatskoj i BiH. To je logički nezamislivo i etički dvojbeno, ali u Hrvatskoj sasvim moguće.
Torbarska pošast
Osim predmete iz pedagogije, što je njena struka, Dijana Vican predavala je i odnose s javnošću, društveno odgovorno poslovanje i moguće još nešto što nam je promaknulo.
Njeni su joj golemi kapaciteti dopuštali da u radnom danu istodobno vodi i razna državna povjerenstva kao što je na primjer Posebno stručno povjerenstvo za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, da uređuje stručne časopise te radi kao članica upravnih odbora Hrvatskoga pedagogijskog društva i Instituta za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu.
Ministar Fuchs morao bi se pozabaviti ovom torbarskom pošasti čija bi odlična maskota mogla biti upravo Dijana Vican. Sveučilišnim nastavnicima poput nje, koji se za visoku plaću na matičnom fakultetu maksimalno štede kako bi paralelno mogli raditi u fušu na drugim sveučilištima, veleučilištima i visokim školama, mora se nekako stati na kraj. Jer iz javnih su sredstava plaćeni da predaju i drže ispite studentima na svojoj katedri, a ne da njih ostavljaju na cjedilu zbog dodatne zarade.