Kao prioritetne spominju se obrambene linije Avdiivka i Marinka u Donjeckoj oblasti, kao i os Kupjansk-Liman na luganskoj fronti. U drugi red prioriteta spada daljnje fortifikacijsko uređenje granice s Rusijom i Bjelorusijom, gdje se trenutno ne provode oružane operacije.
Ukrajina mora konsolidirati svoje obrambene sposobnosti za organizaciju provođenja učinkovitih oslobodilačkih operacija. To je sasvim logičan potez nakon prerano započete, i politički isforsirane, ljetne ofenzive koja nije dala željene rezultate.
Kijev se suočava s problemima
Ipak, Ukrajina je iz četveromjesečnih ofanzivnih pokušaja izašla sa znatno manjim gubicima u ljudima i materijalnim sredstvima u odnosu na Vojsku Ruske Federacije. Naučene lekcije i realna procjena stanja glavni su pokretači promjene pristupa.
Kampanjska, nedovoljna i, u pravilu, zakašnjela vojna pomoć sa Zapada nije jedini problem s kojim se suočava vlada u Kijevu. Drugo, ništa manje kritično pitanje, o kojem je predsjednik Zelenski javno progovorio, jest mobilizacija.
Oružane snage Ukrajine raspolažu s oko 800.000 vojnika. Tu spadaju jedinice koje se izmjenjuju na fronti, znatne snage ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, mornarica i obalna straža, pripadnici vojne sigurnosti, pogranične i logističke postrojbe te dio postrojbi pasivno vezanih na latentnim linijama sukoba, prema Bjelorusiji i Rusiji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi brojčano nadmašuju Ukrajince
Na suprotnoj strani, Vojska Ruske Federacije trenutno angažira u Ukrajini najmanje 420.000 vojnika. Tom broju potrebno je dodati oko 44.000 lokalnih martićevaca, iz samoproglašenih republika. Nikako ne treba zanemariti ni jedinice Rosgvardije, ruske žandarmerije, koje aktivno sudjeluju u poslovima sigurnosti na okupiranim područjima.
Ukupno, ruske okupacijske trupe u Ukrajini broje oko pola milijuna vojnika pod oružjem. Ogromna većina ruskog zrakoplovstva, mornarice te neborbenog sastava nalazi se na teritoriju Ruske Federacije. U zadnjih nekoliko mjeseci ruske snage, izravno angažirane u izviđanju borbenih djelovanja, brojčano nadmašuju Ukrajince.
To se reflektira i na pojedinim dijelovima fronte. U uvjetima kad je upotreba tehnike ograničena zbog vremenskih uvjeta, zbog brojčane superiornosti, agresor u posljednjih mjesec dana permanentno ostvaruje male, ali brojne teritorijalne dobitke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bijeg vojno sposobnih iz zemlje
Na početku rata ukrajinska mobilizacija išla je vrlo glatko, između ostalog zahvaljujući brojnim dragovoljcima. Međutim, kako je narastao broj postrojbi sve je teže bilo popunjavati borbene jedinice s najsposobnijim godištima. Prosječna starost ukrajinskih vojnika je između 30 i 40 godina. To je za jednu dekadu više od prosječnog regrutnog godišta.
U Ukrajini se vojnim obveznicima smatraju muškarci u dobi od 18 do 60 godina. Muška osoba može biti izuzeta od mobilizacije iz medicinskih, obrazovnih i poslovnih razloga. Nije nikakva tajna da se medicinsko izuzeće od mobilizacije može kupiti za oko 3000 američkih dolara. Uz to, po službenim podacima Europske unije koje je u studenom prenio BBC, oko 650.000 ukrajinskih muškaraca sposobnih za borbu pobjeglo je iz Ukrajine i dobilo prebivalište u Europi.
Mnoge izbjeglice nisu se ni prijavile pa je stvarna brojka znatno veća. Također, dio vojnih obveznika zbrisao je u druge države, poput SAD-a ili Kanade. Godišnje za vojsku stasa oko 400.000 ukrajinskih mladića. Studenti su bili izuzeti od poziva u vojsku. Ipak, vjerojatno će jedan dio potrebnih vojnika morati biti namiren iz “studenskih klupa”. Također, razmatra se i obavezno služenje žena, ali na neborbene dužnosti. Ukrajinke će i dalje samo dragovoljno odlaziti u borbene postrojbe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Situacija kao u Domovinskom ratu
Dakle, ovdje se ne radi o manjku raspoloživog ljudskog potencijala, već o načinu upravljanja ljudskim resursima. Sjećam se iskustva iz Domovinskog rata. U drugoj polovici 1991. godine, kad još nije bilo dovoljno oružja, streljiva i opreme, u mnogim postrojbama odaziv na vojni poziv bio je između 10 i 15 posto. Ako bi se postiglo 30 do 40 posto, to se smatralo uspjehom.
Mobilizacija se nije ni provodila jer tada nije bilo dovoljno oružja. Ogroman dio tereta nosili su profesionalni vojnici, policija i dragovoljci. Također, HDZ-ova vlast rasformirala je mnoge ranije ustrojene brigade Teritorijalne obrane, a novi sustav pozivanja još nije bio uspostavljen. To je izazivalo dosta pomutnje i nereda u pozivanju vojnih obveznika.
Pored toga, sustav pozivanja koristio se i za ušutkavanje nepodobnih novinara i opozicionara. No, pri kraju rata, pred Oluju, kad je država uspostavila funkcionalne procese pozivanja i opremanja vojnih obveznika, a vjera u pobjedu bila općeprihvaćen stav, odaziv rezervnog sastava bio je u prosjeku oko 90 posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prosvjedi supruga vojnika diljem Rusije
Ruska Federacija, iako raspolaže s četiri puta većim potencijalom vojnih obveznika, također ima problema s popunom “ljudskog materijala” za rat u Ukrajini. Dmitrij Medvedev, nekadašnji premijer i bivša marioneta-predsjednik Ruske Federacije, zadužen je za razne objave, bez obzira na njihovu vjerodostojnost.
U posljednjem postu navodi kako je od 1. siječnja do 1. prosinca ove godine više od 452.000 vojnika potpisalo profesionalne ugovore s Ministarstvom obrane. Krajem rujna ta je brojka iznosila 325.000 vojnika pod ugovorom. Iako se porast broja vojnika od 127.000 u samo dva mjeseca čini prenapuhanim, vidljiv je porast prisutnosti ruske pješadije na frontu.
Međutim, postoji i druga strana medalje. Diljem Ruske Federacije sve su učestaliji prosvjedi supruga mobiliziranih vojnika. Većina rezervista, koje je Ministarstvo obrane podiglo ujesen 2022. godine, zadržana je u aktivnoj službi više od godinu dana, bez prava na dopust i mogućnost otpusta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nepopunjen profesionalni sastav
Takva politika rezultirala je povećanjem ukupnog broja okupacijskih snaga. S druge strane, negativno je djelovala na moral vojnika te porast neraspoloženja domaće javnosti u odnosu na rat u Ukrajini. Vlast na razne načine nastoji prikriti, umanjiti ili onemogućiti proteste nezadovoljnih supruga.
Još od kolovoza 2022. godine Ministarstvo obrane Ruske Federacije postavilo je ciljeve za povećanje broja profesionalnih vojnika. Do siječnja 2023. godine bio je predviđen porast profesionalnog sastava za 137.000 vojnika. Posljednjim predsjedničkim ukazom iz studenog ove godine profesionalni sastav oružanih snaga trebao bi se povećati za još 170.000 vojnika.
U konačnici, Ministarstvo obrane s Vojskom Ruske Federacije trebalo bi imati, zajedno s civilima, 2,2 milijuna djelatnika, od čega 1,32 milijuna profesionalnih vojnika. Ipak, stvarnost je malo drugačija od uredskih planova. Vojska Ruske Federacije nije uspjela popuniti svoj profesionalni sastav niti u miru, kad je vjerojatnost stradanja bila znatno niža.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Korištenje osoba s margina društva
Nedostatak profesionalne pješadije posebno je došao do izražaja na početku opće invazije na Ukrajinu. Popunjenost bataljunskih taktičkih grupa, kao osnovne taktičke postrojbe mehaniziranih snaga, bila je između 40 i 70 posto potrebnog sastava pješadije. Konvencionalna procjena gubitaka ruske strane iznosi oko 190.000 poginulih ili za borbu trajno onesposobljenih vojnika.
Zajedno s tradicionalno surovim tretmanom i nebrigom za vojnike na fronti, dramatično je opala privlačnost vojnog poziva među građanima Ruske Federacije. Stoga se, kako bi održavalo potreban broj vojnika za rat, rusko Ministarstvo obrane okrenulo raznim marginalnim socijalnim skupinama. U početku je zatvorenike regrutirala privatna vojna kompanija Wagner.
Sad robijaši, s mogućnošću oprosta kazne, regularno služe i u Vojsci Ruske Federacije. Ilegalni migranti po skraćenom postupku dobivaju rusko državljanstvo, a nakon toga poziv ureda za mobilizaciju. Na okupiranim područjima Ukrajine lokalno stanovništvo prisiljava se na prijem u rusko državljanstvo. Normalno, nakon toga slijedi poziv u vojsku.
Ljudski faktor je presudan
Oni koji ne žele primiti državljanstvo okupacijske sile ostaju bez mogućnosti korištenja zdravstvenih i socijalnih prava. Protjerivanje nelojalnog stanovništva u slobodni dio Ukrajine vrlo je česta praksa. Ruska Federacija nesumnjivo ima na raspolaganju brojne poluge prisile kako bi osigurala potreban broj vojnika za rat u Ukrajini.
Također, ne postoji mogućnost organiziranog izražavanja nezadovoljstva građana ili provođenja javne antiratne kampanje. Ipak, kako podrška ratu u Rusiji stalno opada, za očekivati je da će namirivanje ratnih potreba u “ljudskom materijalu” ići sve teže.
Najavljeni prelazak na strategijsku obranu civilnim i vojnim vlastima u Kijevu osigurat će potrebno vrijeme i za sređivanje problema u upravljanju ljudskim potencijalom. Od četiri faktora oružane borbe, ljudski je uvijek bio presudan. Izazovi nisu mali. To je cijela paleta pitanja koja treba biti riješena ili barem umanjen njihov negativan učinak.
Iskušenja za administraciju Zelenskog
Ravnomjerna distribucija tereta mobilizacije na sve društvene slojeve i grupe. Eliminacija korupcije iz procesa mobilizacije, nabave i opremanja. Uspostavljanje standardne i redovne opskrbe svih postrojbi na fronti. Borba protiv duboko ukorijenjenog sovjetskog mentaliteta nepotizma i nebrige za pojedinca. Poboljšanje kvalitete obuke.
To su samo neka od brojnih iskušenja s kojima se mora suočiti administracija Volodimira Zelenskog. Rješavanje problema učinkovitosti mobilizacije stanovništva sposobnog za doprinos ratnim naporima ne ovisi o zapadnoj pomoći.
Puna odgovornost je na domaćim, civilnim i vojnim, vlastima. Već je napravljen ogroman korak. Javno se govorilo o problemima koji smanjuju učinkovitost ratnih napora. Zanimljivo, u Moskvi se još uvijek sve odvija po planu “specijalne vojne operacije”?!
Ukrajina zbog problema s mobilizacijom mijenja ratnu strategiju. Situacija podsjeća na 1991. u Hrvatskoj
Eliminacija korupcije i duboko ukorijenjenog sovjetskog mentaliteta nepotizma najveća su iskušenja za Zelenskog
Rješavanje problema učinkovitosti mobilizacije stanovništva sposobnog za doprinos ratnim naporima ne ovisi o zapadnoj pomoći. Puna odgovornost je na domaćim, civilnim i vojnim, vlastima
Prema posljednjim izjavama predsjednika i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Volodimira Zelenskog, Ukrajina prelazi iz strategijske ofanzive u strategijsku defanzivu. S dominantno napadnih načina djelovanja prelazi se u strategijsku obranu. Sa zapovjednicima na fronti razgovaralo se o izgradnji utvrđivanih obrambenih linija na glavnim operativnim pravcima pokušaja ruskih prodora.
Kao prioritetne spominju se obrambene linije Avdiivka i Marinka u Donjeckoj oblasti, kao i os Kupjansk-Liman na luganskoj fronti. U drugi red prioriteta spada daljnje fortifikacijsko uređenje granice s Rusijom i Bjelorusijom, gdje se trenutno ne provode oružane operacije.
Ukrajina mora konsolidirati svoje obrambene sposobnosti za organizaciju provođenja učinkovitih oslobodilačkih operacija. To je sasvim logičan potez nakon prerano započete, i politički isforsirane, ljetne ofenzive koja nije dala željene rezultate.
Kijev se suočava s problemima
Ipak, Ukrajina je iz četveromjesečnih ofanzivnih pokušaja izašla sa znatno manjim gubicima u ljudima i materijalnim sredstvima u odnosu na Vojsku Ruske Federacije. Naučene lekcije i realna procjena stanja glavni su pokretači promjene pristupa.
Kampanjska, nedovoljna i, u pravilu, zakašnjela vojna pomoć sa Zapada nije jedini problem s kojim se suočava vlada u Kijevu. Drugo, ništa manje kritično pitanje, o kojem je predsjednik Zelenski javno progovorio, jest mobilizacija.
Oružane snage Ukrajine raspolažu s oko 800.000 vojnika. Tu spadaju jedinice koje se izmjenjuju na fronti, znatne snage ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, mornarica i obalna straža, pripadnici vojne sigurnosti, pogranične i logističke postrojbe te dio postrojbi pasivno vezanih na latentnim linijama sukoba, prema Bjelorusiji i Rusiji.
Rusi brojčano nadmašuju Ukrajince
Na suprotnoj strani, Vojska Ruske Federacije trenutno angažira u Ukrajini najmanje 420.000 vojnika. Tom broju potrebno je dodati oko 44.000 lokalnih martićevaca, iz samoproglašenih republika. Nikako ne treba zanemariti ni jedinice Rosgvardije, ruske žandarmerije, koje aktivno sudjeluju u poslovima sigurnosti na okupiranim područjima.
Ukupno, ruske okupacijske trupe u Ukrajini broje oko pola milijuna vojnika pod oružjem. Ogromna većina ruskog zrakoplovstva, mornarice te neborbenog sastava nalazi se na teritoriju Ruske Federacije. U zadnjih nekoliko mjeseci ruske snage, izravno angažirane u izviđanju borbenih djelovanja, brojčano nadmašuju Ukrajince.
To se reflektira i na pojedinim dijelovima fronte. U uvjetima kad je upotreba tehnike ograničena zbog vremenskih uvjeta, zbog brojčane superiornosti, agresor u posljednjih mjesec dana permanentno ostvaruje male, ali brojne teritorijalne dobitke.
Bijeg vojno sposobnih iz zemlje
Na početku rata ukrajinska mobilizacija išla je vrlo glatko, između ostalog zahvaljujući brojnim dragovoljcima. Međutim, kako je narastao broj postrojbi sve je teže bilo popunjavati borbene jedinice s najsposobnijim godištima. Prosječna starost ukrajinskih vojnika je između 30 i 40 godina. To je za jednu dekadu više od prosječnog regrutnog godišta.
U Ukrajini se vojnim obveznicima smatraju muškarci u dobi od 18 do 60 godina. Muška osoba može biti izuzeta od mobilizacije iz medicinskih, obrazovnih i poslovnih razloga. Nije nikakva tajna da se medicinsko izuzeće od mobilizacije može kupiti za oko 3000 američkih dolara. Uz to, po službenim podacima Europske unije koje je u studenom prenio BBC, oko 650.000 ukrajinskih muškaraca sposobnih za borbu pobjeglo je iz Ukrajine i dobilo prebivalište u Europi.
Mnoge izbjeglice nisu se ni prijavile pa je stvarna brojka znatno veća. Također, dio vojnih obveznika zbrisao je u druge države, poput SAD-a ili Kanade. Godišnje za vojsku stasa oko 400.000 ukrajinskih mladića. Studenti su bili izuzeti od poziva u vojsku. Ipak, vjerojatno će jedan dio potrebnih vojnika morati biti namiren iz “studenskih klupa”. Također, razmatra se i obavezno služenje žena, ali na neborbene dužnosti. Ukrajinke će i dalje samo dragovoljno odlaziti u borbene postrojbe.
Situacija kao u Domovinskom ratu
Dakle, ovdje se ne radi o manjku raspoloživog ljudskog potencijala, već o načinu upravljanja ljudskim resursima. Sjećam se iskustva iz Domovinskog rata. U drugoj polovici 1991. godine, kad još nije bilo dovoljno oružja, streljiva i opreme, u mnogim postrojbama odaziv na vojni poziv bio je između 10 i 15 posto. Ako bi se postiglo 30 do 40 posto, to se smatralo uspjehom.
Mobilizacija se nije ni provodila jer tada nije bilo dovoljno oružja. Ogroman dio tereta nosili su profesionalni vojnici, policija i dragovoljci. Također, HDZ-ova vlast rasformirala je mnoge ranije ustrojene brigade Teritorijalne obrane, a novi sustav pozivanja još nije bio uspostavljen. To je izazivalo dosta pomutnje i nereda u pozivanju vojnih obveznika.
Pored toga, sustav pozivanja koristio se i za ušutkavanje nepodobnih novinara i opozicionara. No, pri kraju rata, pred Oluju, kad je država uspostavila funkcionalne procese pozivanja i opremanja vojnih obveznika, a vjera u pobjedu bila općeprihvaćen stav, odaziv rezervnog sastava bio je u prosjeku oko 90 posto.
Prosvjedi supruga vojnika diljem Rusije
Ruska Federacija, iako raspolaže s četiri puta većim potencijalom vojnih obveznika, također ima problema s popunom “ljudskog materijala” za rat u Ukrajini. Dmitrij Medvedev, nekadašnji premijer i bivša marioneta-predsjednik Ruske Federacije, zadužen je za razne objave, bez obzira na njihovu vjerodostojnost.
U posljednjem postu navodi kako je od 1. siječnja do 1. prosinca ove godine više od 452.000 vojnika potpisalo profesionalne ugovore s Ministarstvom obrane. Krajem rujna ta je brojka iznosila 325.000 vojnika pod ugovorom. Iako se porast broja vojnika od 127.000 u samo dva mjeseca čini prenapuhanim, vidljiv je porast prisutnosti ruske pješadije na frontu.
Međutim, postoji i druga strana medalje. Diljem Ruske Federacije sve su učestaliji prosvjedi supruga mobiliziranih vojnika. Većina rezervista, koje je Ministarstvo obrane podiglo ujesen 2022. godine, zadržana je u aktivnoj službi više od godinu dana, bez prava na dopust i mogućnost otpusta.
Nepopunjen profesionalni sastav
Takva politika rezultirala je povećanjem ukupnog broja okupacijskih snaga. S druge strane, negativno je djelovala na moral vojnika te porast neraspoloženja domaće javnosti u odnosu na rat u Ukrajini. Vlast na razne načine nastoji prikriti, umanjiti ili onemogućiti proteste nezadovoljnih supruga.
Još od kolovoza 2022. godine Ministarstvo obrane Ruske Federacije postavilo je ciljeve za povećanje broja profesionalnih vojnika. Do siječnja 2023. godine bio je predviđen porast profesionalnog sastava za 137.000 vojnika. Posljednjim predsjedničkim ukazom iz studenog ove godine profesionalni sastav oružanih snaga trebao bi se povećati za još 170.000 vojnika.
U konačnici, Ministarstvo obrane s Vojskom Ruske Federacije trebalo bi imati, zajedno s civilima, 2,2 milijuna djelatnika, od čega 1,32 milijuna profesionalnih vojnika. Ipak, stvarnost je malo drugačija od uredskih planova. Vojska Ruske Federacije nije uspjela popuniti svoj profesionalni sastav niti u miru, kad je vjerojatnost stradanja bila znatno niža.
Korištenje osoba s margina društva
Nedostatak profesionalne pješadije posebno je došao do izražaja na početku opće invazije na Ukrajinu. Popunjenost bataljunskih taktičkih grupa, kao osnovne taktičke postrojbe mehaniziranih snaga, bila je između 40 i 70 posto potrebnog sastava pješadije. Konvencionalna procjena gubitaka ruske strane iznosi oko 190.000 poginulih ili za borbu trajno onesposobljenih vojnika.
Zajedno s tradicionalno surovim tretmanom i nebrigom za vojnike na fronti, dramatično je opala privlačnost vojnog poziva među građanima Ruske Federacije. Stoga se, kako bi održavalo potreban broj vojnika za rat, rusko Ministarstvo obrane okrenulo raznim marginalnim socijalnim skupinama. U početku je zatvorenike regrutirala privatna vojna kompanija Wagner.
Sad robijaši, s mogućnošću oprosta kazne, regularno služe i u Vojsci Ruske Federacije. Ilegalni migranti po skraćenom postupku dobivaju rusko državljanstvo, a nakon toga poziv ureda za mobilizaciju. Na okupiranim područjima Ukrajine lokalno stanovništvo prisiljava se na prijem u rusko državljanstvo. Normalno, nakon toga slijedi poziv u vojsku.
Ljudski faktor je presudan
Oni koji ne žele primiti državljanstvo okupacijske sile ostaju bez mogućnosti korištenja zdravstvenih i socijalnih prava. Protjerivanje nelojalnog stanovništva u slobodni dio Ukrajine vrlo je česta praksa. Ruska Federacija nesumnjivo ima na raspolaganju brojne poluge prisile kako bi osigurala potreban broj vojnika za rat u Ukrajini.
Također, ne postoji mogućnost organiziranog izražavanja nezadovoljstva građana ili provođenja javne antiratne kampanje. Ipak, kako podrška ratu u Rusiji stalno opada, za očekivati je da će namirivanje ratnih potreba u “ljudskom materijalu” ići sve teže.
Najavljeni prelazak na strategijsku obranu civilnim i vojnim vlastima u Kijevu osigurat će potrebno vrijeme i za sređivanje problema u upravljanju ljudskim potencijalom. Od četiri faktora oružane borbe, ljudski je uvijek bio presudan. Izazovi nisu mali. To je cijela paleta pitanja koja treba biti riješena ili barem umanjen njihov negativan učinak.
Iskušenja za administraciju Zelenskog
Ravnomjerna distribucija tereta mobilizacije na sve društvene slojeve i grupe. Eliminacija korupcije iz procesa mobilizacije, nabave i opremanja. Uspostavljanje standardne i redovne opskrbe svih postrojbi na fronti. Borba protiv duboko ukorijenjenog sovjetskog mentaliteta nepotizma i nebrige za pojedinca. Poboljšanje kvalitete obuke.
To su samo neka od brojnih iskušenja s kojima se mora suočiti administracija Volodimira Zelenskog. Rješavanje problema učinkovitosti mobilizacije stanovništva sposobnog za doprinos ratnim naporima ne ovisi o zapadnoj pomoći.
Puna odgovornost je na domaćim, civilnim i vojnim, vlastima. Već je napravljen ogroman korak. Javno se govorilo o problemima koji smanjuju učinkovitost ratnih napora. Zanimljivo, u Moskvi se još uvijek sve odvija po planu “specijalne vojne operacije”?!