Nakon privremene stabilizacije fronta oko Bahmuta, ruske snage nastavljaju s napredovanjem, ali u mnogo širem luku, sjeverno i južno od grada. Na sjevernom dijelu bahmutskog ratišta, pod svoju kontrolu stavile su naselje Dubovo-Vasilivka, desetak kilometara sjeverozapadno od središta grada. Nakon toga agresor je nastavio napredovanje u smjeru sjeverozapada, uzduž autoputa E40 koji vodi prema Slovjansku.
Nakon dolaska ukrajinskog pojačanja za obranu grada to je bio potpuno logičan potez. Naime, Združene snage Ukrajine na sjeverozapadnim prilazima gradu izvršile su nekoliko manjih protuudara i onemogućile zatvaranje obruča oko grada sa sjevera. Ruski odgovor bio je preusmjeravanje fokusa napada sjevernije, gdje ukrajinska obrana nije dobila pojačanja. U samom gradu Rusi su potpuno ovladali dijelom istočno od rijeke Bahmutke.
Zabahmutka, kako se naziva taj dio grada, više nije zona neposrednog sučeljavanja ukrajinske i ruske pješadije. Iako korito rijeke nije široko, ono ipak predstavlja prirodnu prepreku za daljnje napredovanje prema zapadnom dijelu grada. Ukrajinske snage srušile su sve mostove prilikom izvlačenja svojih snaga prema zapadu.
Wagnerovci nemaju namjeru ići prema zapadnom dijelu grada
Međutim, formacije plaćeničke grupe Wagner, izgleda, nemaju namjeru napredovanja prema zapadnom dijelu grada. Jedan od razloga su novi obrambeni položaji ukrajinske vojske na povišenom terenu na lijevoj obali rijeke. S tih pozicija svaki pokušaj prelaska rijeke bio bi pod izravnom vatrom branitelja. Drugi, ne manje važan razlog, jest potreba angažmana inženjerijskih jedinica za postavljanje privremenih mostovnih prijelaza. Do sada nisu primijećene inženjerijske postrojbe unutar plaćeničke skupine Wagner.
U sadašnjim zategnutim odnosima između ruskog vojnog establišmenta i Jevgenija Prigožina, malo je vjerojatno da bi ruska vojska angažirala svoje, ionako oskudne, inženjerijske kapacitete za podršku wagnerovcima. Također, nema indikacija da bi ukrajinska strana uskoro pokušala nasilni prelazak na desnu obalu rijeke u istočni dio Bahmuta, odakle je tek izvukla svoje snage.
Takva taktička situacija omogućila je Rusima da dio snaga izvuku iz urbanog dijela i angažiraju na druge dijelove fronta oko Bahmuta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nejasne su namjere obiju zaraćenih strana oko Bahmuta
Južni krak obuhvatnog manevra kojim Rusi nastoje zatvoriti obruč oko grada, zaustavljen je u prigradskom naselju Ivanivske i šumama južno od komunikacije T0504, koja iz grada vodi prema zapadu. Zbog toga su Rusi smjer napada preusmjerili jugozapadno u pokušaju pronalaska mekog dijela obrane radi presijecanja komunikacije T0504.
Situacija oko Bahmuta izuzetno je kompleksna. Također, nejasne su i krajnje namjere zaraćenih strana. Napuštanje Bahmuta, skraćivanje linije fronta i konsolidacija obrane, s taktičkog stajališta za Ukrajinu bio bi logičan potez. Međutim, ukrajinsko političko vodstvo diglo je značaj obrane ovog grada na mnogo veću razinu od stvarne vojničke vrijednosti. Nešto slično dogodilo se s ljetnom političkom kampanjom oko oslobođenja Hersona. Svi su naglašavali važnost njegova oslobođenja, a glavni udar uslijedio je u Harkovskoj oblasti.
Sadašnje vremenske prilike ne omogućavaju izvođenje većih ofenzivnih operacija zbog sezone blata. Takvi uvjeti pogotovo su nepovoljni za Združene snage Ukrajine. Veliki dio manevarskih sposobnosti Ukrajinaca baziran je na borbenim sredstvima koja koriste kotače. Nastavak dovlačenja dodatnih ukrajinskih snaga u bahmutsku izbočinu, dubine osam i širine šest do deset kilometara, dovodi te postrojbe u taktički nepovoljan položaj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako bi Rusi mogli napredovati prema srcu Donbasa
Na drugoj pak strani, „razvlačenje“ ruskih ofenzivnih djelovanja, ukoliko ne dobivaju pojačanja, moglo bi oslabiti oštrinu napada. Ipak, imajući u vidu da se ukrajinska vojska baš i nije iskazala u izvođenju aktivne obrane, ruski dobici u zoni komunikacija M03, koja vodi prema Slovjansku, mogli bi postati dobra osnovica za daljnji prodor prema srcu Donbasa.
U sjeni borbi oko Bahmuta ostaju ruski pokušaji eliminacije druge ukrajinske izbočine kod grada Avdiivke. Širina izbočine je 15, a dubina deset kilometara. Na tom dijelu fronta, nešto dužem od 30 kilometara, ruske snage imale su već nekoliko pokušaja odsijecanja Avdiivke od ostatka slobodnog teritorija.
Nekoliko pokušaja ruskih prodora s jugozapadnog dijela izbočine, iz smjera Vodine i Opitne, uspješno je odbijeno. Zbog toga su, isto kao i u Bahmutu, Rusi preusmjerili napad u pravcu Prvomajske i Tonenjke. U pitanju je proširenje obuhvatnog manevra. Sjeveroistočno od Avdiivke, Rusi napadaju iz smjera nedavno okupiranog sela Vesele. Za sada nema pokušaja izravnog napada na grad. Inače, Avdiivka je udaljena svega desetak kilometara sjeverno od Donjecka i smatra se jednim od najbolje uređenih ukrajinskih obrambenih položaja još od 2014. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajina inferiorna u čestim promjenama pravaca
Nedavne borbe oko Soledara pokazale su ukrajinsku inferiornost u uvjetima čestih promjena pravaca ruskog napredovanja. Iako se sve događalo na taktičkoj razini, Ukrajinci jednostavno nisu uspijevali naći pravi odgovor na prebacivanje težišta napadnih djelovanja ruskih borbenih skupina. Rusi su na mekom dijelu obrane „otkidali“ komad po komad ukrajinskih položaja, dok nisu stvorili uvjete za preuzimanje cijeloga grada.
U tomu ih nisu spriječili ni ogromni gubici u ljudstvu. Izgleda da se cijela ruska zimska ofenziva svela na ozbiljne borbe oko dvije ukrajinske izbočine kod Bahmuta i Avdiivke. Na ostalim dijelovima fronta, borbena djelovanja ograničena su na pojedinačne ruske taktičke napade, relativno statičnu ukrajinsku obranu te izmjenu artiljerijske vatre.
Kako vrijeme nije pogodno za masovnu primjenu mehaniziranih i motoriziranih postrojbi, veći pokušaji prodora malo su vjerojatni. Međutim, u takvim uvjetima pješadija dolazi do izražaja. U tom smislu, ruska strana, iako ima problema s niskim moralom mobiliziranih rezervista, još uvijek uspijeva vješto koristiti plaćenike i dijelove profesionalne vojske. Međutim, pomaci su mali i plaćeni velikim žrtvama. Hoće li se ruski gubici kod Bahmuta na kraju isplatiti vidjet će se kad grane proljeće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni komentator: Kakve su zapravo namjere Ukrajinaca u Bahmutu? Moguće je da pripremaju taktičku varku kao lani u Hersonu
Situacija oko Bahmuta izuzetno je kompleksna
Nedavne borbe oko Soledara pokazale su ukrajinsku inferiornost u uvjetima čestih promjena pravaca ruskog napredovanja. Iako se sve događalo na taktičkoj razini, Ukrajinci jednostavno nisu uspijevali naći pravi odgovor na prebacivanje težišta napadnih djelovanja ruskih borbenih skupina
Nakon privremene stabilizacije fronta oko Bahmuta, ruske snage nastavljaju s napredovanjem, ali u mnogo širem luku, sjeverno i južno od grada. Na sjevernom dijelu bahmutskog ratišta, pod svoju kontrolu stavile su naselje Dubovo-Vasilivka, desetak kilometara sjeverozapadno od središta grada. Nakon toga agresor je nastavio napredovanje u smjeru sjeverozapada, uzduž autoputa E40 koji vodi prema Slovjansku.
Nakon dolaska ukrajinskog pojačanja za obranu grada to je bio potpuno logičan potez. Naime, Združene snage Ukrajine na sjeverozapadnim prilazima gradu izvršile su nekoliko manjih protuudara i onemogućile zatvaranje obruča oko grada sa sjevera. Ruski odgovor bio je preusmjeravanje fokusa napada sjevernije, gdje ukrajinska obrana nije dobila pojačanja. U samom gradu Rusi su potpuno ovladali dijelom istočno od rijeke Bahmutke.
Zabahmutka, kako se naziva taj dio grada, više nije zona neposrednog sučeljavanja ukrajinske i ruske pješadije. Iako korito rijeke nije široko, ono ipak predstavlja prirodnu prepreku za daljnje napredovanje prema zapadnom dijelu grada. Ukrajinske snage srušile su sve mostove prilikom izvlačenja svojih snaga prema zapadu.
Wagnerovci nemaju namjeru ići prema zapadnom dijelu grada
Međutim, formacije plaćeničke grupe Wagner, izgleda, nemaju namjeru napredovanja prema zapadnom dijelu grada. Jedan od razloga su novi obrambeni položaji ukrajinske vojske na povišenom terenu na lijevoj obali rijeke. S tih pozicija svaki pokušaj prelaska rijeke bio bi pod izravnom vatrom branitelja. Drugi, ne manje važan razlog, jest potreba angažmana inženjerijskih jedinica za postavljanje privremenih mostovnih prijelaza. Do sada nisu primijećene inženjerijske postrojbe unutar plaćeničke skupine Wagner.
U sadašnjim zategnutim odnosima između ruskog vojnog establišmenta i Jevgenija Prigožina, malo je vjerojatno da bi ruska vojska angažirala svoje, ionako oskudne, inženjerijske kapacitete za podršku wagnerovcima. Također, nema indikacija da bi ukrajinska strana uskoro pokušala nasilni prelazak na desnu obalu rijeke u istočni dio Bahmuta, odakle je tek izvukla svoje snage.
Takva taktička situacija omogućila je Rusima da dio snaga izvuku iz urbanog dijela i angažiraju na druge dijelove fronta oko Bahmuta.
Nejasne su namjere obiju zaraćenih strana oko Bahmuta
Južni krak obuhvatnog manevra kojim Rusi nastoje zatvoriti obruč oko grada, zaustavljen je u prigradskom naselju Ivanivske i šumama južno od komunikacije T0504, koja iz grada vodi prema zapadu. Zbog toga su Rusi smjer napada preusmjerili jugozapadno u pokušaju pronalaska mekog dijela obrane radi presijecanja komunikacije T0504.
Situacija oko Bahmuta izuzetno je kompleksna. Također, nejasne su i krajnje namjere zaraćenih strana. Napuštanje Bahmuta, skraćivanje linije fronta i konsolidacija obrane, s taktičkog stajališta za Ukrajinu bio bi logičan potez. Međutim, ukrajinsko političko vodstvo diglo je značaj obrane ovog grada na mnogo veću razinu od stvarne vojničke vrijednosti. Nešto slično dogodilo se s ljetnom političkom kampanjom oko oslobođenja Hersona. Svi su naglašavali važnost njegova oslobođenja, a glavni udar uslijedio je u Harkovskoj oblasti.
Sadašnje vremenske prilike ne omogućavaju izvođenje većih ofenzivnih operacija zbog sezone blata. Takvi uvjeti pogotovo su nepovoljni za Združene snage Ukrajine. Veliki dio manevarskih sposobnosti Ukrajinaca baziran je na borbenim sredstvima koja koriste kotače. Nastavak dovlačenja dodatnih ukrajinskih snaga u bahmutsku izbočinu, dubine osam i širine šest do deset kilometara, dovodi te postrojbe u taktički nepovoljan položaj.
Kako bi Rusi mogli napredovati prema srcu Donbasa
Na drugoj pak strani, „razvlačenje“ ruskih ofenzivnih djelovanja, ukoliko ne dobivaju pojačanja, moglo bi oslabiti oštrinu napada. Ipak, imajući u vidu da se ukrajinska vojska baš i nije iskazala u izvođenju aktivne obrane, ruski dobici u zoni komunikacija M03, koja vodi prema Slovjansku, mogli bi postati dobra osnovica za daljnji prodor prema srcu Donbasa.
U sjeni borbi oko Bahmuta ostaju ruski pokušaji eliminacije druge ukrajinske izbočine kod grada Avdiivke. Širina izbočine je 15, a dubina deset kilometara. Na tom dijelu fronta, nešto dužem od 30 kilometara, ruske snage imale su već nekoliko pokušaja odsijecanja Avdiivke od ostatka slobodnog teritorija.
Nekoliko pokušaja ruskih prodora s jugozapadnog dijela izbočine, iz smjera Vodine i Opitne, uspješno je odbijeno. Zbog toga su, isto kao i u Bahmutu, Rusi preusmjerili napad u pravcu Prvomajske i Tonenjke. U pitanju je proširenje obuhvatnog manevra. Sjeveroistočno od Avdiivke, Rusi napadaju iz smjera nedavno okupiranog sela Vesele. Za sada nema pokušaja izravnog napada na grad. Inače, Avdiivka je udaljena svega desetak kilometara sjeverno od Donjecka i smatra se jednim od najbolje uređenih ukrajinskih obrambenih položaja još od 2014. godine.
Ukrajina inferiorna u čestim promjenama pravaca
Nedavne borbe oko Soledara pokazale su ukrajinsku inferiornost u uvjetima čestih promjena pravaca ruskog napredovanja. Iako se sve događalo na taktičkoj razini, Ukrajinci jednostavno nisu uspijevali naći pravi odgovor na prebacivanje težišta napadnih djelovanja ruskih borbenih skupina. Rusi su na mekom dijelu obrane „otkidali“ komad po komad ukrajinskih položaja, dok nisu stvorili uvjete za preuzimanje cijeloga grada.
U tomu ih nisu spriječili ni ogromni gubici u ljudstvu. Izgleda da se cijela ruska zimska ofenziva svela na ozbiljne borbe oko dvije ukrajinske izbočine kod Bahmuta i Avdiivke. Na ostalim dijelovima fronta, borbena djelovanja ograničena su na pojedinačne ruske taktičke napade, relativno statičnu ukrajinsku obranu te izmjenu artiljerijske vatre.
Kako vrijeme nije pogodno za masovnu primjenu mehaniziranih i motoriziranih postrojbi, veći pokušaji prodora malo su vjerojatni. Međutim, u takvim uvjetima pješadija dolazi do izražaja. U tom smislu, ruska strana, iako ima problema s niskim moralom mobiliziranih rezervista, još uvijek uspijeva vješto koristiti plaćenike i dijelove profesionalne vojske. Međutim, pomaci su mali i plaćeni velikim žrtvama. Hoće li se ruski gubici kod Bahmuta na kraju isplatiti vidjet će se kad grane proljeće.