Ukrajinska vojska pokrenula je protuofenzivu, ali nije uspjela postići zacrtane ciljeve ni na jednoj fronti, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin novinarima u petak. Izgleda da je predsjednik Ruske Federacije i vrhovni zapovjednik Vojske Ruske Federacije uranio sa svojom izjavom o pobjedama ruskog oružja! Naime, oružani okršaji zaraćenih strana tek se zahuktavaju i još su daleko od kulminacije.
Mnogi su požurili proglasiti propast ukrajinske ofenzive nakon početnih gubitaka od nekoliko desetaka komada zapadnog oklopa. Kako se ukrajinsko vojno i političko vodstvo još uvijek pridržava moratorija na davanje konkretnih informacija o zbivanjima na frontu, ruska propaganda naveliko koristi tu priliku. Sve što je pogođeno proglašavaju uništenim tenkom Leopard 2. U to grupu ulaze i tenkovi T64, poljoprivredni strojevi kao i razne fotomontaže.
Uletjeli u minsko polje
A koliki su stvarni gubici? Prema neovisnom izvoru Oryx, do subote 10. lipnja ukrajinska strana izgubila je tri tenka Leopard 2 i 15 američkih borbenih vozila pješadije M2A2 Bradley. Identificirana su dva izgubljena francuska izviđačka oklopnjaka AMX-10RC. Jedan je uništen, a drugi napušten u pozadini, vjerojatno zbog kvara. Gubici su nastali djelovanjem ruske artiljerije i ulijetanjem u minsko polje.
Južno od Orihiva, na zaporoškom frontu, ruski izviđački dronovi pronašli su ukrajinsku oklopnu kolonu koja je nastupala u potpuno neprimjerenoj zgusnutoj koloni. To je bio idealan cilj za rusku cijevnu i raketnu artiljeriju. Dakle, tipična taktička pogreška zapovjednika koji je vodio kolonu. Umjesto da održavaju razmak od najmanje 50 metara, tenkovi i oklopnjaci marširali su neposredno jedan iza drugoga.
Taktička greška kao u Oluji
Pri izvođenju napadnih operacija, pogrešne taktičke odluke plaćaju se jako skupo. U Hrvatskoj je i dalje u sjećanju bolna trauma iz 1995. godine. Kada su hrvatske snage prvog dana Oluje krenule u napad na Petrinju, dočekala ih je dobro ukopana neprijateljska 31. pješačka brigada. U suludom, izravnom napadu na utvrđeno naseljeno mjesto izgubljeno je nekoliko tenkova. Poginulo je 90 gardista. Među poginulima bio je i pukovnik Predrag Matanović, prekaljeni borac od prvih dana agresije na Hrvatsku i omiljeni zapovjednik 2. bojne 2. gardijske brigade, legendarnih Gromova.
Sve se dogodilo zbog nerazumne odluke generala Basarca. Mimo svih taktičkih načela, samovoljno je promijenio ranije planove obuhvatnog napada na Petrinju i poslao cijelu gardijsku bojnu izravno na klaonicu. Normalno, Basarac je dobio nogu, a stvar je spašavao, kao i mnogo puta do tada, general Petar Stipetić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U početnoj fazi napadnih operacija, napadač ima do tri puta veće gubitke od snaga koje se brane. U odnosu na cijelu operaciju, hrvatska vojska i policija pretrpjela je prvog dana Oluje 57 posto ukupnih gubitaka.
Gdje Ukrajinci najbolje napreduju?
Kakvo je stanje na frontu? Na području Bahmuta Ukrajinci polako, ali konstantno napreduju. Situacija se povoljno razvija u smjeru taktičkog okruženja ovog bivšeg rudarskog grada od prijeratnih 70.000 stanovnika, sada pretvorenog u hrpu ruševina i šute.
Najveći teritorijalni dobitak branitelji Ukrajine uspjeli su ostvariti u rajonu Velike Novosilke, na spoju Donjecke i Zaporoške oblasti. Na izbočini pod svoju kontrolu stavili su područje širine oko 20 i dubine 3 do 10 kilometara. U rajonu Orhila u Zaporoškoj regiji vode se daleko najžešće borbe i brojni artiljerijski dueli. Za sada je ostvareno nekoliko taktičkih proboja. Ukratko, Ukrajinci uz velike napore uspijevaju probiti ruske isturene obrambene položaje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prednosti i mane ruske obrane
Međutim, tek sad se trebaju suočiti s prvim ruskim obrambenim pojasom. Najveća ruska prednost jesu uređene linije obrane. Poljske fortifikacije i minsko zaprečavanje, u tri paralelna pojasa, protežu se paralelno s linijom fronta, od Vasilivke na zapadu Zaporožja 120 kilometara na istok. Dubina uređenih obrambenih položaja iznosi 25 do 30 kilometara. Obrana je organizirana po dubini na školski način. Iskopani su artiljerski položaji, izgrađene otporne točke i posjednute starim tenkovima T-55. U pozadini nalaze se mobilne rezerve. Na prvi pogled ruska obrana izgleda neprobojno.
Ipak, ranije pretpostavljene slabosti ruskog sustava obrane upravo sad dolaze do izražaja. Prva je nesumnjivo logistika. Zbog ranijih djelovanja HIMARS-a, ruska poljska skladišta streljiva i pogonskog goriva izmještena su oko 100 kilometara od linije fronta. Potrošnja streljiva zbog intenziteta borbi zahtijeva konstantno snabdijevanje ruskih postrojbi na prvoj crti obrane. Tu za rusku stranu nastaju dvije vrste problema.
Moćni RAAMS opasnost za Ruse
Vojska Ruske Federacije, kao i Crvena armija, logistički je oslonjena prvenstveno na željeznički transport. U slučaju tekućih borbenih djelovanja, ruska logistika mora dostavljati ogromne količine streljiva i goriva na velike udaljenosti cestovnim komunikacijama. Osim što su ograničeni u raspoloživim transportnim sredstvima, učinkovita dostava može se organizirati jedino u kamionskim konvojima. Upravo takav oblik transporta, koji čine kamioni bez oklopne zaštite, predstavlja idealnu metu za ukrajinsko dalekometno topništvo i bespilotne letjelice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slična situacija je i s uvođenjem u borbu ruskih rezervi. Njihovi pokreti također su na udaru ukrajinskog topništva. Međutim, to je djelovanje nešto kompleksnije. Naime, zbog masovnih minskih polja uvođenje u borbu ruske pričuve kanalizirano je na uske prohodne pravce. Koristeći raspoloživost daljinskog protuoklopnog sustava miniranja, skraćeno RAAMS, koji se ispaljuje u projektilu iz haubice kalibra od 155 milimetara, ukrajinski artiljerci usporavaju uvođenje ruskih rezervi. Sustav RAAMS već je uspješno isproban u zimskim bitkama kod Vuhledara u ožujku ove godine.
Mine padobranom spuštaju do tenka
Uz to, ukrajinske artiljerijske jedinice koje koriste haubice zapadnog porijekla imaju na raspolaganju dvije vrste pametne protutenkovske municije. Njemacki SMArt i švedsko francuski BONUS su visokoprecizne kasetne granate za haubice kalibra od 155 milimetara. Namijenjene su da s velikih udaljenosti uništavaju oklopne sustave napadima iz gornje hemisfere. Svaka granata sadrži dvije kasetne bojeve glave koje se, u završnom dijelu putanje, razdvajaju od kontejnera i neovisno počinju pretraživati teren u potrazi za ciljem.
Za to im služe milimetarski radar i infracrveni senzor koji skenira teren i uspoređuje otkrivanje objekata s bazom podataka protivničkog oklopa. Nakon zahvata cilja, pojedinačne mine, pomoću padobrana ili malih krilaca, usmjeravaju se prema objektu djelovanja i detoniraju na 20 do 50 metara iznad tenka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njemačka haubica PzH2000 SMArt municiju ispaljuje na udaljenost od 27,5 kilometara, dok francuske samohodne haubice dobacuju BONUS projektile čak do 35 kilometara. Ukrajinci imaju u operativnoj upotrebi 22 njemačke haubice na gusjenicama tipa PzH2000 i 36 francuskih haubica na kotačima.
Najozbiljnija ruska prijetnja je artiljerija
Ruska artiljerija predstavlja najozbiljniju prijetnju ostvarenju ciljeva ukrajinske ofenzive. Jedan dio samohodne artiljerije predstavlja mobilnu rezervu, dok je velik broj cijevne i raketne artiljerije ukopan i maskiran na unaprijed uređenim položajima. I pored intenzivnog maskiranja, fortificirani artiljerijski položaji lako su uočljivi suvremenim sredstvima detekcije, iz zraka kao i sa zemlje. U tom pogledu dolazi do izražaja ukrajinska tehnološka prednost. Naime, umjesto klasičnog kontrabatiranja, koje zahtijeva jako velik utrošak artiljerijskog streljiva, Ukrajinci koriste „pametne“ granate i rakete.
Granate M982 Excalibur, dometa do 60 kilometara, uspješno pogađaju ciljeve unutar tri metra. Također, za uništavanje pojedinačnih ruskih artiljerijskih sustava, Ukrajinci koriste visoko precizne rakete M30A1 koje ispaljuje višecijevni bacač raketa HIMARS. Ove rakete imaju domet od fantastičnih 90 kilometara. Umjesno kasetne municije, bojeva glava ima oko 182.000 prefragmentiranih gelera od volframa. Time se ostvaruje strahovit ubojiti učinak u krugu od 30 metara od pada rakete. Od zapadnih višecijevnih bacača raketa, Ukrajina raspolaže trenutno sa dvadeset M142 HIMARS i 15 M270 MLRS. To znači da u jednom plotunu Ukrajinci mogu lansirati 400 precizno navođenih raketa GMLRS na daljinu do 90 kilometara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinski masovni noćni napadi
U napadnim operacijama Združene snage Ukrajine po prvi put izvode masovnije noćne napade. To im omogućuje suvremena zapadna tehnika koju su dobili u posljednjih šest mjeseci. Nesumnjivo je iznenadnije po načinu izvođenja borbenih djelovanja. Noćni napadi mogu biti izuzetno učinkoviti, ako se pravilno izvode. Malobrojnije britanske trupe slomile su posljednju liniju obrane Argentinaca u Falklandskom ratu upravo izvođenjem noćnih juriša. Napadi na iračke snage u prvom i drugom ratu u Zaljevu počinjali su noću. Napadne operacije same po sebi daleko su složenije od obrane.
Kad se napad izvodi noću, kompleksnost taktičkih radnji i postupaka dosta se uvećava. Na drugoj strani, može se postići znatno veći učinak pogotovo protiv tehnološki inferiornijeg neprijatelja. Pošto informacije s ratišta nekad kasne i do 72 sata, moramo pričekati rezultate ukrajinskih noćnih napada.
Elektroničko ratovanje i avijacija
Ruska strana ima nedvojbeno prednost u dva aspekta borbenog djelovanja. Prvi se tiče elektroničkog ratovanja. U tom smislu, ruska strana još uvijek značajno nadmašuje svoje protivnike. Pored ometanja komunikacija, značajno uspijevaju osujetiti djelovanje ukrajinskih dronova. Također, ruske elektroničke protumjere značajno umanjuju učinak satelitski navođenih garanta M982 Excalibur i avionskih bombi JDAM. Međutim, zbog ogromnog prostora na kojem se izvode i podržavaju borbena djelovanja, Rusi nisu u stanju pokriti cijelo ratište. Iz tih razloga, ukrajinska strana vrši napade po ciljevima s manjom vjerojatnošću elektroničkog ometanja. Drugi način borbe jest fizičko uništenje ruskih stanica za ometanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Druga nesumnjiva prednost agresora jest broj i kvaliteta jurišnih helikoptera i zrakoplova. Rusi na raspolaganju trenutno imaju oko 100 suvremenih jurišnih helikoptera Ka-52 i Mi-28. Pored toga, rusko zrakoplovstvo raspolaže s 300 jurišnih i lovačko bombarderskih aviona. Zasad su angažirani na samoj liniji fronta, ali bez presudnih rezultata.
Obavještajni rat na terenu
Po pitanju obavještajnog osiguranja, očito da obje strane imaju jako dobre podatke na taktičkoj dubini. Međutim, ukrajinska strana ima daleko bolje, korisnije i upotrebljivije obavještajne podatke na operativnoj i strategijskoj dubini. Normalno, to postižu zahvaljujući obilatoj pomoći Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Iz tih razloga, efekt ukrajinskih napada daleko je veći, prije svega na udaljenostima od 40 do 200 kilometara od linije fronta.
Ako računamo odnedavno vojno aktivnu ukrajinsko-rusku granicu, uz Belgorodsku i Kursku oblast, linija fronta između Združenih snaga Ukrajine i Vojske Ruske Federacije proteže se na 1700 kilometara. To je približno zračna linija od Zagreba do Madrida ili Tallinna. Trenutno se vode intenzivni okršaji od Kamijanske u Zaporožju do Bahmuta u Donjeckoj oblasti u dužini od oko 380 kilometara. To čini oko 22 posto od ukupne linije razdvajanja dviju oružanih sila.
Što se događa na obalama Dnjepra?
Nakon miniranja brane Nova Kahovka, isušeno umjetno jezero i poplavljene obale Dnjepra za sada su neuvjetne za izvođenje napadnih operacija. Čak su i manji prepadi diverzantskih razmjera upitni. Dakle, oko 400 kilometara fronta od Kamijanske pa nizvodno, do vrha Kinburške prevlake, može se isključiti kao područje ukrajinskih ofenzivnih operacija. Granice Ukrajine s Belgorodskom i Kurskom oblasti, u dužini od oko 650 kilometara, predstavljaju idealno područje za upade „ruskih pobunjenika“ na teritoriju Ruske Federacije. Prepadi koji su vršili do sada imali su samo neizravan vojnički učinak. Moskva je morala prebaciti dio snaga iz Ukrajine kako bi branila prilaze Belgorodu. Također, smanjene su ruske mogućnosti topničkih udara po Harkovu.
Međutim političko-propagandni učinak bio je znatno veći. Činjenica da „druga najjača vojska na svijetu“ ne može u potpunosti kontrolirati i efikasno braniti vlastiti teritorij u očima ruskih građana nikako ne korespondira s ruskim osvajačkim ambicijama. Iako će anti-putinovske „ruske pobunjeničke“ jedinice iz formacija Slobodarske ruske legije i Ruskog dobrovoljačkog korpusa i dalje vršiti prekogranične upade, mali su izgledi da se na tom dijelu izvode vojne operacije.
Iz tih razloga, dio fronta na zapadnoj granici Luganske oblasti predstavlja područje mogućeg prenošenja težišta operacija. Od Bahmuta pa na sjever preko Lisičanska, Kremine, Svatova do Kupjanska obje strane za sada izvode izolirane aktivnosti taktičke razine, bez izraženog težišta.
Dva ključna podatka za nastavak rata
Za dalji nastavak operacija važne su dvije činjenice. Napadima na zaporoškom i donjeckom frontu Ukrajinci su pokrenuli uvođenje ruskih rezervi i njihovo vezivanje na taj dio ratišta. Drugi važan podatak je da je Kijev u napadne operacije angažirao tek trećinu predvođenih snaga. Hoće li Ukrajinci nastaviti sa prodorima prema Tokmaku, kroz najtvrđu rusku obranu, to je odgovor koji bi prije svega htjeli znati ruski zapovjednici. Jedno je sigurno, a to nas uči povijest ratovanja: najbolji način savladavanja dobro utvrđene obrane jest njezino zaobilaženje.
Prvih tjedan dana ukrajinske ofenzive treba promatrati kao partiju šaha gdje još traje „otvaranje“. U igri su najviše pješaci, a teške figure još uvijek djeluju iz pozadine. Spremaju li Ukrajinci rokadu i prebacivanje težišta napada na drugu stranu „šahovske“ ploče? Teško pitanje za kibicere. Kijev igra s bijelim figurama. Zbog toga ima potez prednosti. Može li ukrajinska strana tu prednost zadržati do kraja i diktirani tijek operacija? Treba sačekati kraj partije.
Ukrajinci su napravili taktičku grešku sličnu onoj zbog koje je Oluju spašavao general Stipetić, ali i dalje su u ozbiljnoj prednosti
Za dalji nastavak operacija važne su dvije činjenice
Prvih tjedan dana ukrajinske ofenzive treba promatrati kao partiju šaha gdje još traje „otvaranje“. U igri su najviše pješaci, a teške figure još uvijek djeluju iz pozadine. Spremaju li Ukrajinci rokadu i prebacivanje težišta napada na drugu stranu „šahovske“ ploče?
Ukrajinska vojska pokrenula je protuofenzivu, ali nije uspjela postići zacrtane ciljeve ni na jednoj fronti, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin novinarima u petak. Izgleda da je predsjednik Ruske Federacije i vrhovni zapovjednik Vojske Ruske Federacije uranio sa svojom izjavom o pobjedama ruskog oružja! Naime, oružani okršaji zaraćenih strana tek se zahuktavaju i još su daleko od kulminacije.
Mnogi su požurili proglasiti propast ukrajinske ofenzive nakon početnih gubitaka od nekoliko desetaka komada zapadnog oklopa. Kako se ukrajinsko vojno i političko vodstvo još uvijek pridržava moratorija na davanje konkretnih informacija o zbivanjima na frontu, ruska propaganda naveliko koristi tu priliku. Sve što je pogođeno proglašavaju uništenim tenkom Leopard 2. U to grupu ulaze i tenkovi T64, poljoprivredni strojevi kao i razne fotomontaže.
Uletjeli u minsko polje
A koliki su stvarni gubici? Prema neovisnom izvoru Oryx, do subote 10. lipnja ukrajinska strana izgubila je tri tenka Leopard 2 i 15 američkih borbenih vozila pješadije M2A2 Bradley. Identificirana su dva izgubljena francuska izviđačka oklopnjaka AMX-10RC. Jedan je uništen, a drugi napušten u pozadini, vjerojatno zbog kvara. Gubici su nastali djelovanjem ruske artiljerije i ulijetanjem u minsko polje.
Južno od Orihiva, na zaporoškom frontu, ruski izviđački dronovi pronašli su ukrajinsku oklopnu kolonu koja je nastupala u potpuno neprimjerenoj zgusnutoj koloni. To je bio idealan cilj za rusku cijevnu i raketnu artiljeriju. Dakle, tipična taktička pogreška zapovjednika koji je vodio kolonu. Umjesto da održavaju razmak od najmanje 50 metara, tenkovi i oklopnjaci marširali su neposredno jedan iza drugoga.
Taktička greška kao u Oluji
Pri izvođenju napadnih operacija, pogrešne taktičke odluke plaćaju se jako skupo. U Hrvatskoj je i dalje u sjećanju bolna trauma iz 1995. godine. Kada su hrvatske snage prvog dana Oluje krenule u napad na Petrinju, dočekala ih je dobro ukopana neprijateljska 31. pješačka brigada. U suludom, izravnom napadu na utvrđeno naseljeno mjesto izgubljeno je nekoliko tenkova. Poginulo je 90 gardista. Među poginulima bio je i pukovnik Predrag Matanović, prekaljeni borac od prvih dana agresije na Hrvatsku i omiljeni zapovjednik 2. bojne 2. gardijske brigade, legendarnih Gromova.
Sve se dogodilo zbog nerazumne odluke generala Basarca. Mimo svih taktičkih načela, samovoljno je promijenio ranije planove obuhvatnog napada na Petrinju i poslao cijelu gardijsku bojnu izravno na klaonicu. Normalno, Basarac je dobio nogu, a stvar je spašavao, kao i mnogo puta do tada, general Petar Stipetić.
U početnoj fazi napadnih operacija, napadač ima do tri puta veće gubitke od snaga koje se brane. U odnosu na cijelu operaciju, hrvatska vojska i policija pretrpjela je prvog dana Oluje 57 posto ukupnih gubitaka.
Gdje Ukrajinci najbolje napreduju?
Kakvo je stanje na frontu? Na području Bahmuta Ukrajinci polako, ali konstantno napreduju. Situacija se povoljno razvija u smjeru taktičkog okruženja ovog bivšeg rudarskog grada od prijeratnih 70.000 stanovnika, sada pretvorenog u hrpu ruševina i šute.
Najveći teritorijalni dobitak branitelji Ukrajine uspjeli su ostvariti u rajonu Velike Novosilke, na spoju Donjecke i Zaporoške oblasti. Na izbočini pod svoju kontrolu stavili su područje širine oko 20 i dubine 3 do 10 kilometara. U rajonu Orhila u Zaporoškoj regiji vode se daleko najžešće borbe i brojni artiljerijski dueli. Za sada je ostvareno nekoliko taktičkih proboja. Ukratko, Ukrajinci uz velike napore uspijevaju probiti ruske isturene obrambene položaje.
Prednosti i mane ruske obrane
Međutim, tek sad se trebaju suočiti s prvim ruskim obrambenim pojasom. Najveća ruska prednost jesu uređene linije obrane. Poljske fortifikacije i minsko zaprečavanje, u tri paralelna pojasa, protežu se paralelno s linijom fronta, od Vasilivke na zapadu Zaporožja 120 kilometara na istok. Dubina uređenih obrambenih položaja iznosi 25 do 30 kilometara. Obrana je organizirana po dubini na školski način. Iskopani su artiljerski položaji, izgrađene otporne točke i posjednute starim tenkovima T-55. U pozadini nalaze se mobilne rezerve. Na prvi pogled ruska obrana izgleda neprobojno.
Ipak, ranije pretpostavljene slabosti ruskog sustava obrane upravo sad dolaze do izražaja. Prva je nesumnjivo logistika. Zbog ranijih djelovanja HIMARS-a, ruska poljska skladišta streljiva i pogonskog goriva izmještena su oko 100 kilometara od linije fronta. Potrošnja streljiva zbog intenziteta borbi zahtijeva konstantno snabdijevanje ruskih postrojbi na prvoj crti obrane. Tu za rusku stranu nastaju dvije vrste problema.
Moćni RAAMS opasnost za Ruse
Vojska Ruske Federacije, kao i Crvena armija, logistički je oslonjena prvenstveno na željeznički transport. U slučaju tekućih borbenih djelovanja, ruska logistika mora dostavljati ogromne količine streljiva i goriva na velike udaljenosti cestovnim komunikacijama. Osim što su ograničeni u raspoloživim transportnim sredstvima, učinkovita dostava može se organizirati jedino u kamionskim konvojima. Upravo takav oblik transporta, koji čine kamioni bez oklopne zaštite, predstavlja idealnu metu za ukrajinsko dalekometno topništvo i bespilotne letjelice.
Slična situacija je i s uvođenjem u borbu ruskih rezervi. Njihovi pokreti također su na udaru ukrajinskog topništva. Međutim, to je djelovanje nešto kompleksnije. Naime, zbog masovnih minskih polja uvođenje u borbu ruske pričuve kanalizirano je na uske prohodne pravce. Koristeći raspoloživost daljinskog protuoklopnog sustava miniranja, skraćeno RAAMS, koji se ispaljuje u projektilu iz haubice kalibra od 155 milimetara, ukrajinski artiljerci usporavaju uvođenje ruskih rezervi. Sustav RAAMS već je uspješno isproban u zimskim bitkama kod Vuhledara u ožujku ove godine.
Mine padobranom spuštaju do tenka
Uz to, ukrajinske artiljerijske jedinice koje koriste haubice zapadnog porijekla imaju na raspolaganju dvije vrste pametne protutenkovske municije. Njemacki SMArt i švedsko francuski BONUS su visokoprecizne kasetne granate za haubice kalibra od 155 milimetara. Namijenjene su da s velikih udaljenosti uništavaju oklopne sustave napadima iz gornje hemisfere. Svaka granata sadrži dvije kasetne bojeve glave koje se, u završnom dijelu putanje, razdvajaju od kontejnera i neovisno počinju pretraživati teren u potrazi za ciljem.
Za to im služe milimetarski radar i infracrveni senzor koji skenira teren i uspoređuje otkrivanje objekata s bazom podataka protivničkog oklopa. Nakon zahvata cilja, pojedinačne mine, pomoću padobrana ili malih krilaca, usmjeravaju se prema objektu djelovanja i detoniraju na 20 do 50 metara iznad tenka.
Njemačka haubica PzH2000 SMArt municiju ispaljuje na udaljenost od 27,5 kilometara, dok francuske samohodne haubice dobacuju BONUS projektile čak do 35 kilometara. Ukrajinci imaju u operativnoj upotrebi 22 njemačke haubice na gusjenicama tipa PzH2000 i 36 francuskih haubica na kotačima.
Najozbiljnija ruska prijetnja je artiljerija
Ruska artiljerija predstavlja najozbiljniju prijetnju ostvarenju ciljeva ukrajinske ofenzive. Jedan dio samohodne artiljerije predstavlja mobilnu rezervu, dok je velik broj cijevne i raketne artiljerije ukopan i maskiran na unaprijed uređenim položajima. I pored intenzivnog maskiranja, fortificirani artiljerijski položaji lako su uočljivi suvremenim sredstvima detekcije, iz zraka kao i sa zemlje. U tom pogledu dolazi do izražaja ukrajinska tehnološka prednost. Naime, umjesto klasičnog kontrabatiranja, koje zahtijeva jako velik utrošak artiljerijskog streljiva, Ukrajinci koriste „pametne“ granate i rakete.
Granate M982 Excalibur, dometa do 60 kilometara, uspješno pogađaju ciljeve unutar tri metra. Također, za uništavanje pojedinačnih ruskih artiljerijskih sustava, Ukrajinci koriste visoko precizne rakete M30A1 koje ispaljuje višecijevni bacač raketa HIMARS. Ove rakete imaju domet od fantastičnih 90 kilometara. Umjesno kasetne municije, bojeva glava ima oko 182.000 prefragmentiranih gelera od volframa. Time se ostvaruje strahovit ubojiti učinak u krugu od 30 metara od pada rakete. Od zapadnih višecijevnih bacača raketa, Ukrajina raspolaže trenutno sa dvadeset M142 HIMARS i 15 M270 MLRS. To znači da u jednom plotunu Ukrajinci mogu lansirati 400 precizno navođenih raketa GMLRS na daljinu do 90 kilometara.
Ukrajinski masovni noćni napadi
U napadnim operacijama Združene snage Ukrajine po prvi put izvode masovnije noćne napade. To im omogućuje suvremena zapadna tehnika koju su dobili u posljednjih šest mjeseci. Nesumnjivo je iznenadnije po načinu izvođenja borbenih djelovanja. Noćni napadi mogu biti izuzetno učinkoviti, ako se pravilno izvode. Malobrojnije britanske trupe slomile su posljednju liniju obrane Argentinaca u Falklandskom ratu upravo izvođenjem noćnih juriša. Napadi na iračke snage u prvom i drugom ratu u Zaljevu počinjali su noću. Napadne operacije same po sebi daleko su složenije od obrane.
Kad se napad izvodi noću, kompleksnost taktičkih radnji i postupaka dosta se uvećava. Na drugoj strani, može se postići znatno veći učinak pogotovo protiv tehnološki inferiornijeg neprijatelja. Pošto informacije s ratišta nekad kasne i do 72 sata, moramo pričekati rezultate ukrajinskih noćnih napada.
Elektroničko ratovanje i avijacija
Ruska strana ima nedvojbeno prednost u dva aspekta borbenog djelovanja. Prvi se tiče elektroničkog ratovanja. U tom smislu, ruska strana još uvijek značajno nadmašuje svoje protivnike. Pored ometanja komunikacija, značajno uspijevaju osujetiti djelovanje ukrajinskih dronova. Također, ruske elektroničke protumjere značajno umanjuju učinak satelitski navođenih garanta M982 Excalibur i avionskih bombi JDAM. Međutim, zbog ogromnog prostora na kojem se izvode i podržavaju borbena djelovanja, Rusi nisu u stanju pokriti cijelo ratište. Iz tih razloga, ukrajinska strana vrši napade po ciljevima s manjom vjerojatnošću elektroničkog ometanja. Drugi način borbe jest fizičko uništenje ruskih stanica za ometanje.
Druga nesumnjiva prednost agresora jest broj i kvaliteta jurišnih helikoptera i zrakoplova. Rusi na raspolaganju trenutno imaju oko 100 suvremenih jurišnih helikoptera Ka-52 i Mi-28. Pored toga, rusko zrakoplovstvo raspolaže s 300 jurišnih i lovačko bombarderskih aviona. Zasad su angažirani na samoj liniji fronta, ali bez presudnih rezultata.
Obavještajni rat na terenu
Po pitanju obavještajnog osiguranja, očito da obje strane imaju jako dobre podatke na taktičkoj dubini. Međutim, ukrajinska strana ima daleko bolje, korisnije i upotrebljivije obavještajne podatke na operativnoj i strategijskoj dubini. Normalno, to postižu zahvaljujući obilatoj pomoći Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Iz tih razloga, efekt ukrajinskih napada daleko je veći, prije svega na udaljenostima od 40 do 200 kilometara od linije fronta.
Ako računamo odnedavno vojno aktivnu ukrajinsko-rusku granicu, uz Belgorodsku i Kursku oblast, linija fronta između Združenih snaga Ukrajine i Vojske Ruske Federacije proteže se na 1700 kilometara. To je približno zračna linija od Zagreba do Madrida ili Tallinna. Trenutno se vode intenzivni okršaji od Kamijanske u Zaporožju do Bahmuta u Donjeckoj oblasti u dužini od oko 380 kilometara. To čini oko 22 posto od ukupne linije razdvajanja dviju oružanih sila.
Što se događa na obalama Dnjepra?
Nakon miniranja brane Nova Kahovka, isušeno umjetno jezero i poplavljene obale Dnjepra za sada su neuvjetne za izvođenje napadnih operacija. Čak su i manji prepadi diverzantskih razmjera upitni. Dakle, oko 400 kilometara fronta od Kamijanske pa nizvodno, do vrha Kinburške prevlake, može se isključiti kao područje ukrajinskih ofenzivnih operacija. Granice Ukrajine s Belgorodskom i Kurskom oblasti, u dužini od oko 650 kilometara, predstavljaju idealno područje za upade „ruskih pobunjenika“ na teritoriju Ruske Federacije. Prepadi koji su vršili do sada imali su samo neizravan vojnički učinak. Moskva je morala prebaciti dio snaga iz Ukrajine kako bi branila prilaze Belgorodu. Također, smanjene su ruske mogućnosti topničkih udara po Harkovu.
Međutim političko-propagandni učinak bio je znatno veći. Činjenica da „druga najjača vojska na svijetu“ ne može u potpunosti kontrolirati i efikasno braniti vlastiti teritorij u očima ruskih građana nikako ne korespondira s ruskim osvajačkim ambicijama. Iako će anti-putinovske „ruske pobunjeničke“ jedinice iz formacija Slobodarske ruske legije i Ruskog dobrovoljačkog korpusa i dalje vršiti prekogranične upade, mali su izgledi da se na tom dijelu izvode vojne operacije.
Iz tih razloga, dio fronta na zapadnoj granici Luganske oblasti predstavlja područje mogućeg prenošenja težišta operacija. Od Bahmuta pa na sjever preko Lisičanska, Kremine, Svatova do Kupjanska obje strane za sada izvode izolirane aktivnosti taktičke razine, bez izraženog težišta.
Dva ključna podatka za nastavak rata
Za dalji nastavak operacija važne su dvije činjenice. Napadima na zaporoškom i donjeckom frontu Ukrajinci su pokrenuli uvođenje ruskih rezervi i njihovo vezivanje na taj dio ratišta. Drugi važan podatak je da je Kijev u napadne operacije angažirao tek trećinu predvođenih snaga. Hoće li Ukrajinci nastaviti sa prodorima prema Tokmaku, kroz najtvrđu rusku obranu, to je odgovor koji bi prije svega htjeli znati ruski zapovjednici. Jedno je sigurno, a to nas uči povijest ratovanja: najbolji način savladavanja dobro utvrđene obrane jest njezino zaobilaženje.
Prvih tjedan dana ukrajinske ofenzive treba promatrati kao partiju šaha gdje još traje „otvaranje“. U igri su najviše pješaci, a teške figure još uvijek djeluju iz pozadine. Spremaju li Ukrajinci rokadu i prebacivanje težišta napada na drugu stranu „šahovske“ ploče? Teško pitanje za kibicere. Kijev igra s bijelim figurama. Zbog toga ima potez prednosti. Može li ukrajinska strana tu prednost zadržati do kraja i diktirani tijek operacija? Treba sačekati kraj partije.