Posljednji napad izvršen je 9. veljače kad su, u jednom danu, napadnute dvije rafinerije u Krasnodarskom kraju i skladište u Orelskoj oblasti. U rafineriji Ilski izbio je veliki požar. Zahvatio je tvornicu primarne prerade kapaciteta 3,6 milijuna tona godišnje. Procijenjeni gubitak u izgubljenoj opremi iznosi oko 50 milijuna dolara.
Napadi se izvode bespilotnim borbenim letjelicama velikog dometa proizvedenim u Ukrajini. Najveći ostvareni domet udara izvršen je po petrokemijskom kompleksu Ust-Luga. Ovaj strategijski objekt nalazi se u Finskom zaljevu, oko 170 km zapadno od Sankt Peterburga, i 850 kilometara od rusko-ukrajinske granice.
Znatno ograničeni kapaciteti
Kompleks u vlasništvu Novateka prerađuje stabilni plinski kondenzat u laku i tešku naftu, mlazno gorivo, loživo ulje i plinsko ulje. Luka se koristi za otpremu prerađenih proizvoda na međunarodna tržišta. Ruske sigurnosne agencije skrivaju točne podatke o šteti. Požar se gasio najmanje dva dana nakon udara. Šteta nije zanemariva jer još uvijek nije obnovljen rad ovog strategijski važnog terminala.
Međutim, za napad izvršen na Lukoilovu rafineriju u Volgogradu poznato je i mjesto udara. Razorena je procesna jedinica potrebna za održavanje proizvodnje. Kapacitet rafinerije znatno je ograničen, a šteta je jako velika.
Ruska petrokemijska industrija motorna je snaga ruskog gospodarstva. Kako je prestao izvoz naoružanja, sirova nafta i plin te proizvodi na njihovoj bazi postali su apsolutno dominantan izvor prihoda ruske države. Međutim, petrokemijska industrija ujedno je i Ahilova peta ruskog gospodarstva, a samim tim i ruske vojne moći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zastoji u proizvodnji opreme
Pogoni i postrojenja za preradu, pretovar i skladištenje proizvoda od nafte i plina s vojnog stajališta predstavljaju meke ciljeve. Nisu dodatno fortifikacijski zaštićeni, a njihovi pogoni su na otvorenom. Za uništenje elemenata petrokemijske industrije dovoljna su bojna sredstva manjeg kalibra. Umjesto skupih, penetrirajućih bombi zahtijevani učinak ostvaruju i obične razorne bombe.
Ipak, petrokemijska postrojenja i zbog mjera zaštite od požara raširena su na relativno velikim površinama. Iz tih razloga, za učinkovite napade potrebno je ostvariti precizne pogotke na kritična postrojenja proizvodnog procesa. Dosadašnja iskustva kazuju kako Ukrajinci upravo to i rade: ciljano gađaju dijelove kritičnih procesnih postrojenja. Kao rezultat takvih udara mnogo veća šteta nastaje zbog obustave proizvodnje nego od samog razarajućeg efekta.
Ali to nije kraj mukama ruske naftne industrije. Većina procesne opreme zapadnog je porijekla. U uvjetima sankcija njihova nabava je znatno otežana uz povećane posredničke, to jest švercerske, troškove. I konačno, tu se ne radi o “off-the-shelf” opremi dostupnoj na skladištu. Dobar dio opreme mora se ciljano proizvoditi po narudžbi, a to može trajati mjesecima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Isporuke ukrajinskih dronova
Dronovi koje koriste Ukrajinci domaće su proizvodnje pošto zapadne zemlje još drže embargo na korištenje njihovog oružja za napade unutar Ruske Federacije. Kao sto su najavili, razvili su borbene bespilotne letjelice dometa do 1000 kilometara. Međutim, ubojna moć ukrajinskih dronova još je uvijek skromna.
Masa bojeve glave najpoznatijeg ukrajinskog dalekometnog drona tipa UJ-36 “Dabar” iznosi svega dva kilograma. Nedovoljno za tvrde objekte, ali sasvim prigodno za udare po objektima petrokemijske industrije. U ovim slučajevima “Dabar” služi kao upaljač visoko zapaljivih derivata. Stvarna šteta nastaje od posljedica požara koje baš i nije lako gasiti.
U Ukrajini danas preko 50 privatnih i državnih poduzeća pravi dronove. Kako su ukrajinski napadni dronovi relativno jeftin i jednostavan proizvod, njihova isporuka sve je masovnija. Iz tih razloga, napade na rafinerije ne vrši se više pojedinačnim letjelicama, nago u jatima. Do sada je dokumentiran simultani napad na jedan objekt s najviše do šest bespilotnih letjelica dugog dometa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusija brani ogroman prostor
Napadi iz više smjerova otežavaju manevar vatrom PZO sustava s jednog objekta na drugi. Prema dostupnim informacijama, svakim danom povećavaju se borbene sposobnosti dronova “kamikaza” koje proizvodi Ukrajina. Posljednja dva tehnološka skoka tiču se primjene mlaznih motora i umjetne inteligencije za autonomno selektiranje ciljeva koji se napadaju.
Mlazni motori dolaze iz Njemačke. Njihova primjena povećat će brzinu i nosivost borbenih bespilotnih letjelica. Primjena umjetne inteligencije sad je s razine demonstratora prešla u fazu testiranja primjene. Uspješna primjena omogućila bi “slobodan lov” ukrajinskih kamikaza na pokretne ciljeve kao što su prometna sredstva, pogotovo željeznički transporti.
Kako se Rusija može braniti od budućih napada ukrajinskih dronova? Vrlo teško. Prostor koji bi ruska protuzračna obrana trebala braniti iznosi gotovo dva milijuna četvornih kilometara. Iako su ruski kapaciteti protuzračne obrane prije rata bili impresivni, s preko 180 baterija S-300/400, 350 lansirnih vozila PZO sustava srednjeg dometa BUK i preko 1000 sustava kratkog dometa tipa Tunguska, Tor i Osa, jednostavno nisu u mogućnosti ni radarski pokriti, a kamoli štititi toliko velik prostor na malim visinama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sveopći nedostatak resursa
Broj objekata koji predstavljaju potencijalne mete također nadilazi ruske kapacitete. Kako je potrebna cjelodnevna borbena pripravnost, broj raspoloživih posada mnogo je manji od potrebnog. Ministarstvo obrane izašlo je s idejom da velike kompanije same financiraju protuzračnu obranu svojih objekata. Dakle, daleko od toga da je ruska protuzračna obrana nemoćna, ali vrlo jednostavno: nemaju dovoljno ljudskih i materijalnih resursa.
Koji su dosezi ukrajinskih udara na objekte petrokemijske industrije? Ukrajina nema kapaciteta za uništenje velikog broja proizvodnih, transportnih i skladišnih kapaciteta. Međutim, ovi napadi ozbiljno remete proizvodni lanac.
Ako nastave ovim tempom, uskoro bi se mogao osjetiti kumulativni učinak kako na snabdijevanje lokalnog tržišta, tako i na izvoz. Udari po rafinerijama i zastoji u proizvodnom procesu smanjuju ionako malu marginu zarade naftnih kompanija. Upravo one najviše pune državni budžet.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kooperacija sa stranim partnerima
Prvi udar po ruskim naftnim postrojenjima izvršila su dva jurišna helikoptera MI-24 Hind napadom na rusko skladište nafte u gradu Belgorodu još 1. travnja 2022. godine. Tad se već vidjela ranjivost ove vrste objekata na napade iz zraka. Skladište je uništeno nevođenim raketnim zrnima S-8, kalibra od 80 milimetara. Od tada, u manje od dvije godine, Ukrajina je uspjela razviti, proizvesti i upotrijebiti sredstva borbenih sposobnosti o kakvima su na početku agresije mogli samo sanjati.
Dva su ključna razloga uspjeha. Zamah je donijela privatna inicijativa, u slobodnoj konkurenciji s državnim proizvođačima. Tehnološka superiornost ostvarena je zbog dostupnosti suvremene zapadne tehnologije i kooperacije sa stranim partnerima. U narednim mjesecima i dalje će gorjeti brojne ruske rafinerije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinci pronašli rusku Ahilovu petu. Putinove rafinerije gore, gotovo je nemoguće obraniti ih od dronova koji na njih jurišaju
Nastave li Ukrajinci napade ovim tempom, uskoro bi u Rusiji mogli nastati poremećaji u opskrbi i izvozu
Kako se Rusija može braniti od budućih napada ukrajinskih dronova? Vrlo teško. Prostor koji bi protuzračna obrana trebala braniti iznosi gotovo dva milijuna četvornih kilometara. Iako su ruski kapaciteti protuzračne obrane prije rata bili impresivni, oni jednostavno nisu u mogućnosti ni radarski pokriti, a kamoli štititi toliko velik prostor na malim visinama.
Združene snage Ukrajine izvode planske i sistematske napade na postrojenja i objekte naftne i plinske industrije. Od početka ove godine, u osam dana vatrenog djelovanja u dubini teritorija Ruske Federacije, napadnuto je ukupno dvanaest objekata petrokemijske industrije. Od pet napadnutih, gorjele su četiri rafinerije, jedan petrokemijski kompleks i šest naftnih skladišta i terminala.
Posljednji napad izvršen je 9. veljače kad su, u jednom danu, napadnute dvije rafinerije u Krasnodarskom kraju i skladište u Orelskoj oblasti. U rafineriji Ilski izbio je veliki požar. Zahvatio je tvornicu primarne prerade kapaciteta 3,6 milijuna tona godišnje. Procijenjeni gubitak u izgubljenoj opremi iznosi oko 50 milijuna dolara.
Napadi se izvode bespilotnim borbenim letjelicama velikog dometa proizvedenim u Ukrajini. Najveći ostvareni domet udara izvršen je po petrokemijskom kompleksu Ust-Luga. Ovaj strategijski objekt nalazi se u Finskom zaljevu, oko 170 km zapadno od Sankt Peterburga, i 850 kilometara od rusko-ukrajinske granice.
Znatno ograničeni kapaciteti
Kompleks u vlasništvu Novateka prerađuje stabilni plinski kondenzat u laku i tešku naftu, mlazno gorivo, loživo ulje i plinsko ulje. Luka se koristi za otpremu prerađenih proizvoda na međunarodna tržišta. Ruske sigurnosne agencije skrivaju točne podatke o šteti. Požar se gasio najmanje dva dana nakon udara. Šteta nije zanemariva jer još uvijek nije obnovljen rad ovog strategijski važnog terminala.
Međutim, za napad izvršen na Lukoilovu rafineriju u Volgogradu poznato je i mjesto udara. Razorena je procesna jedinica potrebna za održavanje proizvodnje. Kapacitet rafinerije znatno je ograničen, a šteta je jako velika.
Ruska petrokemijska industrija motorna je snaga ruskog gospodarstva. Kako je prestao izvoz naoružanja, sirova nafta i plin te proizvodi na njihovoj bazi postali su apsolutno dominantan izvor prihoda ruske države. Međutim, petrokemijska industrija ujedno je i Ahilova peta ruskog gospodarstva, a samim tim i ruske vojne moći.
Zastoji u proizvodnji opreme
Pogoni i postrojenja za preradu, pretovar i skladištenje proizvoda od nafte i plina s vojnog stajališta predstavljaju meke ciljeve. Nisu dodatno fortifikacijski zaštićeni, a njihovi pogoni su na otvorenom. Za uništenje elemenata petrokemijske industrije dovoljna su bojna sredstva manjeg kalibra. Umjesto skupih, penetrirajućih bombi zahtijevani učinak ostvaruju i obične razorne bombe.
Ipak, petrokemijska postrojenja i zbog mjera zaštite od požara raširena su na relativno velikim površinama. Iz tih razloga, za učinkovite napade potrebno je ostvariti precizne pogotke na kritična postrojenja proizvodnog procesa. Dosadašnja iskustva kazuju kako Ukrajinci upravo to i rade: ciljano gađaju dijelove kritičnih procesnih postrojenja. Kao rezultat takvih udara mnogo veća šteta nastaje zbog obustave proizvodnje nego od samog razarajućeg efekta.
Ali to nije kraj mukama ruske naftne industrije. Većina procesne opreme zapadnog je porijekla. U uvjetima sankcija njihova nabava je znatno otežana uz povećane posredničke, to jest švercerske, troškove. I konačno, tu se ne radi o “off-the-shelf” opremi dostupnoj na skladištu. Dobar dio opreme mora se ciljano proizvoditi po narudžbi, a to može trajati mjesecima.
Isporuke ukrajinskih dronova
Dronovi koje koriste Ukrajinci domaće su proizvodnje pošto zapadne zemlje još drže embargo na korištenje njihovog oružja za napade unutar Ruske Federacije. Kao sto su najavili, razvili su borbene bespilotne letjelice dometa do 1000 kilometara. Međutim, ubojna moć ukrajinskih dronova još je uvijek skromna.
Masa bojeve glave najpoznatijeg ukrajinskog dalekometnog drona tipa UJ-36 “Dabar” iznosi svega dva kilograma. Nedovoljno za tvrde objekte, ali sasvim prigodno za udare po objektima petrokemijske industrije. U ovim slučajevima “Dabar” služi kao upaljač visoko zapaljivih derivata. Stvarna šteta nastaje od posljedica požara koje baš i nije lako gasiti.
U Ukrajini danas preko 50 privatnih i državnih poduzeća pravi dronove. Kako su ukrajinski napadni dronovi relativno jeftin i jednostavan proizvod, njihova isporuka sve je masovnija. Iz tih razloga, napade na rafinerije ne vrši se više pojedinačnim letjelicama, nago u jatima. Do sada je dokumentiran simultani napad na jedan objekt s najviše do šest bespilotnih letjelica dugog dometa.
Rusija brani ogroman prostor
Napadi iz više smjerova otežavaju manevar vatrom PZO sustava s jednog objekta na drugi. Prema dostupnim informacijama, svakim danom povećavaju se borbene sposobnosti dronova “kamikaza” koje proizvodi Ukrajina. Posljednja dva tehnološka skoka tiču se primjene mlaznih motora i umjetne inteligencije za autonomno selektiranje ciljeva koji se napadaju.
Mlazni motori dolaze iz Njemačke. Njihova primjena povećat će brzinu i nosivost borbenih bespilotnih letjelica. Primjena umjetne inteligencije sad je s razine demonstratora prešla u fazu testiranja primjene. Uspješna primjena omogućila bi “slobodan lov” ukrajinskih kamikaza na pokretne ciljeve kao što su prometna sredstva, pogotovo željeznički transporti.
Kako se Rusija može braniti od budućih napada ukrajinskih dronova? Vrlo teško. Prostor koji bi ruska protuzračna obrana trebala braniti iznosi gotovo dva milijuna četvornih kilometara. Iako su ruski kapaciteti protuzračne obrane prije rata bili impresivni, s preko 180 baterija S-300/400, 350 lansirnih vozila PZO sustava srednjeg dometa BUK i preko 1000 sustava kratkog dometa tipa Tunguska, Tor i Osa, jednostavno nisu u mogućnosti ni radarski pokriti, a kamoli štititi toliko velik prostor na malim visinama.
Sveopći nedostatak resursa
Broj objekata koji predstavljaju potencijalne mete također nadilazi ruske kapacitete. Kako je potrebna cjelodnevna borbena pripravnost, broj raspoloživih posada mnogo je manji od potrebnog. Ministarstvo obrane izašlo je s idejom da velike kompanije same financiraju protuzračnu obranu svojih objekata. Dakle, daleko od toga da je ruska protuzračna obrana nemoćna, ali vrlo jednostavno: nemaju dovoljno ljudskih i materijalnih resursa.
Koji su dosezi ukrajinskih udara na objekte petrokemijske industrije? Ukrajina nema kapaciteta za uništenje velikog broja proizvodnih, transportnih i skladišnih kapaciteta. Međutim, ovi napadi ozbiljno remete proizvodni lanac.
Ako nastave ovim tempom, uskoro bi se mogao osjetiti kumulativni učinak kako na snabdijevanje lokalnog tržišta, tako i na izvoz. Udari po rafinerijama i zastoji u proizvodnom procesu smanjuju ionako malu marginu zarade naftnih kompanija. Upravo one najviše pune državni budžet.
Kooperacija sa stranim partnerima
Prvi udar po ruskim naftnim postrojenjima izvršila su dva jurišna helikoptera MI-24 Hind napadom na rusko skladište nafte u gradu Belgorodu još 1. travnja 2022. godine. Tad se već vidjela ranjivost ove vrste objekata na napade iz zraka. Skladište je uništeno nevođenim raketnim zrnima S-8, kalibra od 80 milimetara. Od tada, u manje od dvije godine, Ukrajina je uspjela razviti, proizvesti i upotrijebiti sredstva borbenih sposobnosti o kakvima su na početku agresije mogli samo sanjati.
Dva su ključna razloga uspjeha. Zamah je donijela privatna inicijativa, u slobodnoj konkurenciji s državnim proizvođačima. Tehnološka superiornost ostvarena je zbog dostupnosti suvremene zapadne tehnologije i kooperacije sa stranim partnerima. U narednim mjesecima i dalje će gorjeti brojne ruske rafinerije.