Posljednji, najmasovniji napad ukrajinskih dronova na šest ruskih oblasti, s 29. na 30. kolovoza, pokazao je i dokazao rast taktičko-tehničkih sposobnosti ukrajinskih borbenih besposadnih letjelica za jednokratnu upotrebu, poznatijih pod nazivom dronovi-kamikaze.
U manje od godinu, otkako su Ukrajinci odlučili samostalno razviti domaće dronove-kamikaze, u nekim ključnim elementima nadmašili su iranske dronove iz porodice Shahed, koje Rusi licencno proizvode pod nazivom Geran-2. Naime, iranski dronovi-kamikaze navode se prema cilju uz pomoć inercijalnog navigacijskog sustava i GPS-a.
Imaju veliku rezistentnost na ometanje GPS signala tako da uspijevaju zadržati ranije unesene parametre profila leta. Ipak, sposobni su gađati samo stacionarne objekte, odnosno određenu točku sa zadanim koordinatama. Dakle, u terminalnoj fazi prilaženja točki udara nisu u mogućnosti autonomno vršiti korekciju putanje.
Ukrajinski dronovi očito koriste senzor
Na primjer, ako je avion s jednog mjesta na platformi premješten na drugu parkirnu poziciju, dron udara u prazno. Satelitske snimke ruskih transportnih zrakoplova Iljušin tipa Il-76 pokazuju da ukrajinski dronovi pogađaju zrakoplov uvijek na isto mjesto. Tragovi pogodaka kod aviona na različitim lokacijama unutar ruske zrakoplovne baze Pskov ponavljaju se na rubu trupa aviona i krila.
To znači da im finalna referentna točka nisu geografske koordinate, već objekti napada, u ovom slučaju transportni avioni. Ukrajinski dronovi očito koriste neki tip senzora koji, uz pomoć zadanog algoritma, prepoznaje metu i korigira završnu putanju zbog optimizacije mjesta udara.
Primjena umjetne inteligencije u ratu
Nije poznato koriste li Ukrajinci kao senzore Dopplerove radare ili neka druga optoelektronička sredstva. U svakom slučaju, to je jedan korak ka primjeni umjetne inteligencije, kad će dronovi moći sami pronalaziti i autonomno selektirati ciljeve koje će napadati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zvuči malo zastrašujuće, ali ovaj rat je na korak ka primjeni futurističkih tehnologija. Rusi nisu u mogućnosti pratiti tehnološka rješenja koja su dostupna Ukrajincima. Naime, dok je ruska industrija pod sankcijama i zaobilaznim kanalima, mora nabavljati komponente, Ukrajinci bez problema dolaze do potrebne civilne opreme, a i velikog dijela komponenata namijenjenih za proizvodnju vojnih dronova.
Ukrajinci fokusirani na “mekane” ciljeve
Izravna proizvodna suradnja s tvrtkama iz Europe, uz respektabilnu domaću tehničku inteligenciju, dodatno je osnažila i proširila ukrajinske proizvodne kapacitete. Malo se zna da je, pored Češke i Poljske, Latvija jedna od značajnih proizvođačica bespilotnih letjelica.
Konačno, privatna inicijativa u razvoju i proizvodnji dronova dovela je do situacije da Ukrajinci u operativnu upotrebu uvode šest tipova dronova dometa 1000 kilometara. Osim udara na Moskvu, koji prvenstveno imaju propagandno politički cilj, Ukrajinci za sada napadaju “mekane” ciljeve jer su bojeve glave njihovih dronova još uvijek relativno male.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog toga su zrakoplovi unosni ciljevi za dronove limitirane nosivosti borbenog tereta. Do sada je napadnuto sedam zrakoplovnih baza. Potvrđeno je uništenje ili oštećenje 12 aviona.
Disproporcija uloženog i dobivenog
U apsolutnom iznosu to je mali broj. Ali ako se uzme u obzir da jedan uništeni Il-76 vrijedi preko 1000 dronova-kamikaza vidi se disproporcija između uloženog i dobivenog. U posljednjem napadu na bazu Pskov, uništena su četiri teška transportna aviona Il-76.
Problem je što većina ruskih borbenih aviona nema pokrivena armirano-betonska skloništa te su im dronovi-kamikaze ozbiljna prijetnja. Dokazano je da su svi ruski aerodromi, unutar 700 kilometara od linije razdvajanja, sada na meti ukrajinskih dronova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Povećanjem ukupne nosivosti borbenog tereta, dijapazon potencijalnih ciljeva unutar Ruske Federacije postaje znatno veći. Što Rusi mogu učiniti? Prva mjera bilo je izmještanje strategijskih zračnih snaga 22. gardijske divizija teških bombardera na daleki sjever u zrakoplovnu bazu Olenja kod Murmanska.
Rusima fali PZO sustava kratkog dometa
Udaljenost od 1800 kilometara od Ukrajine za sada čini bombardere Tu-95 i Tu-160 sigurnim od napada iz zraka. Međutim, ostaje pitanje zaštite baziranja taktičke avijacije kao i ostalih vitalnih objekata koje nije moguće preseliti. Vojska Ruske Federacije počela je prebazirati dodatne sustave protuzračne obrane u zonu djelovanja ukrajinskih dronova. Posljednji primjer je dislokacija sustava S-300V, s Kurilskih otoka na Dalekom istoku.
Ipak, posljednji napadi pokazali su kako Rusima nedostaje PZO sustava kratkog dometa, kao što su Tunguska, ili Pantsir-S, koji koriste radare za lociranje i gađanje niskoletećih objekata, noću i pri ograničenoj vidljivosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruski PZO definitivno ne može štititi ogroman teritorij. Uključenje ruskih lovačkih aviona napredne, četvrte generacije, kao što je Su-35, u lov na ukrajinske “zujalice” možda bi mogao popraviti ruske kapacitete za zaštitu vlastitog zračnog prostora. Ipak, takvo rješenje je skupo i odvlači taktičko zrakoplovstvo od borbenih djelovanja na frontu.
Ukrajinski dronovi sve uspješniji u ratu
Činjenica je da u domeni bespilotnih letjelica velikog dometa ukrajinska strana svakim danom sve više sustiže, a u pojedinim segmentima, i pretječe Vojsku Ruske Federacije. Ipak, neposredan učinak na borbena djelovanja na frontu, gdje se odlučuje sudbina ukrajinsko-ruskog rata, za sada je vrlo ograničen.
Po pitanju strategijskog zračnog transporta Rusija ukupno raspolaže s oko 160 aviona Il-76. Oko 110 nalazi se u vojsci, a ostalo po drugim državnim organizacijama i privatnim kompanijama. Uništenje četiri aviona značajno ne smanjuje transportne kapacitete. Također, gubitak tri Tu-22 i dva Tu-95 neće umanjiti, ali će dodatno komplicirati, rusku sposobnost za lansiranje krstarećih projektila velikog dometa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ipak, posredni učinak je značajan i kumulativan. Osim poniženja zbog činjenice da Rusi nisu u stanju učinkovito štititi vlastiti teritorij, asimetričan ukrajinski odgovor značajno iscrpljuje ruske snage.
Neznatni pomaci u rusku korist su zanemarivi
Međutim, glavna bitka odvija se u Ukrajini. Ruska strategija vezivanja i odvlačenja ukrajinskih snaga, ofenzivnim djelovanjem na luganskom frontu, očito nije dala rezultate. Neznatni pomaci u rusku korist potpuno su zanemarivi.
Za svoje napadne operacije, koje nemaju efekta, ruska propaganda osmislila je i poseban termin: stacionarna ofenzivna djelovanja. Ukrajinci su većinu svojih snaga angažirali na zaporoškom i donjeckom frontu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Očito je da ruski zapovjednici nemaju dovoljno operativnih rezervi za angažman na svim pravcima prodora Združenih snaga Ukrajine. Da bi začepile sve rupe dovukli su i neke jedinice s luganskog fronta.
Rusi imaju problem s poremećenom logistikom
No, izgleda da im ni to ne pomaže. Između ostalog, jer Ukrajinci jednostavno preusmjere ofenzivna djelovanja na slabije branjene ruske položaje. Još jedan veliki ruski problem u Zaporožju je potpuno poremećena logistika. Nedostatak streljiva, hrane i vode polako uzima svoj danak. Konačno, loša disciplina i nizak borbeni moral ruskih rezervista i dalje su najslabije karike ruske oružane sile u Ukrajini.
Rusi su znatno povećali angažman svog taktičkog zrakoplovstva, ali bez presudnog učinka na frontu. Izgleda da na zaporoškom frontu ruska strana nije sposobna organizirati i provesti ozbiljniji protunapad. Zbog toga je ukrajinsko napredovanje relativno sigurno od bočnih prodora. Čini se kako je drugi pojas ruske obrane, takozvana Surovikinova obrambena linija, manje minirana i slabije branjena od prve crte.
Kako sada stvari stoje, ukrajinska napredovanja u Zaporožju uvjetovana su mogućnošću uključenja novih trupa u napadne operacije. Sportskim rječnikom, prevagu odnosi bolja klupa s rezervnim igračima. No, ne treba očekivati spektakularne prodore i raspad ruske obrane. Barem ne za sada.
Tajna ukrajinskih zujalica koje iz dana u dan ponižavaju moćnu rusku avijaciju. Sad je jasno: Rusi nisu u stanju štititi svoj teritorij
Učinak dronova na samom frontu, gdje se odlučuje sudbina rata, za sada je vrlo ograničen, ali posredan efekt je ogroman
Ako se uzme u obzir da jedan uništeni Il-76 vrijedi preko 1000 dronova-kamikaza, vidi se disproporcija između uloženog i dobivenog. U posljednjem napadu na bazu Pskov, uništena su četiri teška transportna aviona Il-76
Posljednji, najmasovniji napad ukrajinskih dronova na šest ruskih oblasti, s 29. na 30. kolovoza, pokazao je i dokazao rast taktičko-tehničkih sposobnosti ukrajinskih borbenih besposadnih letjelica za jednokratnu upotrebu, poznatijih pod nazivom dronovi-kamikaze.
U manje od godinu, otkako su Ukrajinci odlučili samostalno razviti domaće dronove-kamikaze, u nekim ključnim elementima nadmašili su iranske dronove iz porodice Shahed, koje Rusi licencno proizvode pod nazivom Geran-2. Naime, iranski dronovi-kamikaze navode se prema cilju uz pomoć inercijalnog navigacijskog sustava i GPS-a.
Imaju veliku rezistentnost na ometanje GPS signala tako da uspijevaju zadržati ranije unesene parametre profila leta. Ipak, sposobni su gađati samo stacionarne objekte, odnosno određenu točku sa zadanim koordinatama. Dakle, u terminalnoj fazi prilaženja točki udara nisu u mogućnosti autonomno vršiti korekciju putanje.
Ukrajinski dronovi očito koriste senzor
Na primjer, ako je avion s jednog mjesta na platformi premješten na drugu parkirnu poziciju, dron udara u prazno. Satelitske snimke ruskih transportnih zrakoplova Iljušin tipa Il-76 pokazuju da ukrajinski dronovi pogađaju zrakoplov uvijek na isto mjesto. Tragovi pogodaka kod aviona na različitim lokacijama unutar ruske zrakoplovne baze Pskov ponavljaju se na rubu trupa aviona i krila.
To znači da im finalna referentna točka nisu geografske koordinate, već objekti napada, u ovom slučaju transportni avioni. Ukrajinski dronovi očito koriste neki tip senzora koji, uz pomoć zadanog algoritma, prepoznaje metu i korigira završnu putanju zbog optimizacije mjesta udara.
Primjena umjetne inteligencije u ratu
Nije poznato koriste li Ukrajinci kao senzore Dopplerove radare ili neka druga optoelektronička sredstva. U svakom slučaju, to je jedan korak ka primjeni umjetne inteligencije, kad će dronovi moći sami pronalaziti i autonomno selektirati ciljeve koje će napadati.
Zvuči malo zastrašujuće, ali ovaj rat je na korak ka primjeni futurističkih tehnologija. Rusi nisu u mogućnosti pratiti tehnološka rješenja koja su dostupna Ukrajincima. Naime, dok je ruska industrija pod sankcijama i zaobilaznim kanalima, mora nabavljati komponente, Ukrajinci bez problema dolaze do potrebne civilne opreme, a i velikog dijela komponenata namijenjenih za proizvodnju vojnih dronova.
Ukrajinci fokusirani na “mekane” ciljeve
Izravna proizvodna suradnja s tvrtkama iz Europe, uz respektabilnu domaću tehničku inteligenciju, dodatno je osnažila i proširila ukrajinske proizvodne kapacitete. Malo se zna da je, pored Češke i Poljske, Latvija jedna od značajnih proizvođačica bespilotnih letjelica.
Konačno, privatna inicijativa u razvoju i proizvodnji dronova dovela je do situacije da Ukrajinci u operativnu upotrebu uvode šest tipova dronova dometa 1000 kilometara. Osim udara na Moskvu, koji prvenstveno imaju propagandno politički cilj, Ukrajinci za sada napadaju “mekane” ciljeve jer su bojeve glave njihovih dronova još uvijek relativno male.
Zbog toga su zrakoplovi unosni ciljevi za dronove limitirane nosivosti borbenog tereta. Do sada je napadnuto sedam zrakoplovnih baza. Potvrđeno je uništenje ili oštećenje 12 aviona.
Disproporcija uloženog i dobivenog
U apsolutnom iznosu to je mali broj. Ali ako se uzme u obzir da jedan uništeni Il-76 vrijedi preko 1000 dronova-kamikaza vidi se disproporcija između uloženog i dobivenog. U posljednjem napadu na bazu Pskov, uništena su četiri teška transportna aviona Il-76.
Problem je što većina ruskih borbenih aviona nema pokrivena armirano-betonska skloništa te su im dronovi-kamikaze ozbiljna prijetnja. Dokazano je da su svi ruski aerodromi, unutar 700 kilometara od linije razdvajanja, sada na meti ukrajinskih dronova.
Povećanjem ukupne nosivosti borbenog tereta, dijapazon potencijalnih ciljeva unutar Ruske Federacije postaje znatno veći. Što Rusi mogu učiniti? Prva mjera bilo je izmještanje strategijskih zračnih snaga 22. gardijske divizija teških bombardera na daleki sjever u zrakoplovnu bazu Olenja kod Murmanska.
Rusima fali PZO sustava kratkog dometa
Udaljenost od 1800 kilometara od Ukrajine za sada čini bombardere Tu-95 i Tu-160 sigurnim od napada iz zraka. Međutim, ostaje pitanje zaštite baziranja taktičke avijacije kao i ostalih vitalnih objekata koje nije moguće preseliti. Vojska Ruske Federacije počela je prebazirati dodatne sustave protuzračne obrane u zonu djelovanja ukrajinskih dronova. Posljednji primjer je dislokacija sustava S-300V, s Kurilskih otoka na Dalekom istoku.
Ipak, posljednji napadi pokazali su kako Rusima nedostaje PZO sustava kratkog dometa, kao što su Tunguska, ili Pantsir-S, koji koriste radare za lociranje i gađanje niskoletećih objekata, noću i pri ograničenoj vidljivosti.
Ruski PZO definitivno ne može štititi ogroman teritorij. Uključenje ruskih lovačkih aviona napredne, četvrte generacije, kao što je Su-35, u lov na ukrajinske “zujalice” možda bi mogao popraviti ruske kapacitete za zaštitu vlastitog zračnog prostora. Ipak, takvo rješenje je skupo i odvlači taktičko zrakoplovstvo od borbenih djelovanja na frontu.
Ukrajinski dronovi sve uspješniji u ratu
Činjenica je da u domeni bespilotnih letjelica velikog dometa ukrajinska strana svakim danom sve više sustiže, a u pojedinim segmentima, i pretječe Vojsku Ruske Federacije. Ipak, neposredan učinak na borbena djelovanja na frontu, gdje se odlučuje sudbina ukrajinsko-ruskog rata, za sada je vrlo ograničen.
Po pitanju strategijskog zračnog transporta Rusija ukupno raspolaže s oko 160 aviona Il-76. Oko 110 nalazi se u vojsci, a ostalo po drugim državnim organizacijama i privatnim kompanijama. Uništenje četiri aviona značajno ne smanjuje transportne kapacitete. Također, gubitak tri Tu-22 i dva Tu-95 neće umanjiti, ali će dodatno komplicirati, rusku sposobnost za lansiranje krstarećih projektila velikog dometa.
Ipak, posredni učinak je značajan i kumulativan. Osim poniženja zbog činjenice da Rusi nisu u stanju učinkovito štititi vlastiti teritorij, asimetričan ukrajinski odgovor značajno iscrpljuje ruske snage.
Neznatni pomaci u rusku korist su zanemarivi
Međutim, glavna bitka odvija se u Ukrajini. Ruska strategija vezivanja i odvlačenja ukrajinskih snaga, ofenzivnim djelovanjem na luganskom frontu, očito nije dala rezultate. Neznatni pomaci u rusku korist potpuno su zanemarivi.
Za svoje napadne operacije, koje nemaju efekta, ruska propaganda osmislila je i poseban termin: stacionarna ofenzivna djelovanja. Ukrajinci su većinu svojih snaga angažirali na zaporoškom i donjeckom frontu.
Očito je da ruski zapovjednici nemaju dovoljno operativnih rezervi za angažman na svim pravcima prodora Združenih snaga Ukrajine. Da bi začepile sve rupe dovukli su i neke jedinice s luganskog fronta.
Rusi imaju problem s poremećenom logistikom
No, izgleda da im ni to ne pomaže. Između ostalog, jer Ukrajinci jednostavno preusmjere ofenzivna djelovanja na slabije branjene ruske položaje. Još jedan veliki ruski problem u Zaporožju je potpuno poremećena logistika. Nedostatak streljiva, hrane i vode polako uzima svoj danak. Konačno, loša disciplina i nizak borbeni moral ruskih rezervista i dalje su najslabije karike ruske oružane sile u Ukrajini.
Rusi su znatno povećali angažman svog taktičkog zrakoplovstva, ali bez presudnog učinka na frontu. Izgleda da na zaporoškom frontu ruska strana nije sposobna organizirati i provesti ozbiljniji protunapad. Zbog toga je ukrajinsko napredovanje relativno sigurno od bočnih prodora. Čini se kako je drugi pojas ruske obrane, takozvana Surovikinova obrambena linija, manje minirana i slabije branjena od prve crte.
Kako sada stvari stoje, ukrajinska napredovanja u Zaporožju uvjetovana su mogućnošću uključenja novih trupa u napadne operacije. Sportskim rječnikom, prevagu odnosi bolja klupa s rezervnim igračima. No, ne treba očekivati spektakularne prodore i raspad ruske obrane. Barem ne za sada.