Dakle, sva panika s desna o dobro osmišljenoj prevari birača urnebesna je, ha… nema druge riječi – budalaština. Birači su, dapače, svojim glasovima odabrali da se u škole uvedu i građanski i zdravstveni odgoj (uh, uvođenje potonjeg, ako se dogodi, će biti itekako veselo – svojevremeno se s Kaptola zbog zdravstvenog odgoja na Milanovićevu Vladu bacala fetva, nazivajući vlast nenarodnom i zazivajući “novu Oluju”).
Građanin – čovjek iz grada
Ni druga priča koja se vezuje uz najavu nove zagrebačke administracije o uvođenju Građanskog odgoja kao izvannastavne aktivnosti nije mnogo bolja – jer, kao, postoji mnogo većih problema i u školstvu, i u Zagrebu, pa i u zemlji od priče o novom školskom predmetu. U zemlji u kojoj je, međutim, u istraživanju otprije nekoliko godina 54 posto ispitanika iz viših razreda osnovnih i nižih srednjih škola odgovorilo da građanin znači “čovjek iz grada” – teško da i može postojati ijedan temeljniji, dublji i dugoročniji problem od teške, kronične političke, društvene i medijske nepismenosti. Problem koji se može pokušati riješiti jedino – obrazovanjem.
Stoga je bilo kakav pokušaj da se djecu poduči tome što to znači biti član demokratskog društva, njihovim pravima i pravima drugih, pogotovo slabijih, da im se objasne osnovne postavke financijske i medijske pismenosti, ukaže na vrijednost nenasilnog rješavanje konflikata i štetnost korupcije (primjeri u sjajnom riječkom priručniku Građanskog odgoja za peti i šesti razred) – nulta točka razvoja jednog užasavajuće zapuštenog društva.
Zagreb nije dovoljan
Dakle, uvođenje Građanskog odgoja u Zagrebu, čak i kad se kvalitetno pripremi (za razliku od sadašnjeg trčanja pred rudo nove gradske administracije) jednostavno neće biti dovoljno. Kao što nije dovoljno ni da se taj predmet već godinama provodi u Rijeci i nekim drugim jedinicama lokalne samouprave.
Građanski odgoj kao, valja još jednom ponoviti – nulta točka razvoja jednog užasavajuće zapuštenog društva – treba biti zaseban i ozbiljan predmet na razini cijele države. S obzirom na ozbiljnost situacije, idealno bi bilo da se o sadržaju tog predmeta postigne što širi politički konsenzus.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Temelj programa za parlamentarne izbore
U principu, to ne bi trebao biti nedostižan ideal – učenja o pravima građana, institucijama sustava, o pravima svih vrsta manjina, ekologiji, o tome što je kredit – načelno ne bi trebala davati previše prostora za kulturne ratove. Međutim, njih desnica već strastveno vodi, jer su, eto, kulturni ratovi politički tako isplativi, a dobrom dijelu te scene politički cilj ni slučajno nisu niti obrazovaniji građani, a još manje liberalna demokracija u kojoj bi trebali živjeti.
Stoga je prilično razvidno što bi trebao, izostane li konsenzus, biti jedan od glavnih stupova političkog programa kojim će stranke ljevice i centra daleke 2024. godine pokušati doći na vlast – uvođenje Građanskog odgoja u obrazovni program na razini cijele zemlje. Ili to ili će nam djeca, dok ih majstori “šišaju” kreditima u francima ili prešutnim prekoračenjima, u sve ozbiljnijim brojkama početi vjerovati u nadmoć autoritarnih sustava, povratak Trumpa na vlast “u kolovozu” ili, u tragično poznatom razvoju situacije, u to da su cjepiva tajno oružje masovnog uništenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zagreb nije dovoljan, uvođenje Građanskog odgoja u cijeloj zemlji je nulta točka razvoja Hrvatske
S obzirom na ozbiljnost situacije, idealno bi bilo da se o sadržaju tog predmeta postigne što širi politički konsenzus
U principu, to ne bi trebao biti nedostižan ideal - učenja o pravima građana, institucijama sustava, o pravima svih vrsta manjina, ekologiji, o tome što je kredit - načelno ne bi trebala davati previše prostora za kulturne ratove. Međutim, njih desnica već strastveno vodi, jer su, eto, kulturni ratovi politički tako isplativi, a dobrom dijelu te scene politički cilj ni slučajno nisu niti obrazovaniji građani, a još manje liberalna demokracija u kojoj bi trebali živjeti
Jedna priča je potpuna glupost – da se kroz Građanski odgoj, koji se, evo, uz bizarne porođajne muke kani uvesti u Zagrebu, gura u kampanji dobro skrivana ideološka agenda ljudi koji su se lažno izdavali kao oni koje zanimaju prije svega komunalne teme. O kolikoj konspiraciji i prefriganoj prevari birača se radi, pokazuje i izborni program s kojim je “Možemo!” izašlo na proljetne lokalne izbore. U nekoliko rečenica su na naslovnoj web-stranici programa istaknute njegove ključne točke. Pa tako i rečenica: “U škole ćemo uvesti građanski odgoj i obrazovanje te vratiti zdravstveni odgoj”.
Dakle, sva panika s desna o dobro osmišljenoj prevari birača urnebesna je, ha… nema druge riječi – budalaština. Birači su, dapače, svojim glasovima odabrali da se u škole uvedu i građanski i zdravstveni odgoj (uh, uvođenje potonjeg, ako se dogodi, će biti itekako veselo – svojevremeno se s Kaptola zbog zdravstvenog odgoja na Milanovićevu Vladu bacala fetva, nazivajući vlast nenarodnom i zazivajući “novu Oluju”).
Građanin – čovjek iz grada
Ni druga priča koja se vezuje uz najavu nove zagrebačke administracije o uvođenju Građanskog odgoja kao izvannastavne aktivnosti nije mnogo bolja – jer, kao, postoji mnogo većih problema i u školstvu, i u Zagrebu, pa i u zemlji od priče o novom školskom predmetu. U zemlji u kojoj je, međutim, u istraživanju otprije nekoliko godina 54 posto ispitanika iz viših razreda osnovnih i nižih srednjih škola odgovorilo da građanin znači “čovjek iz grada” – teško da i može postojati ijedan temeljniji, dublji i dugoročniji problem od teške, kronične političke, društvene i medijske nepismenosti. Problem koji se može pokušati riješiti jedino – obrazovanjem.
Stoga je bilo kakav pokušaj da se djecu poduči tome što to znači biti član demokratskog društva, njihovim pravima i pravima drugih, pogotovo slabijih, da im se objasne osnovne postavke financijske i medijske pismenosti, ukaže na vrijednost nenasilnog rješavanje konflikata i štetnost korupcije (primjeri u sjajnom riječkom priručniku Građanskog odgoja za peti i šesti razred) – nulta točka razvoja jednog užasavajuće zapuštenog društva.
Zagreb nije dovoljan
Dakle, uvođenje Građanskog odgoja u Zagrebu, čak i kad se kvalitetno pripremi (za razliku od sadašnjeg trčanja pred rudo nove gradske administracije) jednostavno neće biti dovoljno. Kao što nije dovoljno ni da se taj predmet već godinama provodi u Rijeci i nekim drugim jedinicama lokalne samouprave.
Građanski odgoj kao, valja još jednom ponoviti – nulta točka razvoja jednog užasavajuće zapuštenog društva – treba biti zaseban i ozbiljan predmet na razini cijele države. S obzirom na ozbiljnost situacije, idealno bi bilo da se o sadržaju tog predmeta postigne što širi politički konsenzus.
Temelj programa za parlamentarne izbore
U principu, to ne bi trebao biti nedostižan ideal – učenja o pravima građana, institucijama sustava, o pravima svih vrsta manjina, ekologiji, o tome što je kredit – načelno ne bi trebala davati previše prostora za kulturne ratove. Međutim, njih desnica već strastveno vodi, jer su, eto, kulturni ratovi politički tako isplativi, a dobrom dijelu te scene politički cilj ni slučajno nisu niti obrazovaniji građani, a još manje liberalna demokracija u kojoj bi trebali živjeti.
Stoga je prilično razvidno što bi trebao, izostane li konsenzus, biti jedan od glavnih stupova političkog programa kojim će stranke ljevice i centra daleke 2024. godine pokušati doći na vlast – uvođenje Građanskog odgoja u obrazovni program na razini cijele zemlje. Ili to ili će nam djeca, dok ih majstori “šišaju” kreditima u francima ili prešutnim prekoračenjima, u sve ozbiljnijim brojkama početi vjerovati u nadmoć autoritarnih sustava, povratak Trumpa na vlast “u kolovozu” ili, u tragično poznatom razvoju situacije, u to da su cjepiva tajno oružje masovnog uništenja.