Zašto mali poduzetnici u Hrvatskoj nemaju šanse? Protiv njih je koalicija HDZ-a, Crkve, sindikata i konglomerata
HDZ je odlučio porobiti ili zdrobiti posljednje gospodarske subjekte koji nisu ovisni o državi
U istaknuto nasilničkom predizbornom aktu, vladajući HDZ progurao je zabranu rada nedjeljom i praznicima, itekako dobro znajući da je stvar nepravedna, nelogična i ekonomski neopravdana. Jasno je zašto cinična Vlada prije izbora izvodi takve kičaste vratolomije, no pravi kontekst zabrane za Hrvatsku je znatno maliciozniji.
Predstavnici Crkve za zabranu rada nedjeljom agitiraju godinama; grčevito je i redikulozno brane vodeći hrvatski sindikalisti; a ni velike grupacije, koje dominiraju hrvatskim gospodarstvom, nisu pretjerano glasne u kritikama novog zakona – lakše je očuvati prihode i poziciju ako imaš nekoliko stotina dućana, a ne jedan ili dva.
S obzirom na bizarnu i široku koaliciju partikularnih interesa koja glasno ili prešutno podržava ovaj čin tržišnog nasilja, zabranu rada nedjeljom treba promatrati kao logičan nastavak rata koji HDZ-ova vlast godinama vodi.
U pandemiji progonili samo male
U nizu svojih poteza, zakona i gestikulacija, HDZ-ova vlast ustvari vodi rat protiv neovisnih poduzetnika i obrtnika, ljudi koji su svoje vrijeme i kapital odlučili investirati u pokušaj stvaranja nove vrijednosti, naivno vjerujući kako operiraju na donekle slobodnom tržištu. Tijekom pandemije, država je kažnjavala male dućane i kafiće zbog najmanjih mogućih prijestupa, dok se velikim hotelskim lancima prešutno dozvoljavalo da krše propise.
Hrvatsko je tržište, u značajnom svom dijelu, dubinski neslobodno. Njime dominiraju državna poduzeća i javni subjektni, ili nominalno privatni subjekti vezani za prihode države i lokalne samouprave, ili veliki konglomerati koji godinama dogovorno održavaju iste tržišne pozicije unutar svojih industrija, bez previše ulaganja, s vrlo stabilnim stopama dobiti.
Mnogi od njih nisu ovisni o proračunskim izdacima, ali jesu o regulatornim propisima, sudskoj praksi, inspekcijama i drugim aktima kojima im država itekako može zagorčati život, pa se često klone bilo kakvih kritika ili poteza koji se ne bi dopali izvršnoj vlasti. Država s njima relativno lako postiže dogovore kroz udruge, komore i koordinacije.
Kako je imenovana Martina Dalić
Dovoljno je pogledati financijske izvještaje hrvatskih banaka unazad desetak godina da se vidi o kakvom se tržištu radi. Ili, recimo, proces imenovanja duboko kompromitirane Martine Dalić na čelo Podravke, tijekom kojeg su premijeru bliski mediji ponosno izvještavali kako je Dalić bila njegov osobni odabir – iako Podravka nominalno nije državna kompanija.
Isti mediji zatim su Martinu Dalić proglasili poslovnom ženom godine u Hrvatskoj.
U tom kontekstu, mali poduzetnici i obrtnici posljednja su skupina unutar gospodarstva koju država na ovaj ili onaj način ne kontrolira, ne može ih usmjeravati niti ih može ucjenjivati. To su ljudi koji će se buniti protiv nepoštenih poreznih propisa, nasilnih inspekcija i namještenih javnih natječaja; kojima istinski i materijalno, a ne samo načelno, smeta državna korupcija.
Nastavak zlokobnih procesa u Hrvatskoj
HDZ je stoga sklopio prešutnu i politički unosnu koaliciju između predstavnika Crkve, sindikata i velikih gospodarskih subjekata, kojima odgovaraju ili barem pretjerano ne smetaju zabrane rada. Takve zabrane i tako najviše pogađaju manje poduzetnike, obrtnike i trgovce, dakle one nad kojima Vlada nema direktan ili indirektan instrument kontrole.
HDZ je, da budemo konkretni, odlučio porobiti ili zdrobiti posljednje gospodarske subjekte koji nisu ovisni o državi.
Zabrana rada nedjeljom samo je nastavak zlokobnih procesa širenja državne kontrole nad svakim segmentom gospodarstva, kao što je zakonska regulacija jezika nastavak širenja državne kontrole nad svakim segmentom društva.