Posljednjih mjeseci, prije ovog tragičnog i iznenadnog odlaska, vrijeme je u pandemiji provodio radeći i šetajući se s Vjerom čitavim Splitom, a najviše od Bačvica do Zente, uvijek željan sunca i mora. Preminuo je divan čovjek, vrhunski umjetnik, Splićanin i Starograjanin. Zbogon in
Taman kad čovjek pomisli da se nagomilalo toliko loših vijesti u ovoj godini i da bi možda bilo vrijeme da je bez dodatnih stresova privedemo kraju, stigne vijest da je iznenada preminuo Alem Ćurin. Autentični umjetnik i genijalac koji je vječno djelovao s margine, odan isključivo vlastitoj umjetnosti i kriterijima koje je uspostavio.
Nije stoga čudno što se u kontinuitetu mogao uklopiti isključivo u medije u kojima je imao punu slobodu i radio s ljudima koji su, prije svega još uvijek inzistirali na ilustraciji u novinama i svim formama tradicionalnog novinarstva, a potom i takvu poziciju i poetiku potpuno razumjeli i u vlastitom mediju je dijelili.
Rad nije mogao čekati
To su bili tjednici Feral Tribune i posljednjih godina Novosti. Oko svake od tih ilustracija mogao se snimiti čitav film, a detalji na koje je pazio iscrtavajući ih, od povijesnog konteksta, istaknutih karakteristika likova, preko pop-kulture do kratkog natpisa u uglu, jasno su svjedočili o tome koliko se minuciozno posvećivao njihovoj izradi i držao do vlastitog rada.
Otišao je moj veliki prijatelj i još veći umjetnik Alem Ćurin. Pisao sam pregovore za njegovu prvu izložbu stripa, pa…
O tome dodatno svjedoči i činjenica da je, unatoč tome što je bio iskonski Mediteranac koji uživa u životu, u pravilu prvi odlazio s utorkaških druženja u Hvaranina jer je počeo raditi ilustraciju za Novosti i rad nije mogao čekati.
Trebala su proći desetljeća da dobije šire društveno priznanje, što se nekako poklopilo s dodatnom kreativnom eksplozijom koja je počela od stripa ‘List vode: Atlantida’, objavljenog početkom 2016. s neponovljivom pričom u kojoj je spojio svog argentinskog rođaka, starograjski jezik i Corta Maltesea.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedan od najslobodnijih ljudi i umjetnika
Par mjeseci prije toga, treći šibenski festival alternative i ljevice, Fališ, otvoren je s izložbom njegovih ilustracija, što se kasnije ponovilo na pulskom sajmu knjiga. Dječja radost koju je Alem emitirao tih dana u Šibeniku svjedočila je o tome koliko mu je bilo drago što su ljudi koje je cijenio prepoznali njegov rad.
Uz rad na ilustracijama i vlastitom stripu, u posljednje vrijeme pisao je sjajnu literaturu, priče i pjesme koje je objavljivao Miljenko Jergović na svom portalu i na kraju ostaje dojam da je u svoj toj kreativnosti posljednjih godina bio identičan Predragu Luciću, još jednom prerano preminulom genijalcu i Ćurinovom drugu i kolegi iz Ferala, koji je napisao nekoliko fantastičnih drama pred kraj, vrativši se prvoj ljubavi, odnosno kazalištu i od koga se Ćurin u oprostio s jednom od najdirljivijih posveta u kojoj Lucić i Corto zagrljeni plešu svoj grčki ples.
Ilustracija na koricama Lucićeve knjige
Luciću je ilustrirao i naslovnice posljednjih knjiga pa i onu najintimniju, čudesnu ‘Mjesec iznad Splita’. Alem Ćurin je bio jedan od najslobodnijih ljudi i umjetnika, kako je precizno napisao Ivica Ivanišević u svom oproštaju od njega u Slobodnoj Dalmaciji i po nevjerojatnom talentu, dječačkom osmijehu, zaigranom pogledu i toj nesputanoj slobodi pamtit će ga svi koji su ga poznavali.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Četrdeset godina na vlastitim tračnicama’
Uz sve to, do kraja je imao jasan moralni i politički stav prema stvarnosti koja ga je okruživala, kojeg je u pravilu komunicirao preko ilustracija, ali niti u jednom momentu nije dopustio da ga zbog svega uhvati gorčina. Vlastitu poziciju je pak najbolje objasnio u svojevremenom intervjuu za Express, rekavši:
“Četrdeset godina na vlastitim tračnicama, na vlastitom gorivu i sagorijevanju, možda to i je neki zabačeni kolodvor izvan i komercijalnih i underground linija, ali je moj, a to, moli’ ću lijepo, nije ni veleizdaja, niti tu ima krivnje, niti mi itko ima pravo suditi za to.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
IMAO SAM ČAST – ADIO GENIJE, Alem Ćurin (1953-2020)
Posljednjih mjeseci, prije ovog tragičnog i iznenadnog odlaska, vrijeme je u pandemiji provodio radeći i šetajući se s Vjerom čitavim Splitom, a najviše od Bačvica do Zente, uvijek željan sunca i mora. Preminuo je divan čovjek, vrhunski umjetnik, Splićanin i Starograjanin. Zbogon in.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Alem Ćurin bio je autentični umjetnik. Genije koji je priznanje čekao desetljećima
Markovina o velikom hrvatskom crtaču stripova, autoru čuvenih Feralovih naslovnica
Posljednjih mjeseci, prije ovog tragičnog i iznenadnog odlaska, vrijeme je u pandemiji provodio radeći i šetajući se s Vjerom čitavim Splitom, a najviše od Bačvica do Zente, uvijek željan sunca i mora. Preminuo je divan čovjek, vrhunski umjetnik, Splićanin i Starograjanin. Zbogon in
Taman kad čovjek pomisli da se nagomilalo toliko loših vijesti u ovoj godini i da bi možda bilo vrijeme da je bez dodatnih stresova privedemo kraju, stigne vijest da je iznenada preminuo Alem Ćurin. Autentični umjetnik i genijalac koji je vječno djelovao s margine, odan isključivo vlastitoj umjetnosti i kriterijima koje je uspostavio.
Nije stoga čudno što se u kontinuitetu mogao uklopiti isključivo u medije u kojima je imao punu slobodu i radio s ljudima koji su, prije svega još uvijek inzistirali na ilustraciji u novinama i svim formama tradicionalnog novinarstva, a potom i takvu poziciju i poetiku potpuno razumjeli i u vlastitom mediju je dijelili.
Rad nije mogao čekati
To su bili tjednici Feral Tribune i posljednjih godina Novosti. Oko svake od tih ilustracija mogao se snimiti čitav film, a detalji na koje je pazio iscrtavajući ih, od povijesnog konteksta, istaknutih karakteristika likova, preko pop-kulture do kratkog natpisa u uglu, jasno su svjedočili o tome koliko se minuciozno posvećivao njihovoj izradi i držao do vlastitog rada.
O tome dodatno svjedoči i činjenica da je, unatoč tome što je bio iskonski Mediteranac koji uživa u životu, u pravilu prvi odlazio s utorkaških druženja u Hvaranina jer je počeo raditi ilustraciju za Novosti i rad nije mogao čekati.
Trebala su proći desetljeća da dobije šire društveno priznanje, što se nekako poklopilo s dodatnom kreativnom eksplozijom koja je počela od stripa ‘List vode: Atlantida’, objavljenog početkom 2016. s neponovljivom pričom u kojoj je spojio svog argentinskog rođaka, starograjski jezik i Corta Maltesea.
Jedan od najslobodnijih ljudi i umjetnika
Par mjeseci prije toga, treći šibenski festival alternative i ljevice, Fališ, otvoren je s izložbom njegovih ilustracija, što se kasnije ponovilo na pulskom sajmu knjiga. Dječja radost koju je Alem emitirao tih dana u Šibeniku svjedočila je o tome koliko mu je bilo drago što su ljudi koje je cijenio prepoznali njegov rad.
Uz rad na ilustracijama i vlastitom stripu, u posljednje vrijeme pisao je sjajnu literaturu, priče i pjesme koje je objavljivao Miljenko Jergović na svom portalu i na kraju ostaje dojam da je u svoj toj kreativnosti posljednjih godina bio identičan Predragu Luciću, još jednom prerano preminulom genijalcu i Ćurinovom drugu i kolegi iz Ferala, koji je napisao nekoliko fantastičnih drama pred kraj, vrativši se prvoj ljubavi, odnosno kazalištu i od koga se Ćurin u oprostio s jednom od najdirljivijih posveta u kojoj Lucić i Corto zagrljeni plešu svoj grčki ples.
Luciću je ilustrirao i naslovnice posljednjih knjiga pa i onu najintimniju, čudesnu ‘Mjesec iznad Splita’. Alem Ćurin je bio jedan od najslobodnijih ljudi i umjetnika, kako je precizno napisao Ivica Ivanišević u svom oproštaju od njega u Slobodnoj Dalmaciji i po nevjerojatnom talentu, dječačkom osmijehu, zaigranom pogledu i toj nesputanoj slobodi pamtit će ga svi koji su ga poznavali.
‘Četrdeset godina na vlastitim tračnicama’
Uz sve to, do kraja je imao jasan moralni i politički stav prema stvarnosti koja ga je okruživala, kojeg je u pravilu komunicirao preko ilustracija, ali niti u jednom momentu nije dopustio da ga zbog svega uhvati gorčina. Vlastitu poziciju je pak najbolje objasnio u svojevremenom intervjuu za Express, rekavši:
“Četrdeset godina na vlastitim tračnicama, na vlastitom gorivu i sagorijevanju, možda to i je neki zabačeni kolodvor izvan i komercijalnih i underground linija, ali je moj, a to, moli’ ću lijepo, nije ni veleizdaja, niti tu ima krivnje, niti mi itko ima pravo suditi za to.”
Posljednjih mjeseci, prije ovog tragičnog i iznenadnog odlaska, vrijeme je u pandemiji provodio radeći i šetajući se s Vjerom čitavim Splitom, a najviše od Bačvica do Zente, uvijek željan sunca i mora. Preminuo je divan čovjek, vrhunski umjetnik, Splićanin i Starograjanin. Zbogon in.