Prekonoćni uspjeh nakon velikog truda
Općenito je najveći dobitak ove Dore Marko Purišić, a ne Baby Lasagna. Marko je klasična priča o prekonoćnom uspjehu koji se dogodio nakon više od desetljeća truda. Nitko živ dojučer nije čuo za njega, a Marko stvara glazbu već 13 godina. I stvara je na različite načine. Znamo da svira gitaru, znamo da pjeva, znamo da producira. To nije spriječilo glazbenog kritičara da ponovno potpuno neargumentirano popljuje njegovu pjesmu jer je kao “složena od različitih dijelova”.
“Problem s ovom pjesmom je što se danas radi cut & paste sistem pisanja pjesama, sampleovi se koriste na različite načine.” Tu se negdje očešao i o Splice, iako ga nije izravno spomenuo. Splice je internetska knjižnica sampleova.
Nema plagiranih sampleova
Sampleove koriste svi. I u tome nema ništa sporno. Ali nije to tek “legitimno i legalno”, kao što ovaj glazbeni kritičar sugerira, već je to savršeno normalno. Čak je i legalnost pobjedničke pjesme dovedena u pitanje jer je isti sample koristio i Adrián de la Vega, malo poznati DJ. Argumenti o plagiranju su potpuno nerealni i posljedica su nerazumijevanja kako Splice funkcionira. Taj servis je naime vrlo jasno u svojim općim uvjetima riješio ovakve situacije navođenjem da preuzimanjem nekog samplea stječete neisključivu licencu.
U prijevodu – možete koristiti taj sample kako vas je volja, ali isto tako može i bilo tko drugi. Navodi Adriána de la Vege da je taj sample postao njegov jer je prijavio autorsko djelo čisti je nonsens jer Splice opet vrlo eksplicitno navodi da ako stvorite kompoziciju oko nekog njihovog samplea, autorsko pravo stječete na sve osim na taj sample jer, a za ovo ne morate biti pravnik – jednostavno niste autor tog samplea. Naglasak je upravo na tome što oko samplea sagradite.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rim Tim Tagi Dim i Umbrella
Ja sa svojom razinom umješnosti u glazbenoj produkciji mogu preuzeti cijeli Splice katalog i svejedno neću pobijediti na Dori. Kao što ni, suprotno teoremu beskonačnog broja majmuna, nasumično lupanje po pisaćem stroju neće s vremenom rezultirati djelom u rangu Shakespearea.
Marko je napravio hit jer je dobar glazbenik, a ne zato što 2024. godine za stvaranje glazbe između ostalog koristi i kompjuter. Manje je poznata činjenica da Rihannina uspješnica Umbrella, koja je osvojila Grammy i ušla u Rolling Stoneov izbor 500 najboljih pjesama svih vremena, koristi cijeli loop (višesekundnu sekvencu) Vintage Funk Kit 03, koji je prije dvadeset godina dolazio instaliran s Appleovom aplikacijom za stvaranje glazbe GarageBand. Jedan od najpoznatijih svjetskih producenata Tricky Stewart upotrijebio je dakle čitavu glazbenu dionicu, dostupnu svima koji su između 2004. i 2007. imali MacBook. Razlika je što nisu svi bili u stanju od toga napraviti Umbrellu. Kažu da je definicija moderne umjetnosti “Pa mogao sam i ja to napraviti. Možda, ali nisi”.
Na kome svijet ostaje?
Kritiziranje Markove uspješnice uopće nije bitno – on sam diplomatski je odgovorio da svatko ima pravo na svoje mišljenje, i ovaj glazbeni kritičar i jedan nogometaš koji je dečka s križićem oko vrata optužio za demonizam. Bitno je da po tkozna koji put stari otpisuju mlade jer stvari rade na neki novi način. Znam da ponavljam zaključak iz svoje prošle kolumne, ali ne mogu se oteti dojmu da onu “na mladima svijet ostaje” više nitko ne spominje niti u šali i da staro društvo u kojem živimo jednostavno nije spremno prepustiti svijet mladima. A oko glazbe se posebno opiru jer su im sve drugo već oteli.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nekretninu će mladi kupiti nikad, na važne pozicije će doći nikad, okoliš koji će mladi uživati je nikakav. Jedino gdje mladima još ostaje mogućnost disrupcije je tehnologija. Jedino ona omogućava mladima da se izdignu i probiju stakleni strop koji je postavilo vijeće staraca. Isključivo u IT-ju svjedočite primjerima da je netko mlad uspio samo zahvaljujući svom znanju i upornosti. Kombinacija tehnologije i glazbe zadnje je utočište mladih. I zato korištenje sampleova stare toliko žulja.
Bilo je teško slušati boomere na Otvorenom o Baby Lasagni. Nemaju pojma kako se danas stvara glazba
Najveći dobitak ove Dore je priča o prekonoćnom uspjehu Marka Purišića nakon više od desetljeća truda
'Na Redditu se nakon Dore naravno povela rasprava o Baby Lasagni i najupečatljivi je komentar jedne korisnice koja je priznala da je očekivala nekog tko ne može završiti rečenicu bez tiktog slenga, a Marko je zapravo vrlo pametan, normalan i skroman. I onda u Otvorenom čujete riječi hype i trending više od deset puta, od čega nijednom od Baby Lasagne. Gađala su se druga dvojica tiktok slengom k’o veliki...'
Znameniti internetski meme kod nas poznat kao “kolege djeco”, koji prikazuje glumca Stevea Buscemija odjevenog kao skejtera kako pokušava proći pod tinejdžera, najbolje opisuje emisiju Otvoreno u kojoj su gostovali pobjednik Dore Marko Purišić alias Baby Lasagna i dvojica boomera – jedan urednik te iste Dore, drugi glazbeni kritičar. Na Redditu se nakon Dore naravno povela rasprava o Baby Lasagni i najupečatljivi je komentar jedne korisnice koja je priznala da je očekivala nekog tko ne može završiti rečenicu bez tiktog slenga, a Marko je zapravo vrlo pametan, normalan i skroman.
I onda u Otvorenom čujete riječi hype i trending više od deset puta, od čega nijednom od Baby Lasagne. Gađala su se druga dvojica tiktok slengom k’o veliki dok je mladi gospodin pored njih pričao samo kad ga se pita, držeći se filozofije laconica brevitas. Dvojac se doduše morao braniti od starta, jedan jer je pred mjesec dana otpisao pobjedničku pjesmu u svojoj kritici, a drugi jer…. žiri Dore.
Prekonoćni uspjeh nakon velikog truda
Općenito je najveći dobitak ove Dore Marko Purišić, a ne Baby Lasagna. Marko je klasična priča o prekonoćnom uspjehu koji se dogodio nakon više od desetljeća truda. Nitko živ dojučer nije čuo za njega, a Marko stvara glazbu već 13 godina. I stvara je na različite načine. Znamo da svira gitaru, znamo da pjeva, znamo da producira. To nije spriječilo glazbenog kritičara da ponovno potpuno neargumentirano popljuje njegovu pjesmu jer je kao “složena od različitih dijelova”.
“Problem s ovom pjesmom je što se danas radi cut & paste sistem pisanja pjesama, sampleovi se koriste na različite načine.” Tu se negdje očešao i o Splice, iako ga nije izravno spomenuo. Splice je internetska knjižnica sampleova.
Nema plagiranih sampleova
Sampleove koriste svi. I u tome nema ništa sporno. Ali nije to tek “legitimno i legalno”, kao što ovaj glazbeni kritičar sugerira, već je to savršeno normalno. Čak je i legalnost pobjedničke pjesme dovedena u pitanje jer je isti sample koristio i Adrián de la Vega, malo poznati DJ. Argumenti o plagiranju su potpuno nerealni i posljedica su nerazumijevanja kako Splice funkcionira. Taj servis je naime vrlo jasno u svojim općim uvjetima riješio ovakve situacije navođenjem da preuzimanjem nekog samplea stječete neisključivu licencu.
U prijevodu – možete koristiti taj sample kako vas je volja, ali isto tako može i bilo tko drugi. Navodi Adriána de la Vege da je taj sample postao njegov jer je prijavio autorsko djelo čisti je nonsens jer Splice opet vrlo eksplicitno navodi da ako stvorite kompoziciju oko nekog njihovog samplea, autorsko pravo stječete na sve osim na taj sample jer, a za ovo ne morate biti pravnik – jednostavno niste autor tog samplea. Naglasak je upravo na tome što oko samplea sagradite.
Rim Tim Tagi Dim i Umbrella
Ja sa svojom razinom umješnosti u glazbenoj produkciji mogu preuzeti cijeli Splice katalog i svejedno neću pobijediti na Dori. Kao što ni, suprotno teoremu beskonačnog broja majmuna, nasumično lupanje po pisaćem stroju neće s vremenom rezultirati djelom u rangu Shakespearea.
Marko je napravio hit jer je dobar glazbenik, a ne zato što 2024. godine za stvaranje glazbe između ostalog koristi i kompjuter. Manje je poznata činjenica da Rihannina uspješnica Umbrella, koja je osvojila Grammy i ušla u Rolling Stoneov izbor 500 najboljih pjesama svih vremena, koristi cijeli loop (višesekundnu sekvencu) Vintage Funk Kit 03, koji je prije dvadeset godina dolazio instaliran s Appleovom aplikacijom za stvaranje glazbe GarageBand. Jedan od najpoznatijih svjetskih producenata Tricky Stewart upotrijebio je dakle čitavu glazbenu dionicu, dostupnu svima koji su između 2004. i 2007. imali MacBook. Razlika je što nisu svi bili u stanju od toga napraviti Umbrellu. Kažu da je definicija moderne umjetnosti “Pa mogao sam i ja to napraviti. Možda, ali nisi”.
Na kome svijet ostaje?
Kritiziranje Markove uspješnice uopće nije bitno – on sam diplomatski je odgovorio da svatko ima pravo na svoje mišljenje, i ovaj glazbeni kritičar i jedan nogometaš koji je dečka s križićem oko vrata optužio za demonizam. Bitno je da po tkozna koji put stari otpisuju mlade jer stvari rade na neki novi način. Znam da ponavljam zaključak iz svoje prošle kolumne, ali ne mogu se oteti dojmu da onu “na mladima svijet ostaje” više nitko ne spominje niti u šali i da staro društvo u kojem živimo jednostavno nije spremno prepustiti svijet mladima. A oko glazbe se posebno opiru jer su im sve drugo već oteli.
Nekretninu će mladi kupiti nikad, na važne pozicije će doći nikad, okoliš koji će mladi uživati je nikakav. Jedino gdje mladima još ostaje mogućnost disrupcije je tehnologija. Jedino ona omogućava mladima da se izdignu i probiju stakleni strop koji je postavilo vijeće staraca. Isključivo u IT-ju svjedočite primjerima da je netko mlad uspio samo zahvaljujući svom znanju i upornosti. Kombinacija tehnologije i glazbe zadnje je utočište mladih. I zato korištenje sampleova stare toliko žulja.