“Nisam toliko upućen u politiku, ali imam puno prijatelja koji su u situaciji da se muče s pronalaskom stana, posla i tad postajem ljut i tužan jer gubim prijatelje zbog političara i njihovih politika koje nisu korisne za mlade ljude ovdje u Hrvatskoj”. Kaže ovako 28-godišnji Marko Purišić, student Sveučilišta VERN gdje piše završni rad na studiju odnosa s javnošću.
Prepričala sam danas njegovu izjavu kolegici iz redakcije. U srednjim je dvadesetima i kaže da je anksiozna jer joj prijatelji mahom odlaze iz zemlje pa se boji da neće imati s kime piti kavu. Marko dakle govori o onome s čime se mladi u Hrvatskoj ozbiljno suočavaju. Marko, puno poznatiji kao Baby Lasagna, o tome je ispjevao pjesmu i s njom poharao Doru.
Jedan masivan fejk
Markova pjesma autentičan je krik aktualne generacije mladih. U Rim Tim Tagi Dim, snažnom rifu tog krika, sažeo je sve na što ovdašnji stručnjaci za mlade i njihovo mentalno zdravlje upozoravaju godinama. Iako deklarativno najvažniji – posebno u izbornim godinama pa toga neće manjkati u ovoj superizbornoj – mladi ovdašnjim donositeljima odluka služe tek kao prazni označitelj u koji utrpavaju obećanja po potrebi. U praksi, sve je to jedan masivan fejk.
U praksi, Hrvatska više od pet godina nije imala temeljnu, najosnovniju politiku za mlade. Izuzev temeljite nezainteresiranosti, Hrvatska je nije imala zato što ovdašnja vlast uopće ne zna što bi i kako radila s populacijom mladih. U posve paradoksalnoj situaciji, o tome im jasno govore znanstvenici plaćeni javnim novcem da istražuju i znaju odgovore na takva pitanja.
Neodgojeni i preliberalno odgojeni
Problemi priuštivog stanovanja i pronalaska posla neuvjetovanog stranačkom iskaznicom ili vezom, niske razine političke participacije mladih, njihova politička (ne)pismenost… O svemu ovome dostupna su aktualna, relevantna i reprezentativna istraživanja. O njima piše šačica zainteresiranih novinara, autori istraživanja na ponekoj osviještenoj televiziji o njima progovaraju, edukativne platforme na društvenim mrežama daju svoj obol i to rade sjajno.
I to je manje više to. Češće se u javnom prostoru čuje kako su mladi problematični. Recimo, onaj kolektivni hejt prema njima kada su se, pod stiskom izolacije i gubitka društvenosti u pandemiji, na sveopće zgražanje vani okupljali. Mladi su i neodgojeni, a onda su već u sljedećoj rečenici preliberalno odgojeni pa ih treba malo više stegnuti. U najnovijoj iteraciji probitka teme mladih u javni prostor, spominje ih se u kontekstu uvođenja obveznog vojnoga roka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijezir prema prilagodbi
S druge strane, mladi koji grcaju u okvirima obrazovnog sustava neprilagođenog munjevitim promjenama u kojima živimo ovdje nisu tema. Upravo su opipljivi nevoljkost i prijezir vladajućih prema ideji, zapravo nužnosti, prilagodbe obrazovnog sustava; da se osnaže njegovi dijelovi usmjereni građanskoj participaciji, svijesti o zdravlju, okolišu, procesima učenja o učenju u vrijeme nikad većih (digitalnih) distrakcija.
A tu su onda i konkretni pokazatelji o mentalnom zdravlju. Prije nekoliko tjedana u emisiji Točka na tjedan N1 televizije gostovala je profesorica Miranda Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Iznijela je zastrašujuće podatke iz istraživanja koje vodi o razvoju adolescenata:
Preko 30 posto današnjih učenika drugih razreda srednjih škola iskazuje da ima izrazito visoku ili iznimno visoku anksioznost, njih više od 20 posto govori o visokoj stopi simptoma depresivnosti i stresa, više od 23 posto izjavljuje da su se namjerno samoozljeđivali, a više od 14,5 posto iskazalo je da su napravili plan za suicid.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Podaci o katastrofi
Na psihološka savjetovališta u civilnom sektoru, pa i na privatnu praksu, neviđen je pritisak, upozorila je Novak, koristeći riječ katastrofa. U istoj emisiji govorio je i profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu i specijalist dječje te adolescentne psihijatrije Ivan Begovac.
Istaknuo je da se na KBC Zagreb, u odnosu na pretpandemijsko razdoblje, dječjim psihijatrima javlja dvostruko do trostruko više pacijenata. Dječji psihijatri, u okvirima svoje struke, apeliraju i bore se, kazao je, za povećanje broja specijalizacija za dječju i adolescentnu psihijatriju. Takvih je specijalizanata trenutno u Hrvatskoj dvadesetak, rekao je Begovac. Ne devedesetak. Dvadesetak.
Mladi govore kad nisu dobro
Generacijama današnjih mladih mentalno zdravlje jedna je od ključnih tema. Samoinicijativno su skloni tražiti pomoć kada nisu dobro. Baby Lasagna otvoreno pjeva o anksioznosti i o njoj progovara u intervjuima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Godinama su psiholozi upozoravali na nužnost micanja stigme s teme mentalnog zdravlja. Sada, kada kao društvo u cjelini o tome ipak puno otvorenije govorimo, zdravstvena zaštita u tom je segmentu paralizirana zakrčenošću.
Boomerima koji mogu djelovati
Političke stranke, koje jesu ili će biti u poziciji donositi odluke, sve ovo jednostavno ne prepoznaju. U politikama za mlade ne nude rješenja. Dapače, oni niti ne nude politike za mlade. Na tu konstataciju, jedna mi je političarka prije nekoliko godina rekla kako je svakako bolje da mladi ne izlaze na izbore jer kad glasaju, onda biraju populiste.
Zato je beskonačno nezgodno što se loptica nalazi upravo na terenu ljudi koji počesto imaju takav stav. Djelovalo bi ljekovito kada bi prestali veselo lupkati na Rim Tim Tagi Dim ritam, okanili se tipkanja boomerskih fejs statusa o čestitkama našem kandidatu na Eurosongu te kada bi shvatili, prepoznali i u praksi adresirali sve ono o čemu je Marko urliknuo dok je molio svoju mačku da mu odzdravi na odlasku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je Baby Lasagna ispjevao autentičan krik današnje generacije mladih i zašto ga ovdje baš nitko ne čuje?
Iako su mladi svima u Hrvatskoj deklarativno najvažniji, sve je to jedan masivan fejk
Markova pjesma autentičan je krik aktualne generacije mladih. U Rim Tim Tagi Dim, snažnom rifu tog krika, sažeo je ono na što ovdašnji stručnjaci za mlade i njihovo mentalno zdravlje upozoravaju godinama.
“Nisam toliko upućen u politiku, ali imam puno prijatelja koji su u situaciji da se muče s pronalaskom stana, posla i tad postajem ljut i tužan jer gubim prijatelje zbog političara i njihovih politika koje nisu korisne za mlade ljude ovdje u Hrvatskoj”. Kaže ovako 28-godišnji Marko Purišić, student Sveučilišta VERN gdje piše završni rad na studiju odnosa s javnošću.
Prepričala sam danas njegovu izjavu kolegici iz redakcije. U srednjim je dvadesetima i kaže da je anksiozna jer joj prijatelji mahom odlaze iz zemlje pa se boji da neće imati s kime piti kavu. Marko dakle govori o onome s čime se mladi u Hrvatskoj ozbiljno suočavaju. Marko, puno poznatiji kao Baby Lasagna, o tome je ispjevao pjesmu i s njom poharao Doru.
Jedan masivan fejk
Markova pjesma autentičan je krik aktualne generacije mladih. U Rim Tim Tagi Dim, snažnom rifu tog krika, sažeo je sve na što ovdašnji stručnjaci za mlade i njihovo mentalno zdravlje upozoravaju godinama. Iako deklarativno najvažniji – posebno u izbornim godinama pa toga neće manjkati u ovoj superizbornoj – mladi ovdašnjim donositeljima odluka služe tek kao prazni označitelj u koji utrpavaju obećanja po potrebi. U praksi, sve je to jedan masivan fejk.
U praksi, Hrvatska više od pet godina nije imala temeljnu, najosnovniju politiku za mlade. Izuzev temeljite nezainteresiranosti, Hrvatska je nije imala zato što ovdašnja vlast uopće ne zna što bi i kako radila s populacijom mladih. U posve paradoksalnoj situaciji, o tome im jasno govore znanstvenici plaćeni javnim novcem da istražuju i znaju odgovore na takva pitanja.
Neodgojeni i preliberalno odgojeni
Problemi priuštivog stanovanja i pronalaska posla neuvjetovanog stranačkom iskaznicom ili vezom, niske razine političke participacije mladih, njihova politička (ne)pismenost… O svemu ovome dostupna su aktualna, relevantna i reprezentativna istraživanja. O njima piše šačica zainteresiranih novinara, autori istraživanja na ponekoj osviještenoj televiziji o njima progovaraju, edukativne platforme na društvenim mrežama daju svoj obol i to rade sjajno.
I to je manje više to. Češće se u javnom prostoru čuje kako su mladi problematični. Recimo, onaj kolektivni hejt prema njima kada su se, pod stiskom izolacije i gubitka društvenosti u pandemiji, na sveopće zgražanje vani okupljali. Mladi su i neodgojeni, a onda su već u sljedećoj rečenici preliberalno odgojeni pa ih treba malo više stegnuti. U najnovijoj iteraciji probitka teme mladih u javni prostor, spominje ih se u kontekstu uvođenja obveznog vojnoga roka.
Prijezir prema prilagodbi
S druge strane, mladi koji grcaju u okvirima obrazovnog sustava neprilagođenog munjevitim promjenama u kojima živimo ovdje nisu tema. Upravo su opipljivi nevoljkost i prijezir vladajućih prema ideji, zapravo nužnosti, prilagodbe obrazovnog sustava; da se osnaže njegovi dijelovi usmjereni građanskoj participaciji, svijesti o zdravlju, okolišu, procesima učenja o učenju u vrijeme nikad većih (digitalnih) distrakcija.
A tu su onda i konkretni pokazatelji o mentalnom zdravlju. Prije nekoliko tjedana u emisiji Točka na tjedan N1 televizije gostovala je profesorica Miranda Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Iznijela je zastrašujuće podatke iz istraživanja koje vodi o razvoju adolescenata:
Preko 30 posto današnjih učenika drugih razreda srednjih škola iskazuje da ima izrazito visoku ili iznimno visoku anksioznost, njih više od 20 posto govori o visokoj stopi simptoma depresivnosti i stresa, više od 23 posto izjavljuje da su se namjerno samoozljeđivali, a više od 14,5 posto iskazalo je da su napravili plan za suicid.
Podaci o katastrofi
Na psihološka savjetovališta u civilnom sektoru, pa i na privatnu praksu, neviđen je pritisak, upozorila je Novak, koristeći riječ katastrofa. U istoj emisiji govorio je i profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu i specijalist dječje te adolescentne psihijatrije Ivan Begovac.
Istaknuo je da se na KBC Zagreb, u odnosu na pretpandemijsko razdoblje, dječjim psihijatrima javlja dvostruko do trostruko više pacijenata. Dječji psihijatri, u okvirima svoje struke, apeliraju i bore se, kazao je, za povećanje broja specijalizacija za dječju i adolescentnu psihijatriju. Takvih je specijalizanata trenutno u Hrvatskoj dvadesetak, rekao je Begovac. Ne devedesetak. Dvadesetak.
Mladi govore kad nisu dobro
Generacijama današnjih mladih mentalno zdravlje jedna je od ključnih tema. Samoinicijativno su skloni tražiti pomoć kada nisu dobro. Baby Lasagna otvoreno pjeva o anksioznosti i o njoj progovara u intervjuima.
Godinama su psiholozi upozoravali na nužnost micanja stigme s teme mentalnog zdravlja. Sada, kada kao društvo u cjelini o tome ipak puno otvorenije govorimo, zdravstvena zaštita u tom je segmentu paralizirana zakrčenošću.
Boomerima koji mogu djelovati
Političke stranke, koje jesu ili će biti u poziciji donositi odluke, sve ovo jednostavno ne prepoznaju. U politikama za mlade ne nude rješenja. Dapače, oni niti ne nude politike za mlade. Na tu konstataciju, jedna mi je političarka prije nekoliko godina rekla kako je svakako bolje da mladi ne izlaze na izbore jer kad glasaju, onda biraju populiste.
Zato je beskonačno nezgodno što se loptica nalazi upravo na terenu ljudi koji počesto imaju takav stav. Djelovalo bi ljekovito kada bi prestali veselo lupkati na Rim Tim Tagi Dim ritam, okanili se tipkanja boomerskih fejs statusa o čestitkama našem kandidatu na Eurosongu te kada bi shvatili, prepoznali i u praksi adresirali sve ono o čemu je Marko urliknuo dok je molio svoju mačku da mu odzdravi na odlasku.