Jučer je u Zagrebu otvorena zanimljiva izložba o socijalističkoj disco kulturi bivše Jugoslavije
Ovaj projekt locira pozitivne utjecaje disca u razdoblju od 1977. do 1983.
Jučer je u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva otvorena druga izložba projekta “Druga strana groznice subotnje večeri”, posvećena vizualnom jeziku disco kulture. Ovaj projekt locira pozitivne utjecaje plesne, glazbene i društvene pošasti zvane disco u razdoblju od 1977. do 1983. Prvi dio postava, nazvan “Utjecaji, uzori i inovatori” u Kuli Lotrščak odredio je mjesta, imena i događaje koji su uveli ovaj stil u Jugoslaviju. Postav u HDD galeriji nastavlja se na priču o jugoslavenskom disku imenujući glavne trendove i stilove u vizualnoj komunikaciji. Autor izložbe je Željko Luketić.
“Jedno od pitanja na koje odgovaramo na izložbi jest i tko su bile zvijezde jugoslavenskog disca. Odgovor se prirodno nudi preko omiljenog komunikacijskog medija te glazbe, dakako ovitaka glazbenih izdanja i njihove strategije da nipošto ne budu suzdržane, samozatajne ili sakrivene. Upravo suprotno i čak i danas, kada su te nove biografije popravljene i ušminkane, do tih izdanja nije lako doći zbog nekoliko razloga. Prvi je svojevrsni testni, probni karakter tih ploča. Njima se opipavalo tržište, odgovor medija i publike, te su se oprezno lansirale u nevelikim nakladama”, napisao je Luketić u predgovoru izložbe.
Simbolički odmak od svakodnevice
Disco je ostavio svoj utjecaj na socijalizam. Inzistirajući na šljokicama, sjaju i raskoši, polugolim tijelima i hedonizmu, jednakosti spolova i seksualnih manjina, pružio je makar simbolički odmak od svakodnevice obilježene ekonomskom krizom, manjcima u trgovinama i smrću Tita 1980. godine. U potonjemu valja tražiti i uzroke produženog trajanja disca na jugoslavenskim prostorima. Steve Dahl pisao mu je svjetsku osmrtnicu, no lokalno je disco bilo kućno ime koje je kao novu mogućnost brze popularnosti inspiriralo i najmanje očekivane dijelove društva.
Preko Muharema Serbezovskog jugoslavenski disco ušao je u folk, Branko Miličević 1983. izdaje dječju “Disko Kockicu” i nudi ples najmlađima, dok zvijezde šlagera, poput Zdenke Vučković, Mire Ungara, Tereze Kesovije i Ljupke Dimitrovske, izdaju disco u zasebnim, opreznim pokušajima. Za razliku od svijeta, gdje ovaj žanr označavaju sve duže i duže klupske verzije, pretežući format objavljivanja ove glazbe u socijalizmu je singl-ploča. Tako je primjerice plesna teen zvijezda Dubravka Jusić, odlučila u današnjoj biografiji ne spominjati svoje glazbene uspjehe, Tereza Kesovija ne reprizira svoj medley “Disco ’79”, dok će neki drugi izvođači reći da su oni izvodili tek običnu pop glazbu.