Objašnjavao je da je taj pojam na samome početku 19. stoljeća smislio socijalist i utopist Henri Saint-Simon, ali da je s vremenom gubio na sadržaju i značenjima. Stoga ne čudi, pričao je Zuppa, što je veliki Miroslav Krleža taj pojam u više navrata ismijao.
Hrabar građanski intelektualac
Zuppa je zapravo bio puno više od lijevog intelektualca. On je, kako ističe redatelj Rajko Grlić, bio hrabar građanski intelektualac, što je puno širi pojam. O svakoj društvenoj pa i političkoj pojavi imao je vlastito, kritičko mišljenje. Osim toga nije bio ideološki ograničen, bio je otvoren za sve ideje, zbog čega se često našao na udaru službenih politika u socijalizmu, ali i nakon stjecanja neovisnosti Hrvatske.
Širina njegovog društvenog i kulturnog angažmana pokazuje koliko je bio izvan svih političkih i kulturnih okvira. Premda je rođen u Splitu, Zuppa je doselio u Zagreb već za gimnazijskih dana gdje je završio Filozofski fakultet. Zuppa je poprimio sve odlike pravog zagrebačkog gospodina. Bio je nenametljiv, pomalo ciničan i autoironičan, diskretno duhovit, s neizbježnom lulom, nekonvencionalno elegantan.
Da ništa drugo u životu nije napravio, nego da je samo bio upravitelj i dramaturg kultnog teatra ITD u Zagrebu od 1966. do 1977., Zuppa je zadužio hrvatsku kulturu i kazališnu umjetnost kao malo tko. Odvažnim repertoarom rušio je granice tradicionalnog teatra, otvarao je nove horizonte te utirao put kazališnoj avangardi koju su predvodili autori sa Zapada.
Njegov angažman u ITD-u
Tako su se u ITD-u, kad to baš i nije bilo politički oportuno, izvodila djela francusko-rumunjskog književnika i dramatičara Eugene Ionesca, engleskog autora pedesetak kazališnih predstava Edwarda Bonda, engleskog dramatičara i scenariste Toma Stopparda. I predstave Guntera Grassa, njemačkog pisca i dramatičara te Jean Geneta, vodeće ličnosti avangardnog teatra i teatra apsurda u svijetu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zuppa je omogućio da njihove predstave na scenu postavljaju vodeći hrvatski redatelji koji, iz raznih, a nerijetko iz političkih razloga, ta djela nisu mogli režirati u vlastitim kazališnim kućama. Istodobno najvjernija publika bili su mladi ljudi i studenti, dok su etablirane kazališne kuće i njihovi rukovoditelji sa zazorom i negodovanjem promatrali što se događa u ITD-u.
U sve to Zuppa je u Zagreb pozivao brojne studentske teatre, pa je tako, među ostalim, organizirao Majski festival studentskog kazališta Jugoslavije i Internacionalni festival studentskog kazališta. Dok je bio upravitelj i dramaturg Teatra ITD-a, teatar je osvojio pedesetak internacionalnih, nacionalnih i gradskih nagrada. Zbog toga je Zuppin Teatar ITD bio jedan od najvažnijih kulturnih fenomena u Hrvatskoj.
Važne dužnosti u kulturi
Po odlasku iz ITD-a obavljao je neke od najvažnijih dužnosti u hrvatskoj kulturi. No prije toga, od 1964. do 1966. bio je upravitelj Galerije Studentskog centra, a 1977. postao je direktor dramskog programa Splitskog ljeta. Usporedno s tim bio je od urednik biblioteke Studentskog centra. Potom je bio glavni urednik Grafičkog zavoda Hrvatske pa dramaturg u HNK Split te umjetnički ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od 1981. na Akademiji dramske umjetnosti predaje Sociologiju kulture, a bio je i predstojnik Odsjeka za dramaturgiju, pročelnik Katedre teorije, prodekan i dekan. Sveučilište u Zagrebu 2011. izabralo ga je u počasno zvanje professor emeritus. Bio je dramaturg u više od stotinu teatarskih projekata, a bio je i urednik uglednog časopisa Razlog te kazališnih časopisa Novi prolog, Frakcija, Teatar i Teorija, revije Teka, tjednika Telegram itd.
Uz sve to bio je još i urednik Kulturne rubrike Studentskog lista te je objavljivao književne kritike, eseje i brojne teorijske i znanstvene radove. S francuskoga i talijanskoga prevodio je teorijske spise, poeziju i dramske tekstove Ionesca, Becketta, Milosza, Lanouxa, Foucaulta te brojnih drugih francuskih i talijanskih pjesnika i teoretičara.
O politici bez dlake na jeziku
Njegovi eseji, pjesme, drame, prevođeni su na brojne svjetske jezike. International Biographical Centre iz Cambridgea, uvrštava ga u knjigu 2000 Outstanding Scholars of the 20th Century s obrazloženjem da je dao izvanredan doprinos na polju dramatologije. Objavio je knjige s područja književne kritike i teorije književnosti. Prevodio je poeziju, dramske i teorijske tekstove, a uvršten je u brojne antologije poezije, kritike i esejistike. Član Društva književnika Hrvatske, član PEN–a od 1969., član Hrvatskog društva pisaca od 2003.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve to što je radio bilo je potrebno nabrojiti jer se samo tako može shvatiti kakvu je važnu ulogu u hrvatskom društvu i kulturi imao Vjeran Zuppa. Istodobno, bio je i politički angažiran. Analizirao je politička zbivanja bez dlake na jeziku, što mu je navuklo na leđa bijes vladajućih struktura i lijeve i desne opcije.
Među ostalim, dijagnosticirao je “da u današnjoj Hrvatskoj nije na vlasti niti partija niti pokret, nego jedna ‘civilizacija’ koja vlada i svoju vlast učvršćuje mitski, a ne demokratski: primjenom takozvanog narativnog rituala”. Zaključio je kako se sada želi „stvoriti dojam da kretanje k autokraciji daje pogrešan dojam gibanja spram demokracije.“
Kritika Franje Tuđmana
Za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana govorio je kako se zalažući se “za raslojavanje hrvatskog društvenog corpusa na dvjesto izabranih obitelji i na druge zasebne ‘stališe’, svrstao među onu vrstu starih europskih konzervativaca koji su u ime neke ili nekakve patricijske tradicije nacije, u stvari nastojali usporiti njeno klizanje u demokraciju”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A o Tuđmanovom „fiksnom katekizmu, upravo u ‘toj i takovoj’ funkciji, da i ne govorim,“ istaknuo je Zuppa te zaključio kako “Veliki Hrvat” postaje isključivo politička fraza. “Gospodarsko čudo” bila je formula jedne, doista, sasvim nove utopije.“ Za socijaldemokraciju u Hrvatskoj ustvrdio je da preživljava ponajviše kao prekupac neoliberalističkih ideja pa i socijalnih pragmi.
Upozoravao je također da to što u Hrvatskoj postoje velike ideološke, političke, svjetonazorske i ine razlike, pa i žestoka sukobljavanja između dvaju stranačkih blokova, nije politički neobično niti je naročiti hrvatski specijalitet. “Međutim, istina je da nacionaliste naših dana najviše zanima prije svega ona destruktivna sila koju u sebi nosi etničke razlike. Istina je da je mržnja izrasla u odlučujući politički faktor u mnogim javnim stvarima.”
Negativna selekcija političara
Isticao je kako se u nas događa dvostruka negativna selekcija političara. „S jedne strane, u politiku vrlo često ulaze ljudi koji se nisu realizirali u drugim zanimanjima, a s druge strane od njih u strankama napreduju samo oni koji povlađuju šefovima s neograničenom moći. Zato su kreativni ljudi i oni koji misle svojom glavom, prisiljeni odlaziti iz politike.“
Članak se nastavlja ispod oglasa
Te Zuppine riječi, nema sumnje, nastale su na tragu njegovog praktičkog iskustva u politici i s politikom. „Političari, naravno, ne vole misliti tuđom glavom, ali, dakako, vole da članstvo i građanstvo što više misli njihovom.“
Najviše ga razočarao Plenković
Nije krio da ga je najviše razočarao premijer Andrej Plenković. “Plenkovićev HDZ danas je prvenstveno Plenković kao takav. Kada sam ga, ne tako davno, gledao i slušao kako se obraća velikoj grupi novinara i drugih izvjestitelja, bilo mi je mučno to gledati i slušati. Iz više razloga. Kad je nakon one Karamarkove crne ere on došao na čelo HDZ-a, učinilo mi se da je ta stranka dobila nekoga koga ni po čemu uopće nije zaslužila.”
Plenković danas međutim, ustvrdio je Zuppa, nema više ništa s onim Plenkovićem kad je stao na čelo HDZ-a. “Ovaj drži lekcije prisutnima. Onako von oben, kaže im, gotovo pa naređuje, što bi imali biti i raditi umjesto ovog što su i kakvi su”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon toga, govorio je Zuppa, Plenković nastavlja u istom tonu davati lekcije. “Novi mu je retorički specijalitet to da zbog važnosti svakog svoga zaključka svakome, na kraju, doda i po tri srodna pojma. Primjerice, ‘a to nikako nećemo’, ‘ne prihvaćamo’, ‘ne dozvoljavamo’. I nikada i nikuda i nikako drugačije Plenković ne završava svako svoje izlaganje, laganje, slaganje bez tih svojih trojki.“ Sva ta Zuppina razmišljanja o Tuđmanu, HDZ-u i premijeru Plenkoviću valjalo je spomenuti, kako bi se razumjelo od kud toliki zazor pa i neprijateljstvo vladajućih spram tog velikana hrvatskog društva i kulture.
Mučna šutnja vladajućih: Hrvatska je ostala bez jednog od najvećih intelektualaca, a službena vlast Zuppu ignorira i nakon smrti
Zuppa je bio puno više od lijevog intelektualca. On je, kako ističe redatelj Rajko Grlić, bio hrabar građanski intelektualac
Nije krio da ga je najviše razočarao premijer Andrej Plenković. Plenković danas, ustvrdio je Zuppa, nema više ništa s onim Plenkovićem kad je stao na čelo HDZ-a. "Ovaj drži lekcije prisutnima. Onako von oben, kaže im, gotovo pa naređuje, što bi imali biti i raditi umjesto ovog što su i kakvi su", komentirao je hrvatski intelektualac
Kao i smrt tolikog broja intelektualaca, poput Slavka Goldsteina ili Dubravke Ugrešić, službena vlast u Hrvatskoj popratit će odlazak Vjerana Zuppe, jednog od naših najuglednijih teatrologa, dramaturga, teoretičara književnosti i kazališta, pjesnika i kritičara, šutnjom i ignoriranjem. Razlog: Zuppu je pratio glas intelektualca lijeve provenijencije, premda je on odbijao takvu kvalifikaciju.
Objašnjavao je da je taj pojam na samome početku 19. stoljeća smislio socijalist i utopist Henri Saint-Simon, ali da je s vremenom gubio na sadržaju i značenjima. Stoga ne čudi, pričao je Zuppa, što je veliki Miroslav Krleža taj pojam u više navrata ismijao.
Hrabar građanski intelektualac
Zuppa je zapravo bio puno više od lijevog intelektualca. On je, kako ističe redatelj Rajko Grlić, bio hrabar građanski intelektualac, što je puno širi pojam. O svakoj društvenoj pa i političkoj pojavi imao je vlastito, kritičko mišljenje. Osim toga nije bio ideološki ograničen, bio je otvoren za sve ideje, zbog čega se često našao na udaru službenih politika u socijalizmu, ali i nakon stjecanja neovisnosti Hrvatske.
Širina njegovog društvenog i kulturnog angažmana pokazuje koliko je bio izvan svih političkih i kulturnih okvira. Premda je rođen u Splitu, Zuppa je doselio u Zagreb već za gimnazijskih dana gdje je završio Filozofski fakultet. Zuppa je poprimio sve odlike pravog zagrebačkog gospodina. Bio je nenametljiv, pomalo ciničan i autoironičan, diskretno duhovit, s neizbježnom lulom, nekonvencionalno elegantan.
Da ništa drugo u životu nije napravio, nego da je samo bio upravitelj i dramaturg kultnog teatra ITD u Zagrebu od 1966. do 1977., Zuppa je zadužio hrvatsku kulturu i kazališnu umjetnost kao malo tko. Odvažnim repertoarom rušio je granice tradicionalnog teatra, otvarao je nove horizonte te utirao put kazališnoj avangardi koju su predvodili autori sa Zapada.
Njegov angažman u ITD-u
Tako su se u ITD-u, kad to baš i nije bilo politički oportuno, izvodila djela francusko-rumunjskog književnika i dramatičara Eugene Ionesca, engleskog autora pedesetak kazališnih predstava Edwarda Bonda, engleskog dramatičara i scenariste Toma Stopparda. I predstave Guntera Grassa, njemačkog pisca i dramatičara te Jean Geneta, vodeće ličnosti avangardnog teatra i teatra apsurda u svijetu.
Zuppa je omogućio da njihove predstave na scenu postavljaju vodeći hrvatski redatelji koji, iz raznih, a nerijetko iz političkih razloga, ta djela nisu mogli režirati u vlastitim kazališnim kućama. Istodobno najvjernija publika bili su mladi ljudi i studenti, dok su etablirane kazališne kuće i njihovi rukovoditelji sa zazorom i negodovanjem promatrali što se događa u ITD-u.
U sve to Zuppa je u Zagreb pozivao brojne studentske teatre, pa je tako, među ostalim, organizirao Majski festival studentskog kazališta Jugoslavije i Internacionalni festival studentskog kazališta. Dok je bio upravitelj i dramaturg Teatra ITD-a, teatar je osvojio pedesetak internacionalnih, nacionalnih i gradskih nagrada. Zbog toga je Zuppin Teatar ITD bio jedan od najvažnijih kulturnih fenomena u Hrvatskoj.
Važne dužnosti u kulturi
Po odlasku iz ITD-a obavljao je neke od najvažnijih dužnosti u hrvatskoj kulturi. No prije toga, od 1964. do 1966. bio je upravitelj Galerije Studentskog centra, a 1977. postao je direktor dramskog programa Splitskog ljeta. Usporedno s tim bio je od urednik biblioteke Studentskog centra. Potom je bio glavni urednik Grafičkog zavoda Hrvatske pa dramaturg u HNK Split te umjetnički ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih.
Od 1981. na Akademiji dramske umjetnosti predaje Sociologiju kulture, a bio je i predstojnik Odsjeka za dramaturgiju, pročelnik Katedre teorije, prodekan i dekan. Sveučilište u Zagrebu 2011. izabralo ga je u počasno zvanje professor emeritus. Bio je dramaturg u više od stotinu teatarskih projekata, a bio je i urednik uglednog časopisa Razlog te kazališnih časopisa Novi prolog, Frakcija, Teatar i Teorija, revije Teka, tjednika Telegram itd.
Uz sve to bio je još i urednik Kulturne rubrike Studentskog lista te je objavljivao književne kritike, eseje i brojne teorijske i znanstvene radove. S francuskoga i talijanskoga prevodio je teorijske spise, poeziju i dramske tekstove Ionesca, Becketta, Milosza, Lanouxa, Foucaulta te brojnih drugih francuskih i talijanskih pjesnika i teoretičara.
O politici bez dlake na jeziku
Njegovi eseji, pjesme, drame, prevođeni su na brojne svjetske jezike. International Biographical Centre iz Cambridgea, uvrštava ga u knjigu 2000 Outstanding Scholars of the 20th Century s obrazloženjem da je dao izvanredan doprinos na polju dramatologije. Objavio je knjige s područja književne kritike i teorije književnosti. Prevodio je poeziju, dramske i teorijske tekstove, a uvršten je u brojne antologije poezije, kritike i esejistike. Član Društva književnika Hrvatske, član PEN–a od 1969., član Hrvatskog društva pisaca od 2003.
Sve to što je radio bilo je potrebno nabrojiti jer se samo tako može shvatiti kakvu je važnu ulogu u hrvatskom društvu i kulturi imao Vjeran Zuppa. Istodobno, bio je i politički angažiran. Analizirao je politička zbivanja bez dlake na jeziku, što mu je navuklo na leđa bijes vladajućih struktura i lijeve i desne opcije.
Među ostalim, dijagnosticirao je “da u današnjoj Hrvatskoj nije na vlasti niti partija niti pokret, nego jedna ‘civilizacija’ koja vlada i svoju vlast učvršćuje mitski, a ne demokratski: primjenom takozvanog narativnog rituala”. Zaključio je kako se sada želi „stvoriti dojam da kretanje k autokraciji daje pogrešan dojam gibanja spram demokracije.“
Kritika Franje Tuđmana
Za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana govorio je kako se zalažući se “za raslojavanje hrvatskog društvenog corpusa na dvjesto izabranih obitelji i na druge zasebne ‘stališe’, svrstao među onu vrstu starih europskih konzervativaca koji su u ime neke ili nekakve patricijske tradicije nacije, u stvari nastojali usporiti njeno klizanje u demokraciju”.
A o Tuđmanovom „fiksnom katekizmu, upravo u ‘toj i takovoj’ funkciji, da i ne govorim,“ istaknuo je Zuppa te zaključio kako “Veliki Hrvat” postaje isključivo politička fraza. “Gospodarsko čudo” bila je formula jedne, doista, sasvim nove utopije.“ Za socijaldemokraciju u Hrvatskoj ustvrdio je da preživljava ponajviše kao prekupac neoliberalističkih ideja pa i socijalnih pragmi.
Upozoravao je također da to što u Hrvatskoj postoje velike ideološke, političke, svjetonazorske i ine razlike, pa i žestoka sukobljavanja između dvaju stranačkih blokova, nije politički neobično niti je naročiti hrvatski specijalitet. “Međutim, istina je da nacionaliste naših dana najviše zanima prije svega ona destruktivna sila koju u sebi nosi etničke razlike. Istina je da je mržnja izrasla u odlučujući politički faktor u mnogim javnim stvarima.”
Negativna selekcija političara
Isticao je kako se u nas događa dvostruka negativna selekcija političara. „S jedne strane, u politiku vrlo često ulaze ljudi koji se nisu realizirali u drugim zanimanjima, a s druge strane od njih u strankama napreduju samo oni koji povlađuju šefovima s neograničenom moći. Zato su kreativni ljudi i oni koji misle svojom glavom, prisiljeni odlaziti iz politike.“
Te Zuppine riječi, nema sumnje, nastale su na tragu njegovog praktičkog iskustva u politici i s politikom. „Političari, naravno, ne vole misliti tuđom glavom, ali, dakako, vole da članstvo i građanstvo što više misli njihovom.“
Najviše ga razočarao Plenković
Nije krio da ga je najviše razočarao premijer Andrej Plenković. “Plenkovićev HDZ danas je prvenstveno Plenković kao takav. Kada sam ga, ne tako davno, gledao i slušao kako se obraća velikoj grupi novinara i drugih izvjestitelja, bilo mi je mučno to gledati i slušati. Iz više razloga. Kad je nakon one Karamarkove crne ere on došao na čelo HDZ-a, učinilo mi se da je ta stranka dobila nekoga koga ni po čemu uopće nije zaslužila.”
Plenković danas međutim, ustvrdio je Zuppa, nema više ništa s onim Plenkovićem kad je stao na čelo HDZ-a. “Ovaj drži lekcije prisutnima. Onako von oben, kaže im, gotovo pa naređuje, što bi imali biti i raditi umjesto ovog što su i kakvi su”.
Nakon toga, govorio je Zuppa, Plenković nastavlja u istom tonu davati lekcije. “Novi mu je retorički specijalitet to da zbog važnosti svakog svoga zaključka svakome, na kraju, doda i po tri srodna pojma. Primjerice, ‘a to nikako nećemo’, ‘ne prihvaćamo’, ‘ne dozvoljavamo’. I nikada i nikuda i nikako drugačije Plenković ne završava svako svoje izlaganje, laganje, slaganje bez tih svojih trojki.“ Sva ta Zuppina razmišljanja o Tuđmanu, HDZ-u i premijeru Plenkoviću valjalo je spomenuti, kako bi se razumjelo od kud toliki zazor pa i neprijateljstvo vladajućih spram tog velikana hrvatskog društva i kulture.