Objavljen novi roman nobelovca: Jon Fosse u 'Isijavanju' ponire u literarne teme kojima je oduvijek bio opsjednut

Nakladnik poručuje da se Fosseova novela na tankih – ali literarno moćnih 67 stranica – može čitati na mnogo načina: kao realistički monolog, kao basna, kao kršćanska alegorija ili kao noćna mora koju prepričavamo ujutro dok užas iskustva još pulsira ispod riječi, ublažen svakodnevnim čudom dnevnog svjetla.

Prvi roman nakon ‘Septologije’

Riječ je o Fosseovom prvom romanu nakon njegove kritički hvaljene “Septologije” (2019.), romana u sedam nastavaka i tri sveska u ukupnom opsegu od 1250 stranica, u kojemu autor ponire u literarne teme kojima je oduvijek bio opsjednut: preispituje smisao ljudske egzistencije, umjetničko stvaranje, predestinaciju i slučajnosti, svjetlo i tamu te vjeru u Boga.

Koristeći se tehnikom struje svijesti, bez interpunkcija osim zareza, Fosse u tom djeluje ispisuje priču o približavanju i udaljavanju dviju egzistencija, odnosno, dviju verzija istog života, dvojice slikara istog imena. Prvi Asle, pripovjedač, uspješan je slikar koji živi u gradu Bergenu na jugozapadnoj obali Norveške. Riječ je o usamljenom udovcu bez djece, bivšem alkoholičaru koji je spoznao Boga i konvertirao se na katoličanstvo. Njegov imenjak – drugi Asle u romanu – također je slikar, premda neuspješan, rastavljen i otuđen od djece, koji se bori s alkoholizmom i željom za samoubojstvom….

Važni motivi “Septologije”, uz temu dvojnika i prolaznosti vremena, jesu slikarstvo i umjetničko stvaranje, čiji smisao oslobađanja svjetla iz tame predstavlja i metaforu smisla čovjekove sveukupne egzistencije.

Kratkoća rečenice

Roman “Isijavanje” donosi prepoznatljiv tematski okvir Jona Fossea, ali izveden na ponešto drugačiji način. Stilski, novela se znatno razlikuje od “Septologije”, ponajprije zbog kratkoće rečenice i samoga djela. Kritika je složna da je i ovdje prisutan utjecaj Samuela Becketta, i to najviše kroz minimalizam i oskudan jezik te istraživanje egzistencijalizma i apsurdnosti ljudskog postojanja.

Fosse – kao i Beckett – teži dubokom zaranjanju u ljudsko stanje jalovosti i borbe sa životom. Autor u “Isijavanju” istražuje psihološku dubinu svog lika, baveći se njegovim mislima, strahovima i željama, pa ne čudi da je izabrao gustu šumu u kojoj je njegov protagonist izgubljen kao središnju točku svog novog romana.

Neprekidna introspekcija izgubljenog pripovjedača “Isijavanja” – uz neprestano njegovo oklijevanje, i završnu poruku o čudu postojanja – apsolutno je prepoznatljiv Fosseov potpis koji ljubiteljima ovog norveškog autora garantira užitak čitanja.

Spajanje ovozemaljskog i uzvišenog

Otkako je izašao novi roman nobelovca, mediji ne prestaju s hvalospjevima djelu:

“Fosseova proza ​​ne govori toliko koliko svjedoči, razotkriva se, gomila. Teče poput same svijesti…. Možda je to razlog zašto se ‘Isijavanje’ čini tako važnim djelom, pa i na toliko malo stranica. Nikad ne znate kamo idete. Ali nema veze: želite slijediti, ići u korak s ritmom ovih riječi.”
— Matthew Janney, Financial Times

“Roman ‘Isijavanje’ obilježen je Fosseovom vještinom koja definira i njegov raniji rad: riječ je o sposobnosti da bez napora spoji ovozemaljsko i uzvišeno. Autor je i sam praktični katolik; primljen je u Crkvu 2012., a u središtu je snage njegovih djela određena duhovna ozbiljnost, iako njegov duh posvuda zazire od dogmatike. Ne očekujte od Fossea navodno nepogrešive istine s propovjedaonice; iskustvo čitanja njegovog romana je potpuno drugačije iskustvo – skromnije, a jednako prosvjetljujuće.”
— Luke Warde, Sunday Independent

“U ovoj priči o dezorijentiranosti, koju je napisao ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost, čovjek zapne na sporednom putu u šumi i zaluta duboko među drveće… Fosse koristi kratkotrajne aluzije na svijet izvan dosega pripovjedača kako bi istražio neke od najneuhvatljivijih čežnji čovječanstva, poput sigurnosti i nepovredivosti. Njegova ohrabrujuće jasna proza ​​prožeta je dvosmislenošću priče koja istovremeno traži otkrivanje, ali nam je i poznata.”
– New Yorker

Više od četrdeset drama

Jon Fosse rođen je 1959. u Haugesundu u Norveškoj. Studirao je književnost na Sveučilištu u Bergenu, a na Sveučilištu u Hordalandu predavao je kreativno pisanje. Povremeno je radio kao novinar i urednik. Piše prozu, poeziju, drame, eseje, kratke priče i knjige za djecu. Debitirao je 1983. godine romanom “Crveno, crno”.

Prva Fosseova drama “I rastati se nećemo nikada” premijerno je izvedena 1994. godine. Otada je napisao više od četrdeset drama koje su prevedene na pedeset jezika, a danas je jedan od najizvođenijih svjetskih dramskih pisaca i najpoznatiji norveški dramatičar nakon Henrika Ibsena.

 

.