Pričali smo s najvećim europskim kazališnim režiserom čiji Brak Marije Braun gostuje u Zagrebu

U Zagreb se vraća već nekoliko puta

Pomalo znojan, odjeven posve casual, s neuglednim tenisicama, nimalo, na prvi pogled, ne ostavlja dojam jednog od najvećih i najgenijalnijih kazališnih redatelja današnjice, koji je već godinama stalni redatelj i član umjetnička vodstva berlinske Schaubuhne. Njegove kontroverzne režije Hamleta, Nore, Hedde Gabler, Smrti u Veneciji, Neprijatelja naroda, ili Malih lisica podjednako oduševljavaju i iritiraju njemačku i europsku kazališnu javnost, no sve njegove produkcije imaju privilegiju gostovanja na najvažnijim pozornicama i festivalima diljem svijeta, a i u Zagreb se Ostermeier vraća već nekoliko puta, zahvaljujući, prije svega, povjerenju, suradnji i prijateljstvu s Dubravkom Vrgoč i Ivicom Buljanom, čelnim osobama HNK-a i Festivala svjetskog kazališta.

TELEGRAM: Zašto ste od svih Fassbinderovih filmova, koji se bave ženama iz ratne i poratne Njemačke, poput Lole i Čežnje Veronike Voss, odabrali baš Brak Marije Braun?

OSTERMEIER: Želite li istinit, ili politički korektan odgovor?

TELEGRAM: Istinit.

OSTERMEIER: Ja nisam odabrao taj komad. Priča je osobne naravi. Ne pričam za medije o privatnom životu, ali otkrit ću vam da sam bio u velikoj ljubavnoj vezi s jednom Norvežankom, koja je vidjela Fassbinderov film, zvala me kasno navečer poslije projekcije ganuta i rekla mi: Thomas, ovo je naša priča, moraš to postaviti na pozornici!

TELEGRAM: Dakle, vi niste ni vidjeli film, samo ste pročitali scenarij?

OSTERMEIER: Da.

TELEGRAM: Po čemu je Maria Braun za vas specifična žena?

OSTERMEIER: Kad sam vas maloprije pitao želite li politički korektan odgovor, malo sam se šalio. Znate, da sam čitajući scenarij Fassbinderova filma zaključio da se radi o lošem materijalu, sigurno se ne bih upustio u pravljenje predstave. Ali, to je sjajan materijal. Sažima sve ono što je najbolje i genijalno kod Fassbindera, posjeduje kvalitete koje se, nažalost, danas sve manje nalaze u aktualnim filmovima, u kojem je politika i privatnost genijalno povezana. U prvom planu je vrlo snažna, prekrasna, ljubavna priča, s parom Marijom i Hermannom, ujedno imate kao metaforu ime glavne junakinje komada kao djevice Marije, kojoj je prezime Braun, kao metafora boje fašizma. Fassbinder priča paralelno romantičnu ljubavnu priču i priču, kroz Marijinu biografiju, o utemeljenju mlade njemačke države, Savezne Republike Njemačke. Znate, postoji veza između ekonomske moći te Njemačke i današnje Europe i strašnih godina iz naše povijesti, između 1933. i 1945.godine.

TELEGRAM: Žive li danas u Njemačkoj tako snažne žene poput Marije Braun?

OSTERMEIER: Ne, nažalost ne. Ona je vrlo snažna žena, koja nikad nije postala majkom, koja je bila potpuno nezavisna u to vrijeme, koja je stvorila svoju biografiju, baš poput muškarca.

TELEGRAM: Marija Braun je žena koja je sebi dala pravo da bira?

OSTERMEIER: Točno, da bira, ali i djeluje. Ona preuzima inicijativu, ona ulazi u biznis, zarađuje veliki novac, čak gradi i kuću. Sve ono što, inače, rade muškarci. Kad je izgradila kuću, njena majka joj veli kako nikad nitko u njihovoj obitelji nije sagradio kuću. I da joj je otac ostao živ poslije rata, kako bi on sigurno sagradio njihovu kuću. U odsutnosti muškaraca žene su preuzele inicijativu da grade kuću i izgrađuju Njemačku, dok su muškarci ili poginuli, ili bili u ratnom zarobljeništvu. To je moment koji Fassbinder povezuje s Njemačkom poslije rata i njihovom pobjedom na nogometnom prvenstvu. Njemačka je tada bila otvorenih prozora za žene. Taj prozor se potom zatvorio.

TELEGRAM: Je li Hanna Schygulla, koja je s Fassbinderom snimila čak 23 filma, a u Braku Marije Braun ostvarila jednu od najboljih uloga u europskoj kinematografiji, osvojila mnoge nagrade, uključivši Srebrnog medvjeda u Berlinu kao najbolja glumica, vidjela vašu predstavu?

OSTERMEIER: Ja sam veliki prijatelj s Hannom i Julianom Lorenz, koja je, također, bila udana za Fassbindera.

TELEGRAM: To su dvije vrlo važne žene za Rainera Wernera Fassbindera.

OSTERMEIER: U pravu ste. Hanna Schygulla je oduvijek željela igrati u mojim komadima, mi smo čak razgovarali u Berlinu, no to se, ipak, nije realiziralo. Mislim da je to za nju bio preveliki izazov, zaključila je da bi to za nju bilo, ipak, prezahtjevno. Juliane Lorenz je zaista voljela moja predstavu i ona kao redateljica, producentica i autorica, te predsjednica Fassbinderove Fondacije nam je mnogo pomogla s pravima, koje posjeduje. Mi smo je tražili za drugi komad, u kojem sam htio objediniti sve Fassbinderove intervjue, no tada nam nije dala prava. Obzirom na renome Schaubuhne i moj, ja sam vrlo sretan što sam dobio prava za ovaj komad. Inače postoje dva ogranka njegove obitelji, koji se bore za njegovu ostavštinu. Mislim da je baština Fassbindera danas u dobrim rukama. Ovo je hommage njegovom velikom djelu, prije svega u estetici, također njegovoj otvorenoj homoseksualnosti, njegovoj velikoj ljubavi prema ženama, ali i prema muškarcima, koji vole i muškarce i žene.

TELEGRAM: I vas povezuje s Fassbinderom sklonost prema ženama, koje su česti light motiv vaših predstava, spomenuti ću samo Noru, ili Heddu Gabler. Zašto vas toliko intrigiraju žene?

OSTERMEIER: Točno. Ja stvarno volim žene. Volim žene na pozornici. Volim njihovu erotičnost na sceni. Mislim da je to dramaturški mehanizam, čim stavite ženu u središte priče, stvar postaje odjednom začudna. Nastane tenzija kad imate jake žene na sceni, s jakom pričom, još ako imate sreće da radite s glumicama, poput Ursine Lardi, koja igra Mariju u komadu, koje imaju jaki personality, stvar postaje još zanimljivijom.

TELEGRAM: Slažete li se s tezom da je Fassbinder, kao tipični Bavarac, najbolje razotkrivao karaktere , brojne mane i skrivene strasti Nijemaca ? Zato ga mnogi u Njemačkoj ne vole, prikazivao je Nijemce na ekranu takvima kakvi doista jesu.

OSTERMEIER: Ja zaista volim Fassbindera. Mislim da je kliše tvrditi tako nešto. Mislim da ga svi njemački redatelji vole, dive mu se, smatraju ga genijem i kultnom figurom. Fassbinder je poput velikog brda, koja ostavlja veliku sjenu. I teško je pored njega izaći iz te sjene. A sve što je pokazivao u svojim filmovima i s načinom na koji je prikazivao Nijemce, ja se stopostotno slažem s time.

TELEGRAM: Smeta li vam kad vas konstantno u medijima i javnosti spominju kao kontroverznog redatelja koji voli šokirati ili enfant terriblea europskog teatra?

OSTERMEIER: Zaista? Ja sam sretan kad ljudi tako pričaju o meni. Priznajem, ja jesam pomalo čudan. Da sam preklasičan tip, to bi bilo tako dosadno. Slobodno mi prenesite sve što pričaju o meni, to me zabavlja! Tijekom današnje probe, dvoje mojih glumaca , Ursina Lardi i Robert Beyer, koji igraju u Braku Marije Braun, su radili sa mnom već kad sam došao raditi prvi puta kao gost u Francusku, bilo je to prije dvadeset godina. I do danas smo ostali zajedno. Ja sam doista već dugo u poslu. Dugo postojim. Stoga me raduje ako još uvijek ljude iritiraju moji komadi.

TELEGRAM: Je li teško u toj hiperprodukciji, jer godišnje režirate barem dva naslova, uvijek ostati svježim ?

OSTERMEIER: U pravu ste, no nije to uvijek jednostavno postići. Iako možda to tako izgleda. Nije lako održavati image enfant terriblea.

TELEGRAM: Po kojim kriterijima se danas odlučujete koji tekst ćete uprizoriti? S jedne strane proslavili ste se svojim modernim adaptacijama Shakespearea, Brechta, Ibsena, a s druge strane jako volite kontroverzne komade Sarah Kane, ili Yasmine Reza?

OSTERMEIER: Prvo se odlučujem prema glumcima. Kad znam koje glumce imam na raspolaganju, prema njima odabirem komad. I, naravno, bitan mi je sadržaj, o čemu komad govori. Trenutno pripremam predstavu Professor Bernhardi Arthura Schnitzlera, vrlo zanimljiv komad o židovskom profesoru medicine, koji vodi kliniku Elizabethinum, komad koji, između ostalog, govori i o antisemitizmu, koji nam je danas prijeko potreban, jer govori o tome u kojem pravcu cijela Europa danas politički ide. U slučaju Yasmine Reza, ona mi je predložila da radimo zajedno. Bio sam, naravno, počašćen. I ja sam je zamolio da napiše komad za sjajnu glumicu Ninu Hoss, koja je dio mog ansambla. Zanimala me interakcija jedne od najboljih ženskih autorica danas u svijetu i jedne od najboljih svjetskih glumica u istom projektu. Ja se volim konstantno igrati, raditi nešto posve različito od prošlog komada, angažirati koreografe… Mislim da ne možete odrediti koji je moj redateljski stil. Mislim da on ne postoji. Ja se igram stilovima. Prvo, primjerice, radim Mannov Smrt u Veneciji , a nakon toga praizvedbu Bella figure, što jedno s drugim nema nikakvih dodirnih točaka.

TELEGRAM: Koliko dugo se pripremate za režiju svojih komada ?

OSTERMEIER: Još prije sedam, osam godina sam počeo razmišljati o postavljanju Professora Bernhardija, a tek ga danas režiram. Isti slučaj je bio s Ibsenovim Neprijateljem naroda. Slušam i savjete dramaturga, koji mi savjetuju kako im se čini da je baš sad vrijeme za neke komade, o kojima smo svojedobno razgovarali. Priznat ću vam, nisam baš htio raditi Ibsenovog Neprijatelja, dok mi dramaturg nije doslovno to naredio.

TELEGRAM: Jeste li ikad razmišljali da režirate film?

OSTERMEIER: Priznajem, iznenadili ste me ovim pitanjem. Da, jesam.

TELEGRAM: I još uvijek vam se ta ideja mota po glavi?

OSTERMEIER: Znate, u kazalištu ja radim dvije produkcije godišnje. Za film se treba pripremati nekoliko godina, prvo pisati scenarij, pronaći producente , velike novce, aplicirati na fondove, raditi casting, birati ostalu ekipu, lokacije…To iziskuje jako mnogo vremena i energije, kojeg ja baš i nemam. No, imam filmsku ideju koja me i dalje intrigira.

TELEGRAM: Pričali smo o vašoj umjetnosti i vama. Kakva je budućnost Njemačke i EU?

OSTERMEIER: Europska Unija se bazira na ekonomskoj snazi, ujedinjenosti i zajedničkom tržištu. Ne brinite, opstati će Europa. Opstati će kulturna Europa, održati će se i ako neće biti Unije. Europski umjetnici uvijek će biti i ostati europski. Mi nećemo izgubiti Europu, vjerujte mi. EU je, ionako, osmišljena zbog velikog novca, kojeg okreću velike kompanije na zajedničkom tržištu.

TELEGRAM: Usprkos sve brojnijih skeptika o budućnosti Europe, vi mi zvučite kao optimist ?

OSTERMEIER: Jesam, usprkos svemu. Ja sam optimist. Uvijek.