Ida je usred porodiljnog dobila ponudu i odselila u Njemačku, a Robert je njihovom top telekomu unaprijedio poslovanje

Velik i izazovan projekt

U Hrvatskom Telekomu radi 15 godina, a promijenio je čak šest radnih mjesta unutar kompanije – od korisničke podrške i administracije aplikacija do marketinga. Taj put doveo ga je do njegovog zadnjeg velikog pothvata.

Naime, u Telekom Deutschland, najveći dio Deutsche Telekoma, otišao je zbog projekta upravljanja vrijednošću mobilnih usluga koji je trajao šest mjeseci.

Korisniku više, a da mi nismo u gubitku

Njegov je zadatak bio pomoći Nijemcima ostvariti bolje rezultate, kako s prihodovne, tako i sa strane korisničkog iskustva. U DT-u su željeli da to bude baš netko iz HT-a s obzirom na odlična iskustva i rezultate u ovom dijelu.

Roberta je za taj posao preporučio ni manje ni više nego njegov predsjednik Uprave.

“Poanta je u tome da korisniku ponudimo više. Primjer toga je Magenta koncept – što više usluga korisnik uzme u HT-u, time ćemo mi, s obzirom na odabrani paket, dodati besplatne pogodnosti poput više gigabajta interneta”, kaže.

Treba biti konkurentan

Dodaje da je važno proširiti portfelj usluga i ostati konkurentan na tržištu, ali i svojim djelima korisnicima dati do znanja da ih se cijeni.

“U DT-u sam uspostavio i novi mehanizam kontrole upravljanja vrijednošću. Definirali smo što i u kojem segmentu trebamo korisniku nuditi i po kojim cijenama da bi to bilo dobro za kompaniju, ali istodobno i za korisnika”, govori naš sugovornik.

Nismo više na nuli, sad i zarađujemo

Prvi rezultati bili su vidljivi jako brzo. Malo je reći da su u DT-u bili oduševljeni. Robert je, zajedno s njemačkim timom, u samo dva mjeseca uspio preokrenuti stvari s izrazito pozitivnim trendom.

“U ovoj godini pozitiva je još vidljivija, a produljenja ugovora su još izraženija. U pitanju je pola milijuna transakcija mjesečno i zamislite da samo cent izgubite na jednoj”, priča nam Robert.

Neprocjenljivo iskustvo

Međunarodna razmjena se pokazala kao pun pogodak, a nastavlja da bi u budućnosti, ukoliko se ukaže atraktivna prilika primjerice u SAD-u, mogao ponovno prihvatiti takav izazov jer je sakupio vrijedna znanja i kontakte. Štoviše, još je u kontaktu s nekim kolegama u inozemstvu s kojima redovito razmjenjuje savjete.

“Uz malo dodatno ulaganje i s postojećim timom napravili smo jako puno”, govori.

Ponovno učio jezik

Najveći izazov bio mu je taj što je u Telekomu Deutschland službeni jezik njemački, dok se na razini kompanije Deutsche Telekom koristi engleski jezik.

Iako je, kao ratni prognanik iz Vukovara, s roditeljima dio djetinjstva proveo u Njemačkoj, morao ga je u slobodno vrijeme ponovno brusiti.

“Za sve je ondje bio obvezan njemački – od mene do članova Uprave. Čak je i CEO, koji je inače Indijac, naučio njemački. To mi je u potpunosti razumljivo jer time iskazujete poštovanje prema kompaniji i zemlji koja vas plaća. Kupio sam si razne knjige, časopise, u slobodno vrijeme gledao njemačku televiziju kako bih se što prije prisjetio jezika”, veli Robert.

Odvajaju poslovno i privatno

Nijemci kaže, uvijek vole imati keš kod sebe, dok se u Hrvatskoj više preferira plaćanje karticom. “Sve ugovaraju, čak i ako želite iznajmiti stan. Morate proći opsežne kontrole, stanodavcu donijeti i izvadak plaće, kao da u banci podižete kredit”, uspoređuje.

Kulturološke razlike za vrijeme svog boravka u Bonnu osjetila je i Ida Zelenka Puđa koja se vratila u Hrvatsku taman kad je Robert otišao. Doduše, radili su u različitim sektorima.

Za Nijemce kaže da su strašno organizirani, a hijerarhijski lanci su mnogo kraći nego u Hrvatskoj. Imaju strogo odvojen poslovni i privatni život, a kultura druženja koju mi njegujemo kod njih gotovo pa da i ne postoji.

Unaprijed isplaniran raspored

Ispijanja jutarnje kave i višesatni sastanci te ručkovi nisu dio njihove rutine. Nezamisliva im je ležerna atmosfera na poslu, kao i da s kolegama ili šefovima budu na “ti”.

“Kod nas je sve dinamičnije. Radimo od danas do sutra, dok je njihov kalendar popunjen godinu dana unaprijed – što je prednost i nedostatak. Neke stvari možda dulje traju, ali zato se u svakom trenutku zna tko je odgovoran za što”, iskreno će.

Usred porodiljnog promijenila posao

Kako je Ida uopće došla u Njemačku? Usred prelaska u drugu državu i na drugi posao, Ida je bila na polovici svojeg porodiljnog dopusta. U tom je trenutku u HT-u radila već sedam godina, a stigla je 2008. godine, friško s Prirodoslovno matematičkog fakulteta s diplomom iz inženjerske matematike u ruci, u odjel financijskih sustava.

Nakon toga je otišla u kontroling gdje se zadržala sve do 2015. godine, odnosno dok nije otišla u Bonn kako bi radila u financijama, u sektoru Performance Management koji pokriva Europu.

“Na porodiljnom sam imala dosta vremena za čitanje. Kako sam završila matematiku, a radim u financijama, htjela sam se dodatno i formalno usavršiti u tom području. Odlučila sam se educirati i položiti ispit iz financija”, prisjeća se.

S obitelji provela šest godina u Bonnu

Kako bi se uopće mogla prijaviti za edukaciju u Association of Chartered Certified Accountants, trebala je imati mentora koji ima položen taj ispit. Tada se sjetila kolege iz DT-a i pitala ga za pomoć. No, umjesto mentorstva, on joj je ponudio novi posao u Bonnu. Otišla je na razgovor i ostalo je povijest.

“Tako sam se sa suprugom i djetetom preselila u Njemačku. On je ostavio svoj posao u Hrvatskoj, uzeo drugi dio porodiljinog, a ja sam krenula na novom radnom mjestu. Naposljetku je i on našao novi posao gore. Sve se zbilo gotovo pa preko noći. Moj tim u Hrvatskoj bio je pun potpore i razumijevanja”, kaže Ida.

U Njemačkoj je radila sličan posao kao u Hrvatskoj, no za mnogo šire područje. Osim financija, bilo je tu i komercijalnog razvoja europskih podružnica.

Nikad nisam vidjela čišći grad

Ondje je radila i razne projekcije kako će trendovi na tržištu utjecati na financije i usluge. Kod prelaska na novi posao, postojali su dakako razni kulturološki ‘šokovi’.

“Okruženje je bilo internacionalno, što je ublažilo promjenu, ali po pitanju svakodnevice trebalo mi je dugo da se naviknem na njemački mentalitet. Ugodno me iznenadio Bonn kao grad. Prekrasan je, nikad nisam vidjela čišće okruženje”, opisuje naša sugovornica.

Zvale me ravni slavonske

Iskustvo rada u međunarodnom okruženju i razvijenom dinamičnom tržištu kao što je Njemačka smatra neprocjenjivim i vrijednim, no srce ju je vuklo doma. Svaki povratak sa godišnjeg i rastanak sa roditeljima bio je emocionalan. Uvijek je osjećala veliku pripadnost Hrvatskoj i bilo joj je žao da toliko ljudi odlazi iz zemlje. Osjećala je da mora dati neki doprinos. Bila joj je to najteža odluka u životu.

“Prije nego što sam otišla, samoj sebi sam obećala da ću ostati zauvijek gore ili se vratiti u Zagreb. Nema između. Presudni trenutak je bio kad me muž pitao bi li radije za vikend išla rođacima u Slavoniju ili na wellness u Nizozemsku. Rekla sam kao iz stopa da me zovu ravnice”, prisjeća se kroz smijeh.

Pratiti promjene na tržištu

Lani se vratila u Hrvatsku na mjesto voditeljice kontrolinga, a prije nekoliko mjeseci preuzela je ulogu direktorice tog sektora. U domenu njezina posla spada sve vezano uz financije – od procjene rizika i briefiranja Uprave do pisanja izvještaja za cijelu organizaciju.

“To je toliko šaroliko. Iako si u istom odjelu 10 godina, svaki dan imaš priliku raditi neki drugi posao. Zato što, kako se mijenja tržište i strategija poslovanja, tako i kontroling mora pratiti te trendove”, kaže Ida.

I dalje s kolegama u kontaktu

Ostala je u kontaktu i ‘na liniji’ je s kolegama iz drugih europskih DT kompanija te dijele znanja, iskustva i međusobno se savjetuju.

“Zato mi je rad u DT-u, iako mi je strašno nedostajala Hrvatska, bio neprocjenjivo iskustvo koje bih svakome preporučila”, poručuje Ida.

Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom.