Kada su u pitanju IT sektor i biznis, lako se izgubiti u hrpi pojmova, skraćenica i novotvorenica. Neki od tih pojmova i objašnjenja zvuče kao Technobabble iz Star Treka, odnosno, kao dijalog koji bi imali komandant Data i kapetan Picard, kada bi stajali iznad nekog upravljačkog panela Enterprisea, a koji zapravo ne bi značio puno.

Takav Technobabble se u posljednjih par godina u IT svijetu opisuje i pojmom techwashing. Sam pojam techwashinga teško se definira, no riječ je o tome da se na postojeće pojmove i tehnologije postavljaju nova objašnjenja i nazivlja, često praćena hiperbolama, posebice u vidu pretjeranih obećanja što će donijeti te nove, a zapravo stare, tehnologije. Jedan od najčešćih primjera techwashinga je opisivanje strojnog učenja kao umjetne inteligencije – strojno učenje je zapravo samo jedan od elemenata umjetne inteligencije.

Digitalna transformacija nije isto što i digitalizacija

Još jedan od takvih pojmova, koji je bilo gotovo nemoguće izbjeći u svakoj pori biznisa, bila je digitalna transformacija, koja se često, miješala s pojmom digitalizacije. Kako nam objašnjava Nedeljko Matejak, Compingov direktor Sektora za tehnološka rješenja, nije riječ o sinonimima. Tumači nam da je digitalna transformacija jedan širi koncept, koji se odvija unutar jedne institucije ili tvrtke, a čiji je cilj stvoriti nove vrijednosti za korisnike i klijente.

“Digitalna transformacija je vremenom postala buzzword, koji dio ljudi razumije, a dio ne. To je realno i očekivano. Ljudi vole pratiti trendove, a ovaj svatko interpretira na svoj način, pa ljudi često znaju miješati digitalizaciju i digitalnu transformaciju”, kaže nam Matejak. Jednostavno rečeno, digitalizacija je prebacivanje internog procesa, koji se nekad radio ručno ili nekim drugim analognim metodama, u nešto što je digitalno, kako bi se taj proces unaprijedio. Digitalna transformacija je sveobuhvatna, zadire i u kulturu, kao i u ponašanje i poslovanje tvrtke, kako bi se stvorila dodatna vrijednost za korisnika.

“Dakle, digitalizacija se odnosi na učinkovitost, uštedu troškova i što je moguće veću automatizaciju postojećih procesa. Međutim, to neće učiniti posao digitalnim. Za to se mora digitalno transformirati poslovanje. Nije da samo uvodimo neku novu tehnologiju, pa ćemo automatski biti digitalno transformirani. Treba uvesti kompletno novu kulturu i način na koji poslujemo”, objašnjava nam Matejak.

Matejak je radio u apsolutno svakoj pori IT-ja

Matejak je u IT biznisu od 1996. godine, a krenuo je od postavljanja kablova za mreže. Bavio se i klasičnim servisiranjem hardvera, izradom mreža, konfiguracijom storagea, cloudom, backupom, dizajnom i implementacijom enterprise datacentra rješenja, te servera i virtualizacijom. Prolazak kroz sve segmente IT posla u karijeri je nešto što Matejak želi svakom inženjeru kako bi razumio svaku dimenziju biznisa i potrebe korisnika. Postavljanje kablova baš mu i ne fali, no u nekim popravcima kod kuće i danas se voli zadubiti u inženjersku dimenziju, kako bi ostao u kontaktu s tehnologijom. “Kada razgovaraš s klijentima, oni osjete barataš li tematikom ili ne”, dodaje Matejak.

Comping je jedna od najstarijih hrvatskih IT tvrtki, osnovana još 1988. kao obrt kojemu je primarna djelatnost bila sastavljanje i prodaja računala te druge informatičke usluge. Nakon niza godina razvoja i rasta, Dell je Compingu 2020. godine dodijelio i nagradu za nagradu za najboljeg mladog partnera u regiji, čime su du dobili i najviši partnerski status – Titanium – čije stroge zahtjeve svake godine ispunjavaju.

Matejak priča da je Comping danas narastao na tvrtku sa 150 zaposlenih, uglavnom IT stručnjaka s raznih područja, podijeljenih u dvije vertikale. Jedna vertikala su Business Solutions Services, odnosno, poslovna rješenja i usluge, gdje rade ljudi koji su fokusirani više na biznis stranu poslovanja. Matejakova vertikala, Technology solutions and services, bavi se onime što ukratko opisuje kao “sve što je danas moderni data centar”.

Početak digitalne transformacije je teško odrediti

S obzirom na bogato iskustvo u IT sektoru, Matejak procjenjuje kako je teško odrediti kada je digitalna transformacija počela. “Naravno, nije isto govoriti o digitalnoj transformaciji koja je krenula na zapadu, primjerice u Americi, i onoj koja je krenula u ovim krajevima”, kaže Matejak, pa dodaje kako je značajan preokret napravila pandemija 2020. godine, koja je drastično ubrzala proces.

“Oni koji su do tada mislili da se ne trebaju digitalizirati, jednostavno su to morali zbog svega što se događalo. Ljudi koji su do tada radili u uredima, odjednom su bili dislocirani. Morali su raditi od doma, a tvrtke su morale pronaći neki novi način rada kako bi nastavile poslovanje. Tu su se počele koristiti neke nove tehnologije i rješenja, pa se i princip poslovanja morao transformirati, kako bi bio što digitalniji”, objašnjava Matejak.

To što je pojam digitalne transformacije postao buzzword, Matejak smatra prilično očekivanim i logičnim jer svaka industrija, pa tako i IT, treba neke “jake riječi i formulacije” koje će pogurati ideje nekog novog koncepta.

Digitalna transformacija nije samo buzzword

No, digitalnu transformaciju ne treba otpisati i proglasiti je pukim buzzwordom. “Ako pogledamo industrijske revolucije kroz povijest, pa tako i ovu četvrtu koja se dogodila prije više od deset godina, one jednostavno zahtijevaju da se poslovanje svakog segmenta kompletno transformira. To je neminovno i danas – tko nije digitalan, danas praktički ne može pronaći svoju poziciju na tržištu i ne može se probiti”, smatra Matejak.

Sukladno tome, kaže da se danas uopće više ne može biti nedigitalan. “Ako gledamo i u osobnom svijetu, nas kao privatnih osoba, svi koristimo neki vid digitalne transformacije. Čak i ako pogledamo neke primarne grane ekonomije, svi moraju biti u nekom smjeru i vidu digitalizirani. Moraju biti na tragu trendova, jer informacija o njihovim proizvodima i uslugama mora na brz i jednostavan način doći do tržišta i kupaca”, objašnjava Matejak.

Nametnulo se i pitanje ima li zapravo uopće smisla još uvijek pričati o digitalnoj transformaciji, ako smo već zapravo svi na neki način digitalno transformirani. Matejak pojašnjava kako još uvijek nisu svi odradili taj proces do kraja. “Rekao bih da taj proces nema početka ni kraja. On se konstantno unaprjeđuje i događa, pa zapravo na neki način ima ‘svoj život’. Konstantno se događaju neki novi momenti u priči i prilagođava se situacijama na tržištu, tehnologijama, trendovima i vremenu. Digitalna transformacija je živi proces”, odgovara Matejak.

Digitalno radno mjesto nije Zoom na plaži

Zbog pandemijske situacije koja je ljude prisila na rad od kuće, a ne iz ureda, logično bi bilo pomisliti kako je za digitalno radno mjesto dovoljno samo imati laptop i pristup internetu. No, Matejak nam kaže kako je to zapravo jedna od zabluda s kojima se sreće. Premda je glavna karakteristika i prednost digitalnog radnog mjesta to što se može raditi bilo gdje, riječ je o setu tehnoloških rješenja koja vrše kontrolu nad podacima, aplikacijama, pristupom, sigurnošću i uređajima koje koriste krajnji korisnici u nekoj organizaciji.

“Digitalno radno mjesto nije ono što ljudi misle – evo uzeo sam mobitel, laptop ili tablet, spojio sam se na sastanak na Teamsu ili Zoomu i to znači da sam na digitalnom radnom mjestu. Ovo je samo jedan mali segment priče. Zapravo, riječ je o mnogo širem segmentu, koji stavlja veliki naglasak na sigurnost”, dodaje Matejak.

Neki su transformaciju dočekali nespremni

Nastavlja kako je uvođenje digitalnog radnog mjesta ovisilo o tome kakve su tehnologije i sustave klijenti do tada imali implementirane. Nisu svi odmah bili spremni na takav pothvat, a neki nisu bili svjesni da već imaju ta rješenja unutar svoje kompanije.

“Ljudi su klasično dolazili na posao, odradili svoje i otišli doma. Dio kompanija, koje su imale više sluha za naše savjete, bile su spremne za ovu priču i implementaciju određenih tehnologija, poput VDI – Virtual Desktop Infrastructure. Oni su svojim zaposlenicima dali računala, s određenim softverom koji je trebao biti instaliran i otišli su doma. Cijeli sustav je bio spreman za njih”, kaže Matejak. Najgore su prošli oni koji nisu imali nikakva rješenja jer je trebalo vremena da se stvari “poslože” za njih.

Digitalno radno mjesto nije, prema Matejakovom mišljenju, jedan od preduvjeta digitalne transformacije, već njena komponenta. “Od te nesretne 2020. godine do danas dogodila se kompletna transformacija radnog mjesta. Ljudi i dalje rade u hibridnom modu, a mlađi zaposlenici najčešće traže da rade što više kod kuće. Ljudima se više ne putuje niti ide u gradsku gužvu. Imaju tu fleksibilnost rada od kuće, ako tako mogu funkcionirati. Zbog toga je to virtualno radno mjesto u cijeloj priči o digitalnoj transformaciji jedna vrlo bitna komponenta”, tumači Matejak.

Na sigurnost se ne smije zaboraviti

U cijeloj priči o digitalnoj transformaciji se, kaže Matejak, ne smije zaboraviti na aspekt sigurnosti. “Ako tehnologije i rješenja koja implementiramo nemaju adekvatan element sigurnosti, onda smo napravili veći rizik poslovanju nego što je prije bio. Pandemija je dovela i do toga da je broj hakerskih napada sve veći, što iz potrebe, a ponešto i iz dosade pojedinaca. Hrvatska kao država je nakon što je postala članica EU i potom uvela euro postala hakerima zanimljivija, unatoč tome što smo i dalje mala ekonomija”, tumači Matejak.

Time što radimo na bilo kojem uređaju i na bilo kojem mjestu, otvaramo niz potencijalnih vektora za napade. Ako se koristi privatni mobitel ili računalo, koji u pravilu nemaju instalirane sigurnosne elemente i politike kompanije, lako može doći do zloupotrebe. “Vrlo je bitno da se i takvi scenariji pokriju, jer su takvi uređaji zapravo najveći mogući backdoor. Dobar dio napada je došao zbog nespremnosti i needuciranosti korisnika u tom trenutku, kao i nespremnosti infrastrukture da se detektira takva anomalija i spriječi prodor u sustav”, kaže Matejak.

Matejak dodaje kako se još uvijek sreće s mitom kako je dovoljno imati nekakav antivirusni softver kako bi bili sigurni. “Antivirusna rješenja danas ne koriste gotovo ničemu. Ona su koncipirana da detektiraju nešto što im je poznato, pa odrade određene akcije temeljem informacija koje imaju. Dakle, one moraju uopće znati da postoji neki virus ili napad, kako bi ga mogli spriječiti. Stoga, mi implementiramo napredna EDR i XDR rješenja.”, objašnjava Matejak.

Neke tvrtke ili pojedinci smatraju kako su oni premaleni da bi hakerima bili interesantni, no Matejak kaže kako je to zabluda. “Veličina nema veze. Naravno, veće kompanije su atraktivnije, no neki hakeri, bilo iz znatiželje ili drugog motiva, napadaju prvu žrtvu koja im je pri ruci. Po meni nije stvar u tome hoće li vas netko napasti, već je samo pitanje kada i koliko”, dodaje Matejak.

Kontejnerizacija neće riješiti temeljne probleme

Zabluda koja se povremeno pojavljuje je da će kontejnerizacija riješiti sve konceptualne probleme koje ima određena aplikacija. “Ako je koncept od početka kriv, onda to kontejnerizacija neće riješiti”, kaže Matejak. Objašnjava kako je kontejnerizacija zapravo evolucijski ciklus virtualizacije, koja je sama krenula prije dvadesetak godina.

“Riječ je zapravo o novoj vrsti virtualizacije, koja na određeni način sve komponentne aplikacije povezuje u jedan container, odnosno, spremnik. Tako zapakirana mikroservisna aplikacija, odnosno cijela jedna aplikacija, može se izvoditi na jednom zajedničkom dijeljenom okruženju – operativnom sustavu. To podrazumijeva pakiranje softverskog koda sa svim komponentama, kao što su library, framework, mreža i sigurnosna pravila. Takve aplikacije su izoliranije i mogu se ‘vrtjeti’ bilo gdje”, tumači Matejak.

No, kako je već napomenuo Matejak, ako temelji aplikacije ne valjaju, prilagođavanje na mikroservisno okruženje neće riješiti probleme. “Ako je nešto pravilno dizajnirano i napravljeno, onda će se takva mikroservisna transformacija dogoditi vrlo jednostavno. Comping je prije sedam godina krenuo razvijati mikroservisna rješenja za svoje interne potrebe, pa smo shvatili kako je to dobar princip funkcioniranja i počeli s implementacijom kod naših korisnika”, kaže Matejak.

Cloud je nemoguće izbjeći

Jedan od i dalje čestih buzzworda koji se mogu čuti je cloud, no Matejak kaže da je danas to puno rjeđe nego prije. “Ranije se cloud mogao smatrati buzzwordom zbog nedovoljnih informacija, ponajviše jer se nije znalo koji su uvjeti i prednosti clouda, kao i izazovi procesa prebacivanja biznisa u cloud. Primjećujemo ponekad i svojevrsni strah i nesklonost ljudi davanju informacija radi neznanja gdje podaci završavaju i može li netko doći do njih. Još uvijek postoji dio tržišta koji zazire od principa clouda. No, trendovi pokazuju da se sve više korisnika odlučuje za njih”, kaže Matejak.

Nastavlja kako većina ljudi barem jedan dio svojih usluga već ima u cloudu, što se posebno odnosi na privatne korisnike. Sve aplikacije koje vrtimo na našim mobitelima i uređajima su cloud aplikacije. Stoga smo već s te privatne strane duboko ušli u cloud priču.

“Ono što također vidimo je da prebacivanje servisa iz on premise u cloud smanjuje troškove i ubrzava procese. Omogućuje i transformaciju korištenja novih resursa i tipa posla kojim se bave. Neke kompanije se odlučuju prebaciti kompletan biznis u cloud, budući da im je to puno jednostavnije i jeftinije od gradnje vlastite infrastrukture. Ipak, ono što je sadašnji trend, koji mislim da će i ostati, pogotovo među tradicionalnijim kompanijama, hibridni su modeli, kod kojih je dio poslovanja u cloudu, a dio na vlastitoj infrastrukturi”, kaže Matejak.

Hibridni model je dobra opcija

Matejak objašnjava kako je hibridni model dobra opcija jer omogućuje fleksibilnost. “Ako trebate resurse za novo poslovanje, nove aplikacije ili bilo što drugo, vrlo lako u cloudu proširite određeni set kapaciteta koji vam treba, iskoristite ih, a kada završite s njima, jednostavno ih isključite. Naši korisnici kroz data centar usluge dobivaju infrastrukturu u našem cloudu i mogu koristiti dio platforme koji već imamo u cloudu, primjerice kontejnerska okruženja. Dobar dio priče u cloudu završava kao backup as a service (BSS) i disaster recovery as a service, odnosno, korisnici svoje podatke pohranjuju u cloudu kao drugu ili treću lokaciju, što je dobra primjena cloud tehnologija. Ako nešto krene po zlu u njihovoj primarnoj lokaciji, mogu nastaviti poslovanje sa svojim resursima koji su im replicirani u našem cloudu”, navodi Matejak, koji dodaje da se BSS sastoji od razvojnog odjela, poslovne analitike i podatkovnog inženjerstva.

Jedan od većih mitova kada je u pitanju cloud je misao da su podaci smješteni u cloudu automatski sigurni. “To je definitivno najveći mit o kojem ljudi jednostavno ne misle, vjerojatno zbog toga što ne čitaju ‘mala slova’ u ugovorima. Kada bi ih čitali, znali bi da je obveza korisnika spremati i backupirati podatke te aktivno voditi brigu o njima, a ne pružatelja cloud usluga”, kaže Matejak.

Slično tome, ljudi misle da ako imaju negdje backup, on je uvijek dobar i siguran. Matejak tumači kako se backupovi trebaju provjeravati, jer ako se ne provjeravaju, to je kao da ga se ne radi. “Ako imaš loš backup, to je kao da ga zapravo ni nemaš”, poručuje Matejak.

Nečiji ‘mali’ nije dovoljan za digitalnu transformaciju

Compingov direktor nam kaže kako mu je jedna od zanimljivijih zabluda ta da je dovoljno zaposliti jednog IT stručnjaka za provođenje digitalne transformacije. “‘Imam ja dečka koji je informatičar i koji zna stvari’ vjerojatno je najčešća rečenica koju smo svi mi čuli. Kada govorimo o manjim kompanijama, to je super, jer prepoznaju potrebu za strukturiranom IT pričom, odnosno, čovjekom koji će se time baviti. No, problem je što misle da su time pokrili sve”, kaže Matejak.

“Kao prvo, problem je što je to jedna fizička osoba, koja se ne može uvijek baviti svime istovremeno. Drugi je problem što jedna osoba ne može imati spektar svih znanja i iskustva. Tu je bitno da klijenti budu svjesni da moraju imati nekog svog partnera koji će im pomoći u cijeloj toj priči i koji će zapravo s njima započeti proces digitalne transformacije”, zaključuje Matejak.

---

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Comping i Dell Technologies.