Levisice su se prije kupovale svake druge godine, a sad traperice kupujemo svakih par mjeseci. Evo zašto

Procjenjuje se da je proizvodnja tekstila odgovorna za oko 20 posto globalnog onečišćenja čiste vode zbog bojenja tkanina i za 10 posto globalnih emisija ugljika godišnje. Bez brzog djelovanja, ova industrija bi mogla činiti četvrtinu svjetskog proračuna za emisije ugljika do 2050., upozoravaju iz Hrvatske gospodarske komore.

Na globalnoj razini godišnje tako nastaje 92 milijuna tona tekstilnog otpada, a očekuje se da će ta brojka do 2030. godine narasti do 134 milijuna.

Kako smanjiti taj negativan utjecaj na okoliš, iz kojih razloga je sve opasniji i što se sve u modi do danas promijenilo, otkrila nam je Jagoda Divić – samostalna savjetnica u Sektoru za industriju i održivi razvoj HGK.

Brze promjene modnih trendova

“Posljednja dva do tri desetljeća preobrazila su lice mode. Zbog drugačijih uvjeta proizvodnje bilo je manje odjeće na tržištu, kvaliteta je bila veći imperativ pa je time i cijena bila viša. Odnos prema radnicima bio je humaniji, ali i putevi nelojalne konkurencije prema Europi nisu bili toliko prohodni”, kaže Divić.

Dodaje da se modni trendovi nisu toliko brzo mijenjali kao danas. Upravo je to velika razlika u odnosu na današnju fast fashion industriju koja je brzo izmjenjiva te dostupna i po cjenovnom rangu, zastupljenosti, ali i količinama.

Divić kaže kako su odličan primjer Levisice koje smo kupovali jednom u dvije godine, a danas pak traperice kupujemo svakih nekoliko mjeseci.

“Jako se pazilo na Levisice jer su imale visoku cijenu i nije ih se moglo naći svugdje. S druge strane, danas imamo traperice različitih vrsta u velikim količinama, nebrojenim modelima i s prihvatljivom cijenom, kao što je slučaj i s ostalom odjećom”, navodi Divić.

Problem sortiranja odjeće

Ekološki problemi u modnoj industriji pojavljuju se pak iz nekoliko izvora – od krajnjih korisnika do same tekstilne industrije.

“Jedan dio problema svodi se na to od čega je izrađena odjeća. Prilikom izrade odjeće prisutne su složene kombinacije vlakana, problematične mješavine prirodnih pređa, filamenata ručne izrade, plastike i metala”, ističe Divić.

Primjerice, traperice su izrađene od pamučne pređe koja se miješa s elastinom i drugim komponentama – kao što su patentni zatvarači i gumbi, konac za šivanje od poliestera, k tome su i obojane raznim bojama. Teško je takvu odjeću odvajati, sortirati i pripremati dalje za ponovo korištenje.

Neadekvatan sustav gospodarenja tekstilnim otpadom

Drugi dio problema vezan je uz sustav gospodarenja otpadom koji mora biti cjelovit. “To podrazumijeva dostupne spremnike za odlaganje tekstila te da oni moraju biti zaštićeni kako ne bi došlo do njihove devastacije. Potrebno je osigurati i pravilno gospodarenje tim otpadom”, kaže Divić.

Dodaje da smo svjedoci kako u Hrvatskoj imamo nekoliko inicijativa koje uključuju prikupljanje ove kategorije otpada, kao što je socijalna zadruga Humana nova. Tu je i inicijativa koju provodi H&M ili sustav odlaganja ovakvog otpada u reciklažnim dvorištima.

Treći dio problema su ogromne količine vode potrebne za proizvodnju i bojanje odjeće. Trenutno se globalno kupuje oko 70 milijuna tona odjeće. Do 2030. će porasti na 93 milijuna tona, a do 2050. očekuje se porast i do 160 milijuna tona kupljene odjeće.

“Samo 12 posto toga trenutno se reciklira na globalnom nivou, od čega samo 1 posto otpada na second hand shopove”, upozorava Divić.

Značajan obrtaj novca

Svemu tome doprinijela je i velika zarada koja se krije iza modne industrije, jer, kaže Divić, tamo gdje je obrtaj novca velik, vrlo je teško upravljati procesima i biti društveno odgovoran.

“Dok su u EU zakoni vezani uz proizvodnju i društveno odgovorno poslovanje prilično strogi i usmjereni na zeleniju budućnost, u azijskim i afričkim zemljama zakoni o zagađivanju okoliša i očuvanju zdravlja ljudi puno su fleksibilniji pa se fast fashion najviše proizvodi upravo tamo po vrlo niskim cijenama”, upozorava Divić.

Jedna od prioritetnih kategorija otpada

Europska unija tako je u novom Akcijskom planu za kružno gospodarstvo tekstilni otpad prepoznala kao jednu od prioritetnih kategorija otpada čiji je utjecaj na okoliš značajan i koju je potrebno što prije sustavno riješiti.

Stoga je izradila novu Strategiju za tekstil i odjeću kojom, između ostalih ciljeva, želi postati globalni lider u cjelovitom procesu izrade, zbrinjavanja i recikliranja odjeće.

Porast zabrinutosti za okoliš tako prisiljava robne marke da ubrzaju planove održivosti i udruže se kako bi doveli do promjena ne samo u trgovinama, već i u tvornicama i dobavljačima koje dijele diljem svijeta.

“Važno je podsjetiti kako je prije četiri godine na summitu G7 kojem su se pridružili čelnici 20 velikih modnih marki, uključujući vlasnika Guccija, Keringa, H&M-a i Zarine matične tvrtke – Inditex, sklopljen globalni pakt za borbu protiv klimatske krize i za zaštitu bioraznolikosti oceana”, kaže Divić.

Puno odjeće dolazi iz uvoza

O gorućim problemima brze mode početkom godine raspravljalo se i u sklopu European Program na ARTE-u, u Parizu.

“Jedan od zaključaka bio je da je za rješavanje problema tekstilnog otpada nužno uključivanje velikih globalnih proizvođača u cijeli proces gospodarenja tekstilnim otpadom, što trenutno nije slučaj, jer u EU oko 60 posto odjeće dolazi iz uvoza”, kaže ističe Divić.

Također, istaknuto je da je potrebna hitna promjena percepcije kako bi brza moda što prije izašla iz mode – slično kao i za fosilna goriva, fast food ili duhansku industriju.

Industriji je potrebna transformacija

Zadnjih godina na tržište su stigli i novi strojevi, tehnologija se unaprijedila, a otkrile su se i nove metode proizvodnje, no u Hrvatskoj i dalje kaskamo za ostatkom svijeta.

“Hrvatskoj tekstilnoj i odjevnoj industriji potrebna je hitna transformacija. Nedovoljno se ulaže u istraživanja i razvoj, u proizvode izrađene u procesima visoke tehnologije, u unapređivanje proizvodnje – što zbog nedostatka sredstava za ulaganje, što zbog opterećenosti svakodnevnim problemima”, kaže Divić.

Međutim, dio hrvatskih tekstilnih i odjevnih tvrtki prepoznao je svoje prilike te je ulaganjem u razvoj vlastitog proizvoda, dizajna, unapređenjem tehnologije i zapošljavanjem visokokvalificiranih inženjera unaprijedio svoje poslovanje, pronašao tržišnu nišu te ostvario ozbiljan izvozni rezultat.

Postoji perspektiva za razvoj

“Niše u kojima su se Hrvatski proizvođači izdvojili i nametnuli vlastitim proizvodom, kako na domaćem, tako i na vanjskom tržištu su graditeljstvo, vojna industrija, odjeća za posebne namjene, proizvodi za dom te vlastite modne marke od kojih su neke već pronašle tržišta u Americi, Engleskoj, Dubaiju”, opisuje Divić.

Kaže da industrija tekstila i odjeće u Hrvatskoj ima perspektivu za razvoj, ali uz napore u procesima restrukturiranja proizvođača prema proizvodnji s većim udjelom dodane vrijednosti.

“Razvoj vlastitog proizvoda, dizajn, ulaganje u znanje, istraživanje i nove tehnologije, osmišljeni marketinški pristup, održiva ekonomija, kvaliteta i izvoz recept su za uspješan opstanak branše”, zaključuje.

Nacionalnom razvojnom strategijom Hrvatske 2030. definirano je da će Hrvatska svoj održiv rast i razvoj temeljiti na boljem iskorištavanju svojih resursa, izvozno orijentiranom, zelenijem i pametnijem gospodarstvu te na inovativnosti ljudi, čistim industrijama i novim tehnologijama koje imaju veliki potencijal za otvaranje novih i bolje plaćenih radnih mjesta.

Ciljevi tekstilne i odjevne industrije u narednom razdoblju vežu se uz EU Strategiju za tekstil i odjeću. U idućih deset godina, tvrtke će morati uložiti resurse u primjenu novih tehnologija s naglaskom na digitalizaciju, inovativni tekstil, rješavanje problema mikroplastike i recikliranja, dajući tako doprinos digitalnoj i zelenoj tranziciji.

Odjevna je industrija radno intenzivna i nemoguće je dio operacija zamijeniti strojevima, dok je u tekstilnoj veća mogućnost primjene automatizacije i novih tehnologija koje uvjetuju profitabilnost i veću stopu izvoza vlastitog proizvoda.

Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom.