Kako žive tekstilne radnice u Hrvatskoj? Ovaj projekt omogućio je da napokon čujemo i njihov glas
Projekt “Po mjeri” donosi priče 20 tekstilnih radnica iz Hrvatske koje su postale dio stalnog postava Muzeja osobnih priča
Prema istraživanju UN-ove Međunarodne organizacije rada iz 2022. godine, oko 80 posto radne snage u industriji proizvodnje odjeće čine žene. Te su žene mahom potplaćene, rade u lošim uvjetima te im se nerijetko krše radnička prava čega nisu pošteđeni ni muškarci. No, upravo su žene te koje se nalaze u nepovoljnijem položaju zbog dodatnih izazova koje im predstavljaju dinamika moći i društvene norme u pojedinim dijelovima svijeta. U Hrvatskoj je situacija nešto bolja nego u Kini ili Bangladešu, no ne mnogo. Tekstilni su radnici drugi na listi najmanje plaćenih radnika u našoj zemlji, s plaćama 37 posto manjim od prosječnih.
“Ne bih svog psa dala da bude tekstilac. Ne. Nikad. Jer čovjek u tekstilu zaradi samo grbava leđa. Stara izreka kaže: budeš bogat u tekstilu koliko igla hlada pravi. Upravo tako je. Meni je to prije bilo smiješno. Na kraju sam shvatila da je to istina.” Jedna je ovo od izjava Draginje Jakobfi, bivše radnice u Industriji modne konfekcije Slavonija koja ne postoji od 2014. godine. Ona je jedna od 20 tekstilnih radnica koje su se uključile u projekt udruge Fade In i Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) pod imenom “Po mjeri”.
Projekt je kroz primjer osječke tekstilne industrije bacio svjetlo na uvjete rada u tekstilu u Hrvatskoj, ali i istražio kakvu budućnost imaju mladi učenici tekstilnih škola u Hrvatskoj.
Ostatci hrvatske tekstilne industrije
U sklopu projekta “Po mjeri” provedeno je istraživanje pod imenom “Tekstilna industrija Osijeka: poboljšanjem uvjeta rada ka održivoj domaćoj tekstilnoj industriji”. Autori Bojan Nonković i Karlo Držaić iz BRID-a njime su htjeli utvrditi radne uvjete u tekstilnim tvornicama i pogonima u Osijeku, upozoriti na probleme koji postoje i uputiti na moguća rješenja. U njemu su obuhvatili povijesni pregled od izrade vlakana u prapovijesti do tehnologija koje se koriste danas, te predstavili iskustvene iskaze bivših i sadašnjih radnica i radnika koji čine najvrjedniji dio ovog projekta.
Osobne priče 20 radnica predstavljene su i u digitalnom obliku, kroz fotografije i video intervjue u kojima one na vrlo neposredan način pričaju priče o svojim karijerama, umirovljenju, prekvalifikacijama i privatnim životima koje su vodile i vode kao tekstilne radnice. “Prostor osobnih priča, kao mikrosvijet naratorica, pozornica je njihovih iskustava na kojoj one svjedoče o onome što je prešućeno ili zanemareno jer nisu imale priliku ispričati. Davanje glasa je svojevrstan postupak priznavanja vrijednosti i vraćanja dostojanstva ženama koji su na svojim plećima iznijele ono što ekonomisti nazivaju tranzicijom”, napisala je Martina Globočnik, jedna od autorica izložbe koja prati projekt, u svom tekstu o istoj.
Industrija modne konfekcije Slavonija (IMKS), Lanena industrija Osijek (LIO), Tekstilna industrija Osijek (TEKOS), Mara – tvornica trikotaže i Osječka tkaonica svile (Svilana Osijek) samo su neke od zauvijek ugašenih tvornica nekoć moćne lokalne tekstilne industrije u kojoj su radile i ove žene. No, to ne znači da nas nužno čeka ista budućnost.
Je li drugačija budućnost tekstila zbilja moguća?
U projekt “Po mjeri” uključeni su i učenici Obrtničke škole Osijek (zanimanje krojač i pomoćni krojač) te Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek (zanimanje dizajner tekstila). Pojedinci su predstavljeni kroz fotoportrete njihovih školskih radova u formi plakata koji su onda izloženi u Zagrebu, Osijeku, Požegi i Čakovcu i to u izlozima krojačkih salona. Isto tako treba napomenuti da je projekt “Po mjeri” financijski je podržan od strane Fonda za aktivno građanstvo – ACF Hrvatska”.
Međusobna suradnja i osnivanje zadruga ono je što autori gore spomenutog istraživanja vide kao jedno od rješenja za bolju tekstilnu industriju u Hrvatskoj kao i promjena percepcije o obrtničkim zanimanjima. Učenici uključeni u istraživanje izjasnili su se da upravo zbog loših uvjeta rada te negativne društvene percepcije tekstilnih radnika opada interes za tekstilnim zanimanjima. Njihovi plakati tako izloženi u malim krojačkim radnjama zato su odlično demonstrirali njihovu inferiornost u odnosu na velike tvorničke komplekse koje smo nekoć imali. Tako su svakog prolaznika suočili s time kako je biti u koži krojača i dizajnera tekstila.
“Poruka koja stoji uz učeničke radove, da je drugačija budućnost tekstila moguća, poziva na sinergiju, promišljanje i odgovornost društva, jer je naše odvraćanje pogleda i manjak vizije kao zajednice urušilo budućnost mnogim prijašnjim, a na odlučnom je putu da uruši i budućnost ove generacije”, piše Globočnik i pogađa točno u srž. Odgovornost za bolju budućnost zajednice je kolektivna i kreće već od obrazovanja koje moramo prilagoditi suvremenim okvirima kako bismo zaista mogli imati bolju budućnost tekstilne industrije.
Fade In i BRID nastavljaju sa zagovaranjem prava radnica te u budućnosti očekuju predstavljanje nalaza istraživanja pred Odborom za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, a podržati ih može i svatko od nas. Zakoračimo u njihove radnje, podržimo njihov posao, razgovarajmo i širimo svijest o radničkim pravima u tekstilnoj industriji. Priče osječkih tekstilnih radnica te radove učenika osječkih tekstilnih škola možete pogledati u digitalnom obliku u Muzeju osobnih priča ili osobno subotom od 10 do 15 sati, na adresi Trg Vatroslava Lisinskog 1, Osijek.