Najčešće bolesti probavnog sustava: uzroci, simptomi i liječenje
Od GERB-a i vrijeda želuca do upalnih bolesti crijeva
Tekst je revidirao prim. dr. sc. Hrvoje Iveković, dr. med., specijalist internist, subspecijalist gastroenterologije i hepatologije, Centar za ekspertnu medicinu
Probavni sustav je skupina organa koji zajedno rade na pretvaranju hrane u energiju i hranjive tvari potrebne za normalno funkcioniranje tijela. Probavni sustav sastoji se od organa i žlijezda koji sudjeluju u ovom fascinantnom procesu, i može se ugrubo podijeliti na:
- probavnu cijev (usna šupljina, jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo)
- pridružene organe (jetra, žučni mjehur i žučni vodovi, gušterača)
- pripadajuće žlijezde (slinovnice)
U probavnom traktu odvija se proces probave koji podrazumijeva mehaničku i kemijsku razgradnju velikih molekula hrane, praktički do molekularne razine, kako bi se potom omogućila apsorpcija kroz stjenku crijeva, i na taj način organizam opskrbio potrebnom količinom vode, minerala, vitamina i tvari bogatih energijom poput ugljikohidrata, proteina i masti. Ove tvari potrebne su za rast i oporavak stanica s jedne strane, a s druge strane služe kao izvor energije. Proteini se razgrađuju do aminokiselina, masti u masne kiseline i glicerol, a ugljikohidrati u jednostavne šećere.
Zašto crijeva “krulje” ili zašto smo nervozni kad smo gladni?
Jednako kao što se sportaši zagrijavaju prije treninga ili utakmice, ili kao što kuhari i kuharice pripremaju kuhinju za obradu hrane, ili vozači Formule 1 voze probni krug i zagrijavaju motore svojih bolida, tako se i probavni sustav aktivira, odnosno “zagrijava” i prije nego što stavimo zalogaj hrane u usta. Sam izgled hrane i njen miris, pa i osjećaj ugode kojeg očekujemo nakon obroka, potiču niz radnji u probavnom sustavu koje su dirigirane centralnim živčanim sustavom, posebno u njegovom dijelu koji se zove hipotalamus. Tu se nalaze dva centra: jedan za glad i drugi za sitost. Centar za glad putem živaca “komunicira” s probavnim sustavom i daje “upute” za pojačani rad žlijezda slinovnica i povećano stvaranje kiseline u želucu. Istovremeno se potiču ritmičke kontrakcije žučnog mjehura i lučenje žuči u tanko crijevo, pojačava se lučenje probavnih sokova iz gušterače, i na koncu se ubrzava se peristaltika (ritmičko micanje) crijeva – svima, a osobito onima koji su gladni, fenomen poznat kao “kruljenje crijeva”. Trik ovdje leži u činjenici da je centar za glad stalno aktivan. Naime, ljudi bi stalno jeli da ne postoji drugi centar – onaj za sitost – koji ga “koči”. Centar za sitost konstantno prima povratne informacije iz probavnog sustava i krvi o stanju energetskih zaliha u organizmu i ovisno o tome prigušuje rad centra za glad. Međuigra ovih centara, kao i signali koji živcima “putuju” u ili iz probavnog sustava, pripadaju autonomnom živčanom sustavu. Sad kad je organizam spreman, počinje “prava” probava. Krenimo redom.
Usna šupljina
Probava započinje već u usnoj šupljini, osobito njen mehanički dio. Svaki zalogaj po usnoj šupljini raspoređujemo jezikom, i to kako bi zubi ravnomjerno odradili usitnjavanje hrane. Pored toga, jezik raspoređuje slinu, odnosno vlaži komade zalogaja. Djelovanjem sline započinje kemijska obrada ugljikohidrata već u usnoj šupljini. Konačno, na jeziku se nalaze i osjetna tjelešca kojima razaznajemo okus hrane (slano, slatko, gorko, ljuto). Usna šupljina predstavlja “ulaz” u probavni sustav, i stoga je bitno da se zalogaj dobro “obradi”, kako bi bio lakši za gutanje i daljnju probavu. Brzo gutanje nedovoljno usitnjene hrane dovodi do povećane aerofagije (nesvjesnog gutanja zraka), što se očituje podrigivanjem ili kasnije nadutošću trbuha. Stoga treba jesti u miru i polako, kako bi se zalogaj dobro pripremio za gutanje i daljnje “putovanje” probavnim sustavom.
Što radi jednjak?
Kad je zalogaj hrane dovoljno vlažan i mali, jezikom ga guramo prema stražnjem dijelu usne šupljine, odnosno dolazi do radnje koju zovemo gutanje. Jednjak je cijev duga oko 30 centimetara čija je uloga premjestiti hranu iz stražnjeg dijela grla u želudac. U stražnjem dijelu grla smješten je i dušnik koji omogućava zraku da ulazi i izlazi iz tijela. Kada progutamo zalogaj ili popijemo malo vode, na scenu stupa epiglotis, mala nepčana resica koja omogućava da hrana uđe u jednjak te da pritom ne ode u dušnik. Ili kako se u narodu kaže “u krivu ulicu”. Jednom kada hrana uđe u jednjak, ona neće samo skliznuti niz njega. Mišići u stjenkama jednjaka će se udružiti kako bi hranu polako istisnuli kroz jednjak u želudac, za što će im trebati samo nekoliko sekundi.
Što radi želudac?
Želudac je rastezljiva vrećica u obliku slova J, spojena za kraj jednjaka. Želudac je poput miksera – komadiće hrane koji su se spustili niz jednjak miješa i kemijski razgrađuje u sve manje i manje komade, čime se omogućava priprema za apsorpciju tvari u tankom crijevu. To čini u suradnji sa snažnim mišićima smještenih u stjenkama želuca, te želučanih sokova koji razgrađuju hranu i eliminiraju bakterije iz hrane.
Što radi tanko crijevo?
Tanko crijevo je cijev promjera između 3,5 i 5 metara. Tanko crijevo razgrađuje sada već usitnjene komadiće hrane kako bi tijelo moglo apsorbirati vitamine, minerale, bjelančevine, ugljikohidrate i masti. Primjerice, piletina obiluje proteinima i sadrži manji udio masnoće koje tanko crijevo izdvaja, uz pomoć gušterače, jetre i žučnog mjehura. Ti organi proizvode sokove i enzime te ih šalju u prvi dio tankog crijeva (dvanaesnik). Ovi sokovi sudjeluju u probavi hrane i omogućuju tijelu da iz hrane apsorbira hranjive tvari. Gušterača proizvodi sokove koji pomažu tijelu probaviti masti i proteine. Sok koju proizvodi jetra, a koji se zove žuč, pomaže apsorbirati masti u krvotok. Žučni mjehur pak funkcionira kao skladište žuči koju pohranjuje sve dok je tijelo ne zatreba. Hrana može provesti i do četiri sata u tankom crijevu u kojem se pretvara u rijetku, vodenastu smjesu. Za to vrijeme hranjive tvari iz hrane iz crijeva odlaze u krv. Sljedeća stanica za hranjive tvari je jetra.
Kako jetra pomaže u probavi?
Krv bogata hranjivim tvarima dolazi izravno u jetru na obradu. Jetra filtrira štetne tvari, pretvarajući dio otpada u više žuči. Radi se o organu koji funkcionira kao “kemijska tvornica” organizma i koja je toliko sofisticirana da može odrediti koliko će hranjivih tvari transportirati u ostatak tijela, a koliko će sačuvati u svom skladištu. Na primjer, jetra pohranjuje određene vitamine i šećer koje tijelo kasnije koristi za energiju.
Kako gušterača pomaže u probavi?
Gušterača je organ smješten iza želuca i početnog dijela tankog crijeva, i u svojoj naravi predstavlja veliku žlijezdu koja izlučuje hormone direktno u krv (endogeno) poput primjerice inzulina. S druge strane, gušterača ima važnu ulogu u probavi jer izlučuje važe enzime u tanko crijevo koji sudjeluju u razgradnji proteina i masti prisutnih u crijevnom sadržaju (egzogeno djelovanje).
Kako radi debelo crijevo?
Nakon što se većina hranjivih tvari iz hrane odvoji u tankom crijevu, ostaje otpadni sadržaj koji ulazi u debelo crijevo, čija je glavna zadaća resorpcija vode. Nakon što su probavni procesi obavljeni, preostali crijevni sadržaj (stolica) se skuplja u rektumu i kroz anus eliminira iz tijela. Za ispravno funkcioniranje probavnog sustava, preporučuje se jesti lako probavljivu hranu bogatu prehrambenim vlaknima, vitaminima i mineralima, ali mu osigurati i dovoljno vode kroz dan. Svi su ovi sastojci, pored održavanja našeg tijela, od velikog značaja za održavanje mikrobioma crijeva.
Što je mikrobiom?
U crijevu postoji mnoštvo mikroorganizama (uglavnom bakterija, ali i virusa i drugih mikroorganizama), čiji se broj mjeri u trilijunima, i koje obuhvaćamo zajedničkim nazivom crijevni mikrobiom. Tijekom evolucije, naš je organizam razvio čvrsto biološko “prijateljstvo” (simbiozu) s ovim bakterijama, i to do te mjere da nijedni ni drugi ne mogu jedni bez drugih. Iako se pri spomenu bakterija, refleksno okrećemo prema uzročnicima bolesti, ovdje govorimo o “dobrim” bakterijama, bez kojih neki procesi u ljudskom organizmu ne bili bili mogući, odnosno bilo bi ih teže izvesti bez njihove pomoći. Spektar ovih procesa uključuje lakšu probavu majčinog mlijeka i prehrambenih vlakana, poboljšanje imuniteta, pa sve do sudjelovanja u normalnom radu mozga. Ovdje posebno treba naglasiti vrijednost crijevnog mikrobioma u zaštiti (imunitetu) našeg tijela.
Znanstvenici koji istražuju ovu delikatnu vezu između mozga i crijeva utvrdili su da je prehrana ključni modulator ukupne imunološke funkcije organizma. Naime, imunološke stanice u crijevima komuniciraju s mikrobiomom, na kojeg pak izravno utječu prehrana i stil života. Točnije, hrana koju jedemo utječe na raznolikost i sastav bakterija u crijevima, što opet utječe na imunološke stanice. Ukratko, prema današnjim saznanjima crijevni mikrobiom i imunološki sustav su isprepleteni. Tako tipična zapadnjačka prehrana bogata životinjskim bjelančevinama, šećerom, prerađenom hranom i zasićenim mastima, rezultira manjom raznolikošću crijevnih bakterija te potiče upale i kronične poremećaje.
S druge strane, prehrana bogata vlaknima, podržava raznolikost u crijevnom mikrobiomu i smanjuje smanjuje upalne procese u tijelu. No, kada ovaj delikatni mehanizam ne funkcionira kako treba, nastaju podloge za razne bolesti. Neravnoteža (disbalans) u crijevnom mikrobiomu, povezana je s nastankom određenih bolesti i stanja kao što su primjerice dijabetes, giht, kronične upalne bolesti i stanja te Alzheimerova bolest. U nastavku ćemo se dotaknuti najčešćih patoloških stanja koja se odnose na probavnu cijev, među kojima je GERB najraširenija bolest.
GERB (gastroezofagealna refluksna bolest)
Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), poznatija pod skraćenicom GERB, je stanje kod kojeg se javlja povrat (refluks) kiselog želučanog sadržaja u jednjak i usta do kojeg dolazi zbog slabe funkcije mišića zatvarača koji se nalazi neposredno prije spoja jednjaka sa želucem (donji ezofagealni sfinkter).
Simptomi GERB-a:
- žgaravica
- podrigivanje
- povrat kiselog sadržaja
- žareća bol u prsima
- mučnina
- otežano gutanje
- promuklost
- zadah
- kronični kašalj (uvjetna povezanost)
- laringitis (uvjetna povezanost)
- astma (uvjetna povezanost)
U farmakološkoj terapiji koriste se sljedeći lijekovi: antacidi koji neutraliziraju djelovanje kiseline, inhibitori protonske pumpe koji smanjuju stvaranje kiseline, te prokinetici koji normaliziraju, pojačavaju i/ili ubrzavaju rad crijeva. Pretilost, pušenje, stres i oštećenje sluznice lijekovima, uglavnom nesteroidnim protuupalnim lijekovima, najčešći su faktori rizika za nastanak GERB-a. Stoga je i razumljivo da nefarmakološke mjere (gubitak viška kilograma i prestanak pušenja), te pridržavanje dijetetskih preporuka, imaju ključnu ulogu u olakšavanju simptoma ove bolesti. Osobe koje neugodne simptome češće doživljavaju uvečer i noću, trebali izbjegavati kasnovečernje obroke, a stanje si mogu olakšati tako da spavaju na malo uzdignutom uzglavlju, te ležanjem na lijevom boku.
Peptički ulkus (vrijed, čir)
Peptički ulkus, vrijed ili čir je oštećenje sluznice želuca u obliku ranica, želuca ili dvanaesnika izazvano djelovanjem želučanih sokova. Najčešći uzročnici peptičkog ulkusa, odnosno vrijeda su bakterija Helicobacter pylori i uzimanje stanovitih lijekova poput nesteroidnih antireumatika. Također, treba znati da peptički vrijed pripada takozvanim psihosomatskim stanjima, odnosno može nastati zbog stanja stresa. Dok kod nekog dijela ljudi prevladavaju blaži simptomi, kod nekih se stanje može razviti naglo i izazvati po život opasne komplikacije kao što su krvarenje i perforacija (pucanje) čira.
Simptomi čira su:
- bol u području želuca
- nadutost
- gubitak apetita
- brz osjećaj sitosti
- mučnina
- povraćanje
- krvarenje koje se očituje tamnom stolicom
- anemija
- brzo umaranje
- kratkoća daha
- bljedolikost
Cilj liječenja je ubrzati zacjeljivanje ulkusa i spriječiti ponovnu pojavu i simptoma i vrijedi. Smjer liječenja određuju uzroci pa se, uz dijetetske mjere, primarno liječi Helicobacter pylori ako je prisutna, te se propisuju lijekovi koji sprečavaju izlučivanje želučane kiseline. U slučaju da su uzrok čira lijekovi, iste je potrebno izbjegavati.
Gastritis
Gastritis je upala želučane sluznice koja može biti akutna ili kronična. Uzročnici gastritisa praktički su isti kao i kod peptičkog vrijeda: infekcija s Helicobacter pylori, primjena nesteroidnih antireumatika, prekomjeran unos alkohola i stres.
Simptomi gastritisa su:
- bol u području želuca
- osjećaj “težine” u gornjem dijelu trbuha prije ili nakon obroka
- nadutost
- gubitak apetita
- mučnina
- povraćanje krvi ili sadržaja sličnog crnoj kavi
Gastritis se dijagnosticira gastroskopijom, a cilj liječenja je isti kao kod bolesnika s peptičkom bolesti: neutraliziranje bakterije Helicobacter pylori antibioticima te izbjegavanje primjene nesteroidnih antireumatika. Također se primjenjuju i lijekovi za smanjenje stvaranja želučane kiseline kako bi se olakšali simptomi u bolesnika.
Ulcerozni kolitis
Ulcerozni kolitis, zajedno s Crohnovom bolesti pripada grupi kroničnih upalnih bolesti crijeva. Ove bolesti obilježava ponavljanje epizoda upale sluznice debelog crijeva, koja se klinički manifestitra kao protrahirani proljev često s patološkim primjesama poput krvi ili sluzi. Ulcerozni kolitis u pravilu uključuje upalu sluznice završnog dijela debelog crijeva, rektum (proktitis), a ova upala može zahvatiti i ostale dijelove debelog crijeva. Simptomi ulceroznog kolitisa se u početku obično pojavljuju postupno, a nekad im prethodi krvarenje iz debelog crijeva koje se pojavilo tjednima ili mjesecima ranije, stoji na stranicama Hrvatskog udruženja za Crohnovu bolest i Ulcerozni kolitis. Ulcerozni kolitis se češće javlja u nekim obiteljima. Početna je epizoda ograničena na rektum ili veći dio krajnjeg debelog crijeva kod trećine pacijenata, na lijevi kolon kod druge trećine, a kod preostale trećine odmah u početku pojave simptoma zahvaćeno je cijelo debelo crijevo. Manje od desetine bolesnika odmah se javlja s teškim oblikom bolesti. U terapijske i prognostičke svrhe, ulcerozni kolitis podijeljen je u tri oblika: blagi, umjereni i teški.
Blagi ulcerozni kolitis
Kod pacijenata čija je bolest ograničena na rektum (proktitis) ili rektosigmoidni dio (proktosigmoiditis ili distalni kolitis) često se simptomi prezentiraju podmuklo u obliku:
- povremenog krvarenja iz debelog crijeva povezanog sa izbacivanjem sluzi
- te blažim proljevom s manje od četiri rijetke stolice dnevno
- blaga grčevita bol, lažni nagoni na stolicu i periodi zatvora također su česti
- jaka trbušna bol, obilno krvarenje, vrućica i gubitak tjelesne mase u ovom stadiju rijetko viđaju.
Srednje teški ulcerozni kolitis
Bolest obično zahvaća veći dio debelog crijeva, ne samo njegove krajnje dijelove, a upalni proces zahvaća gotovo cijelu lijevu stranu debelog crijeva.
Srednje teški ulcerozni kolitis prate simptomi kao što su:
- učestali proljevaste krvave stolice (do deset stolica dnevno)
- blaga anemija koja ne zahtijeva transfuzije
- trbušni bolovi koji nisu prejaki
- blaga vrućica
Teški oblik ulceroznog kolitisa
Pacijenti s teškim (fulminantnim) oblikom ulceroznog kolitisa često imaju opsežno zahvaćeno debelo crijevo te upala često, ali ne i obavezno, zahvaća slijepo crijevo (pankolitis).
Kod teškog ulceroznog kolitisa javljaju se simptomi kao što su:
- učestale proljevaste stolice (više od deset dnevno) s jakim grčevitim bolovima
- vrućica od 39.5 °C
- obilna krvarenja iz debelog crijeva zbog kojih znaju biti nužne transfuzije
- brz gubitak tjelesne mase
- neuhranjenost
Kod teških oblika upalni se proces širi iz sluznice debelog crijeva u njegov mišićni sloj zbog čega se remeti pokretljivost, crijevo se širi, pokreti crijeva su rjeđi te prijeti nastanak toksičnog megakolona (proširenje debeloga crijeva). Ako se proces proširi na vanjski vezivni sloj debelog crijeva, prijeti njegovo pucanje i smrt.
Ulcerozni kolitis dijagnosticira se na temelju karakteristične povijesti bolesti, tipičnog izgleda debelog crijeva za vrijeme endoskopske pretrage i rezultata analize tkiva. U dijagnostičkom postupku je značajna informacija o postojanju ulceroznog kolitisa kod članova obitelji i prvih rođaka. Fleksibilna sigmoidoskopija je pretraga završnog dijela debelog crijeva (rektuma i sigme) pomoću savitljivog (fleksibilnog) optičkog instrumenta sigmoidoskopa. Za pregled cijelog debelog crijeva koristi se kolonoskop. Totalna kolonoskopija obično nije nužna u početnom dijagnostičkom postupku, osim ako je dijagnoza upitna. Kolonoskopija može dovesti do nastanka megakolona ili pucanja crijeva u teško bolesnih pacijenata.
Biopsija, odnosno uzimanje komadića tkiva za analizu pod mikroskopom, radi se kako bi se postavila ili potvrdila dijagnoza ulceroznog kolitisa. Osobito je korisna ako nalazi sigmoidoskopije nisu dovoljni za dijagnozu ulceroznog kolitisa. Biopsija kod ulceroznog kolitisa karakteristično otkriva nakupine gnoja (apscese) u udubinama sluznice, kronične promjene oblika sluznice, atrofiju žlijezda te gubitak sluzi u vrčastim stanicama. Ovakav nalaz razlikuje ulcerozni kolitis od drugih procesa, primjerice akutnog, samoograničavajućeg upalnog procesa. Nalaz može biti uredan kod blagih slučajeva bolesti. Pretraga se treba izbjegavati kod teško bolesnih osoba zato što može dovesti do nastanka zastoja crijevnog sadržaja (ileus) ili toksičnog megakolona. Ultrazvuk se koristi za procjenu opsega bolesti. Liječenje ulceroznog kolitisa ovisi o stupnju i težini bolesti, a dostupni su učinkoviti lijekovi koji potiskuju upalni proces i omogućuju kvalitetan život pacijentu. Lijekovi potiskivanjem upale omogućuju zacjeljivanje debelog crijeva te otklanjaju simptome.
Chronova bolest
Crohnova bolest je kronična upalna bolest probavnog sustava koja se može razviti u bilo kojoj životnoj dobi. Uzrok Crohnove bolesti nije poznat, ali se sumnja na kombinaciju genetske sklonosti i okolišnih čimbenika (uzimanje antibiotika, pretjerana higijena u modernim društvima). Oboljeli mogu imati simptome mnogo godina prije postavljanja dijagnoze.
Simptomi Crohnove bolesti su:
- rane u ustima
- umor
- proljev
- bol u trbuhu popraćena grčevima
- gubitak tjelesne mase
- vrućica
Druga mjesta probavnog sustava također mogu biti zahvaćena. Pacijenti kod kojih je zahvaćena usna šupljina imaju aftozne rane ili druga oštećenja te bol usta i zubnog mesa. Ako je zahvaćen jednjak simptomi mogu biti bolno i/ili otežano gutanje.
Pacijenti mogu imati i simptome izvan probavnog sustava:
- kožni osip
- bolove u zglobovima
- crvenilo očiju
- rjeđe probleme s jetrom
Bolest se dijagnosticira temeljem simptoma i testova. Iako je Crohnova bolest dugotrajna, kronična, liječenjem se može držati pod kontrolom te postići duga razdoblja bez simptoma (remisije). Kod Chronove bolesti terapija se određuje ovisno o zahvaćenosti probavnog sustava, simptomima, stanju bolesnika. Sulfasalazin se koristi za liječenje Crohnove bolesti ograničene na debelo crijevo. Sulfasalazin obično počinje ublažavati simptome nakon nekoliko dana, ali za njegov potpun učinak je ponekad potrebno čekati četiri tjedna. Kod nekih bolesnika sulfasalazin izaziva alergijsku reakciju te glavobolju, osobito ako se daje u visokim dozama. 5-Aminosalicilati – (5-ASA) slični su sulfasalazinu, ali rjeđe uzrokuju alergiju i glavobolju.
Prednost je što se mogu dati u visokim dozama u odnosu na sulfasalazin. Osim toga, mogu biti posebno oblikovani tako da počinju djelovati tek u završnom dijelu tankog crijeva ili tijekom prolaza kroz tanko crijevo pa se ovim lijekovima može ciljati dijelovi probavnog sustava pogođeni upalom. Korisni su u postizanju i održavanju remisije. Obično počinju ublažavati simptome nakon nekoliko dana te za puni efekt ponekad treba čekati jedan mjesec trajanja terapije. Glavni nedostatak je njihova visoka cijena. Antibiotici mogu smanjiti bakterijski doprinos upali, a najčešće se koriste metronidazol i ciprofloksacin. Steroidi, primjerice prednizon i budesonid, pomažu u dovođenju aktivne bolesti u remisiju, ali ne produljuju trajanje remisije te imaju niz ozbiljnih nuspojava ako se uzimaju duže vrijeme.
Imunomodulatori su lijekovi koji mijenjaju funkcioniranje imunološkog sustava te smanjuju upalni odgovor. Imunomodulatorima se liječe pacijenti kojima nisu pomogli lijekovi “prve linije obrane”, stoji na stranicama Hrvatskog udruženja za Crohnovu bolest i Ulcerozni kolitis. Osim pridržavanja liječničkih terapijskih uputa i pravilne prehrane, preporučuje se redovna tjelesna aktivnost. Također, treba izbjegavati pušenje zato što može dovesti do pogoršanja bolesti, kao i nesteroidne antiupalne lijekove koji mogu pogoršati simptome.
Sindrom iritabilnog crijeva
Sindrom iritabilnog crijeva je poremećaj probavnog sustava kod kojeg nema vidljivih znakova oštećenja ili bolesti u probavnom traktu. Točan uzrok sindroma iritabilnog crijeva još nije utvrđen, no stručnjaci smatraju da različiti čimbenici poput bakterijske infekcije probavnog sustava, stresa, anksioznosti i depresije mogu uzrokovati sindrom iritabilnog crijeva. Sindrom iritabilnog crijeva je kronični poremećaj, što znači da traje dugo, često godinama, a simptomi sindroma iritabilnog crijeva za to se vrijeme mogu javljati i povlačiti.
Najčešći simptomi sindroma iritabilnog crijeva su:
- bolovi u trbuhu
- proljev, zatvor ili oboje, ovisno o vrsti sindroma iritabilnog crijeva
- nadutost
- osjećaj da nepotpunog pražnjenja crijeva
- bjelkasta sluz u stolici
Žene tijekom menstruacije često imaju više simptoma sindroma iritabilnog crijeva. Iako sindrom iritabilnog crijeva može biti bolan, ne dovodi do drugih zdravstvenih problema ili oštećenja probavnog trakta.
Dijagnoza sindroma iritabilnog crijeva postavlja se temeljem anamneze, laboratorijskih dijagnostičkih pretraga iz krvi, kompletnog pregleda stolice, ultrazvuka trbuha te endoskopske obrade, odnosno kolonoskopije koja predstavlja zlatni standard u dijagnosticiranju.
Dijagnoza sindroma iritabilnog crijeva se postavlja ako imate bolove u trbuhu uz dva ili više sljedećih simptoma:
- bol koja je povezana s pražnjenjem crijeva. Na primjer, bol se može smanjiti ili pogoršati nakon pražnjenja crijeva
- promjene u učestalosti pražnjenja crijeva
- promjene u izgledu stolice.
Prilikom dijagnosticiranja sindroma iritabilnog crijeva važan podatak je i koliko dugo su simptomi prisutni.
Dijagnoza sindroma iritabilnog crijeva se postavlja ako su simptomi:
- prisutni barem jednom tjedno u posljednja 3 mjeseca
- su se prvi put pojavili prije najmanje 6 mjeseci
No, sindrom iritabilnog crijeva može se dijagnosticirati i ako su simptomi prisutni i kraće.
S obzirom na to da je sindrom iritabilnog crijeva često posljedica stresa, uz pripadajuću farmakološku terapiju kod koje se koriste lijekovi protiv bolova, zatvora ili proljeva, te ponekad i antidepresivi, važan dio terapije je i psihološka pomoć. Također, značajnu ulogu u liječenju ima i prehrana pa se osobama sa sindromom iritabilnog crijeva preporučuje izbaciti namirnice koje imaju diuretičko djelovanje kao što su napici s kofeinom te alkohol, ali i masnu hranu te namirnice koje izazivaju nadutost. Stoga u prehrani prednost treba dati hrani bogatoj prehrambenim vlaknima, osobito tamno zelenom lisnatom povrću, te svakodnevno koristiti probiotike zato što sadržavaju dobre crijevne bakterije.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
Hrvatsko udruženje za Crohnovu bolest i Ulcerozni kolitis
National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases
National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases