Sindrom iritabilnog crijeva: određeno voće i namirnice mogu pogoršati simptome, evo koje

Simptomi se mogu pogoršati i tijekom menstrualnog ciklusa

FOTO: Shutterstock

Sindrom iritabilnog crijeva (engl. Irritable bowel syndrome, ili skraćeno IBS) spada u najčešće probavne poremećaje, pogađa oko 11 posto svjetske populacije, te je od dva do tri puta češći u žena nego u muškaraca. Kod osoba starijih od 50 godina, sindrom iritabilnog crijeva (SIC) dijagnosticira se 25 posto manje te nema povezanosti sa socioekonomskim statusom. Također, za sada nema dokaza da je sindrom iritabilnog crijeva povezan s povećanim rizikom smrtnosti.

Sindrom iritabilnog crijeva ne uzrokuje oštećenje tkiva u gastrointestinalnom traktu niti povećava rizik od ozbiljnijih stanja, poput raka debelog crijeva. Umjesto toga, to je dugotrajno, kronično stanje s kojim većina ljudi može upravljati promjenom svoje rutine i onoga što jedu, uzimanjem lijekova i prakticiranjem bihevioralne terapije. U nastavku donosimo popis najčešćih simptoma sindroma iritabilnog crijeva, kao i njegovih uzroka te metode liječenja sindroma iritabilnog crijeva.

Što je sindrom iritabilnog crijeva?

Sindrom iritabilnog crijeva je kronični funkcionalni poremećaj probavnog sustava. Osobe se najčešće žale na bol u trbuhu i promijenjenu naviku pražnjenja crijeva, s pretežno proljevom, s pretežno zatvorom ili oboje. S obzirom na to da pronađen biomarker za sindrom iritabilnog crijeva, stanje se dijagnosticira klinički. Čini se da postoji obiteljska komponenta, budući da mnogi pacijenti sa sindromom iritabilnog crijeva navode da imaju člana obitelji sa sličnim simptomima.

Simptomi iritabilnog crijeva

Samo mali broj ljudi sa sindromom iritabilnog crijeva ima teške simptome. Neki ljudi mogu kontrolirati simptome kontroliranjem prehrane, načina života i stresa. Ozbiljniji simptomi mogu se liječiti lijekovima i savjetovanjem. Većina ljudi sa sindromom iritabilnog crijeva prve simptome razvije prije 40. godine, s tim da se mnogi prisjećaju početka simptoma u djetinjstvu ili mladoj odrasloj dobi. Također, žene sa sindromom iritabilnog crijeva često imaju više simptoma tijekom menstruacije.

Najčešći simptomi sindroma iritabilnog crijeva su bolovi u trbuhu, često povezani s pokretima crijeva i promjenama u pokretima crijeva. Te promjene mogu biti proljev, zatvor ili oboje, ovisno o vrsti IBS-a koju imate. Simptomi sindroma iritabilnog crijeva variraju, ali su obično prisutni dulje vrijeme.

Simptomi iritabilnog crijeva su:

  • bolovi u trbuhu, grčevi ili nadutost koji su povezani s pražnjenjem crijeva
  • osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva
  • bjelkasta sluz u stolici
  • povećana količina plinova
  • promjene u učestalosti pražnjenja crijeva

Simptomi sindroma iritabilnog crijeva mogu varirati, što može biti potaknuto hranom ili pićem.

Sindrom iritabilnog crijeva može uzrokovati:

  • prdenje
  • umor i nedostatak energije
  • osjećaj mučnine
  • bol u leđima
  • probleme s mokrenjem, poput česte potrebe za mokrenjem, iznenadni nagoni za mokrenjem i osjećaj da ne možete u potpunosti isprazniti mjehur
  • snažnu potrebu za velikom nuždom koju ne možete kontrolirati (inkontinencija crijeva)

Osobe sa sindromom iritabilnog crijeva mogu doživjeti simptome koji nisu povezani s crijevima, uključujući:

  • migrenske glavobolje
  • poremećaje spavanja
  • anksioznost ili depresiju
  • fibromialgiju
  • kroničnu bol u zdjelici

Uzroci iritabilnog crijeva

Uzroci sindroma iritabilnog crijeva mogu biti:

  • crijevne bakterije: ljudi sa sindromom iritabilnog crijeva mogu imati izmijenjene bakterije u probavnom traktu, što pridonosi simptomima. Studije su pokazale da su vrste i količine crijevnih bakterija različite kod ljudi sa sindromom iritabilnog crijeva nego kod ljudi koji nemaju tu dijagnozu
  • teške infekcije: nekim ljudima se dijagnosticira SIC nakon ozbiljne infekcije koja zahvaća njihov probavni trakt, što sugerira da mikroorganizmi mogu igrati ulogu u nastanku sindroma iritabilnog crijeva
  • intolerancija na hranu: osjetljivost ili alergija na određenu hranu može doprinijeti nastanku sindroma iritabilnog crijeva
  • stres u djetinjstvu: sindrom iritabilnog crijeva je češći u ljudi koji su u djetinjstvu doživjeli ozbiljne stresore, uključujući fizičko, seksualno i emocionalno zlostavljanje

Okidači sindroma iritabilnog crijeva

Određene stvari mogu izazivati neugodne simptome sindroma iritabilnog crijeva. Okidač sam po sebi ne uzrokuje stanje, ali može uzrokovati ili pogoršati pogoršanje simptoma.

Uobičajeni okidači sindroma iritabilnog crijeva su:

  • menstruacija: simptomi se mogu pogoršati tijekom menstrualnog ciklusa
  • određena hrana: uobičajeni uzročnici koji mogu izazvati pogoršanje simptoma uključuju mliječne proizvode, hranu koja sadrži gluten (poput pšenice) i hranu/pića za koje se zna da izazivaju plinove
  • stres: neki istraživači sugeriraju da je sindrom iritabilnog crijeva odgovor probavnog sustava na stres. To je razlog zašto se sindrom iritabilnog crijeva ponekad naziva sindromom nervoznog želuca. Iako stres može pogoršati simptome, on ih ne uzrokuje

Kada posjetiti liječnika zbog sindroma iritabilnog crijeva?

Obratite se svom liječniku ako imate trajne promjene u navikama pražnjenja crijeva ili druge simptome koji mogu ukazivati ​​na ozbiljnije stanje, poput raka debelog crijeva.

Ozbiljniji simptomi uključuju:

  • gubitak težine
  • proljev noću
  • krv u stolici i/ili iz rektuma
  • anemija uzrokovana nedostatkom željeza
  • neobjašnjivo povraćanje
  • bol koja se ne ublažava ispuštanjem plinova ili pražnjenjem crijeva

Dijagnosticiranje iritabilnog crijeva

Dijagnosticiranje sindroma iritabilnog crijeva počinje sveobuhvatnim fizičkim pregledom tijekom kojeg će vas liječnik upitati da mu opišete simptome te će pritom uzeti anamnezu. Liječnik može dijagnosticirati sindrom iritabilnog crijeva na temelju simptoma i anamneze, ali će također potražiti simptome koji mogu upućivati na ozbiljnije dijagnoze (opisano u odlomku kada posjetiti liječnika).

Kako bi se potvrdilo ili isključilo postojanje temeljne bolesti u podlozi ovoga stanja koriste se laboratorijski testovi iz krvi i stolice kao što su kompletna krvna slika, C-reaktivni protein, fekalni kalprotektin, testiranje na celijakiju, kao i probir na karcinom debelog crijeva. Pritom se koriste i razne slikovne dijagnostičke metode poput rendgenskog ili ultrazvučnog pregleda abdomena.

Liječenje iritabilnog crijeva

Cilj liječenja sindroma iritabilnog crijeva je olakšanje simptoma, pa će tijek liječenja ovisiti o vrsti i težini simptoma koje osoba osjeća. Uspjeh liječenja često ovisi o dobrom razumijevanju što je sindrom iritabilnog crijeva i kako se liječi.

Srećom, postoje prehrambeni, farmakološki i bihevioralni pristupi koji mogu pomoći, a trebali bi biti prilagođeni svakom ponaosob. Zato je iznimno važno gastroenterologu detaljno opisati simptome te okidače simptoma.

Liječenje sindroma iritabilnog crijeva može uključivati:

  • promjene u prehrani: osobe koje pate od nadutosti i nelagode u trbuhu mogle bi imati koristi ako jedu manje hrane koja sadrži ugljikohidrate koji se ne probavljaju dobro u tankom crijevu. Konzumacija hrane koja sadrži velike količine laktoze, fruktoze i sorbitola, na primjer, može povećati stvaranje crijevnih plinova, izazivajući više nadutosti, proljeva i/ili nelagode u trbuhu kod osoba sa sindromom iritabilnog crijeva. Pronalaženje ravnoteže u prehrani može biti izazovno, a kao jedan od planova prehrane koji se primjenjuje kod ovog stanja je dijeta s niskim sadržajem FODMAP-a (fermentirajućih oligosaharida, disaharida, monosaharida i poliola) za koju je istraživanje pokazalo da pomaže u smanjenju nadutosti, bolova u trbuhu i nadutosti kod sindroma iritabilnog kolona. Ograničite hranu koja može izazvati nadutost. Namirnice poput graha, prokulica i kupusa poznate su po tome što izazivaju plinove, ali gazirana pića, pa čak i žvakaća guma mogu uzrokovati stvaranje plinova. Važno je voditi dnevnik prehrane i bilježiti što jedete kako biste utvrdili koja hrana izaziva razbuktavanje simptoma. Dnevnik prehrane dijetetičari ili nutricionistu će biti važan smjerokaz u sastavljanju adekvatnog jelovnika za vas. Uvijek se preporučuje rad s nutricionistom kako biste bili sigurni da prehranom dobivate sve potrebne hranjive tvari, stoga nemojte na svoju ruku izbacivati namirnice iz jelovnika
  • primjenu lijekova: u liječenju iritabilnog kolona koriste se razni lijekovi kao što su lijekovi za ublažavanje ili sprječavanje crijevnih grčeva, zatim lijekovi protiv proljeva te laksativi ako je zatvor dominantni simptom. Tu su i antibiotici s kojima se želi promjeniti sastav crijevne flore koja bi mogla biti odgovorna za fermentaciju slabo probavljenih ugljikohidrata, kao i antidepresivi koji se obično uzimaju u niskim dozama. Naime, ako su bol i proljev dominantni simptomi, možete pronaći olakšanje s ovim lijekovima koji djeluju na živčani sustav crijeva i čine ga manje reaktivnim na emocionalni stres ili na hranu koju jedete.
  • psihoterapiju: postoji jaka veza između živčanog sustava i funkcije debelog crijeva. Stres igra važnu ulogu u učestalosti i težini simptoma kod osoba sa sindromom iritabilnog crijeva. Povijest stresnih događaja ili trenutna stresna situacija često mogu prethoditi sindromu iritabilnog kolona. Neki pacijenti koji su izgubili voljene osobe prijavljuju pojavu simptoma nedugo nakon gubitka, a osobe s poviješću depresije primjećuju da se simptomi pogoršavaju kad se depresija vrati. Ako je emocionalni stres okidač simptoma, postoji nekoliko psiholoških intervencija koje se mogu koristiti. Najviše je proučavana kognitivno bihevioralna terapija, koja se pokazala učinkovitom za SIC. Ovu vrstu terapije provodi educirani stručnjak za mentalno zdravlje. Također se pokazalo da hipnoterapija pomaže u upravljanju simptomima sindroma iritabilnog crijeva.
  • alternativne terapije: određeni probiotici pokazali su se korisnima u upravljanju nekim simptomima SIC-a. Akupunktura također može biti korisna u upravljanju tjeskobom, fibromijalgijom, migrenama i nesanicom povezanom sa sindromom iritabilnog kolona. Između ostalog, akupunktura može imati izravan gastrointestinalni učinak mijenjanjem pokretljivosti crijeva i percepcije boli dok terapeutska masaža može pomoći u smanjenju tjeskobe i otklanjanju stresa

Komplikacije sindroma iritabilnog crijeva

Kronični zatvor ili proljev mogu uzrokovati hemoroide.

Osim toga, SIC je povezan s:

  • lošom kvalitetom života: mnogi ljudi s umjerenim do teškim SIC-om prijavljuju lošu kvalitetu života. Istraživanja pokazuju da ljudi sa SIC-om izostaju s posla tri puta više nego oni bez probavnih tegoba
  • poremećaji raspoloženja: simptomi SIC-a mogu dovesti do depresije ili tjeskobe. Također, depresija i tjeskoba mogu pogoršati sindrom iritabilnog crijeva

Tri namirnice koje treba izbjegavati

Iako ne postoji univerzalan lijek za sindrom iritabilnog crijeva, postoje određene namirnice koje mogu pogoršati simptome, to su:

1. Mlijeko i druge namirnice koje sadrže laktozu, poput sira i sladoleda: mogu uzrokovati plinove i nadutost kod ljudi koji ne podnose laktozu. Oko 70 posto odraslih u svijetu ne proizvodi velike količine laktaze, crijevnog enzima koji pomaže u razgradnji šećera u mlijeku. Bez ovog enzima, tanko crijevo ne može apsorbirati laktozu, koja neprobavljena prelazi u debelo crijevo, gdje bakterije fermentiraju i uzrokuju plinove.

2. Hrana koja sadrži fruktozu; kukuruzno-fruktozni sirup glavni je sastojak prerađene hrane, komercijalno pripremljenih slatkiša, grickalica i bezalkoholnih pića, a te namirnice mogu pogoršati simptome sindroma iritabilnog kolona. Ali to nije jedini uzročnik nadutosti. Ispostavilo se da neke vrlo zdrave namirnice poput jabuka, krušaka i suhog voća prirodno sadrže puno fruktoze, koja može izazvati neke od istih nuspojava kao i neprobavljena laktoza. Voće s nižim udjelom fruktoze, poput bobičastog voća, citrusa i banana, može biti bolji izbor za osobe s iritabilnim kolonom.

3. Kofein; može pojačati proljev, jedan od glavnih simptoma sindroma iritabilnog crijeva. Visoki izvori kofeina uključuju kavu, čaj, cola napitke, čokoladu i neke lijekove protiv bolova namijenjene ublažavanju glavobolje koji se izdaju bez recepta — pažljivo provjerite etikete.


Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

National Institute of Diabetes and Digestive and Kideny Diseases

Mayo Clinic

Johns Hopkins

Cleveland Clinic