Fantomski zvukovi: što je tinitus i kako se liječi šum u ušima?
Ako imate šum u ušima koji vam smanjuje kvalitetu života, posjetite liječnika
Tekst je revidirao dr. sc. Mislav Malić, dr. med., specijalist otorinolaringolog te kirurg glave i vrata iz Kliničkog bolničkog centra Zagreb
Tinitus nije bolest nego simptom kojeg mogu uzrokovati različite bolesti i stanja u uhu, oko uha, mozgu ali i drugdje, a mnoga znanstvena istraživanja sugeriraju da ga ima od 10 do 25 posto populacije.
Rijetko se povezuje s ozbiljnim medicinskim problemom, no može uvelike narušiti kvalitetu svakodnevnog života osobe, pa tako ljudi s tinitusom prijavljuju da pate od češćih glavobolja, umora, stresa i problema sa spavanjem. Konstanta zvonjava u ušima, navode, utječe i na sposobnost koncentracije i pamćenja, a zbog svega navedenog osobe s tinitusom postaju razdražljive i tjeskobnije, što može dovesti i do razvoja depresije.
Što je tinitus?
Tinitus se najčešće opisuje kao šum, zvonjava ili zujanje u jednom ili oba uha, a riječ je o zvuku koji nema vanjski izvor pa ga drugi ljudi ne mogu čuti, odnosno subjektivan je. Zvuk na koji se osoba žali može biti isprekidan ili kontinuiran, te može varirati u jačini.
Najčešće se radi o idiopatskom tinitusu, odnosno tinitusu koji ima nepoznati uzrok, a da bismo ga smatrali kroničnim potrebno je da traje barem tri, a po nekim smjernicama i šest mjeseci.
Iako, nažalost, još nije razvijen lijek za tinitus, liječenje ovih povezanih stanja možda neće izravno utjecati na tinitus, ali može pomoći da se osoba osjeća bolje. U nastavku teksta saznajte što sve može uzrokovati tinitus, koji su najčešći čimbenici rizika te kako se osoba može naučiti nositi i živjeti s tinitusom.
Simptomi tinitusa
Simptomi tinitusa mogu se značajno razlikovati od osobe do osobe. Osoba može čuti tinitus u jednom uhu, u oba uha ili u glavi, bez da točno može lokalizirati šum. Isti može biti tih ili glasan, može se povremeno javljati ili biti prisutan cijelo vrijeme.
U rijetkim slučajevima, tinitus se može pojaviti kao ritmično pulsiranje u skladu s otkucajima srca – to se zove pulsatilni tinitus. Iako se najčešće opisuje kao zujanje ili šum u ušima, tinitus može uzrokovati druge vrste fantomskih zvukova. Kod dobrog dijela starijih, ali nažalost sve češće i mlađih ljudi, praćen je gubitkom sluha.
Iako je tinitus u velikoj većini ljudi bezopasan te nije znak bilo kakve teže bolesti, u određenim situacijama kada je praćen vrtoglavicom ili nekim neurološkim ispadima poput klijenuti lica, potrebno je biti oprezniji i odmah učiniti pregled liječnika. Također, ranije navedene psihološke posljedice tinitusa bitno je ozbiljno shvatiti, prepoznati i liječiti depresiju i anksioznost.
Ljudi tinitus najčešće opisuju kao da:
- im zvoni u ušima
- im šumi u ušima
- čuju škljocanje
- imaju osjećaj da im netko zviždi u uho
- čuju konstantno šuštanje
Što uzrokuje tinitus?
Jedna od vodećih teorija je da se tinitus može pojaviti kada se uslijed oštećenja u unutarnjem uhu promijeni signal koji prenose živci do dijelova mozga koji obrađuju zvuk. Prema ovoj teoriji, fantomske zvukove stvara mozak, u području koje se zove slušni korteks. Radi se o dijelu mozga u kojem se zvuk primljen i obrađen u našem uhu te poslan preko živaca, sad procesira.
No, neke studije pokazuju da i abnormalne interakcije između slušnog korteksa, uha kao i drugih dijelova mozga mogu igrati ulogu u tinitusu. Slušni korteks komunicira s drugim regijama poput onih koje kontroliraju pažnju i emocije, a studije su pokazale da neki ljudi s tinitusom imaju promjene u tim neslušnim regijama mozga.
Iako točni uzroci tinitusa nisu u potpunosti jasni, povezan je s:
- kroničnom izloženošću buci: glasni zvukovi, poput zvukova strojeva, lančanih pila i vatrenog oružja, uobičajeni su izvori gubitka sluha uzrokovanog bukom. Prijenosni glazbeni uređaji, mobiteli i sl., također mogu uzrokovati gubitak sluha povezan s bukom ako se slušaju glasno dulje vrijeme, što je posebno izraženo pri korištenju slušalica. Ljudi koji rade u bučnim okruženjima — kao što su tvornički i građevinski radnici, glazbenici i vojnici — posebno su izloženi riziku
- akutnom izloženošću buci: mnogi ljudi iskuse tinitus nakon što su bili izloženi glasnoj buci na radnome mjestu, na sportskom događaju ili koncertu
- gubitkom sluha; gubitak sluha koji može biti uzrokovan čimbenicima kao što su starenje ili izloženost glasnoj buci, snažno je povezan s tinitusom. Neki ljudi s oštećenjem sluha, međutim, nikada ne razviju tinitus
- određenim lijekovima; tinitus može biti nuspojava uzimanja određenih lijekova, osobito ako se uzimaju u velikim dozama. Lijekovi povezani s tinitusom uključuju određene nesteroidne protuupalne lijekove, određene antibiotike, lijekove protiv raka, lijekove protiv malarije i antidepresive.
- problemima u vanjskom ili srednjem uhu: začepljenje ušnog kanala ušnim voskom, perforacije bubnjića, infekcije srednjeg uha ili pak otoskleroza (abnormalan rast kostiju u srednjem uhu) mogu izazvati tinitus
- ozljede glave ili vrata: pritom se mogu oštetiti strukture uha, živac koji prenosi zvučne signale u mozak ili područja mozga koja obrađuju zvuk, uzrokujući tinitus
Manje uobičajeni uzroci tinitusa su:
- Ménièreova bolest: tinitus može biti simptom Ménièreove bolesti, poremećaja unutarnjeg uha koji također može uzrokovati probleme s ravnotežom i gubitak sluha
- poremećaj rada čeljusnog zgloba: zglob koji povezuje donju čeljust s lubanjom nalazi se blizu uha. Stiskanje čeljusti ili škripanje zubima može oštetiti okolno tkivo, uzrokujući ili pogoršavajući tinitus
- poremećaji povezani s tumorima: vestibularni švanom (akustični neurom) je benigni tumor na živcu koji vodi od unutarnjeg uha do mozga. Akustični neuromi i drugi tumori glave, vrata i mozga mogu uzrokovati tinitus
- problemi s krvnim žilama: visoki krvni tlak, ateroskleroza ili malformacije krvnih žila, osobito ako su u uhu ili blizu njega, mogu promijeniti protok krvi i uzrokovati tinitus
- kronična stanja: dijabetes, migrene, poremećaji štitnjače, anemija i određeni autoimuni poremećaji kao što su lupus i multipla skleroza su među kroničnim stanjima koja se povezuju s tinitusom
Iako postoji mnogo mogućih uzroka tinitusa, u velike većine pacijenata, čak i nakon opsežne dijagnostičke obrade, uzrok neće biti pronađen te se takva vrsta tinitusa naziva idiopatskim tinitusom (nepoznatog uzroka).
Kada posjetiti liječnika?
Veliku većinu ljudi tinitus vrlo malo ili uopće ne smeta, ali žele znati je li to samo šum ili je u pozadini neka ozbiljnija bolest, što je nasreću vrlo rijetko. S druge strane, ako imate tinitus koji vas ometa u obavljaju svakodnevnih obveza, smanjuje kvalitetu života, utječe na spavanje, obavezno posjetite liječnika. Bitno je naglasiti da brojna prolazna stanja mogu uzrokovati tinitus te je u prva tri mjeseca od nastanka mogućnost spontanog oporavka velika.
Pođite liječniku ako:
- imate pulsatilni tinitus
- imate tinitus samo u jednom uhu koji traje barem 3 mjeseca
- se tinitus razvije nakon infekcije gornjih dišnih putova, kao što je prehlada, te ne prođe unutar dva do tri mjeseca
- imate naglo nastali gubitak sluha praćen tinitusom, osobito ako je jednostran
- slabije čujete
- ako imate vrtoglavicu s tinitusom
- osjećate anksioznost ili depresiju kao posljedicu tinitusa
Postavljanje dijagnoze
Liječnik primarne zdravstvene zaštite pregledom će isključiti je li u pitanju infekcija uha ili je možda uho začepljeno ušnim voskom. Pritom će vas zamoliti da mu opišete simptome, te će vam postaviti niz pitanja pomoću kojih će pokušati ustanoviti uzrokuje li zujanje u ušima neka kronična bolest ili neki lijek.
Prema potrebi liječnik će vas uputiti otorinolaringologu koji će vas pak zamoliti da opišete zvukove tinitusa i kada su počeli, te će obaviti pregled i uputiti vas na audiološku obradu, odnosno ispitivanje sluha.
Otorinolaringolog vas može uputiti i na slikovne pretrage. Testovi kao što su magnetska rezonancija (MR), kompjutorizirana tomografija (CT) ili ultrazvuk (UZV) mogu pomoći otkriti strukturne uzroke tinitusa, poput tumora, krvožilnih malformacija i slično. Cilj cijele dijagnostičke obrade nije pronaći uzrok tinitusa već otkriti radi li se o idiopatskom tinitusu (što je velika većina slučajeva) ili je u pozadini neko stanje koje sekundarno uzrokuje tinitus.
Liječenje tinitusa
Liječenje ovisi o tome je li tinitus primarni, za kojeg nema direktnog liječenja, ili sekundarni, odnosno uzrokovan nekim zdravstvenim stanjem, koje je u tom slučaju potrebno liječiti. Na primjer, impakcija ušne smole ili cerumena može uzrokovati tinitus te će nakon čišćenja zvukovoda doći do popuštanja simptoma, dok će na primjer popravak bubnjića kod perforacije bubnjića poboljšati i sluh te ukloniti i zujanje i šum.
Budući da pojava tinitusa može biti povezana s uzimanjem određenog lijeka, nadležni liječnik ili specijalist može preporučiti prestanak, smanjenje doze lijeka ili pak prelazak na drugi lijek.
Također, u dosta slučajeva tinitus će biti produkt oštećenja sluha, koje se potom, ovisno o stupnju oštećenja, može rehabilitirati slušnim pomagalima. Idiopatski tinitus nije moguće direktno liječiti nego se terapija zasniva na smanjenju simptoma, olakšavanju tegoba te poboljšanju funkcioniranja.
Zvučna terapija u liječenju tinitusa
U suvremenom načinu liječenja tinitusa koristi se zvučna terapija kod koje se pomoću vanjskog zvuka pokušava ublažiti stanje. Terapije zvukom djelomično se temelje na stajalištu da tinitus proizlazi iz promjena u neuralnim regijama u mozgu izazvanih gubitkom sluha.
Neki dokazi upućuju na to da izlaganje zvuku može poništiti neke od tih neuralnih promjena i pomoći utišati tinitus. Terapija zvukom također može zamaskirati zvuk tinitusa, pomažući da se osoba navikne na njih.
Bihevioralna terapija i liječenje tinitusa
U liječenju tinitusa koristi se terapija metodom privikavanja (engl. Tinnitus Retraining Therapy ili skraćeno TRT), kod koje se uz privikavanje na tinitus, provode i zvučna terapija i edukacija u kojoj značajnu ulogu imaju i otorinolaringolog i audiolog koji osobi mogu pomoći da nauči kako se nositi s tinitusom.
Naime, uz edukaciju pacijenta, kod terapije metodom privikavanja provodi se i zvučna terapiju pomoću koje se pokušava istrenirati mozak do te mjere da osoba više ne primjećuje svoj tinitus. Savjetodavni aspekt terapije ima za cilj pomoći osobi da zvukove tinitusa doživljava kao neutralne, dok joj kontinuirani tihi zvuk koji dopire iz slušnog pomagala pomaže da se navikne na tinitus.
Vrlo važnu ulogu u terapiji ima i kognitivno-bihevioralna terapija kod koje pacijent u suradnji s psihoterapeutom uči što kvalitetnije živjeti s tinitusom. Pritom se naglasak stavlja na svladavanje raznih tehnika za ublažavanje stresa, ali i vještina pomoću kojih će se osoba uspješno nositi sa zvonjavom ušima kako ih ista ne onesposobljavala u svakodnevnim aktivnostima.
Primjena lijekova
Direktnih lijekova za tinitus nema te je većina smjernica protiv korištenja bilo kakvih lijekova u terapiji tinitusom. Lijekovi su indicirani jedino u slučajevima osobito iritantnog tinitusa koji izrazito smeta bolesnike, te se uglavnom radi o lijekovima za smirenje, lijekovima za pomoć pri spavanju jer je tinitus najčešće najglasniji noću, te antidepresivima.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
National Institute of Deafness and Other Communication Disorders