Može izazvati poteškoće s disanjem: Ovo su najčešći simptomi skolioze

Termin skolioza dolazi od grčke riječi skolios, što znači iskrivljen. Shodno tome, skolioza se dugo definirala kao deformacija kralježnice kod koje dolazi do iskrivljenja kralježnice u stranu pri čemu oblik kralježnice podsjeća na slovo C ili S, kao i do rotacije kralježnjaka, odnosno do torzije.

Riječ je o jednoj od najčešćih deformacija kralježnice koja pogađa oko tri posto ljudi u cijelom svijetu, nešto češće žene nego muškarce, te iako pogađa sve dobne skupine, uglavnom nastaje tijekom adolescencije u vrijeme naglog rasta.

Skolioza, s obzirom na dob u kojoj nastaje, može biti:

• infantilna; nastaje u djece do 3 godine starosti
• juvenilna; nastaje u dobi od 4 do 9 godina
• adolescentna; skolioza koja se razvija u dobi od 10 do 18 godina

U više od 80 posto slučajeva uzrok nije poznat, pa je u tom slučaju riječ o idiopatskoj skoliozi. Ono što je poznato, jest to da kombinacija raznih čimbenika utječe na razvoj bolesti, a to su obiteljska povijest skolioze, spol (žene su podložnije), brzi rast tijekom adolescencije, ozljede te određene neuromuskularne bolesti. Ponekad se skolioza razvija kada druga bolest, poremećaj ili trauma uzrokuje zakrivljenost kralježnice.

To može uključivati:

• urođeni čimbenici, koji se javljaju tijekom razvoja kralježnice dok je beba u maternici, dovode do zakrivljenosti kralježnice
• genetske bolesti, koje nastaju uslijed promjena u jednom ili više gena
• ozljede kralježnice, obično zbog traume kralježnice ili leđa
• neuromuskularne bolesti, koje utječu na živce koji šalju poruke mišićima, što dovodi do slabosti i gubitka mišića
• tumor, koji može uzrokovati fizičke promjene na kralježnici

Simptomi skolioze

Simptomi skolioze mogu varirati ovisno o ozbiljnosti deformacije, ali uobičajeni znakovi uključuju nepravilan položaj ramena, asimetriju struka, neravnomjernu visinu ramena ili lopatica te naginjanje tijela na jednu stranu. U nekim slučajevima, skolioza može uzrokovati bol u leđima i lakše umaranje.

Simptomi skolioze uključuju:

• razliku u visini ramena; jedno je rame više od drugog
• glava nije centrirana s ostatkom tijela, ne prati liniju kralježnice
• razlika u visini ili položaju kukova
• lopatice nisu u istoj visini i jednako položene
• kada stojite ravno, ruke nisu iste duljine dok vise uz tijelo
• kod naginjanja prema naprijed, bočne strane leđa nisu iste visine
• vidljivo je izbočenje ili asimetrija u rebrima dok se osobu gleda sprijeda ili straga

Simptomi koji se obično ne povezuju s idiopatskom skoliozom su bolovi u leđima, bolovi u nogama i promjene u radu crijeva i mokraćnog mjehura. Ako osoba ima ove vrste simptoma, potrebna joj je hitna daljnja liječnička obrada kako bi se utvrdio uzrok simptoma.

Vrste skolioze

Skolioze se dijele na strukturalne, one koje utječu na strukturu kralježnice i nestrukturalne, odnosne funkcionalne koje su posljedica privremenog uzroka i kod kojih nema torzije.

U strukturalne skolioze spadaju:

• kongenitalna skolioza: zakrivljenost kralježnice se razvija zbog malformacije kralježaka. Dijagnoza kongenitalne skolioze može se postaviti u ranom djetinjstvu ako su prisutni vanjski znakovi, ali mnogi se slučajevi dijagnosticiraju kasnije u djetinjstvu. Kako dijete raste, skolioza se može pogoršati i mogu se razviti asimetrije u tijelu. Obično se kongenitalna skolioza liječi pristupom kod kojeg se stanje redovito prati. Operacija se razmatra samo ako se krivulja jasno pogoršava i dijete je suočeno s trajnim deformitetom i rizikom od bolova
• idiopatska skolioza: najčešće vrijeme za razvoj idiopatske skolioze je na početku adolescencije ili oko 10. godine. Također, poznato je da rast može pogoršati stanje, a potreban je poseban oprez kod djece koja imaju skoliozu i koja naglo rastu. Kada se dijagnosticira u djece u dobi od 2 godine ili mlađe, ova vrsta skolioze naziva se infantilna idiopatska skolioza
• neuromuskularna skolioza: djeca s temeljnim neuromuskularnim stanjem ima veći rizik od razvoja skolioze. Ravna kralježnica zahtijeva normalnu ravnotežu mišića i snagu u trupu. U stanjima kao što su cerebralna paraliza, spina bifida i mišićna distrofija, mišići su često slabi i neuravnoteženi, što dovodi do razvoja zakrivljenosti kralježnice. Djeci s neuromuskularnom skoliozom preporučuje se nošenje steznika koji može usporiti ili spriječiti pogoršanje stanja. Kirurška intervencija se nudi kada krivulja dosegne točku od 50 stupnjeva. S vremenom će se ove krivulje nastaviti pogoršavati, što dovodi do progresivnog disbalansa torza. Krivulja veća od 80 stupnjeva, problemi s disanjem se razvijaju kako se smanjuje prostor za pluća.

Kako se skolioza dijagnosticira?

Dijagnoza skolioze obično uključuje fizički pregled i snimanje kralježnice na temelju čega fizijatar ili ortoped procjenjuje stupanj deformacije i određuje najprikladniji pristup liječenju.

Liječnik može obaviti neurološki pregled kako bi provjerio:

• snagu mišića
• obamrlost
• reflekse

Dijagnoza skolioze potvrđuje se nalazima koji se dobivaju slikovnim dijagnostičkim metodama kao što su rendgen (RTG), kompjutorska tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MR).

Potom se mjeri zakrivljenost kralježnice koja se izražava u stupnjevima (tzv. Cobbov kut), a već svaka krivulja veća od 10 stupnjeva zahtijeva liječenje.

Zakrivljenost kralježnice izražava se u stupnjevima:

• blaga krivulja je manja od 20 stupnjeva
• umjerena krivulja je između 25 stupnjeva i 40 stupnjeva
• teška skolioza je ona kod koje je krivulja veća od 50 stupnjeva

Liječenje skolioze

Prognoza skolioze je obično lošija što se ranije razvije. Cilj liječenja je zaustaviti progresiju skolioze i spriječiti ozbiljne deformacije, smanjiti bol te poboljšati funkcionalnost kralježnice.

Tijek liječenja određuje se prema:

• mjestu krivulje
• stupnju skolioze (blaga, umjerena ili teška)
• prisutnosti simptoma
• tome raste li osoba još ili ne
• Ako vaše dijete ili tinejdžer još raste

Cilj liječenja skolioze je:

• zaustaviti ili usporiti napredovanje deformacije
• spriječiti ili smanjiti bol
• spriječiti ili liječiti respiratorne probleme koji se mogu razviti
• poboljšati držanje, posturu tijela
• poboljšati kvalitetu života

Kod osoba kod kojih je iskrivljenost kralježnice manja od 20 stupnjeva i koje još rastu, preporučuju se češći kontrolni pregledi pomoću koji će se utvrditi nastavlja li se kralježnica kriviti ili ne.

Djeci koja rastu te imaju zakrivljenost između 20 i 50 stupnjeva, preporučuje se redovito vježbanje prilikom kojeg se izvode posebno osmišljene vježbe za ovo stanje te korištenje ortopedskih pomagala, poput steznika, odnosno ortoza koje se nose propisani broj sati.

Postoje ortoze koje se nose noću, a koriste se za ispravljanje kao i sprečavanje daljnjeg pogoršanja deformacije. Kirurgija je opcija liječenja za djecu s teškom skoliozom ili zakrivljenošću koja se pogoršala na više od 50 stupnjeva.

Stručnjaci Klinike Mayo ističu da studije pokazuju da kod skolioze ne pomažu:

• kiropraktika
• električna stimulacija mišića
• dodaci prehrani

Komplikacije skolioze

Napredovanje skolioze može uzrokovati različite komplikacije, uključujući ograničenu pokretljivost kralježnice, bol u leđima, problem s disanjem i srčane probleme, posebice kod težih slučajeva.

Dok većina ljudi sa skoliozom ima blagi oblik zakrivljenosti kralježnice, skolioza ponekad može izazvati komplikacije,

Ovo su najčešće komplikacije skolioze:

• problemi s disanjem: kod teških oblika skolioze grudni koš može pritiskati pluća, što otežava disanje. Problemi s disanjem javljaju se i zato što se prsa ne mogu u potpunosti proširiti tijekom udisanja i izdisaja
• problemi s leđima: ljudi koji su imali skoliozu kao djeca mogu imati veću vjerojatnost da će imati kronične bolove u leđima u odrasloj dobi, osobito ako se deformacija ne liječi
• vidljive promjene: kako se skolioza pogoršava, može uzrokovati vidljive promjene – neravne bokove i ramena, istaknuta rebra i pomicanje struka i trupa u stranu

Prevencija težih oblika skolioze

Iako se ne može potpuno spriječiti, rano otkrivanje i praćenje skolioze mogu pomoći u sprječavanju njezina pogoršanja. Redoviti pregledi, osobito tijekom adolescencije, važni su za rano prepoznavanje problema.

Osobe koje primijete simptome ili imaju povećani rizik, trebaju potražiti stručnu medicinsku pomoć radi postavljanja dijagnoze i odgovarajućeg plana liječenja.

Uobičajeni znakovi skolioze su neravna ramena ili bokovi, ali općenito je riječ o bezbolnom stanju koje može proći nezapaženo sve do rutinskog sistematskog pregleda.

“Važno je da roditelji djecu vode na redovite preglede pedijatru te kasnije obiteljskom liječniku kako bi se stanja poput skolioze mogla rano dijagnosticirati i liječiti. Ako se skolioza dijagnosticira prije nego što dijete počne ubrzano rasti, liječnik može odrediti plan liječenja kojim će se spriječiti napredovanje skolioze tijekom razdoblja rasta”, napominje dr. Paul Sponseller, specijalist dječje ortopedije iz Sveučilišne bolnice Johns Hopkins.

Kako bi utješio zabrinute roditelje, ortoped je dodao: “Mnogi pacijenti automatski pretpostavljaju da će trebati liječenje, ali samo mali postotak – oko 30 posto – zahtijeva nošenje steznika, a još manji postotak – oko 10 posto – slučajeva stvarno zahtijeva operaciju”, uvjerava Sponseller.

---

Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Johns Hopkins

National Institute of Arthritis and Musculoskeletal and Skin Diseases

Mayo Clinic

Yale Medicine