Kifoza može uzrokovati nastanak grbe. Kod ovog problema se preporučuje leđno plivanje

Problem treba prepoznati i liječiti na vrijeme, osobito kod djece u razvoju

FOTO: John Hopkins Medicine

Kralježnica se sastoji od 7 vratnih, 12 torakalnih (prsnih), 5 lumbalnih (slabinskih), 5 križnih i od 4 do 5 trtičnih kralježnjaka. Gledajući od glave prema zdjelici, kralješci su sve krupniji i čvršći jer nose veći teret, koji se preko zdjelice prenosi na noge.

Prirodno je kralježnica lagano savijena, pa je tako u prsnom i križnom dijelu prisutan određeni stupanj zakrivljenosti što se naziva fiziološka kifoza, ali i u vratnom i slabinskom dijelu, što se naziva fiziološka lordoza. U ovom tekstu odgovorit ćemo na najvažnija pitanja o kifozi – kako nastaje, koji su simptomi kifoze te kako se dijagnosticira i liječi.

Što je kifoza?

Kifoza se definira kao povećanje zakrivljenosti kralježnice prema naprijed koja se vidi duž sagitalne ravnine (zamišljena linija koja, gledajući s prednje ili stražnje strane, dijeli tijelo na dvije jednake polovice).

Kifoza je poremećaj kod kojeg dolazi do abnormalne zakrivljenosti u gornjem dijelu leđa. Stoga, iako nastaje postupno, kifoza može uzrokovati nastanak grbe, a u težim oblicima i probleme s radom srca i pluća. Takva kifoza, koja nastaje uslijed nepravilnog držanja (tzv. kifotično držanje), dakle ona kod koje nema strukturalnih promjena na kralješcima, može se ispraviti vježbama u kombinaciji s medicinskim masažama.

Iako se može pojaviti u bilo kojoj dobi, kifoza je ipak najčešća u starijih ljudi i tada je uzrokovana osteoporozom, te češće nastaje u žena nego u muškaraca. Ostale vrste kifoze kod kojih postoje strukturalne promjene, mogu se pojaviti kod djece i tinejdžera zbog malformacija.

Vrste kifoze

  • Posturalna kifoza: najčešći je tip kifoze, obično postaje vidljiva tijekom adolescencije. Klinički se primjećuje kao loše držanje ili pogrbljenost, ali nije povezana s ozbiljnim strukturnim abnormalnostima kralježnice. Krivulja uzrokovana posturalnom kifozom obično je okrugla i glatka i pacijent je često može ispraviti kada se od njega traži da stoji uspravno. Posturalna kifoza je češća kod djevojčica nego kod dječaka. Rijetko je bolna i, budući da krivulja ne napreduje, obično ne dovodi do problema u odrasloj dobi.
  • Scheuermannova bolest: još se naziva i juvenilna kifoza, a riječ je o strukturnoj deformaciji u torakalnom i/ili torakolumbalnom dijelu kralježnice koja se obično javlja prije puberteta. Ova vrsta kifoze može se pogoršati s rastom, a podjednako su pogođeni muškarci i žene.
  • Kongenitalna kifoza: prisutna je pri rođenju. Javlja se kada se kralježnica ne razvija normalno dok je beba u maternici. Kosti se možda neće formirati kako bi trebale ili se nekoliko kralježaka može spojiti. Kongenitalna kifoza se obično pogoršava kako dijete raste. Osobe s dijagnosticiranom kongenitalnom kifozom često trebaju kirurško liječenje u vrlo mladoj dobi kako bi se zaustavilo napredovanje krivulje. Često će ti pacijenti imati dodatne urođene mane koje utječu na druge dijelove tijela, poput srca i bubrega.

Najčešći simptomi kifoze

Znakovi i simptomi kifoze variraju, ovisno o uzroku i težini zakrivljenosti kralježnice.

Simptomi kifoze mogu uključivati:

  • zaobljena ramena
  • razliku u visini ramena
  • vidljivu grbu na leđima
  • razliku u visini ili položaju lopatica
  • glava je nagnuta prema naprijed
  • blage bolove u leđima
  • glavobolju
  • ukočenost kralježnice

Rijetko, tijekom vremena, progresivne krivulje mogu dovesti do:

  • slabosti, utrnulosti ili pojave trnaca u nogama
  • gubitka osjeta
  • promjene u navikama pražnjenja crijeva ili mjehura
  • kratkoće daha ili drugih poteškoća s disanjem

Dijagnosticiranje kifoze

Uz fizički pregled, kako bi se utvrdile ili isključile neurološke promjene, liječnik će provesti niz testova koji otkrivaju slabost, paralizu ili promjene u osjetu te reflekse.

Testovi koji se mogu naručiti uključuju:

  • rendgen kralježnice (Rtg)
  • testovi plućne funkcije (ako kifoza utječe na disanje)
  • magnetsku reznancu (MR)
  • test gustoće kostiju (za provjeru osteoporoze)

Liječenje kifoze

Ako se kifoza rano dijagnosticira, mnogi se pacijenti mogu uspješno liječiti bez operacije i nastaviti voditi aktivan, zdrav život. Međutim, progresija ovog stanja potencijalno može dovesti do problema tijekom odrasle dobi. Osobe s kifozom trebaju redovito pratiti stanje i odlaziti na redovite preglede, bez obzira na to liječi li se kirurški ili ne.

Također, preporučuje im se bavljenje sportom, a kao dobar izbor izdvajaju se leđno plivanje, vježbe istezanja i gimnastika. Valja napomenuti da je izbor tjelesne aktivnosti potrebno prepustiti liječniku te se vježbe, barem u početku, preporučuje izvoditi pod nadzorom stručne osobe. Cilj liječenja kifoze kod djece je zaustaviti progresiju zakrivljenosti i spriječiti deformaciju.

Pri određivanju dinamike liječenja kifoze, liječnik će u obzir uzeti:

  • dob i opće zdravstveno stanje
  • broj preostalih godina rasta
  • vrstu kifoze
  • ozbiljnost zakrivljenosti

Liječenje kifoze može uključivati:

  • lijekove protiv bolova
  • lijekove za osteoporozu; mogu spriječiti moguće prijelome kralježnice
  • vježbanje; vježbe istezanja i jačanja mišića koji podupiru kralježnicu, osobito u vratnom dijelu, mogu poboljšati fleksibilnost kralježnice i ublažiti bolove u leđima
  • nošenje steznika; djeca koja imaju Scheuermannovu bolest mogu zaustaviti napredovanje kifoze nošenjem steznika

Liječenje ovisi o uzroku deformacije:

  • Kongenitalna kifoza zahtijeva korektivnu operaciju u ranoj dobi
  • Scheuermannova bolest liječi se nošenjem steznika i fizikalnom terapijom. Ponekad je operacija potrebna za velike (više od 60 stupnjeva), bolne zakrivljenosti
  • Kompresijski prijelomi izazvani osteoporozom se ne tretiraju ako osoba nema problema sa živčanim sustavom ili boli. Ali osteoporozu je potrebno liječiti kako bi se spriječili budući prijelomi. Kod ozbiljnih deformacija ili bolova uzrokovanih osteoporozom, izbor liječenja može biti i operacija.

Komplikacije kifoze

Osim bolova u leđima, kifoza može uzrokovati:

  • ograničene fizičke funkcije: kifoza je povezana s oslabljenim mišićima leđa i poteškoćama u obavljanju zadataka kao što su hodanje i ustajanje sa stolca. Zakrivljenost kralježnice također može otežati gledanje prema gore ili vožnju te može uzrokovati bol dok osoba leži
  • probleme s probavom: uslijed deformacije može doći do pritiska na probavni trakt, što pak može uzrokovati probleme poput refluksa kiseline i poteškoća s gutanjem
  • loše samopouzdanje: osobe s kifozom, osobito adolescenti, mogu razviti lošu sliku o sebi
  • smanjen kapacitet pluća i poteškoće s disanjem
  • slabost nogu ili paralizu

Takozvana “mačka” popularna je vježba istezanja za ublažavanje bola:

Život s kifozom

Kako bi se smanjili bolovi te spriječilo napredovanje kifoze, preporučuje se:

  • smanjiti pogrbljenost; nastojte češće sjediti uspravno, pritom pazite da su leđa ravna, a ramena opuštena
  • poduprijeti leđa pjenastim valjkom, postavite ga između donjeg dijela leđa i stolice kako biste poboljšali držanje
  • podići bradu; tako se automatski podiže glava i ispravlja gornji dio leđa
  • stajati uspravno; dok stojite, neka stopala budu u širini ramena, a koljena blago savijena. Povucite lopatice prema natrag i prema dolje te uvucite bradu
  • ako dugo radite za računalom, razmislite o korištenju stajaćeg stola; tako ćete lakše spriječiti grbljenje u vratnom dijelu
  • uključivanje vježbanja; redovita tjelovježba može ojačati leđne mišiće, poboljšati držanje i smanjiti bol. Uz spomenuto leđno plivanje, preporučuje se vježba koja se zove zidni anđeli. Za izvođenje ove vježbe potrebno je u stajaćem položaju leđima se prisloniti uza zid i ispružiti ruke u razini ramena, te polako podizati ruke iznad glave i vraćati ih u početni položaj, pazeći da su leđa oslonjena o zid. Vrlo je korisna i vježba istezanja koja se prakticira u jogi. Riječ je o pozi mačka (prikazana je u videu iznad) za koju je potrebno zauzeti položaj na sve četiri, ravnomjerno se oslanjajući na ruke i koljena. Vježba počinje tako da se uz, uz lagani uzdah, istežete podižući bradu i savijajući leđa prema podlozi, nakon čega se, s laganim izdahom bradu lagano povlači na prsa, a leđa odiže od podloge tako da čine obrnuto slovo U. Ova vježba otpušta napetost u mišićima i izdužuje kralježnicu.

Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Mayo Clinic

Johns Hopkins

Penn Medicine

Orthoinfo

National Library of Medicine