Sve o štitnjači: uzroci i simptomi najčešćih bolesti štitne žlijezde
Bolesti štitnjače mogu pogoditi bilo koga - muškarce, žene, dojenčad, tinejdžere i starije osobe
Štitnjača je velika oko pet centimetara. Smještena je na prednjem dijelu vrata, odmah ispod Adamove jabučice, uz prednji dio dušnika. Štitnjača je teška 30-ak grama, ima dva bočna režnja koja su povezana mostom (koji se naziva isthmus) te oblikom podsjeća na leptira. Iako je malena, štitnjača je vitalna endokrina žlijezda te igra važnu ulogu u metabolizmu, rastu i razvoju. Pomaže regulirati mnoge tjelesne funkcije stalnim otpuštanjem postojane količine hormona štitnjače u krvotok. Ako tijelo treba više energije u određenim situacijama – na primjer, ako raste ili ako mu je hladno – štitnjača proizvodi više hormona.
Štitnjača u najvećoj mjeri izlučuje hormone trijodtironin (T3) i tiroksin (T4), koji su nužni za pravilno funkcioniranje svih tkiva i organa, otpušta ih u krvotok te tako regulira sveukupni metabolizam. Eutireoza je stanje normalnog lučenja hormona štitnjače. Ponekad tijelu treba više, a ponekad manje hormona štitnjače. Kako bi proizvela odgovarajuću količinu hormona, štitnjača treba pomoć hipofize. Hipofiza štitnjači “govori” treba li otpustiti više ili manje hormona u krvotok. Budući da je određena količina hormona štitnjače vezana za transportne proteine u krvi, ako tijelo zatreba veće količine hormona, T3 i T4 se mogu osloboditi iz proteina u krvi i obaviti svoj posao. Kako bi proizvela hormone, štitnjača treba i jod koji je jedna od glavnih gradivnih tvari hormona trijodtironina i tiroksina. S obzirom na to da tijelo ne može proizvesti jod, potrebno ga je unositi hranom. Jod se iz hrane apsorbira u krvotok putem kojeg se prenosi u štitnu žlijezdu, gdje se na kraju koristi za stvaranje hormona štitnjače.
Štitnjača izlučuje hormone:
- tiroksin (T4): primarni hormon koji proizvodi i otpušta štitnjača. Iako štitnjača maksimalno iskorištava tiroksin, on nema previše utjecaja na metabolizam. Nakon što štitnjača otpusti tiroksin (T4) u krvotok, on se može pretvoriti u trijodtironin (T3) kroz proces koji se zove dejodinacija
- trijodtironin (T3): ovaj hormon nastaje pretvorbom iz tiroksina (T4). Štitnjača proizvodi manje količine trijodtironina (T3) od tiroksina (T4), ali trijodtironin (T3) ima puno veći učinak na metabolizam od tiroksina (T4)
- kalcitonin: hormon koji pomaže regulirati razine kalcija i fosfata u krvi, što je važno za zdravlje i održavanje kostiju
Hormoni T3 i T4 povećavaju bazalni metabolizam, tjeraju sve stanice u tijelu da rade jače, pa je i stanicama potrebno više energije
Pritom se događa sljedeće:
- tjelesna temperatura raste
- ubrzava se puls
- hrana se troši brže zato što se razgrađuje energija pohranjena u jetri i mišićima
- mozak sazrijeva (kod djece)
- potiče se rast (kod djece)
- aktivira se živčani sustav što dovodi do poboljšane koncentracije i bržih refleksa
Poremećaji i bolesti štitnjače
Bolest štitnjače može pogoditi bilo koga – muškarce, žene, dojenčad, tinejdžere i starije osobe. Može biti prisutna pri rođenju (obično hipotireoza) i može se razviti kako starite (često kod žena nakon menopauze). Bolest štitnjače opći je izraz za zdravstveno stanje koje ometa štitnjaču da proizvodi pravu količinu hormona. Dva najčešća poremećaja funkcije štitnjače su hipertireoza (ubrzani rad štitnjače) i hipotireoza (usporeni rad štitnjače). Simptomi poremećaja štitnjače ovise o tome proizvodi li štitnjača premalo ili previše hormona, kažu stručnjaci uglednog Sveučilišta Johns Hopkins te napominju da je liječenje poremećaja štitnjače često uspješno i, ovisno o stanju, može uključivati lijekove, operaciju ili drugu terapiju. Simptomi bolesti štitnjače variraju od osobe do osobe i često se pogrešno povezuju sa stanjima kao što su trudnoća, menopauza ili depresija, ističu stručnjaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Dijagnosticiranje poremećaja štitnjače
Prvi korak u kontroli rada štitnjače je utvrđivanje razine hormona u krvi (TSH, T3, T4). Kod hipotireoze razine hormona hipofize – tireotropina (TSH) su povišene, a razine hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4) su snižene zato što tijelo potiče štitnjaču na pojačanu proizvodnju hormona T3 i T4. Kod hipertireoze razine TSH su niže od normale, a razine hormona T3 i T4 su visoke. Zatim se, ako postoje razlozi za to, najčešće određuju vrijednosti antitijela na tireoidnu peroksidazu (anti-TPO) i tireoglobulinska antitijela (anti-TG) pomoću kojih se utvrđuju autoimuni poremećaji štitnjače kao što su Gravesova bolest ili Hashimotov tireoiditis.
U laboratorijske testove kojima se utvrđuju poremećaji u radu štitnjače spadaju:
- određivanje razine hormona hipofize – tireotropina (TSH)
- određivanje razine hormona trijodtironina (T3)
- određivanje razine hormona tiroksina (T4)
- određivanje slobodne frakcije hormona trijodtironina (f T3)
- određivanje slobodne frakcije hormona tiroksina (f T4)
- antitijela na tiroidnu peroksidazu (anti TPO)
- antitijela na tireoglobulin (anti Tg)
Iznimno je važno da se laboratorijske pretrage hormona štitnjače obavljaju natašte. To znači da ne biste smjeli jesti ništa 12 sati prije vađenja krvi, a ujutro piti ništa osim vode.
Od metoda slikovne dijagnostike koriste se:
- ultrazvuk: ovom bezbolnom metodom se procjenjuje građa, veličina, oblik i anatomski smještaj štitnjače. Ultrazvukom se može odrediti i ograničenost i klasifikacija tumora, te ocijeniti njegova operabilnost, ali i pratiti uspješnost liječenja
- citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka: ako se ultrazvukom utvrdi postojanje čvora unutar štitnjače, pacijenta se šalje na citološku punkciju koja se izvodi pod kontrolom ultrazvuka kojom se može dokazati je li riječ o normalnim, upalnim ili pak tumorskim stanicama
- scintigrafija: nuklearno-medicinska metoda koja pruža dvodimenzionalni prikaz anatomije i fiziologije štitnjače. Najčešći medicinske razlozi za ovu pretragu su čvorovi u štitnjači, evaluacija palpabilnog čvora u štitnjači (funkcionalni/nefunkcionalni čvorovi), detekcija ektopičnog tkiva štitnjače, subakutni tiroiditis, substernalna struma. Ova metoda ima svoja ograničenja – na temelju scintigrafije štitnjače nije moguće razlikovati dobroćudne od zloćudnih čvorova, navodi se na stranicama Kliničke bolnice Dubrava. Također, scintigrafija se ne izvodi u žena koje su trudne ili kod kojih postoji mogućnost trudnoće, a u dojilja se izvodi samo ako je potrebna ali uz pridržavanje preporučenih mjera.
- kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MR): služe za procjenu raširenosti tumora na okolne organe
Hipertireoza
Hipertireoza je stanje prekomjerne aktivnosti štitnjače koja pojačano stvara i izlučuje hormone. Hipertireoza se javlja u bilo kojoj životnoj dobi, dok je najčešća u žena u dobi od 20 do 50 godina. Najčešćim uzrokom hipertireoze smatra se autoimuna bolest štitnjače – Basedowljeva ili Gravesova bolest – autoimuni poremećaj kod kojeg dolazi do povećane proizvodnje hormona štitnjače.
Simptomi hipertireoze:
- gubitak kilograma uz pojačan apetit
- česte stolice
- ubrzani rad i lupanje srca, često i više od 100 otkucaja u minuti
- stalan umor
- povišen krvni tlak
- pojačano znojenje
- razdražljivost, nervoza
- opadanje kose
- problemi s nesanicom
- izbuljenost očiju
Liječenje hipertireoze je individualno, a glavni cilj je uspostavljanje ravnoteže hormona štitnjače u krvi. U liječenju hipertireoze koriste se tireostatici, lijekovi koji sprečavaju stvaranje hormona štitnjače, radioaktivni jod ili kirurški zahvat. Radioaktivni jod se primjenjuje ambulantno, uzima se na usta u obliku vodene otopine ili kapsule i to natašte. Nakon terapije jodom savjetuje se izolacija od nekoliko dana, a ponajviše izbjegavanje kontakta s trudnicama i djecom. Kirurški zahvati se pak preporučuju osobama s Gravesovom oftalmopatijom.
Hipotireoza
Hipotireoza je stanje oslabljene aktivnosti štitnjače koja stvara i izlučuje premale količine hormona štitnjače. Hipotireoza se češće javlja kod žena te kod starijih ljudi, a najčešći uzrok hipotireoze je Hashimotov tireoiditis, autoimuni oblik upale štitnjače koji je nasljedan. S obzirom na to da na funkciju štitnjače utječe i prehrana, hipotireozu može izazvati i nedostatak joda.
Simptomi hipotireoze mogu biti:
- debljanje unatoč normalnom apetitu
- stalan umor
- lupanje srca
- povišen krvni tlak
- zaboravnost
- nepodnošenje hladnoće
- nepravilna menstruacija
- suha koža
- tanka kosa i/ili opadanje kose
- lomljivi nokti
- promukao glas
Cilj liječenja je nadomještanje hormona koji nedostaje, a kako bi se terapija što bolje uskladila, u početku su potrebne češće kontrole. U liječenju hipotireoze koristi se sintetski tireoidni hormon koji se uzima oralno, ujutro natašte. S obzirom na to da je hipotireoza najčešće trajno stanje, potrebno je doživotno liječenje.
Upala štitnjače (tireoiditis)
Upale štitnjače dijele se na:
- akutne
- subakutne
- kronične
Akutna upala štitnjače posljedica je gnojne infekcije štitnjače. Simptomi su opća slabost, bol u štitnjači koja se širi u vrat, donju čeljust i uši. Prisutne su smetnje tijekom gutanja te povišena temperatura i povećanje limfnih čvorova. Liječi se analgeticima i antibioticima, a u slučaju nastanka apscesa kirurški. Subakutna upala štitnjače ili granulomatozni tireoiditis, prolazna je upala koja se javlja nakon virusnih infekcija gornjih dišnih puteva pri čemu je štitnjača otečena i izrazito osjetljiva na dodir i nekoliko tjedana nakon preboljene infekcije. Liječi se nesteroidnim protuupalnim lijekovima, a teži oblici glukokortikoidima. S obzirom na to da se mogu pojaviti simptomi hipertireoze ili hipotireoze, beta-adrenergični blokatori koriste se za ublažavanje simptoma koje izaziva disbalans hormona štitnjače, a pri postojanoj hipotireozi pomaže nadomjesno liječenje tiroksinom. Nakon nekoliko mjeseci obično dolazi do potpunog oporavka, ali je moguća i trajna hipotireoza u ljudi koji imaju i autoimunu bolest štitnjače. Najčešća kronična upala štitnjače je autoimuni Hashimotov tireoiditis. U početku bolesti štitnjača je povećana, tvrdoelastična, a u završnoj fazi bolesti je atrofična. Oboljeli najčešće pate od hipotireoze, pa ih treba redovito kontrolirati kako bi se pravodobno započelo liječenje tiroksinom.
Hashimotov tireoiditis
Hashimotov tireoiditis je kronična autoimuna bolest kod koje stanice imunološkog sustava uništavaju stanice štitnjače koje proizvode hormone. Bolest obično rezultira smanjenjem proizvodnje hormona, odnosno hipotireozom. Iako svatko može razviti Hashimotovu bolest, najčešća je kod žena u dobi od 30 do 50 godina, a primarno se liječi nadomjesnom hormonskom terapijom. Hashimotova bolest polako napreduje i u početku ne pokazuje jasne simptome, no kasnije se javljaju simptomi koji se manifestiraju i kod hipotireoze.
Simptomi Hashimotove bolesti su:
- umor i tromost
- povećana osjetljivost na hladnoću
- povećana pospanost
- suha koža
- zatvor
- slabost mišića
- bolovi u mišićima, osjetljivost i ukočenost
- bol u zglobovima i ukočenost
- neredovito ili prekomjerno menstrualno krvarenje
- problemi s pamćenjem ili koncentracijom
- gušavost
- podbuhlost u licu
- lomljivi nokti
- gubitak kose
Gravesova bolest
Gravesova bolest, poznata i kao Basedowljeva bolest je autoimuna bolest kod koje imunološki sustav pogrešno stimulira štitnjaču da proizvodi prekomjerne količine hormona štitnjače, uzrokujući hipertireozu, a najčešće se javlja u žena u dobi između 30 i 50 godina. Gravesovu bolest često prate simptomi hipertireoze koji se pak mogu razlikovati od osobe do osobe.
Simptomi Gravesove bolesti mogu uključivati:
- gubitak težine, unatoč normalnom apetitu
- učestale stolice
- ubrzan ili nepravilan rad srca
- nervoza, razdražljivost, problemi sa spavanjem, umor
- drhtave ruke, slabost mišića
- znojenje ili poteškoće s podnošenjem vrućine
- uvećanje štitne žlijezde (guša)
Gravesova bolest također može utjecati na oči. Oko 30 posto ljudi s Gravesovom bolešću razvije Gravesovu oftalmopatiju koja potencijalno ugrožava vid, a nastaje zbog oticanja tkiva, mišića i masnog tkiva u pozadini oka. Ova oteklina uzrokuje egzoftalmus, abnormalno izbočenje jednog ili oba oka. Pritom se očni kapci povlače, te su oči otvorenije, što može dovesti do infekcije rožnice. Simptomi Gravesove oftalmopatije mogu potrajati unatoč liječenju, te u težim oblicima bolesti, oteklina može uzrokovati ukočenost mišića koji pokreću očnu jabučicu do te mjere da se oko ne može pravilno pomicati. Također, oteklina može vršiti pritisak na vidni živac, pogoršavajući vid. Liječenje Gravesove oftalmopatije je individualno, a može uključivati lijekove, terapiju radioaktivnim jodom, ali i operaciju odstranjivanja cijele štitnjače.
Tumori štitnjače
Tumori štitnjače mogu biti dobroćudni (benigni) ili zloćudni (maligni) koji se naziva i rak štitnjače. Tumor najčešće ne prate jasno izraženi simptomi, no kako raste, na tumor mogu upućivati simptomi kao što su oticanje vrata, promjena glasa i poteškoće s gutanjem.
Simptomi tumora štitnjače mogu biti:
- promjene u boji glasa, uključujući sve veću promuklost
- poteškoće s gutanjem
- kvržica koja se može napipati na vratu
- natečeni limfni čvorovi na vratu
- bol u vratu i grlu
Vrste raka štitnjače
Postoji nekoliko vrsta raka štitnjače. Iako neke vrste mogu biti vrlo agresivne, većina ih se razvija sporo. Stope raka štitnjače su u porastu, a znanstvenici smatraju da je to povećanje povezano sa sve boljom i dostupnijom dijagnostikom te zato što se karcinomi štitnjače otkrivaju pomoću kompjutorske tomografije (CT) i magnetske rezonancije (MR). Tada se rak otkriva u ranoj fazi i jako dobro reagira na liječenje.
Najčešće vrste raka štitnjače:
- papilarni karcinom: najčešći je tip koji čini oko 8 od 10 slučajeva; obično pogađa osobe mlađe od 40 godina, osobito žene. Mali lokalizirani tumori odstranjuju se kirurški i lijekovima, a veliki odstranjivanjem štitnjače, te zračenjem radioaktivnim jodom.
- folikularni karcinom: javlja se u 1 od 10 slučajeva i obično pogađa odrasle osobe srednje dobi, osobito žene. Liječi se odstranjivanjem štitne žlijezde i zračenjem
- medularni karcinom štitnjače: javlja se u manje od 1 od 10 slučajeva; za razliku od drugih vrsta nasljednog je karaktera
- anaplastični karcinom štitnjače: najrjeđi je i najozbiljniji tip koji se javlja u oko 1 od 50 slučajeva; obično pogađa osobe starije od 60 godina. Liječi se odstranjivanjem kompletne štitnjače i pripadajućih limfnih čvorova
Uloga joda u zdravlju štitnjače
Jod je podjednako neophodan za normalan rad štitnjače i proizvodnju hormona štitnjače. Kod blagog do umjerenog manjka joda, štitnjača se povećava kako bi mogla proizvoditi dostatnu količinu hormona pa dolazi do gušavosti. U slučaju većeg nedostatka joda nastaje miksedem (težak oblik hipotireoze). Zato je organizmu potrebna stalna opskrba ovim mikronutrijentom. No, previše joda odjednom može biti kontraproduktivno te dovesti do toga da štitnjača proizvede manje hormona. Iako se zbog sve veće pojavnosti bolesti srca i krvnih žila preporučuje smanjiti unos soli u prehrani, sol je također dobar izvor joda te se zato kuhinjska sol u Hrvatskoj obogaćuje jodom.
Jod se preporučuje unositi hranom, a najbolji izvori joda u hrani su:
- mliječni proizvodi
- jaja
- morska riba, alge i školjke
- soja
- sezam
- češnjak
- blitva
- tikvice
- špinat
S druge strane, kupusnjače kao što su kelj, brokula i cvjetača sadrže tvari koje ometaju metaboličke funkcije joda i rad štitne žlijezde, piše Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
National Library of Medicine I