Skandal s isporukama hrvatskih mandarina koje su nedavno odbili preuzeti naručitelji u Srbiji, a sada čujemo i u Sloveniji, natjerao je Državni inspektorat na hitnu reakciju. Kontrole uvoznika utvrdile su da su mandarine kontaminirane opasnim pesticidom klorpirifosom, koji je od 2020. zabranjen u svim zemljama EU, pa su naše inspekcije pregledale svih 15 gospodarstva u dolini Neretve čiji se urod našao u spornim pošiljkama, i još dodatnih pet.
Potrošači su se preplašili i prestali su kupovati hrvatske mandarine i to je pogodilo sve njih. Sada inspektorat zna tko je taj koji se neodgovorno poigrao zdravljem ljudi i javnost će sigurno očekivati da se taj drastično kazni. To je najmanje što se sada može učiniti.
Priča je zapravo uvijek ista
A budući da znamo da inspektori za bilo koju djelatnost ne mogu stalno biti na svakom imanju, u svakoj firmi, školi i bolnici, ni u svakom dućanu, potrebno je da se same struke – preko svojih organizacija, komora i udruga – pobrinu da se škart u njihovoj branši suzbija. Jer, priča je zapravo uvijek ista kao i u ovom slučaju s mandarinama.
Afere s nekoliko podmitljivih sudaca trajno ocrne na pasja kola cijelo sudstvo i više nitko ne vjeruje da će tamo biti zaštićen. Loši liječnici koji pacijenta tretiraju kao komad namještaja i koje nije briga što će s njim biti kad izađe kroz vrata lako stvore generalni dojam da su svi takvi. A oni doktori kojima moraš ostaviti kovertu da bi te uzeli na operaciju, a ima ih, učine da se građanima sve skupa zgadi.
Princip je isti s pojedinim odvjetnicima koji namjerno razvlače slučajeve da bi se više puta mogli naplatiti, s izdavačima koji su za neki financijski deal s vlastima spremni zatvoriti oči pred svinjarijama koje ta vlast čini ili je čak opravdavati pred svojom publikom i s poduzetnicima koji do boljih profita dolaze malverzacijama. Manji ili čak zanemariv postotak ništarija kreira sliku o cijeloj branši iako u njoj rade uglavnom korektni ljudi bez ljage na čelu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Udruženja i cehovi kao brana
Često se od ”države” očekuje da sve to rješava, ali samo od takvog gledanja na stvari slaba vajda. Država piše zakone, uspostavlja niz javnih kontrolnih mehanizama da osigura njihovo provođenje na terenu i uzda se u policiju da će otkrivati i prijavljivati sve što je izvan propisanih standarda. Ali ”država” je daleko i zato puno slabije sagledava što se stvarno događa na primjer u bolnicama, nego ljudi koji u tom imperiju rade svaki dan.
Tamo, recimo – u to možemo biti posve sigurni – svi liječnici i sestre dobro znaju i koji njihovi kolege uzimaju šušku i kod kojih je uspjeh u zahvatima tragičan. Zato se upravo od liječnika može čuti: Samo nemoj kod njega. I u školskom sustavu javna je tajna koji su profesori posvećeni svom pozivu i stručni, a koji odrađuju svoj posao lijeno i neodgovorno. I neke među zlatarima s razlogom bije loš glas. I neke među građevinarima. I sveučilišnim nastavnicima.
Vjerujem isto tako i među proizvođačima mandarina. Zato su udruženja i cehovi najbolje mjesto da se baš tamo postavi brana lošem proizvodu i lošim profesionalcima. Pristup okreni glavi i gledaj svoja posla obije se kad-tad o glavu svima. Ta visoka kultura čuvanja časti svoje struke kod nas, na žalost, ne postoji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Afere s nekoliko podmitljivih sudaca i bešćutnih liječnika trajno ocrne cijelu branšu. Tako je, valjda, i s proizvođačima mandarina
Potrošači su se prestrašili zabranjenog pesticida i sad ne kupuju hrvatske mandarine zbog jednog poljoprivrednika
Udruženja i cehovi najbolje su mjesto da se baš tamo postavi brana lošem proizvodu i lošim profesionalcima. Pristup okreni glavi i gledaj svoja posla obije se kad-tad o glavu svima
Skandal s isporukama hrvatskih mandarina koje su nedavno odbili preuzeti naručitelji u Srbiji, a sada čujemo i u Sloveniji, natjerao je Državni inspektorat na hitnu reakciju. Kontrole uvoznika utvrdile su da su mandarine kontaminirane opasnim pesticidom klorpirifosom, koji je od 2020. zabranjen u svim zemljama EU, pa su naše inspekcije pregledale svih 15 gospodarstva u dolini Neretve čiji se urod našao u spornim pošiljkama, i još dodatnih pet.
Prema njihovim izvještajima, koje citira Večernji list, nedopušteni pesticid nađen je samo kod jednog poljoprivrednika od njih 20. Ovih dana u više su navrata u medijima istupali poljoprivrednici koji imaju nasade mandarina u neretvanskom kraju ogorčeni jer je netko među njima, ne držeći se propisa, bacio ljagu na cijeli kraj i svaki pojedinačni voćnjak.
Potrošači su se preplašili i prestali su kupovati hrvatske mandarine i to je pogodilo sve njih. Sada inspektorat zna tko je taj koji se neodgovorno poigrao zdravljem ljudi i javnost će sigurno očekivati da se taj drastično kazni. To je najmanje što se sada može učiniti.
Priča je zapravo uvijek ista
A budući da znamo da inspektori za bilo koju djelatnost ne mogu stalno biti na svakom imanju, u svakoj firmi, školi i bolnici, ni u svakom dućanu, potrebno je da se same struke – preko svojih organizacija, komora i udruga – pobrinu da se škart u njihovoj branši suzbija. Jer, priča je zapravo uvijek ista kao i u ovom slučaju s mandarinama.
Afere s nekoliko podmitljivih sudaca trajno ocrne na pasja kola cijelo sudstvo i više nitko ne vjeruje da će tamo biti zaštićen. Loši liječnici koji pacijenta tretiraju kao komad namještaja i koje nije briga što će s njim biti kad izađe kroz vrata lako stvore generalni dojam da su svi takvi. A oni doktori kojima moraš ostaviti kovertu da bi te uzeli na operaciju, a ima ih, učine da se građanima sve skupa zgadi.
Princip je isti s pojedinim odvjetnicima koji namjerno razvlače slučajeve da bi se više puta mogli naplatiti, s izdavačima koji su za neki financijski deal s vlastima spremni zatvoriti oči pred svinjarijama koje ta vlast čini ili je čak opravdavati pred svojom publikom i s poduzetnicima koji do boljih profita dolaze malverzacijama. Manji ili čak zanemariv postotak ništarija kreira sliku o cijeloj branši iako u njoj rade uglavnom korektni ljudi bez ljage na čelu.
Udruženja i cehovi kao brana
Često se od ”države” očekuje da sve to rješava, ali samo od takvog gledanja na stvari slaba vajda. Država piše zakone, uspostavlja niz javnih kontrolnih mehanizama da osigura njihovo provođenje na terenu i uzda se u policiju da će otkrivati i prijavljivati sve što je izvan propisanih standarda. Ali ”država” je daleko i zato puno slabije sagledava što se stvarno događa na primjer u bolnicama, nego ljudi koji u tom imperiju rade svaki dan.
Tamo, recimo – u to možemo biti posve sigurni – svi liječnici i sestre dobro znaju i koji njihovi kolege uzimaju šušku i kod kojih je uspjeh u zahvatima tragičan. Zato se upravo od liječnika može čuti: Samo nemoj kod njega. I u školskom sustavu javna je tajna koji su profesori posvećeni svom pozivu i stručni, a koji odrađuju svoj posao lijeno i neodgovorno. I neke među zlatarima s razlogom bije loš glas. I neke među građevinarima. I sveučilišnim nastavnicima.
Vjerujem isto tako i među proizvođačima mandarina. Zato su udruženja i cehovi najbolje mjesto da se baš tamo postavi brana lošem proizvodu i lošim profesionalcima. Pristup okreni glavi i gledaj svoja posla obije se kad-tad o glavu svima. Ta visoka kultura čuvanja časti svoje struke kod nas, na žalost, ne postoji.