Za europske vlade bio je to trenutak olakšanja. Kada je Joe Biden pobijedio na izborima i postao 46. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, europski lideri odahnuli su jer u Bijelu kuću ulazi političar koji dobro poznaje Europu i Europa poznaje njega, političar koji cijeni i razumije transatlantsko savezništvo. Za razliku od njegovog prethodnika.
Što ako se Trump vrati?
“Naše transatlantsko prijateljstvo je neophodno ako se želimo nositi s velikim izazovima našeg vremena”, poručila je nakon Bidenove pobjede njemačka kancelarka Angela Merkel, isprativši tim riječima iz Bijele kuće predsjednika koji transatlantsko prijateljstvo nije smatrao posebno bitnim, a kamoli neophodnim. Nepune tri godine kasnije – godinu i pol prije novih američkih izbora – EU se ozbiljno počinje pitati: što ako se Trump vrati?
Prije nekoliko tjedana njemački Der Spiegel objavio je opsežnu analizu što bi za Europsku uniju, a pogotovo Njemačku, značio eventualni novi mandat Donalda Trumpa – kakve bi bile posljedice, od gospodarstva do sigurnosnih pitanja, kada bi na sljedećim američkim izborima Trump pobijedio Bidena. Zaključak uglednog magazina jednako je turoban kao što su za odnose EU-a i SAD-a bile turobne prve četiri Trumpove predsjedničke godine.
Pripreme za crni scenarij
U Berlinu se, pišu novinari Der Spiegela, “pripremaju za mogućnost da Donald Trump pobijedi Joea Bidena na sljedećim izborima”, napominjući da diplomati žele biti barem spremni za taj scenarij kako ih eventualna Trumpova pobjeda ne bi zatekla kao 2016. Tada je “njemačka vlada računala na pobjedu Hillary Clinton i nije se potrudila uspostaviti kontakte unutar Trumpova tima sve dok nije bilo prekasno”.
Da bi spriječili da im se tako nešto ponovi, njemačka politika sada želi na vrijeme uspostaviti relevantne kontakte u Republikanskoj stranci – kao pripremu za scenarij koji ne priželjkuju, ali ga se pribojavaju. Ako se Trump mogao dogoditi jednom, zašto se ne bi dogodio ponovno? A u drugom mandatu mogao bi biti još manje pouzdan saveznik.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Amerika je uvijek prva
S pozicije američkog predsjednika, Trump je neumorno vodio trgovinske sporove s EU-om, uvodeći carine ili prijeteći njima, optužujući redovito europsku stranu za nefer trgovinu. Neke od njegovih odluka i danas se osjećaju u odnosima SAD-a i europskih država.
Trgovinske napetosti s Bidenom su popustile, iako ni aktualna američka administracija nije ustvari odustala od politike da je Amerika na prvom mjestu: Biden je, primjerice, šokirao EU golemim paketom subvencija i poreznih olakšica koje bi, strahuju u industrijski jakim europskim državama, mogle Europi preoteti njezine tvornice i proizvođače.
Klimatski skepticizam
Paket vrijedan 369 milijardi dolara trebao bi, međutim, potaknuti i zelenu tranziciju američkog gospodarstva, a ta politika je u potpunosti usklađena s naporima EU-a da do sredine stoljeća postane klimatski neutralna. Trump je, pak, svojevremeno povukao SAD iz Pariškog sporazuma o klimi, globalnog sporazuma koji obvezuje države da smanje rast emisija stakleničkih plinova, tvrdeći da šteti američkoj ekonomiji (SAD su se, u Bidenovom mandatu, vratile u sporazum).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njegov povratak u Bijelu kuću vjerojatno bi značio ponovno slabljenje poticaja za borbu protiv klimatskih promjena na globalnoj razini, ali bi se reflektirao i na zbivanja unutar EU-a. Tranzicija u korist okoliša nije jeftina i nailazi na snažan otpor – dovoljno je prisjetiti se koliko je bilo natezanja i lobiranja u zadnji čas oko zabrane dizelaša i benzinaca. S Trumpom u Bijeloj kući protivnici zelene tranzicije dobili bi dodatni poticaj i na ovoj strani Atlantika.
EU ne može bez NATO-a
Od svega najviše, međutim, Europu brine Vladimir Putin i njegov rat u Ukrajini: ako bi Trump doista osigurao još jedan mandat, kako bi se to odrazilo na jedinstvo Zapada u vojnoj i logističkoj pomoći Ukrajini u ratu koji je pokrenula Rusija i, osobito, kako bi se odrazilo na izdašnu američku vojnu pomoć? Rat se vodi na europskom tlu, ali EU nema svoju vojsku ni vlastite obrambene kapacitete.
Iako se naveliko priča o “strateškoj autonomiji”, europska sigurnost i dalje presudno ovisi o NATO-u, vojnom savezu koji je Trump svojevremeno proglašavao “zastarjelim”, a u kojem upravo SAD imaju ključnu ulogu. Uostalom, kao i u pomoći Ukrajini. Stalno iznova, statistika potvrđuje da je Amerika uvjerljivo prva po pomoći koju šalje Kijevu. Bi li se to s Trumpom promijenilo, pitaju se komentatori uglednih europskih medija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Još gore nego prije
Sasvim očekivano, bojazan nije ublažio ni sam Trump kada je za vrijeme nedavnog intervjua izbjegavao izričito odgovoriti na pitanje želi li da Ukrajina pobijedi, ustvrdivši, u prepoznatljivom stilu i ničim potkrijepljeno, da bi on, da je predsjednik, rat riješio u roku od 24 sata. Takav istup nije izazvao ni olakšanje niti oduševljenje u europskim metropolama.
Do američkih predsjedničkih izbora još je, doduše, ostalo dosta vremena, a između Donalda Trumpa i Bijele kuće jako puno “ako”. No, dojam koji se sve više stvara s europske strane Atlantika jest da bi, za Europu i njezine odnose sa SAD-om, drugi Trumpov mandat bio još gori od prvog. To doista ne bi bilo malo postignuće. Prvi mandat je bio katastrofa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Analiza. Što ako se Trump vrati? Scenarij je sasvim realan, a za Europu bi to bila još veća katastrofa nego prvi put
Od trgovine do rata u Ukrajini - povratak Trumpa bio bi tektonski poremećaj za odnose EU i SAD-a
Bivši američki predsjednik bio je nepredvidljiv lider, grub u nastupu, šokirao je i provocirao, omalovažavao partnerstvo s EU-om i otvoreno podržavao Brexit, dovodio u pitanje svrhu NATO-a, optuživao saveznike da Americi duguju golem novac i vodio trgovinske ratove s EU-om. Europa se stoga pita što ako opet bude predsjednik?
Za europske vlade bio je to trenutak olakšanja. Kada je Joe Biden pobijedio na izborima i postao 46. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, europski lideri odahnuli su jer u Bijelu kuću ulazi političar koji dobro poznaje Europu i Europa poznaje njega, političar koji cijeni i razumije transatlantsko savezništvo. Za razliku od njegovog prethodnika.
Iza Europe i Amerike bile su četiri turbulentne i tegotne godine Donalda Trumpa. Bivši američki predsjednik bio je nepredvidljiv lider, grub u nastupu, koji je šokirao i provocirao, omalovažavao partnerstvo s EU-om i otvoreno podržavao Brexit, dovodio u pitanje svrhu NATO-a, optuživao saveznike da Americi duguju golem novac i vodio trgovinske ratove s EU-om zbog gotovo svega, od francuskih vina do čelika.
Što ako se Trump vrati?
“Naše transatlantsko prijateljstvo je neophodno ako se želimo nositi s velikim izazovima našeg vremena”, poručila je nakon Bidenove pobjede njemačka kancelarka Angela Merkel, isprativši tim riječima iz Bijele kuće predsjednika koji transatlantsko prijateljstvo nije smatrao posebno bitnim, a kamoli neophodnim. Nepune tri godine kasnije – godinu i pol prije novih američkih izbora – EU se ozbiljno počinje pitati: što ako se Trump vrati?
Prije nekoliko tjedana njemački Der Spiegel objavio je opsežnu analizu što bi za Europsku uniju, a pogotovo Njemačku, značio eventualni novi mandat Donalda Trumpa – kakve bi bile posljedice, od gospodarstva do sigurnosnih pitanja, kada bi na sljedećim američkim izborima Trump pobijedio Bidena. Zaključak uglednog magazina jednako je turoban kao što su za odnose EU-a i SAD-a bile turobne prve četiri Trumpove predsjedničke godine.
Pripreme za crni scenarij
U Berlinu se, pišu novinari Der Spiegela, “pripremaju za mogućnost da Donald Trump pobijedi Joea Bidena na sljedećim izborima”, napominjući da diplomati žele biti barem spremni za taj scenarij kako ih eventualna Trumpova pobjeda ne bi zatekla kao 2016. Tada je “njemačka vlada računala na pobjedu Hillary Clinton i nije se potrudila uspostaviti kontakte unutar Trumpova tima sve dok nije bilo prekasno”.
Da bi spriječili da im se tako nešto ponovi, njemačka politika sada želi na vrijeme uspostaviti relevantne kontakte u Republikanskoj stranci – kao pripremu za scenarij koji ne priželjkuju, ali ga se pribojavaju. Ako se Trump mogao dogoditi jednom, zašto se ne bi dogodio ponovno? A u drugom mandatu mogao bi biti još manje pouzdan saveznik.
Amerika je uvijek prva
S pozicije američkog predsjednika, Trump je neumorno vodio trgovinske sporove s EU-om, uvodeći carine ili prijeteći njima, optužujući redovito europsku stranu za nefer trgovinu. Neke od njegovih odluka i danas se osjećaju u odnosima SAD-a i europskih država.
Trgovinske napetosti s Bidenom su popustile, iako ni aktualna američka administracija nije ustvari odustala od politike da je Amerika na prvom mjestu: Biden je, primjerice, šokirao EU golemim paketom subvencija i poreznih olakšica koje bi, strahuju u industrijski jakim europskim državama, mogle Europi preoteti njezine tvornice i proizvođače.
Klimatski skepticizam
Paket vrijedan 369 milijardi dolara trebao bi, međutim, potaknuti i zelenu tranziciju američkog gospodarstva, a ta politika je u potpunosti usklađena s naporima EU-a da do sredine stoljeća postane klimatski neutralna. Trump je, pak, svojevremeno povukao SAD iz Pariškog sporazuma o klimi, globalnog sporazuma koji obvezuje države da smanje rast emisija stakleničkih plinova, tvrdeći da šteti američkoj ekonomiji (SAD su se, u Bidenovom mandatu, vratile u sporazum).
Njegov povratak u Bijelu kuću vjerojatno bi značio ponovno slabljenje poticaja za borbu protiv klimatskih promjena na globalnoj razini, ali bi se reflektirao i na zbivanja unutar EU-a. Tranzicija u korist okoliša nije jeftina i nailazi na snažan otpor – dovoljno je prisjetiti se koliko je bilo natezanja i lobiranja u zadnji čas oko zabrane dizelaša i benzinaca. S Trumpom u Bijeloj kući protivnici zelene tranzicije dobili bi dodatni poticaj i na ovoj strani Atlantika.
EU ne može bez NATO-a
Od svega najviše, međutim, Europu brine Vladimir Putin i njegov rat u Ukrajini: ako bi Trump doista osigurao još jedan mandat, kako bi se to odrazilo na jedinstvo Zapada u vojnoj i logističkoj pomoći Ukrajini u ratu koji je pokrenula Rusija i, osobito, kako bi se odrazilo na izdašnu američku vojnu pomoć? Rat se vodi na europskom tlu, ali EU nema svoju vojsku ni vlastite obrambene kapacitete.
Iako se naveliko priča o “strateškoj autonomiji”, europska sigurnost i dalje presudno ovisi o NATO-u, vojnom savezu koji je Trump svojevremeno proglašavao “zastarjelim”, a u kojem upravo SAD imaju ključnu ulogu. Uostalom, kao i u pomoći Ukrajini. Stalno iznova, statistika potvrđuje da je Amerika uvjerljivo prva po pomoći koju šalje Kijevu. Bi li se to s Trumpom promijenilo, pitaju se komentatori uglednih europskih medija.
Još gore nego prije
Sasvim očekivano, bojazan nije ublažio ni sam Trump kada je za vrijeme nedavnog intervjua izbjegavao izričito odgovoriti na pitanje želi li da Ukrajina pobijedi, ustvrdivši, u prepoznatljivom stilu i ničim potkrijepljeno, da bi on, da je predsjednik, rat riješio u roku od 24 sata. Takav istup nije izazvao ni olakšanje niti oduševljenje u europskim metropolama.
Do američkih predsjedničkih izbora još je, doduše, ostalo dosta vremena, a između Donalda Trumpa i Bijele kuće jako puno “ako”. No, dojam koji se sve više stvara s europske strane Atlantika jest da bi, za Europu i njezine odnose sa SAD-om, drugi Trumpov mandat bio još gori od prvog. To doista ne bi bilo malo postignuće. Prvi mandat je bio katastrofa.