Analiza: Tomislav Karamarko danas je krenuo u samoubilačku eskapadu iz koje za njega nema povratka. A za HDZ?

Predsjednik HDZ-a prisiljen je rušiti Vladu koju je sam stvorio

10.12.2013., Zagreb - Povodom 14. obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudjmana, izaslanstvo HDZ-a, predvodjeno predsjednikom stranke Tomislavom Karamarkom, polozilo je vijence te zapalilo svijece na grobu na Mirogoju. 
Photo: Borna Filic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Tomislav Karamarko danas je krenuo u rušenje Vlade koju je sam stvorio. Još krajem svibnja, na stranačkom Saboru HDZ-a, Karamarko i članovi HDZ-a proklinjali su Most i govorili kako “neće dopustiti rušenje ove Vlade”. Danas, deset dana kasnije, političke prilike prisilile su ih da Vladu ruše upravo oni.

Za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice to je put bez realnih opcija za povratak. Ukoliko ipak uspije složiti novu većinu, bit će veliki pobjednik. Ako ne uspije, nejasno je kako misli iz te gubitničke pozicije voditi stranku na sljedećim izborima. Još važnije, nejasno je kako stranka misli tako izaći na izbore.

Svi protivnici koriste tajne službe?

Niz prijetnji koje je danas izrekao odavale su određenu nesigurnost predsjednika HDZ-a. “Neće biti dobro”, kazao je u jednom trenutku Karamarko, kao da šalje poruke političkim protivnicima. Sasvim konkretno, ponovno je kazao da ima “ozbiljne indicije” o ilegalnom korištenju tajnih službi u političke, što je već deseti put da predsjednik HDZ-a prodaje isti retorički dribling o navodnom kriminalu svojih protivnika.

Afera s MOL-om natjerala je predsjednika HDZ-a da ruši vlastitu Vladu; da za političko neiskustvo proziva premijera kojeg je on postavio; da eksperimentom proziva vladajuću koaliciju koju je vlastoručno dizajnirao. To je logična kulminacija događaja

Zanimljivo, svi Karamarkovi protivnici, bez obzira na stranačku pripadnost, u njegovoj verziji događaja imaju fetiš na nezakonito igranje s tajnim službama. Današnja izjava značila bi da Tihomir Orešković pokušava zloupotrijebiti tajne službe, dok je prije šest mjeseci, tijekom pregovora s Mostom, isto to tvrdio za Zorana Milanovića.

Indicije su vrlo kratkoročna strategija

“Imam indicije da smo pokradeni za 5-6 mandata”, kazao je nakon parlamentarnih izbora, bez ijednog dokaza ili kasnijeg objašnjenja. U posebno čudnom obratu, ljudi koji su nakon Karamarkove izjave podnijeli kaznenu prijavu DORH-u zbog navodne izborne krađe, kasnije su rekli da na izborima nije bilo ničeg spornog.

Telegram je već pisao o opasnostima takve retorike, optužbi bez dokaza, a njen osnovni politički problem je kratkoročnost. Mediji će možda na prvu nasjesti na tvrdnje o indicijama, kao u slučaju navodnog praćenja članova Mosta, ali dugoročno strategija nema smisla. Što pokazuju i novinski izvještaji nakon današnjeg Karamarkovog napada na SOA-u: nitko nije ozbiljno prenio njegove prijetnje i indicije.

Iz pozicije predsjednika HDZ-a, današnji istup logična je kulminacija događaja u posljednjih nekoliko dana. Afera s MOL-om natjerala je predsjednika HDZ-a da ruši vlastitu Vladu; da za političko neiskustvo proziva premijera kojeg je on postavio; da eksperimentom proziva vladajuću koaliciju koju je vlastoručno dizajnirao.

‘Izbori su zadnje na što smo spremni’

Upuštanje u proces opoziva i preslagivanja nije, kao što mediji pišu, za Karamarka hazarderska odluka. Karamarko njome nije preuzeo nikakav rizik, osim što se izložio dodatnom javnom sramoćenju. Osim ostavke na sve funkcije, Karamarko realno nije imao što drugo, nego do kraja istjerati svoje početno obećanje o novoj većini bez Mosta.

Današnja odluka hazarderska je samo za HDZ: kad-tad doći će izbori i birači bi mogli kazniti ovaj očajnički pokušaj zadržavanja vlasti i izbjegavanja izbora. Danas su iscurili detalji o očajničkom pokušaju novog deala s Mostom: Miro Kovač ministrima Mosta nudio je novu koaliciju, s novim mandatarom koji nije Karamarko. Odbijen je, isto kao što su koaliciju s HDZ-om dosad odbili Prgomet, Čačić, Pupovac i Glavaš.

“Izbori su zadnje na što smo spremni”, kazao je, pomalo nespretno, Karamarko danas. Kad oni jednog dana dođu – u sprnju, u jesen, ili za nekoliko mjeseci – birači vjerojatno neće biti pretjerano entuzijastični oko davanja glasa opciji koja je učinila sve da na izbore ne izađe.